Ako vam je netko blizak postao roditelj andjela

Optimist,
Hvala

Dobro je što postoji ovakva tema i drago mi je da oni kojima je neko blizak doživio ovakvu tragediju svraćaju ovdje, jer je podrška u ovakvim momentima jako bitna, a često okolina ne zna kako da se ponaša, pa svi idu linijom manjeg otpora, da ne bi povrijedili roditelje, a nenamjerno čine upravo suprotno.
Nismo svi isti, svi tugujemo i borimo se na svoj način, ali neke su stvari ipak univerzalne.
Osluškujte roditelje i njihove potrebe i budite tu kada vas trebaju.
Slušajte ih ako žele pričati, ako niste sigurni šta ne morate im ništa reći, oni to ni ne očekuju. Pustite ih da pričaju i ako vidite suze, nemojte im govoriti da ne plaču...ne ustručavajte se da pustite i vi suzu sa njima ako vam tako dođe.
Znam da je teško, ali ako možete razgovarajte s njima o njihovim anđelima, izgovorite naglas njihovo ime, dajte im do znanja da postoje.
Poštujte njihovu želju ako žele biti sami ili ne žele /ne mogu da razgovaraju, a li isto tako znajte da većina njih stalno razmišlja o tome i nemojte misliti da ćete ako ih upitate kako su, vi ih podsjetiti na to...naravno, za sve postoji vrijeme i mjesto i vi možete osjetiti kad nešto treba ili ne treba uraditi.
Nemojte ih izbjegavati, ne dopustite da se osjete usamljeno u ovakvim trenucima, a mnogi se osjećaju tako.
Trudite se da se ponašate uobičajeno, kao i ranije, oni nisu od stakla, neće se polomiti, ali im sada vaša pažnja treba više nego ikad.
Uradite neku sitnicu da se osjećaju bolje...oni će tu pažnju itekako cijeniti. Napravite im večeru, pozovite ih u šetnju, kino/na predstavu ili im poklonite karte za iste...ali nemojte navaljivati ukoliko ne žele izlaziti van. Možete se družiti i kod kuće ukoliko njima tako odgovara.
Otiđite sa njima u crkvu/na groblje i zapalite svijeće.
Nemojte ih požurivati u njihovom oporavku, jer sve je to individualno.
Ako uradite bilo šta od ovoga, vjerujte učinili ste mnogo...

Drage mame evo da se i ja javim i ja imam anđela zove se Emanuel...to je beba koja je rođena u 7 mj na carski rez i sad me strah iduće trudnoće jer se bojim svega ponovo...nikako da prebolim mog anđela...

Draga Ivana, mnogo mi je žao zbog tvog gubitka:-( Uvijek se ražalostim kad vidim da nas ima još...jako mi je žao što si nam se morala pridružiti, ali na dobrom si mjestu, ovdje možeš pisati sve što osjećaš i naići ćeš samo na razumijevanje i dobre savjete. ako želiš podijeli sa nama tvoju priču u temi Mama anđela, ako ne, nadam se da će se uskoro javiti druge mame koje su dočekale svoje dugice, pa će i tebe, kao i mene (i kod mene je sve dosta svježe) posavjetovati ili utješiti, a sigurna sam da hoće. Šaljem ti veliki zagrljaj!

Ja upravo prolazim kroz spontani.Vecinski sam se iscistila,uzimam jos ergometrin da sve izađe sto je ostalo.Moje bebice vise nema :(.Jucer sam bila na uzv-u i nekako sam bila mirna.Danas kad sam krenula citati ovu temu kao da mi je tek sad doslo do glave da je stvarno vise nema.Pisem i placem.Tuga je velika.Ovo je vec moj 2.anđelcic koji je otisao.Znam da je tako moralo biti.Ali ovo je jako tesko razdoblje.Koliko god mala trudnoca bila dusa boli.Vjerujem da cu jednog dana nauciti zivjeti s time.I da cu imati zivo i zdravo djetesce koje ce uvijek tamo gore imati braceke/ili seke koji ce paziti na sve nas.:heart: