Kako je išao moj tok misli vezano za matične stanice
Nora Fora, ovo pišem kao odgovor tebi, postove iznad nisam stigla čitati.
Naime, i sama sam tijekom trudnoće shvatila da moram donjeti jako puno odluka prije samog poroda, a jedna od velikih odluka je bila i o matičnim stanicama. Prije trudnoće sam mislila, da... svakako ću ih uzeti. No, kada sam se našla u situaciji da moram o tome i odlučiti - puno sam se informirala i na kraju odlučila - niti donirati, niti pohraniti.
Kako sam došla do te informirane odluke, nakon puno proučavanja i čitanja:
1. Naručila sam ugovore s Rebra i detaljno ih pročitala. Tamo doslovce piše da ti mogu namjerno uništiti matične stanice i da za to neće biti odgovorni. Sken tog aneksa ugovoru imam i mogu proslijediti svima. Apsolutno šokantno. (dakle, ja ću platiti i pohraniti, a oni ih mogu doslovce baciti i ja im ne mogu ništa)
2. Jako mi je bilo važno da pupčana vrpca odpulsira. Ako želiš uzeti matične stanice, moraš rezati pupkovinu dok još pulsira. Dakle, ne možeš dobiti i ovce i novce.
3. Jedna primalja mi je dala misliti svojom rečenicom: hm... a što ako baš zato što uzmeš te iste matične stanice djetetu na samom početku (jer to nije baš mala količina krvi... i da, ako se ne uzme... ta ista krv ode u dijete).. možda će, ali samo možda... mu na neki način i faliti.... (meni tu ima logike, koliko god da je ovo... onak...)
4. Cijena uzimanja je zaista velika, a postotak ozdravljenja pomoću matičnih stanica je zaista jako jako jako malen (naišla sam na podatak da je do sada u cijelom svijet u pomoću matičnih stanica izlječeno ispod 100 osoba).... moguće da je netočan, vrlo moguće... ali iz još nekih izvora sam dobila informaciju da je to još uvijek u zapravo eksperimentalnoj fazi. I da se ovdje zapravo radi o jako velikom biznisu. Ljudi su spremni jako puno platiti da budu sigurni da uvijek mogu pomoći svojoj djeci.
Nadam se da će ti ovo biti od bilo kakve pomoći.