Re: Roditi drugo dijete da bi spasilo zivot prvog??
Quote:
Originally Posted by xanax
Gledala sam na TV-u emisiju o jednoj obitelji ciji sin ima bolest krvi, te mora jednom tjedno ici na transfuziju krvi i ako ne rode dijete koje geneticki odgovara malenom, dijete ce umrijeti (pitanje je vremena).
Ljudi su iz Britanije, i tamo im nisu dozvolili postupak jer nije eticki da manipulisu zamecima jer zaboga postoji korist za bolesno dijete, ali ne i za taj zametak tj dijete???
Pa su ljudi isli u Ameriku na IVF i treci dan rade biopsiju stanica da vide koja je stanica odgovarajuca.
moze odrediti ciji ce zivot biti spasen a ciji nece... Tesko mi je uopce i Isplakala sam se ko luda gledajuci tu emisiju jer mi nije jasno kako drzava misliti na to, da zivot djeteta ovisi o rodjenju drugog djeteta, ali kad bi se to meni desilo.... ne bih cekala niti jednu jedinu sekundu....
Morala sam podijeliti ovo s vama, stvarno me potreslo
ali ko smo i mi da odlucivamo koje cemo dite rodit a koje necemo i di je zapravo ta granica
Re: Roditi drugo dijete da bi spasilo zivot prvog??
Quote:
Originally Posted by ksena
ali ko smo i mi da odlucivamo koje cemo dite rodit a koje necemo i di je zapravo ta granica
Buduca sam majka (nadam se) svog buduceg djeteta i, svidjalo se to tebi (ili nekom drugome) ili ne, voljela bih da moj buduci suprug i ja mozemo odabrati koje cemo dijete roditi, a koje ne.
Pri tom uopce ne mislim na odabir djeteta prema boji kose, ili ociju, ili visini i sirini. Mislim na nesto puno ozbiljnije i opasnije. Moj buduci je nosioc gena koji, jos ne znamo u kojoj mjeri, nasem djetetu moze donijeti zivotni vijek od nekoliko minuta do nekoliko godina. Moze mu donijeti cijev u vratu do barem 15. godine, ako uopce prezivi, kroz koju bi disalo, gurajuci pored sebe aparat s kisikom velicine omanje perilice za rublje. Moze mu donijeti maksimalnu kilazu od mozda trideset i pet kilograma u odrasloj dobi, niti sa jednim pokretnim udom i kraljeznicom koja ga, bez metalnog potpornja, ne bi mogla drzati uspravno. Ako, ponavljam, do odrasle dobi uopce i dodje.
Da, jasno mi je da to i tvoje dijete moze imati. Jasno mi je da bi ga ti zadrzala, rodila i voljela. I ja bih. I bila bi presretna sto ga imam. Ali ako postoji ma kakva mogucnost da znam ima li, ili nema, ovakvu neizljecivu bolest, odabrala bih da je moje dijete nema. Isto kao sto cu odabrati, a na to, jelte, imam pravo, kako cu svoje dijete odgojiti, gdje ce ono stanovati, cime cu ga hraniti i kojem doktoru cu ga voditi. Odabrala bih soluciju u kojem moje dijete ovu bolest nema, jer vidim kako se osjeca moj buduci suprug koji od nje boluje. Znam koje su njegove zelje i znam sto i kako, a i zasto, on misli o odabiru zivota s ovakvom bolesti. A njegov je zivot, zapravo, ispao dobro, koliko ovakva bolest dobra moze biti. Ne zelimo li svi najbolje za svoje dijete? Ja znam da zelim. Zato bih bez razmisljanja pristupila bilo kakvom postupku.
I bilo bi me drago kad me za to nitko ne bi osudjivao.
(Al' puno trazim, ne?)