Maja prvotno napisa
Zorana, i meni pada na pamet ovo s gaženjem vremena, ali rijetko. Meni se zapravo u tridesetima dogodilo da sam počela u ženama vidjeti ono što prije nikad nisam - dakle na ženama za koje ne biste na prvi pogled rekle da su lijepe, koje bi i same za sebe rekle da su debele, ružne, stare, whatever - nešto iznutra, nekad takvu ljepotu da ne mogu disati. Prvo mi se to počelo događat s prijateljicama, ženama koje dobro poznam i znam kako su lijepe iznutra, a poslije i sa ženama koje slabije znam, na poslu, u tramvaju, na cesti, nekad se neka nasmiješi nečemu, kaže nešto, od čega se cijela nekako obasja, točno vidiš kako i zašto je ta žena lijepa, da ti se zavrti u glavi.
Nemam pojma može li itko skužiti o čemu pričam, ili se i ja moram ko thalia smijat da me ne strpaju u ludaru - evo - :lol: ali meni ovo pomaže da mislim da postoji isto i u meni i da znam (zapravo, osjećam) da nikad neću baš biti ni toliko stara ni toliko ružna ni toliko debela.