kako i kada reći djetetu da je nastalo uz pomoć MPO-a?

Citiraj:

---

TAMARA27 prvotno napisa

pandora Aura Manroe dosta se slažem s tobom samo kod začeća donorom ja i mm našem djetetu nećemo oduzeti pravo da upozna svoga biološkog oca jer ni mi ne znamo tko je,pa tako se neće dogoditi slučaj kao kod te cure da nakon majčine smrti traži biološkog. ako išta ne želim onda je to manipulirati djetetom,i kontrolirati njegov život,već mu pružiti i dati najbolje što mogu i što znam. isto tako nismo ni odlučili da li reći ili ne"istinu" samo me zanimalo vaše mišljenje,a pravi odgovor mislim da će doći sam od sebe. ipak hvala na odgovoru :*

---

Nadovezujem se na ovaj post jer trenutno mi sve misli vode ka donoru koji u Svedskoj nije anoniman . Dijete po zakonu nakon napunjenih 18 godina ima pravo , ako to zeli, da sazna ime prezime i maticni proj donatora . Mnogo parova odavde se zbog te cinjenice , a i zbog toga sto preskaceonaj najgori dio - " cekaonicu " odlucuje za Dansku jer je tamo donor potpuno anoniman . Ono sto MENE muci je sljedece :
Kada gledam iz ugla dijeteta mislim da bih zeljela , ako niista onda bar proci pored svog bioloskog oca . Kada gledam iz ugla MM-a ne prija mi ta cinjenica . Ali onda se opet vracam na pitanje koje bi dijete sutra moglo postaviti " Znaci vi ste otisli za Dansku samo zato da ja nikada ne bih mogao/la da saznam ko je moj biloski otac .??" Sto vise razmisljam o tome sve sam izgubljenija ,ne zelim oduzeti djetetu sansu da upozna bioloske korijene , ako to bude zeljelo , a sa druge strane ne zelim rizikovati da MM zivi mozda u nekom strahu da ce njegovo dijete ipak pozeljeti da upozna " pravog " oca zamisljati razlicite scenarije ... ... Debelo me zanima vase misljenje

Sto se tice MPO i toga da li i kada reci djetetu , o tome stvarno nisam razmisljala kao o nekoj buuhaaa temi . Ako ikad budem imala dijete mislim da ce biti ponosno sto je toliko zeljeno i voljeno . Ne vjerujem da iz tolike ljubavi moze proizaci neka trauma . Meni je zao one djece kojima roditelji govore da su dosli " prerano " itd .

Izuzetno sam ponosna i sretna na svoje (još nerođeno) dijete začeto uz pomoć IVF-a..... Priča o njegovom začeću i dolasku na svijet (što će se tek dogoditi) je za mene fascinantna i prekrasna....Pričam ju već u sebi i jedva čekam da ju ispričam i svom sinu....On će uz tu priču rasti i bit će ponosan na nju jednako kao i njegova mama. :)
E, sad, ne znam koliko ćete ovo moći razumjeti, ali ću ipak napisati: Želim imati još djece.....I voljela bih da također budu začeta IVF-om. To je ono što iskreno osjećam.

draga Betty i mene isto muče takva i slična pitanja,jednostavno strah od nepoznatog,kako će dijete reagirati iako ni ja ni mm se nemamo čega sramiti.na kraju krajeva kako bi ja reagirala da ne znam i da nikada neću moći doznati tko mi je biološki... uh.. toliko pitanja ,a odgovora jako malo. ne bi htjela da se ovo protumači na neki drugačiji način,tipa da se ja i mm premišljamo oko dobivanja djeteta sjemenom donora , znam da če to malo biće biti voljeno svim srcem,ali ne znam koliko će mu biti važno i da li će moći prihvatiti pravu istinu.

meni je ova rasprava fascinantna :mrgreen: .

ja nikad nisam pomislila na to da su vaše bebe začete na neki drukčiji način, i da im treba nešto posebno objašnjavati... osim - koliko su željena... :heart:

:love:

sorciere :heart: :* baš si draga

Citiraj:

---

taca70 prvotno napisa

Ja potpisujem fatamorganu i shanti.Nema potrebe komplicirati, sve u svoje vrijeme.Druga prica je kada se radi o posvojenom djetetu.

---

Potpisujem u potpunosti i dodajem da ako budem mama ikada djeteta koje je začeto MPO o svemu ću mu ispričati jednog dana kada to djete bude dovoljno zrelo da me razumije a dotle ako se dese neke stvari tipa zadirkivanja od druge djece dok je još maleno da shvati pokušat ću na neki svoj način dati odgovor i naravno reći mu da nije bitno šta drugi kažu, bitno je da je on/ili ona centar maminog svijeta, za koga mama i tata žive.

sociere :* :* :* :*

Ne razumijem zašto tako malo dijete mora znati detalje oko svog nastanka odnosno oplodnje? Zar to nije komplicirano?

Citiraj:

---

rozalija prvotno napisa

Citiraj:

---

taca70 prvotno napisa

Ja potpisujem fatamorganu i shanti.Nema potrebe komplicirati, sve u svoje vrijeme.Druga prica je kada se radi o posvojenom djetetu.

---

Potpisujem u potpunosti i dodajem da ako budem mama ikada djeteta koje je začeto MPO o svemu ću mu ispričati jednog dana kada to djete bude dovoljno zrelo da me razumije a dotle ako se dese neke stvari tipa zadirkivanja od druge djece dok je još maleno da shvati pokušat ću na neki svoj način dati odgovor i naravno reći mu da nije bitno šta drugi kažu, bitno je da je on/ili ona centar maminog svijeta, za koga mama i tata žive.

---

kako bilo tko može znati kako je netko začet? osim najuže obitelji? mislim da je najvažnije da dijete zna da je voljeno i željeno i da ništa drugo nije važno

a valjda brzo Roda izda brošuru i za djecu kao za nas velike neznalice u početku i riješen problem. :*

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

meni je ova rasprava fascinantna :mrgreen: .

ja nikad nisam pomislila na to da su vaše bebe začete na neki drukčiji način, i da im treba nešto posebno objašnjavati... osim - koliko su željena... :heart:

:love:

---

Ja ovo u potpunosti potpisujem!

I pomalo sam razočarana vašim stavovima da idete svojoj djeci išta posebno objašnjavati o tehničkim stvarima njihova nastanka, pa zar je važno kako su se stanice mame i tate spojile, jel to bilo u labaratoriju pod mikroskopom ili doma u krevetu ... stvarno bezpotrebno zamaranje.

Mislim da me ne shvatite krivo, mi o svojim problemima sa sterilitetom imamo sasvim otvoreni stav, i svakome tko nas išta pita ispričamo kako je sve teklo, niša ne tajimo, i tako će uvijek biti. i pred djetetom ćemo vjerojatno otvoreno o tome razgovarati, ali ne vidim tu ikakvu potrebu za posebnim objašnjavanjem, pa u današnje vrijeme većina naših prijatelja ima problema sa začećem i medicinska pomoć je sasvim normalna i uobičajena. Moje djete nije ni po čemu drugačije od milijuna druge djece na svijetu.

Svaka čast Flanderici....ali stvarno mi do ovoga ne bi palo na pamet da sam ikome dužna, pa i djetetu, pričati o začeću.

Posvajanje je druga stvar, tu mi je jasno i jano mi je zašto dijete zanima...ali ovo....možda zaostajem u razvoju :mrgreen:
ali mene je ovo počelo zanimati (pitanje začetka mene i braće) tek kad sam saznala za psoc, svoj, onda me je zanimalo ovo pitanje i u široj obitelji (tete, bake), radi genetskih sklonosti (doktor mi je tražuo taj podatak).

Mislim da detalje nitko ni ne želi...jelte
To su ipak-tehnički detalji!
Ukoliko nemate drukčiji stav, (a očito -ne-jer se ne bi odlučili na to).

Međutim, kao i kod drugih stvari-ljudi zabadaju nos gdje mu nije mjesto, pa prave bauk od detalja iz tuđe intime, samo iz vlastite taštine, dosade i sl...

Malo sam iznenađena raspravom

Hoću reći-zbog toga zabadanja , možda je jedino bolje djetetu reći....ali, ne zato da bi ono znalo da je "posebno"....mislim, svakome je njegovo dijete posebno, a što se tiče zabadanja-isto kao i za sve ostale stvari (trebamo li reći djetetu kada je imalo ospice, slomilo ruku, progutalo bateriju....)

Citiraj:

---

TAMARA27 prvotno napisa

draga Betty i mene isto muče takva i slična pitanja,jednostavno strah od nepoznatog,kako će dijete reagirati iako ni ja ni mm se nemamo čega sramiti.na kraju krajeva kako bi ja reagirala da ne znam i da nikada neću moći doznati tko mi je biološki... uh.. toliko pitanja ,a odgovora jako malo. ne bi htjela da se ovo protumači na neki drugačiji način,tipa da se ja i mm premišljamo oko dobivanja djeteta sjemenom donora , znam da če to malo biće biti voljeno svim srcem,ali ne znam koliko će mu biti važno i da li će moći prihvatiti pravu istinu.

---

Gledala sam nedavno emisiju na TV-u kako je jedna žena tek kad je išla na carski saznala da nema krvnu grupu kao njezini roditelji i onda su joj priznali da je njezin biološki otac donor. Jako je nesretna, prestala je komunicirati sa svojim roditeljima i nekako je uspjela doći do toga tko bi mogao biti njezin biološki otac, jedan sveučilišni profesor koji je bio student kad je donirao spermu. Pokušala ga je kontaktirati da se nađu mailom i osobno i prati ga, a onda je dobila i sudsko rješenje da mu se ne smije približavati.
S druge strane je bila obitelj s malim klincima kojima su rekli za tatinu genetsku bolest i da je njihov biološki otac donor, a klinci su se veselo zainteresirali za tatinu bolest, a ovo drugo ih nije pretjerano zanimalo. Ne znam kako će kad budu veći, ali meni se čini zgodnije reći djeci dok su mala i manje se čude svemu, odnosno sve im je podjednako čudno.

Ako mi ikad dobijemo bebicu, ja bih bila za to da joj objasnimo čim prije koliko je ona nama bila važna i što smo sve poduzimali da dođemo do nje. Mislim da je to puno sretnija spoznaja nego kad dijete sazna da je nastalo u najgorem trenutku i da zbog njega netko nije mogao završiti faks ili da je bilo neka smetnja u životu svojih roditelja.

Potpis pod Sorcie i Maxime, ja zaista ne vidim razlog zbog kojeg djetetu moram nešto pojašnjavati u vezi začeća, pa čemu to? Dijete je željeno, voljeno, obožavano i dočekano s radošću a sve ostalo je manje važno

Ja kad budem dobila svoje dugo ocekivano dijete, reci cu mu da ga je donijela roda :mrgreen: , kao i meni moji roditelji i u to doba i drugi roditelji svojoj djeci. Dovoljno ce u skoli , kad dodje vrijeme, naucit kako to ide, iz biologije i sl. predmetima.

Citiraj:

---

Betty prvotno napisa

Ono sto MENE muci je sljedece :
Kada gledam iz ugla dijeteta mislim da bih zeljela , ako niista onda bar proci pored svog bioloskog oca . Kada gledam iz ugla MM-a ne prija mi ta cinjenica . Ali onda se opet vracam na pitanje koje bi dijete sutra moglo postaviti " Znaci vi ste otisli za Dansku samo zato da ja nikada ne bih mogao/la da saznam ko je moj biloski otac .??" Sto vise razmisljam o tome sve sam izgubljenija ,ne zelim oduzeti djetetu sansu da upozna bioloske korijene , ako to bude zeljelo , a sa druge strane ne zelim rizikovati da MM zivi mozda u nekom strahu da ce njegovo dijete ipak pozeljeti da upozna " pravog " oca zamisljati razlicite scenarije ... ... Debelo me zanima vase misljenje

---

Betty :love:

Ja bih na vašem mjestu otišla u Dansku. To dijete će biti VAŠE, od tvog muža i tebe. Činjenica da bi vaše dijete jednog dana moglo krenuti u potragu za biološkim ocem može zakomplicirati živote kompletne obitelji, a i život biološkog oca (glupo mi je nazivati ocem nekoga tko je samo donator genetskog materijala). Smatram da genetika gubi važnost pred odgojem, socijalizacijom, načinom življenja. Što se tiče eventualnih nasljednih bolesti, mislim da se anamneza donora prethodno detaljno provjerava tako da to ne bi trebao biti motiv upoznvanja biološkog oca.
Tj. ja sam u potpunosti za anonimnost donora. Mislim da ne bi trebali osjećati grižnju savjest zbog takve odluke. A što se tiče egoističnosti ili sebičnosti zbog iste...pa koliko je uopće želja za djetetom altrustična? Svi smo mi sebični i egoistični u tom nastojanju, bez obzira na koji način pravimo djecu...

ako mpo djeca moraju "saznati" kako su nastala, mislim da bi onda i ostale kategorije djece također morale saznati kako su nastale. pri tome recimo mislim na djecu koja su nastala kao produkt alkoholiziranih stanja roditelja ili djecu koja su nastala zato što je slučajno puknuo prezervativ.
a onda bi svakako i ostali roditelji trebali svom djetetu reći kako su točno nastala: je li to bilo na zadnjem sjedištu auta, u kojoj pozi, jel mama uživala ili joj je bilo bez veze, jel možda odglumila orgazam itd.
takve informacije svakako niti jedan roditelj ne bi smio uskratiti svom djetetu, jel' tako? dijete mora znati sve o svom porijeklu.

ovaj moj sarkastični odgovor dovoljno govori...

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

ako mpo djeca moraju "saznati" kako su nastala, mislim da bi onda i ostale kategorije djece također morale saznati kako su nastale. pri tome recimo mislim na djecu koja su nastala kao produkt alkoholiziranih stanja roditelja ili djecu koja su nastala zato što je slučajno puknuo prezervativ.
a onda bi svakako i ostali roditelji trebali svom djetetu reći kako su točno nastala: je li to bilo na zadnjem sjedištu auta, u kojoj pozi, jel mama uživala ili joj je bilo bez veze, jel možda odglumila orgazam itd.
takve informacije svakako niti jedan roditelj ne bi smio uskratiti svom djetetu, jel' tako? dijete mora znati sve o svom porijeklu.

ovaj moj sarkastični odgovor dovoljno govori...

---

Roza, u sridu!

mislim, imaju djeca pravo saznati kako su došla na svijet, ali, sve u svoje vrijeme i na način primjeren dobi djeteta.
Moja će Luca znati da sam joj ja mama, da sam je nosila ko najveće blago ovog svijeta, da sam joj pričala priče i mazila je puno prije nego se i začela, da smo joj dali ime pet godina ranije, ali da je došla na svijet na jedini nama mogući način uz pomoć moderne medicine.
I da je volimo isto kao i drugi roditelji svoju djecu.
I da, znat će da je specijalna samo nama a da se od ostale djece ne razlikuje ni u čemu. Da se za svoj status među vršnjacima, svoje mjesto na dječjem igralištu ili u školskoj priredbi mora izboroti svojim radom a ne načinom začeća!
Ne mislim joj skrivati činjenice vezane za MPO ali sigurno neću dopustiti da joj te činjenice opterete djetinjstvo i odrastanje.

A što se tiče donacija spolnih stanica - mislim da one trebaju biti i ostati anonimne... iskustvo australaca nam dovoljno govori što se događa kad se inzistira na dostupnosti podataka o donorima.
Na kraju krajeva, jesmo li baš sigurni da su nam naši očevi "biološki " očevi ili se mamam malo zaigrala s poštarem..... i jesu li zato naši očevi manje očevi, jesu li nam njihova snaga, sposobnost, ljubav i pažnja u životu manje dragocjeni ... :?
Roditelj se postaje na više načina - biološko roditeljstvo je samo jedno od počela .... koje se ne mora nužno razviti u stvarno roditeljstvo.

iva_luca draga moja tako si ovo divno napisala, oduševljena sam.
Puno :* :* :* tebi i maloj Luci.

Sto duze razmisljam o ovoj temi, to sam sigurnija da uopce nije bitno kako je nasla cura dosla na svijet. MPO i trud koji po defaultu idu uz postupke nije i garancija da budemo dobri roditelji. Ja osobno smatram da MPO nije vezan uz ljubav i odnos prema djetetu, prosli smo MPO zato smo smo silno htjeli postati roditelji a ne da djetetu nabadamo na nos da nam mora biti silno zahvalna zbog toga. Za mene je cudesno zacece nase kceri pocetak dugog puta i biti cu najsretnije mama na svijetu kada nas 'posao' roditelja 'uspjesno' odradimo.

Za nasu curu imam puno zelja i suprug i ja cemo dati sve od sebe da ih pokusamo ispuniti ...

Zelimo da nasa principessa zna da su tata i mama u bilo kojem trenutku za nju tu, te da su ju spremni saslusati (ne i nuzno djeliti savjete) i da pruzaju osjecaj sigurnosti ...

Zelja nam je da je odgoj naseg djeteta temeljen na iskrene vrijednosti ...

Zelja nam je da nasa cura postane samostalna, samosvijesno i sretna zena koja ce u profesionalnom zivotu raditi sto voli a ne sto drustvo od nje ocekuje ...

Zelja nam nam je da nasa cura nas neograniceno i bezuvjetno voli kao sto mi volimo nju ...

Puno ljudi mogu proci MPO, pitanje je da li svi mozemo biti dobri roditelji?!

Samo da jos napomenem da nikoga ne zelim uvrijediti svojim postom, ovo su moja osobna uvjerenja!

Citiraj:

---

Maxime prvotno napisa

Sto duze razmisljam o ovoj temi, to sam sigurnija da uopce nije bitno kako je nasla cura dosla na svijet. MPO i trud koji po defaultu idu uz postupke nije i garancija da budemo dobri roditelji. Ja osobno smatram da MPO nije vezan uz ljubav i odnos prema djetetu, prosli smo MPO zato smo smo silno htjeli postati roditelji a ne da djetetu nabadamo na nos da nam mora biti silno zahvalna zbog toga.

---

x. Nastojat ću dijete neopteretiti činjenicom da je dugo čekano i željeno, koliko god budem mogla. Ovo što je Maxime rekla vrijedi za svaki način dolaska djeteta u obitelj (pa i način iz podforuma niže) - dijete imamo zbog sebe, zbog naše želje, a način dolaska na svijet/u obitelj nije garancija ni za što. I ja smatram da dijete ne treba opteretiti načinom dolaska, ali, u mom slučaju, niti joj bilo što zatajivati, na direktno pitanje, na način primjeren dobi.

Vezano za donorstvo, post ive_luce mi ima itekako smisla.

Roditelji ne postajemo, po meni, niti rođenjem djeteta, niti načinom iz podforuma niže, a biologija je meni osobno stvarno nebitna - bitna je ljubav i angažman iz dana u dan, to je ono što gradi odnos.

Citiraj:

---

fjora prvotno napisa

potaknuta današnjim Jutarnji u kojem dr.Gordana Buljan Flander sugerira:
" Djetetu vrlo rano, već od četvrte godine, treba iskreno odgovoriti na pitanje o porjeklu i rođenju. Ako to sazna od drugih, moguća je trauma"

---

mislim da je ovo ključno (iako vjerujem da je GBF, proije svega mislila na posvojenje, ali može se primjeniti i na priču o MPO-u ili donacijama...)

...i složila bih se sa onim što su u prilog tome napisala, mislim PAM...saznati nesto od drugih, posebno kroz ruganje, zadirkivanje ili omalovažavanje, pa ček i kroz dobru namjeru je puno teže, narušava povjerenje među roditeljima i djecom, ali i djetetovo samopouzdanje...nego saznati nesto od roditelja (prilagođeno svojoj dobi...i s vremenom kako dijete raste, dodavati priči detalje koje dijete može razumjeti)...o tome treba misliti.

Što se tiče spominjane granice od 4 god, mislim da je ona samo okvirna...jer to je doba kad dijete najkasnije počne propitivati o svome nastanku, rođenu korijenima. Moja H. je počela puno prije. Dakle, mislim da nije dobro djetetu u određenoj dobi servirati cijelu priču ili čekati da dijete dosegne određenu dob da bi shvatilo..može se dogoditi da će dijete u tom trenutku biti u nekoj osjetljivoj fazi i zamjerit će što mu se to skrivalo (ili će već čuti od nekog drugog)...već priču prilagoditi djetetovoj dobi i živjeti s njom svaki dan...Naime, koliko se to nama činilo normalno i bezazleno...dijete svako skrivanje istine i saznavanje iste u kasnijoj dobi ili od drugih može povrijediti...i mislim da se GBF na to referira...

E sad, mi...ja...uopće nisam razmišljala o tome dok nisam pročitala vašu temu. U našoj se kući o tome govori kao i o svemu drugome. Živimo u malom gradu i jako puno ljudi zna da smo išli i idemo na MPO (rodbina prijatelji, ljudi u našim bivšim i sadašnjim firmama...zapravo većina ljudi s kojima smo u kontaktu) i mi uvijek otvoreno o tome pričamo. Sve je kod nas išlo spontano...bez dubljeg mog razmišljanja o tome što trebam reći...i valjda na temelju našeg uvjerenja da je dijete ravnopravan član naše obitelji s kojim gradimo odnos pun povjerenja i od kojeg ništa ne skrivamo , samo info prilagođavamo njenoj dobi. Kad je H. počela ispitivati o tome kako nastaje i kako se rađa beba (negdje s blizu 3 god, koliko se sjećam)...objasnili smo joj, što uz pomoć slikovnica, što usmeno o maženju ;), spajanju muških i ženskih stanica, rastu i razvoju bebe u majčinu trbuhu, porodu...danima smo glumile kako se beba rađa, kako siše...i danas se nekad igramo toga...onda je skužila ožiljak na mom trbuhu...pa sam joj objasnila kako i zašto je rođena CR, a nije izašla kroz vaginu...onda sam krenula ponovo na VV (a i ona je tu negdje počela s ispitivanjem kad će dobiti bracu ili seku), išla i ona sa mnom...objasnili joj da se mama i tata ne mogu samo maziti i dobiti bebu već da trebaju i pomoć od čika doktora i da smo tako išli i za nju, da smo je jako željeli i čekali 5 godina i da nitko nije bio sretniji od nas kad smo ju dobili...danas već zna da čika doktor pomogne da se mamina i tatina stanica spoji, da sad idemo po bracu ili seku...nosi mi čaj u krevet dok mirujem, stavlja jastuke pod noge i glavu (i naravno da se zaboravi pa đipne na mene :) ali neka..ona je naravno što i treba biti - malo dijete i sve joj je to samo igra) , šalje me u Zagreb nek već jednom idem...ali zna i da se može dogoditi da bracu ili seku ne dobijemo...Kad sam ja u Zagrebu, hladno i onako u hodu tetama u vrtiću ili prijateljicama ispriča gdje sam i zašto otišla...i tako...kako bude rasla i pitala dalje...odgovarat će joj se...

Niti ona, niti mi ne mislimo da je to nešto posebno...isto kao i svaka druga situacija u životu koju obitelj prolazi, isto kao i svaka druga priča o rođenju ..na koju smo svi jako ponosni, i ne vidim zašto bi joj je skrivala ili davala na težini u odnosu na nju i na njenu okolinu ne govoreći je...

Ovo je samo naše iskustvo, o kojem eto nisam niti razmišljala dok nisam pročitala ovu temu...ali razmislivši o tome, mislim da to proizlazi iz onog što sam napisla u prvom dijelu posta...

ina, moja kćer svaki put kad čuje da je dugo čekana i željena jednostavno procvate od sreće, ponosa i zadovoljstva...zbog toga koliko nam je važna i koliko je volimo...moje skromno iskustvo je da ih to ne opterećuje, već jedino ako mi zbog toga upadnemo u zamku prevelike doze zaštite i straha u odnosu na njih...ili ne daj bože (a što mislim da nitko na ovom pdf-u ne bi ni pomislio a kamoli izgovorio djetetu) spominjanja "što smo sve učinili za dijete i koliko smo se žrtvovali"

Citiraj:

---

Maxime prvotno napisa

Sto duze razmisljam o ovoj temi, to sam sigurnija da uopce nije bitno kako je nasla cura dosla na svijet.

---

E ovo sam i ja došla napisati ;)
Čak ne mogu vjerovati da će joj netko pričati o tome, da će je druga djeca zezati itd.
Ne mogu vjerovati da će čovjek biti obilježen već i načinom začeća :shock:

Sad me ovo podsjetilo na nešto i idem otvoriti novu temu :*

BHany, točno sam na to sve mislila, samo si ti to ljepše i elokventnije rekla. Ja ne bi niti mogla drugačije jer sam i ja takav tip temperamentom, tj. prilično smo otvoreni pa bi bilo čudno da se nešto šuška i ššška u našoj obitelji oko te teme, kao i oko svih drugih tema koje su nam važne. GBF je vjerojatno mislila tako kako si kazala - nije, kao niti za način s pdf-a ispod, vjerojatno htjela sugerirati da to bude jedan groundbraking razgovor di se dijete posjedne i jednom za svagda riješi tema, nego da to raste s djetetom, ako je potrebno. Možda su djeca obitelji koje su drugačijeg odnosa prema svojoj intimi (jer se i po tome, kao i po brojnim stvarima, ljudi razlikuju) manje u opasnosti da dođu s pričom iz treće ruke, ali moj konkretni slučaj je takav kao i tvoj - o tome se zna i normalno priča, pa očekujem da ću o tome govoriti i djetetu. Bitno je samo da dijete ne bude zbunjeno ili nesigurno, mislim da je to važno.

Jednom prilikom dok sam na VV cekala u redu za sestre, iz ordinacije dr.l
izasla je žena i stala iza mene. a iz drugog kraja čekaone dotrčala je njena kćerkica koja je imala otprilike 4-5 god. I tada ju je počela zapitkivati dal je ovo bolnica u kojoj se rađaju djeca? Ona odgovara da nije, već je ovo bolnica gdje se rade djeca. Tad je malecka sva uzbuđena postavila još nekoliko pitanja na koja joj je majka strpljivo odgovarala, a mi okolo svi sa smiješkom i ponosom gledali u to malo biće koje je bilo fascinirano onim što je saznala. Uglavnom na kraju je zaključila da je dečkima sve to prelagano za proč nego ženama i da će kad odraste i ona biti doktorica koja će raditi u bolnici gdje se "rade" djeca. Mislim da joj je to bio prvi posjet VV i da će joj sigurno predodrediti život.

Citiraj:

---

Fjora prvotno napisa

potaknuta današnjim Jutarnji u kojem dr.Gordana Buljan Flander sugerira:
" Djetetu vrlo rano, već od četvrte godine, treba iskreno odgovoriti na pitanje o porjeklu i rođenju. Ako to sazna od drugih, moguća je trauma"

---

a sjećate se one od Bijelog dugmeta iz dobrih starih vremena "na zadnjem sjedištu moga auta..."
Jesu li mame i tate i tu obavezne odgovoriti na pitanje o porijeklu i rođenju djeteta?
Koje su sankcije ako ne odgovore?

Što kažu mame koje su dijete začele s poštarom ili s prvim susjedom?
Kuca li im na vrata opaka ćudoredna DNK inspekcija?

Ma dajte me najte...

Hoću time reći kako mpo postupak nije ništa drugo nego uobičajeni postupak začeća djeteta, a donacija mpo metoda koja se primjenjuje u cijelom svijetu i to na način da je tajnost donacije (osim na Novom Zelandu) zagarantirana.

Slažem se s dr. Buljan-Flander da djetetu treba odgovoriti na pitanje o porijeklu i rođenju, ali to vrijedi za slučaj kad je dijete usvojeno, pa postoji realna mogućnost da tu činjenicu sazna od nekog drugog i to stvarno može izazvati šok. Pogotovo je situacija komplicirana ako su djetetovi roditelji koji su ga zanemarili i doveli u situaciju da bude posvojeno živi.

U slučaju mpo postupka takve opasnosti nema, jer je su liječnici i svi sudionici postupka liječenja vezani profesionalnom tajnom.

Ha, sad tek čitam unatrag i vidim da imam puno istomišljenika, Roza, Iva-Luca, trebala sam vas samo citirati ;)

Citiraj:

---

BHany prvotno napisa

ina, moja kćer svaki put kad čuje da je dugo čekana i željena jednostavno procvate od sreće, ponosa i zadovoljstva...zbog toga koliko nam je važna i koliko je volimo...moje skromno iskustvo je da ih to ne opterećuje, već jedino ako mi zbog toga upadnemo u zamku prevelike doze zaštite i straha u odnosu na njih...ili ne daj bože (a što mislim da nitko na ovom pdf-u ne bi ni pomislio a kamoli izgovorio djetetu) spominjanja "što smo sve učinili za dijete i koliko smo se žrtvovali"

---

Puno vas sam htjela potpisati ali ovo moram izdvojiti.
Moja curica zna da ja idem doktoru da mi pomogne da dođe beba u bušu,zna da smo i nju dobili uz pomoć doktora,zna da je dugo čekana i puno željena.Ovo željena je najvažnije a ovo drugo je sasvim nebitno,niti kako je začeta ni koliko smo je čekali,važno da je ona tu.Sakrivati od nje ne želim ništa,ali detalje će dobiti kada bude vrijeme.

Citiraj:

---

fjora prvotno napisa

potaknuta današnjim Jutarnji u kojem dr.Gordana Buljan Flander sugerira:
" Djetetu vrlo rano, već od četvrte godine, treba iskreno odgovoriti na pitanje o porjeklu i rođenju. Ako to sazna od drugih, moguća je trauma"

---

djete može samo dobiti traume od ljudi koji nisu upućeni u MPO.Moja prijateljica ima bliznace začete IVF-om ,njen malecki je često u dr.(bronhitis).Komentari drugih ljudi su-Kako neće biti bolesno,pa umjetno su je oplodili :shock: kaže moja sveki,vidiš šta je uradila svojoj djeci ne misleći glavom,trebala je to kriti.Kada djeca pođu u školu samo će ih ostali zadirkivati. :x e imala je šta čuti od mene,neće joj tako nešto više nikada pasti na pamet.Ja se ne bojim Boga ,a oni što pričaju tako oni bi se trebali bojati.

Gost1 :heart:

potpisala bih puno cura, vise manje je sve receno

a zamislite slucajnost..kupili mi nasoj Petri slikovnicu "Petra i njezin cudesan svijet", a unutra joj mama prica kako neke zene lako zatrudne, nekima treba pomoc doktora itd. 8)

a ono o interesu..cesti pricamo kako je bila u maminom trbuhu, i igrala nogomet (kako me lupala), i stucala, i jednom me pitala kako je izasla..to smo rijesili oziljkom od carskog reza-i odgovorom kako ju je doktor izvadio, a najbolje mi je bilo pitanje:
P: "Mama, a kako sam usla, je l kloz usta?"
ja: :) , "ne doktor te stavio"... za sad je to bio sav interes i razgovor.

Ne vidim razlog naglašavanja načina začeća kao nečeg posebnog i značajnog u životu djeteta, zbog čega bi se na bilo koji način isticalo od ostalih.
Mi smo jedna mala, tradicionalna sredina i samo se traže razlozi zašto će se na nekog uprti prstom zbog njegove tzv. različitosti. Način začeća sigurno nije razlog da bude na bilo koji način poseban/na, jer to je nebitan detalj.
Mislim da ja važno kako se dijete osjeća uz svoje roditelje, to je mjera koja je djetetu važna, a o načinu začeća stignemo razgovarati kada će biti dovoljno zrelo da to razumije kao jednu od opcija, a ne situaciju koja je obilježila čitav njegov život.

Ne radi se o tajnama, jer tajni nema i to neće nikada niti biti tajnom. Ali ne želim razmišljati i zauzeti stav o MPO začeću kao o nečem posebnom, to mi je toliko normalno da se o tome ne mora razglabati na kućnim i uličnim okupljanjima.
Moje dijete je (će biti, jer ga nažalost još nemam) meni najdragocjenije, ali zato što mi je najvažnije na svijetu, zato što volim svim srcem i želim da to osjeti, a ne zbog načina na koji je začeto, ili došlo u naše živote u slučaju da je usvojeno. Želim da ono osjeti koliko ga volim, zbog njega samoga, a nikako zbog bilo kakvih „posebnih” okolnosti u kojima je došlo u naš život.

Isto tako i s djecom začetom donorskim gametama. Donore gameta ne bih nazivala biološkim roditeljima, jer to oni nisu, oni samo doniraju gamete kojima svjesno pomažu drugim ljudima ostvariti svoj san.
Zato kategorija poznatog donora može dovesti do problema u ljudskim životima, jer kada se nakon 20 godina na vratima pojavi već odrastao čovjek i kaže gospodinu koji ima svoju obitelj, ja sam tvoje dijete – tko će tu dobiti, a tko izgubiti?
Takva djeca imaju samo jednog oca ili majku, a to su oni koji su ih rodili, koji se o njima se brinu, vole ih svakim danom sve više, a ne osobe koje su donirale genetski materijal.
Dijete začeto donorskim gametama, od dana začeća živi u svojoj majci i u blizini svoga oca, koji stvaraju okruženje koje je njegova obitelj i budući dom.

U našoj sredini proteći će rijeke prije nego prihvatimo kako su to sve opcije začeća, a djeci začetoj doniranim gametama trebat će još puno desetljeća.
Mi smo ovdje da živimo svoj život kakav imamo, koji može bit različit od drugih, volimo najviše što možemo svoje dijete, a ne objašnjavamo ulici kako smo došli na svijet i zašto tako živimo.

vrlo zanimljiva tema i moram priznati da mi to pitanje do sad nije palo na pamet...
...ukoliko budem imala tu čast i priliku kada i koliko reći i ako bebać bude
rezultat mpo-a ili čak fet-a...sigurno ću sve reći ali će to sigurno biti i postepeno...sjećam se kako su mene par puta neke sitnice udaljile od mojih roditelja kada bi shvatila ili otkrila neke prešučene ili slagane činjenice...
npr činjenice da sam rođena prije njihovog vjenčanja (kao klinki tom mi je bilo malo bolno pogotovo što su mi prešutjeli) ili da mama nije imala sve petice u školi kao što mi je govorila motivirajući i mene da učim...u smislu "priča za malu djecu" koje su skroz krive...
...poljuljan odnos s roditeljima može imati veće traume od onih dobivenih od klinaca u školi...
..doduše i tu imam iskustva...neprihvaćanje okoline i sve što uz to ide(odrastala sam u jednoj sredini gdje su moji doselili zbog posla i gdje smo bili "stranci", kasnije sam se kao žena zaposlila u sredini u kojoj dominiraju muškarci) nakon što sam ispekla životnu školu mogu reći da mi je to sve samo koristilo...naučila sam se izboriti za svoje mjesto pod suncem, prihvaćati i voljeti druge i drugačije, a prije svega prihvaćati i voljeti sebe...
...svoje dijete neću štedjeti od život i istine,
naučit ću ga da svijet nije savršen, da iz njega dolazi i dobro i loše
isto tako da se samopoštovanje ne sastoji u prihvaćanju sebe kao savršene izmišljotine nego da treba prihvatiti sebe sa svim svojim manama i vrlinama i da će trebati prihvatiti i svoje slabosti zbog kojih će mu biti bitno što drugi misle o mpo i fet-u...
...nema dvojbe dok budemo sa svojim djetetom bauljali po egzotičnim planinskim stazama i otkrivali razne svijetske zakutke pričati ćemo o tome kako je ono bilo avanturist od samog početka i da je bio u frižideru na samom začetku kamo mnogi njegovi vršnjaci nisu mogli ni primirisati...

a ona dubioznija i ne manje važna priča za laku noć biti će kako
su tata, mama i svi doktori svijeta samo instrument na kojemu taj stvoritelj svira ili ne svira iz nama nedokučivog razloga.....

Ovo je tema o kojoj sam mnogo razmišljala kada sam bila u postupku. Moja Laura me riješila dileme na način da je prirodno došla mamici. Sad kad je gledam, pitam se da li je sada uopće bitno kako je došla. Možda je bitnije da je došla.
Ne mogu reći decidirano neko svoje mišljenje o ovome jer nisam doživjela da sam rodila dijete koje je začeto IVF-om.
Ono što mogu reći jest da bi mi onda bilo sveisto i nikad nisam vidjela neku razliku između IVF i prirodne trudnoće. Posebno ne kada su ti predivni anđeli rođeni, nema razlike, sva su djeca jednaka bila ona začeta prirodno, uz pomoć IVF-a, ICSI/IVF ili inseminacijom. Ma na kraju svi imamo ono isto, našu predivnu djecu.

Onda je moja odluka bila da neću ništa govoriti do daljnjeg. Na pitanje kako se rade djeca, odgovorila bi kako se rade, jer nitko nas nikad nije učio kako se sve mogu napraviti djeca, jel' da???

Naravno ovo su sve različita naša mišljenja i svako je ispravno. Moje je mišljenje da kada bi i htjela jednog dana reći, da bi to bilo onda kada bi moje dijete znalo svaki detalj moje priče i bilo toliko odraslo da ima svoj stav o tome i bar predodžbu što znači toliko željeti dijete, a ne moći ga imati prirodnim putem.

jadro, ne mogu a ne reći ti makar nema veze s temom koliko mi je tvoja cvrčkica prepredivna :heart:
ma treba im reći istinu.

mi smo arijev album čak posložili tako da mu je vrlo jednostavno skužiti kako smo imali problem-od štanda neplodnosti za 5. rodin rođendan koji je bio samo mjesec dana prije ivf-a u kojem je on začet pa mamin trbuh koji raste iz tjedna u tjedan sve do poroda.

pametni su klinci, ne treba ništa skrivati.

Citiraj:

---

rvukovi2 prvotno napisa

mi smo arijev album čak posložili tako da mu je vrlo jednostavno skužiti kako smo imali problem-od štanda neplodnosti za 5. rodin rođendan koji je bio samo mjesec dana prije ivf-a u kojem je on začet pa mamin trbuh koji raste iz tjedna u tjedan sve do poroda.

---

Mi imamo sliku morula, među kojima je ona. Ta mi je slika tako moćna, tako predivna i mislim da ću joj je jednom i pokazati, naravno, vjerojatno kad bude odrasla, cura. Jadro, super za ideju - hvala :love:!

sorci :* :heart:

ja isto o toj temi nisam razmišljala kao o nekuj buuuuaaaa temi
mm i ja govorimo da nama neće biti neugodo kad nas dijete pita kako je nastalo - lijepo ćemo našu ljepoticu odvesti u lab :mrgreen:

ma sorci je to lijepo rekla
samo, kad i kako ćemo joj reći - ne znam - valjda kad počnu pitanja o toj tematici
a i ja sam vodila dnevnik od svog prvog postupka, imam spremljene i neke teme s ovog pdf-a, testove, nalaze bete... i sve joj to namjeravam dati