-
:oops:
Ja moram podijeliti svoja pozitivna iskustva. Nije sve tako crno. Moram priznati da kad sam bila prvi puta trudna najviše me bilo strah kako će se osoblje odnositi prema meni. Po tom kriteriju sam i birala bolnicu, pa sam otišla u Vinogradsku jer je imala najbolje ocjene što se tiče toga.
Prva osoba koja mi se svidjela je velika sestra iz trudničke ambulante, vesela i nasmješena, a naročito me se dojmila jer me se sjetila kad sam došla u drugoj trudnoći iako su prošle tri godine!!!!!
Porod je prošao ok. I doktorica i babica su bile jako angažirane i dok su me šivale pričale su samnom o svemu i svačemu kako bi mi olakšale te trenutke i skrenule misli s bolova. I drago mi je što nemaju silne procedure da otac prisustvuje porodu, bez problema su ga pustile iako nismo išli na tečaj. I dopustili su mi da spavam pod gomilom balona koje su mi prijatelji napuhali u čekaonici dok su čekali da rodim!
tijekom boravka u bolnici sestre bi brzo dolazile kad god bi ih pozvale i spremno su nam pomagale i oko dojenja i eventualnih izdajanja i svega što nas je mučilo.
5+
-
Ja sam jedna od onih koju oblije hladan znoj na izgovor riječi BOLNICA.
Od 1997. kad mi je bilo samo 13. god. oboljela sam od Crohnove bolesti i do današnjeg dana više ni ne pamtim koliko sam puta hospitalizirana, često bi ležala i više od mjesec dana, jednom čak 3 mj! A kolko je tek bilo bolnih, mučnih pretraga, grubih bezobraznih, hladnih reakcija i - nabrajala bih danima, a bila sam dijete!!! :evil: Nakon operacije, sa 19. god po izlasku iz bolnice nastavila sam terapiju - kod psihijatra! Trebalo mi je par mjeseci da prestanem biti anksiozna i depresivna i da se naučim nositi sa traumama.
Zadnji put sam bila hospitalizirana prije mjesec dana u 4. mj. trudnoće, ali fala bogu, očvrsnula sam, i dobro to podnjela.
Ovo sve navodim da upozorim što dugotrajno lječenje u našim bolnicama može napraviti od čovjeka.
I sad kako mi se termin poroda sve više bliži, pomalo me strah, jer više nisam samo ja u pitanju. Ne želim ni pomišljati kako će mi biti ako će se tako odnositi prema meni na mom porodu i prema mojoj bebi.
Srećom, dragi i obitelj su mi velika podrška pa vjerujem da će mi njihova prisutnost i aktivno sudjelovanje pomoći da ovaj put bude bez trauma.
-
Sto se mene tice, ja sam rodila u Merkuru prije skoro godinu i pol i nemam nikakvih primjedbi. Muz je bio sa mnom, ne znam, mozda su zato svi bili ok. Ali stvarno nemam nis da im uzmem za zlo i sljedece cu dijete tamo roditi. :)
-
Ma ljudi moji ovo je jedna od najmračnijih strana našeg zdravstva po mom mišljenju. Svoju sam priču ispričala već jednom na nekom drugom topicu prije mjesec-dva pa je neću ponavljati. To je samo jedna od najčešćih prosječnih priča kad je sve prošlo super i nitko nije bio grozan, ali ono na što bi se po mom mišljenju trebalo koncentrirat je količina umjetnih metoda koje se po difoltu primjenjuju kad treba i kad ne treba. To je ono što mene užasava i to je nešto na što bi se moralo argumentirano ciljano utjecat u bilikakvoj "službenoj" akciji. Sigurna sam da 90% žena koje dobiju drip ne bi ga trebale dobiti, ali tad babice ne bi bile gotove kad one žele nego bi sve možda trajalo malo duže...ali bi bilo PRIRODNO!!! Pa otkud svi mi na ovom svijetu kad nije postojao drip?!?
Ja sam ih molila da još šetam po hodniku ... idemo u books!!!
Npr. mama mi priča kako su u njihovo vrijeme (70-ih godina) ranu od šivanja po difoltu špricali antibiotskim sprejom!?! Katastrofa!!! Danas smo se vratili na hrastovu koru, zar ne? Pa zašto tako teško ide vraćanje na prirodno rađanje? Zato što se ne bunimo. A ne bunimo se zato što se bojimo njihovog osvećivanja ili još većeg bezobrazluka ili nemara. Oni odmah ladno napišu - odbija liječničku pomoć, savjet, terapiju... bilo što... pa kad se stvari zakompliciraju - sama si kriva. To je razlog. Ja prva sam šutila i šutim jer se nadam da ću ih još koji put vidjeti (iako sam na topicu potpomognute). A oni drugačije gledaju one koje se bune.
I zato jedino ZAKON tj. medijski pritisci i akcije roda mogu nešto promijeniti djelujući generalno na osoblje, a ne preko mama kojima će se onda osvećivati. Ne živimo svi u Zagrbu gdje si anonimus. U malim sredinama bi cijela bolnica znala... aha to je ONA!
-
Ja sam oba dva puta rodila rodila u Dubrovniku i moram reći da sam bila zadovoljna odnosom osoblja, naročito primalja, humanošću i profesionalnošću. Muž mi nije bio na porodu jer tada još nije bilo moguće. Prvi porod bio mi je induciran zbog ALP-a, i bilo mi je užasno. Svi su pomagali koliko su mogli, imala sam podršku i ne mogu se na ništa požaliti, ali mene je bolilo užasno. Drugi put sam ostala doma skoro do samog kraja i bilo mi je puno lakše.
Sigurno je lakše hodati, rađati bez DRIPa i sl. ali o tome odlučuje doktori. Oni su ti koji odlučuju o svemu a babice samo provode njegove odluke! Nije da ja branim babice, ali one samo rade što moraju. Mislite li da i one nisu majke i da je njima bilo lakše kada su rađale?! Mojoj prijateljica je rodica babica i ona je imala sreću da dođe rađati po noći i pustile su je da hoda koliko želi. Samo bi joj povremeno poslušali bebu i pregledali je, a u rađaonu je ušla 15 minuta prije nego je rodila. Po njenoj priči je večina babica za što prirodniji porod, ali one ne mogu ništa.
Čula sam da u Australiji žene ispunjavaju tzv. PLAN PORODA, u kojem navode kako žele roditi, što žele a što ne, i slično. One taj formular potpisuju, a u slučaju komplikacija liječnik ih je dužan upozoriti na potrebne postupke i ona ih mora odobriti. To bi trebalo uvesti i kod nas pa bi bilo manje primjedbi i više zadovoljnih rodila.
-
Evo ukratko detalj sa kontrole moje kćeri nakon operacije u Klaićevoj. Dolazimo nakon par dana da kirurg pogleda operiranu nožicu, vodimo se kao da smo još na odjelu jer smo blizu doma i užicali smo da nas puste već nakon dva dana ležanja u bolnici. Uglavnom, ostavili su nam kanilu u ruci za ne-daj-Bože, i obzirom da je sve u redu, pred kirurgom/predstojnikom ortopedije pitam sestru da li može mom djetetu sada izvaditi kanilu. Doc vrisne na sestru u stilu "Kako si glupačo mogla pustiti dijete sa kanilom kući, kozo jedna..." a meni blago kaže "Evo sad ćemo..." i prostrijeli sestru pogledom. Sestra me skupa sa djetetom odvuče u drugu sobu jer je još jedna beba čekala na kontrolu. Sa sobom je ponijela vaticu sa alkoholom, škarice i onaj bijeli selotejp. Polegla sam dijete na krevet, a sestra joj je divljački zadigla rukav i još divljačkije strgnula i postojeći selotejp i postojeću vaticu i kanilu iz ruke. Prije no što sam se snašla i vrisnula na nju, promrmljala je "A baš ste morali pred šefom... (vjerojatno mi je u sebi nešto i opsovala)" i nestala u vidu lastina repa. Ostala sam :shock: :evil: , brzo stavila djetetu maramicu na ručicu koja je počela krvariti i potražila sestru da joj j..... sve po spisku ali zavukla se pod neki kamen i ne nađoh je. Ko u inat i doc je završio kontrolu i otišao s odjela.
Dan danas se grizem što nisam prevrnula cijelu bolnicu i sterala dotičnu u PM. Samo ju čekam da ju opet vidim, a i inače je za poludit. Arogantna, nervozna, ulickana a ima 50 godina i samo gleda da li ju koji dečkić iz kreveta škica... ma horor, ne znam kako ju do sada još nitko nije otjerao...
-
Evo ukratko detalj sa kontrole moje kćeri nakon operacije u Klaićevoj. Dolazimo nakon par dana da kirurg pogleda operiranu nožicu, vodimo se kao da smo još na odjelu jer smo blizu doma i užicali smo da nas puste već nakon dva dana ležanja u bolnici. Uglavnom, ostavili su nam kanilu u ruci za ne-daj-Bože, i obzirom da je sve u redu, pred kirurgom/predstojnikom ortopedije pitam sestru da li može mom djetetu sada izvaditi kanilu. Doc vrisne na sestru u stilu "Kako si glupačo mogla pustiti dijete sa kanilom kući, kozo jedna..." a meni blago kaže "Evo sad ćemo..." i prostrijeli sestru pogledom. Sestra me skupa sa djetetom odvuče u drugu sobu jer je još jedna beba čekala na kontrolu. Sa sobom je ponijela vaticu sa alkoholom, škarice i onaj bijeli selotejp. Polegla sam dijete na krevet, a sestra joj je divljački zadigla rukav i još divljačkije strgnula i postojeći selotejp i postojeću vaticu i kanilu iz ruke. Prije no što sam se snašla i vrisnula na nju, promrmljala je "A baš ste morali pred šefom... (vjerojatno mi je u sebi nešto i opsovala)" i nestala u vidu lastina repa. Ostala sam :shock: :evil: , brzo stavila djetetu maramicu na ručicu koja je počela krvariti i potražila sestru da joj j..... sve po spisku ali zavukla se pod neki kamen i ne nađoh je. Ko u inat i doc je završio kontrolu i otišao s odjela.
Dan danas se grizem što nisam prevrnula cijelu bolnicu i sterala dotičnu u PM. Samo ju čekam da ju opet vidim, a i inače je za poludit. Arogantna, nervozna, ulickana a ima 50 godina i samo gleda da li ju koji dečkić iz kreveta škica... ma horor, ne znam kako ju do sada još nitko nije otjerao...
-
Evo ukratko detalj sa kontrole moje kćeri nakon operacije u Klaićevoj. Dolazimo nakon par dana da kirurg pogleda operiranu nožicu, vodimo se kao da smo još na odjelu jer smo blizu doma i užicali smo da nas puste već nakon dva dana ležanja u bolnici. Uglavnom, ostavili su nam kanilu u ruci za ne-daj-Bože, i obzirom da je sve u redu, pred kirurgom/predstojnikom ortopedije pitam sestru da li može mom djetetu sada izvaditi kanilu. Doc vrisne na sestru u stilu "Kako si glupačo mogla pustiti dijete sa kanilom kući, kozo jedna..." a meni blago kaže "Evo sad ćemo..." i prostrijeli sestru pogledom. Sestra me skupa sa djetetom odvuče u drugu sobu jer je još jedna beba čekala na kontrolu. Sa sobom je ponijela vaticu sa alkoholom, škarice i onaj bijeli selotejp. Polegla sam dijete na krevet, a sestra joj je divljački zadigla rukav i još divljačkije strgnula i postojeći selotejp i postojeću vaticu i kanilu iz ruke. Prije no što sam se snašla i vrisnula na nju, promrmljala je "A baš ste morali pred šefom... (vjerojatno mi je u sebi nešto i opsovala)" i nestala u vidu lastina repa. Ostala sam :shock: :evil: , brzo stavila djetetu maramicu na ručicu koja je počela krvariti i potražila sestru da joj j..... sve po spisku ali zavukla se pod neki kamen i ne nađoh je. Ko u inat i doc je završio kontrolu i otišao s odjela.
Dan danas se grizem što nisam prevrnula cijelu bolnicu i sterala dotičnu u PM. Samo ju čekam da ju opet vidim, a i inače je za poludit. Arogantna, nervozna, ulickana a ima 50 godina i samo gleda da li ju koji dečkić iz kreveta škica... ma horor, ne znam kako ju do sada još nitko nije otjerao...
-
Evo ukratko detalj sa kontrole moje kćeri nakon operacije u Klaićevoj. Dolazimo nakon par dana da kirurg pogleda operiranu nožicu, vodimo se kao da smo još na odjelu jer smo blizu doma i užicali smo da nas puste već nakon dva dana ležanja u bolnici. Uglavnom, ostavili su nam kanilu u ruci za ne-daj-Bože, i obzirom da je sve u redu, pred kirurgom/predstojnikom ortopedije pitam sestru da li može mom djetetu sada izvaditi kanilu. Doc vrisne na sestru u stilu "Kako si glupačo mogla pustiti dijete sa kanilom kući, kozo jedna..." a meni blago kaže "Evo sad ćemo..." i prostrijeli sestru pogledom. Sestra me skupa sa djetetom odvuče u drugu sobu jer je još jedna beba čekala na kontrolu. Sa sobom je ponijela vaticu sa alkoholom, škarice i onaj bijeli selotejp. Polegla sam dijete na krevet, a sestra joj je divljački zadigla rukav i još divljačkije strgnula i postojeći selotejp i postojeću vaticu i kanilu iz ruke. Prije no što sam se snašla i vrisnula na nju, promrmljala je "A baš ste morali pred šefom... (vjerojatno mi je u sebi nešto i opsovala)" i nestala u vidu lastina repa. Ostala sam :shock: :evil: , brzo stavila djetetu maramicu na ručicu koja je počela krvariti i potražila sestru da joj j..... sve po spisku ali zavukla se pod neki kamen i ne nađoh je. Ko u inat i doc je završio kontrolu i otišao s odjela.
Dan danas se grizem što nisam prevrnula cijelu bolnicu i sterala dotičnu u PM. Samo ju čekam da ju opet vidim, a i inače je za poludit. Arogantna, nervozna, ulickana a ima 50 godina i samo gleda da li ju koji dečkić iz kreveta škica... ma horor, ne znam kako ju do sada još nitko nije otjerao...
-
Isuse, ispričavam se zbog ovoga, danas mi je poludio komp. Odlogiraću se i nema me do sutra.
Još jednom sorry :oops: :/
-
Želim javno reći o Šibenskom rodilištu i ginekološkim ordinacijama. Iz vlastitog iskustva znam da trudnice nemaju nikakvu prednost, čekaju na sve preglede i po dva sata. Ostali pacijenti su nekulturni prema nama, a sestre posebno. Neljubazne su u ophođenju prema pacijentima, ginekolozi psuju i ponašaju se kao da su popili pamet cijelog svijeta...Nikada do sad nisam doživjela da imam prednost, a danas sam totalno poludjela čekajući ginekološki pregled, kojeg na kraju nisam niti obavila jer nisam mogla više podnositi ulaženje preko reda jer ovdje vrijedi pravilo preko veze( tko čiju mamu ili rođaka poznaje).
U 37. tjednu trudnoće, s visokim tlakom, uz preporuku mirovanje, umorna, neispavana, s žgaravicom i otečenim rukama i nogama strpljivo sam sve to gledala sat i 30. A onda vidno iznervirana ugrabila svoju knjižicu, jedva pronašla vrata i otišla. Beba mi se uznemirila, ja se rasplakala i obećala sebi da do kraja trudnoće neću više biti u toj čekaonici.
Pa neka mi netko onda kaže kako je u šibenskom rodilištu situacija bolja!!! Radije bih rodila na cesti ili staji nego u njemu! A oni neka pričaju i hvale se kako je osoblje odlično.
-
Želim javno reći o Šibenskom rodilištu i ginekološkim ordinacijama. Iz vlastitog iskustva znam da trudnice nemaju nikakvu prednost, čekaju na sve preglede i po dva sata. Ostali pacijenti su nekulturni prema nama, a sestre posebno. Neljubazne su u ophođenju prema pacijentima, ginekolozi psuju i ponašaju se kao da su popili pamet cijelog svijeta...Nikada do sad nisam doživjela da imam prednost, a danas sam totalno poludjela čekajući ginekološki pregled, kojeg na kraju nisam niti obavila jer nisam mogla više podnositi ulaženje preko reda jer ovdje vrijedi pravilo preko veze( tko čiju mamu ili rođaka poznaje).
U 37. tjednu trudnoće, s visokim tlakom, uz preporuku mirovanje, umorna, neispavana, s žgaravicom i otečenim rukama i nogama strpljivo sam sve to gledala sat i 30. A onda vidno iznervirana ugrabila svoju knjižicu, jedva pronašla vrata i otišla. Beba mi se uznemirila, ja se rasplakala i obećala sebi da do kraja trudnoće neću više biti u toj čekaonici.
Pa neka mi netko onda kaže kako je u šibenskom rodilištu situacija bolja!!! Radije bih rodila na cesti ili staji nego u njemu! A oni neka pričaju i hvale se kako je osoblje odlično.
-
-
Citiraj:
klia prvotno napisa
Gdje planiraš roditi?
Mislila sam u Zd., ali tamo ne poznam nikoga.
Evo , sad idem po uputnicu za ctg i već mi je tlak na 300 jer znam što me čeka u čekaonici (20-ak žena i ja na kraju reda), i :raspa: medicinska sestra koju boli briga za sve.Jednostavno više nemam živaca niti strpljenja.
-
Vjerojatno si onda procitala topic o zadarskom rodilistu. Ako se odlucis, javi se 8) A mozda bi ih mogla i nazvati i doći pogledati rodilište, to može svaka trudnica.
-
O ovoj bi se temi dalo štošta reći. Niti u našoj nam dragoj metropoli nije bolje od rodilište do rodilišta. Ja sam prije 4 godine rodila sina u Vinogradskoj bolnici (mogla sam i u Šibenskoj, ali sam pobjegla glavom bez obzira) i imala kraljevski tretman. Nisam niti znala da su sestre i doktori toliko ljubazni. Sasvim slučajno sam na eci peci pec izabrala tu bolnicu. Nisam pohađala nikakve trudničke tečajeve, a sestre su me na licu jesta učile disati i kretati se sa trudovima, masirale me, tješile i na kraju sam rodila za 15. minuta. Prekrasno iskustvo.
Ali... sve bi bilo dobro... život te odvede u drugom pravcu..preselim se ja u Zg.. i dođe i drugo dijete. Na žalost bilo je hrpu komplikacija u trudnoći i dijete nažalost nije živo ali sam ga svejedno morala roditi na prirodan način. Sve ok, ali sizbor bolnice katastofalan. Draga nam i poznata bolnica Merkur ništa drugo nije doli klaonica. Veterinari se tijekom teljenja krava vjerojatno ponašaju bolje nego ginekolozi i sestre prema rodiljama. Ukratko je bilo ovako:
1. Prije induciranog poroda rađena je amniocinteza, gdje mi je dr.Podobnik rekao da ako ne učinim pobačaj mogu dijete slobodno dati u cirkus;
2. Rodila sam to nesretno dijete sama u sobi u kojoj sam ležala (nigdje niti sestr niti doktora da nadziru inducirane trudove) pored žene koja je čuvala trudnoću(by the way, ta ista žena je mjesec dana kasnije pobacila dijete u drugom tromjesečju svoje trudnoće, sama i to na bolničkom wc-u), i usred vremena posjta. Možete mislitikako je lijepo ležati polugola na krevetu a posjeta se šeta po hodnicima i zaviruje svako malo u sobu;
3. Sestra je doletila u sobu kad je beba biloa napola vani.
4. Pored svih gadarija još su mi radili i kiretažu nakon dva dana uz nepotpunu anesteziju, pa su me i držale sestre a noge su mi zavezali
5. Posteljinu na kojoj sam iskrvarila u sobi nisu promijenili, već su samo plahte okrenuli na drugu stranu
6. I za kraj, zaboravili su mi dati antibiotik i lijek protiv laktacije. Na svu sreću sepsu nisam dobila, ali je zato mlijeka bilo na izvoz.
7. Kad sam došla doma prsa su mi bila za dva broja veća i temperatura 40. Vratila sam se u bolnicu a njihovim glipostima nikad kraja. Kad su mi pogledali prsa rekli su da to nije njihov problem i poslali me doma.
I nakon svega, više nemam komentara. Meari su suho zlato za te doktore.
-
Prestrašno, zapravo horor. :(
-
-
A i dotični dr. nije baš za neku pohvalu. :evil: . Takve rasprave trebali bi rješavati kad pacijent napusti ordinaciju ,a ne pred pacijentom. :evil:
-
-
Pepa23 kaže:A i dotični dr. nije baš za neku pohvalu. . Takve rasprave trebali bi rješavati kad pacijent napusti ordinaciju ,a ne pred pacijentom.
Da, slažem se, ali Merkur bolnica je navodno najpovoljnija za obučavanje učenika škole za primalje, pa je dotični dr. i sve te učenike ili studente, ili što god oni bili (a bilo ih je barem desetak) počastio svojim komentarima. Ružno je to što u jednom toliko bolnom i emocionalno razarujećem trenutku ležiš polugol na stolu i nitko te ne doživljava kao osobu već kao predmet kojem će oni napraviti par agresivnih zahvata i baš super, naši će studenti nešto naučiti. Famozna je i bila rečenica: Gospođo draga pa vi ste nam drugi ovakav slučaj u zadnjih četrdeset godina. Dajte da snimimo to na video kazetu. Slažem se s tim da se i to snimi ako je u svrhu razvoja medicine, kako bi se nekome nekada dijete spasilo, ali zar se ne bi trebalo to izvesti malo diskretnije. Barem u tolikoj mjeri da se osjećaš kao čovjek koji nešto gubi ali ipak pomaže na drugi način. Stvarno su gamad. Drugog komentara nemam. :evil: :x
-
Pepa23 kaže:A i dotični dr. nije baš za neku pohvalu. . Takve rasprave trebali bi rješavati kad pacijent napusti ordinaciju ,a ne pred pacijentom.
Da, slažem se, ali Merkur bolnica je navodno najpovoljnija za obučavanje učenika škole za primalje, pa je dotični dr. i sve te učenike ili studente, ili što god oni bili (a bilo ih je barem desetak) počastio svojim komentarima. Ružno je to što u jednom toliko bolnom i emocionalno razarujećem trenutku ležiš polugol na stolu i nitko te ne doživljava kao osobu već kao predmet kojem će oni napraviti par agresivnih zahvata i baš super, naši će studenti nešto naučiti. Famozna je i bila rečenica: Gospođo draga pa vi ste nam drugi ovakav slučaj u zadnjih četrdeset godina. Dajte da snimimo to na video kazetu. Slažem se s tim da se i to snimi ako je u svrhu razvoja medicine, kako bi se nekome nekada dijete spasilo, ali zar se ne bi trebalo to izvesti malo diskretnije. Barem u tolikoj mjeri da se osjećaš kao čovjek koji nešto gubi ali ipak pomaže na drugi način. Stvarno su gamad. Drugog komentara nemam. :evil: :x
-
Pepa23 kaže:A i dotični dr. nije baš za neku pohvalu. . Takve rasprave trebali bi rješavati kad pacijent napusti ordinaciju ,a ne pred pacijentom.
Da, slažem se, ali Merkur bolnica je navodno najpovoljnija za obučavanje učenika škole za primalje, pa je dotični dr. i sve te učenike ili studente, ili što god oni bili (a bilo ih je barem desetak) počastio svojim komentarima. Ružno je to što u jednom toliko bolnom i emocionalno razarujećem trenutku ležiš polugol na stolu i nitko te ne doživljava kao osobu već kao predmet kojem će oni napraviti par agresivnih zahvata i baš super, naši će studenti nešto naučiti. Famozna je i bila rečenica: Gospođo draga pa vi ste nam drugi ovakav slučaj u zadnjih četrdeset godina. Dajte da snimimo to na video kazetu. Slažem se s tim da se i to snimi ako je u svrhu razvoja medicine, kako bi se nekome nekada dijete spasilo, ali zar se ne bi trebalo to izvesti malo diskretnije. Barem u tolikoj mjeri da se osjećaš kao čovjek koji nešto gubi ali ipak pomaže na drugi način. Stvarno su gamad. Drugog komentara nemam. :evil: :x
-
Pepa23 kaže:A i dotični dr. nije baš za neku pohvalu. . Takve rasprave trebali bi rješavati kad pacijent napusti ordinaciju ,a ne pred pacijentom.
Da, slažem se, ali Merkur bolnica je navodno najpovoljnija za obučavanje učenika škole za primalje, pa je dotični dr. i sve te učenike ili studente, ili što god oni bili (a bilo ih je barem desetak) počastio svojim komentarima. Ružno je to što u jednom toliko bolnom i emocionalno razarujećem trenutku ležiš polugol na stolu i nitko te ne doživljava kao osobu već kao predmet kojem će oni napraviti par agresivnih zahvata i baš super, naši će studenti nešto naučiti. Famozna je i bila rečenica: Gospođo draga pa vi ste nam drugi ovakav slučaj u zadnjih četrdeset godina. Dajte da snimimo to na video kazetu. Slažem se s tim da se i to snimi ako je u svrhu razvoja medicine, kako bi se nekome nekada dijete spasilo, ali zar se ne bi trebalo to izvesti malo diskretnije. Barem u tolikoj mjeri da se osjećaš kao čovjek koji nešto gubi ali ipak pomaže na drugi način. Stvarno su gamad. Drugog komentara nemam. :evil: :x
-
Pepa23 kaže:A i dotični dr. nije baš za neku pohvalu. . Takve rasprave trebali bi rješavati kad pacijent napusti ordinaciju ,a ne pred pacijentom.
Da, slažem se, ali Merkur bolnica je navodno najpovoljnija za obučavanje učenika škole za primalje, pa je dotični dr. i sve te učenike ili studente, ili što god oni bili (a bilo ih je barem desetak) počastio svojim komentarima. Ružno je to što u jednom toliko bolnom i emocionalno razarujećem trenutku ležiš polugol na stolu i nitko te ne doživljava kao osobu već kao predmet kojem će oni napraviti par agresivnih zahvata i baš super, naši će studenti nešto naučiti. Famozna je i bila rečenica: Gospođo draga pa vi ste nam drugi ovakav slučaj u zadnjih četrdeset godina. Dajte da snimimo to na video kazetu. Slažem se s tim da se i to snimi ako je u svrhu razvoja medicine, kako bi se nekome nekada dijete spasilo, ali zar se ne bi trebalo to izvesti malo diskretnije. Barem u tolikoj mjeri da se osjećaš kao čovjek koji nešto gubi ali ipak pomaže na drugi način. Stvarno su gamad. Drugog komentara nemam. :evil: :x
-
Oprostite svi što čačkam po ovakvoj temi... Dogodili su mi se spontani i osoblje je bilo u granicama normale, iako nekih detalja iz Ankarine priče ima i u Vinogradskoj (plahte, hladnoća kad izjave da 'nema tu ništa unutra'). Kao da je to stvar - a ne stvorenje koje se bori/borilo za svoj mali život, makar i tih par tjedana. Znam da je njima tako zapravo lakše preživjeti smjenu inače bi do 35-40 valjda morali svi psihijatru kad bi plakali sa svakom od nas.
Ali izjava da će se dijete ... ako se ne kiretira :evil:
Ako pričamo o pravima pacijenta, što je onda to? Nema li žena pravo odlučiti nakon što joj se humano objavi o čemu je riječ hoće li plod zadržati ili ne? Osobno to nisam prošla, imala sam spontane, ali ne ovo - čitala sam i priču forumašice koja je propatila 9 mj života svoje bebe sa teškom srčanom manom koju nisu otkrili u trudnoći (oprostite, ne sjećam se nicka- trenutno sam u rasulu, a čitala sam to prije 2-3 mjeseca). Iskreno, ne znam kako bih ja postupila niti što bih osjećala, niti ni u kom slučaju ne osuđujem ničiju odluku - očito bi sve prije ili kasnije završilo tužno... Suosjećam sa svakim tko je išta slično doživio...Ali da mi bilo tko, nakon ne znam kakvog sofisticiranog pregleda kaže da mi je nerođeno dijete 'za cirkus' - mislim da bih (...), a da bi i svatko drugi imao pravo smatrati tu osobu gotovo odgovornom za tu tragediju, ako ne doslovno, onda mislim na način priopćenja i na sve što žena u tom trenutku i dugo nakon toga proživljava... Ipak... Bolje da završim dok ne bubnem nešto glupo...
Da ne ispadnem fanatik, znam iz druge ruke i priču o ženi koja ima dvije curice, treću trudnoću je čuvala koliko god se dalo (dijagnozu su postavili mislim u Splitu, a nakon toga je ležala u Petrovoj) iako su prognoze od 6.mj. na dalje stalno bile samo negativne (srce je kucalo, ali se nije razvijao mozak). Mučila se 2 mjeseca i nakon toga rodila mrtvu bebu... Na jednom pregledu, slično je jedan 'pametan' dr. komentirao: ' Imate li djece? Curice? (Prosta riječ) - a ovo je trebao biti dečko. :shock: Riječnik koji ne očekujete ni od ..... (opet da nekog ne uvrijedim), a kamoli od visokoobrazovane osobe, na radnom mjestu, pred pacijentom! Odluke su individualne i svatko treba imati pravo na informiranu odluku, radilo se o operaciji karcinoma ili kiretaži. Sve su to priče koje me plaše i stvarno ne znam kako bih ja takvo što podnijela, kakvu bih odluku donijela, ali znam da bih željela da mi se to priopći ljudski i da me se makar formalno pita slažem li se s daljnjim postupcima, da donesem svoju odluku, a ne nešto što se podrazumijeva...
Nadam se da me razumijete... Oprostite opet na dugom postu, nisam mislila komentirati te slučajeve, tj. ničije odluke, nego postupke i ponašanje tih dr.
