Slažem se sa seni, iako su većina djece "krpelji", ali nije nenormalno, ako to nisu, neka djeca jednostavno nisu takva.
Druga je priča kad djecu kontinuirano ne odgajaju roditelji, pa onda nisu niti vezani za njih.
Printable View
Slažem se sa seni, iako su većina djece "krpelji", ali nije nenormalno, ako to nisu, neka djeca jednostavno nisu takva.
Druga je priča kad djecu kontinuirano ne odgajaju roditelji, pa onda nisu niti vezani za njih.
isto kao što je normalno da ponekad to "krpeljenje" ponekad roditeljima digne živac pa imaju potrebu to nekome reći/napisatiCitiraj:
seni prvotno napisa
Pa evo ja ću započeti s odlaskom na wc, jer bez obzira bio tata doma ili ne ja sam Sonju redovito morala nostiti sa mnom u wc. Sad je to prerasla pa barem nuždu obavljam u miru al se zato prikeljila na nešto drugo...Citiraj:
seni prvotno napisa
Meni se uvijek činilo da sam ja više vezana za njih nego oni za mene :mrgreen: Tek mi je u vrtiću teta, prvi put kad sam ga ostavila rekla da se vidi da je jako vezan za mamu. Mislim, nisam ja to doživjela kao niš ekstremno, pa bio je doma 2 i pol godine, kak neće biti vezan. A i dobri smo si ;)
No, meni je pregenijalno kak se oni vješaju tati oko brata, kako trče / puze (kako koji) kad ga čuju da dolazi,gnjave se s njim i obožavaju ga. To mi je dirljivije i veća fora od vječitog vješanja po mami.
Mogu ostati samo s nekim ljudima, al to je zato jer ja smatram da tako za sad treba biti. Imaju bake i dedu, moju seku (dakle tetu) i nas dvoje. Dosta.
Da se bolje izrazim. Normalno mi je da imam malog priljepka, čak što više poželjno, ali ima nekoliko stvari koje me povremeno zasmetaju:
1. voljela bih ponekad sama otiči na WC
2. voljela bih se ponekad sama otuširati, a da maleni ne čeka nestrpljivo ispred tuš kabine i ne viče mama mama, čisto da provjeri za koliko izlazim.
3. da ne moram dok se tuširam svaki put pričati priču: evo sad se mama umiva, sad mama pere kosu, sad mama pere ruke,noge,...
4. voljela bih ponekad pojesti ručak u miru, koncentrirana samo na hranu
5. voljela bih ponekad ako otiđem sama u dućan da ne jurim kao na mlazni pogon
6. voljela bih da ga ponekad može i tata ravnopravno uspavati
7. voljela bih da se ne osjećam jadno svaki puta kad idem raditi i svaki puta ako ga ostavljam s bakom ili tatom na par minuta, da se ne pitam 100 puta da li je odlazak bio nužan
8. ....
To ne znači da smatram da mi je nešto manje, ili više normalno u odnosu na neki standard, nego mi neke od tih stvari jednostavno ponekad dignu živac, kao što je rekla yaya.
Ostatak vremena uživam u bezuvjetnoj ljubavi koju mi pruža moj maleni priljepak. :heart: :heart: :heart: Volim ga najviše na svijetu i drago mi je da je baš takav kakav je.
kako je lijepo kad mogu nekog potpisati od a do z :)Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
naš L je dosta samostalan - jedini je od sve djece koji oduševljeno ode teti čuvalici (teta čuva nekoliko djece) što me nekada i smeta. Iako kad vidim scene i vrištanja koja priređuju druga djeca, zahvaljujem na svom.
Kad smo doma je druga priča, konstantno mora imati mamu u vidnom polju. Ako ja, ne daj Bože, odem na wc bez njega onda dopuzi do vrata i plače dok ih ne otvorim. Tatu isto voli, no ja sam mu (trenutno) No 1 :)
Moja curka je jos mala (13,5 mj). Ostala sam s njom doma i ne znam dal sam ikad bila vise od 2,5 sata odvojena od nje (tj ona od mene), od kada smo dosli iz bolnice..
Svadbe su nam nocne more, dolaze u obzir samo ako su blizu kuce i to tako da ide s nama u crkvu, pa doma kupanac, cica i zaspi i onda pobjegnemo dok se prvi put ne probudi, onda se moram vratiti i to je to (izdrzala je jedan put do 23:15), kazaliste 1 pokusaj (trcali doma usred predstave) ostalo nista... drustveni zivot je jedino moguc u nasoj dnevnoj sobi iza 8 navecer...
najgore je po noci, ni ne probudi se do kraja nego samo trazi cicu i ako nema mene, tj cice urla dok ja ne dodjem...
trudna sam pa planiram na muza prebaciti njegu i otici raditi mjesec-dva negdje u 5. mj ali nemam ni najmanju predodzbu kako ce to izgledati...
jako smo vezani svo četvero
tate nam nema sad 3 mj na poslovnom putu je i jaaaaaako nam fali
djeca su jednako vezana i za mm-a i za mene
od godinu dana su u jaslicama tako da problem odvajanja nemamo ali isto tako ne volimo biti jedni bez drugih ako ne moramo
nikad nigdje ih ne ostavljam, uvjek su samnom gdje god idem, eventualno liječnički pregledi su bez njih jer ih ne vodim u takva okruženja ako zaista ne moraju
ostaju s drugima ako imamo uzamajnu potrebu za tim, odu se u susjeda igrati i po par sati bez ikakvih problema i ne pitaju za mene
imamo predivne susjede tako da se 6 djece (nas tri obitelji) stalno igraju zajedno kako im se kad igra nekad su na 1.kat, nekad na drugi a nekad na 5. :heart: :love:
što se spavanja u bake tiče, bili su u moje mame par puta...svaki naš susret (bez pretjerivanja i lažne dramatike) počinje...mamice jako ste nam falili.... :heart:
Ja te razumijem u potpunosti i uopće ne kužim mame koje ne kuže što si htjela reći. Mora da im djeca nisu previše vezana za njih :mrgreen:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ti tražiš da ti budu ispunjene nekakve osnovne ljudske potrebe.
Ja sam godinama sanjala kako jedem toplu juhu :/Citiraj:
Trina prvotno napisa
Nekoliko puta sam srezala obrvu do pola jer me taman kad sam krenula skratit obrvetine uletila Sonja urlajući MAAAAAAAAAMAAAAAAAAA
:evil:
Sjedit na wc-u bez da pjevam mamu kukunku i tako dalje i tako dalje
Mislim ima toga još al nije za široku publiku :mrgreen:
Meni je ok ovo sto Seni pise. Ne mogu bas promatrati te nase vaznosti kao pretjerane ili nepretjerane. Ono sto u svakom slucaju primjetim je da se cure, sto su starije, vise orijentiraju na ono sto im je momentalno "u interesu" i ovisno o tome donose odluke.
Npr. dok je Z. bila manja, nije bilo sanse da bude igdje bez mene, da ja negdje odem, a da je cuva tata itd. Sada se i ona i sestre bez problema odluce na neku aktivnost s tatom, bez mene, ako im je ona zanimljiva.
Prije nije bilo sanse da ih tata uspava. Morala sam biti ja, neovisno o tome jesam li premorena za citanje knjige ili kratku drustvenu igru prije spavanja. Sad se orijentiraju ovisno o tome tko im sta nudi. :mrgreen:
kod mene slično kao kod icyoh - kad smo doma - jedna priča, priljepci samo takvi (i juraj, kad je bio manji, naravno). pa potpisujem anemonu pod rednim brojevima od 1, 2, 3, 4 i 6 :mrgreen:
čim se treba negdje ići, ne biraju društvo, odmah nose cipele i jaknu, daju mi pusu i mašu. u većini slučajeva, naročito ako je u tom trenu nekakva zabava u điru, i ja bez problema mogu negdje otići. uvijek će izabrati društvo moje sestre u odnosu na moje društvo. zbog cice još nije prespavala kod bake, ali svaki put kad smo kod nje plače da bi još ostala i da bi kod nje spavala. jedino što ju baka neće po noći dok cica. :mrgreen:
samo da je gungula i zabava. a u svakodnevici, 1,2,3,4 i 6. :mrgreen:
ja sam valjda vec puno/previse :mrgreen: godina na forumu, dijete mi je vec vece, a i po svojoj osobenosti nisam talentirana za topike da imas potrebu nesto napisati samo tako u smislu da se pozalis.. ili slicno :mrgreen:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
ja odmah krenem na ono tipa: ako je to problem, rijesi ga.
a ako nije, pa onda....;)
a naravno pri tom ne mogu da se ne zapitam, da li bi to uopce trebao biti problem :mrgreen: ..itd, itd...
a i nije mi jasno da li mama koja ne moze na wc bez "priljepka" uopce zeli da moze, ili samo zeli cuti da i drugi ne mogu, ili mozda zeli da ne moze, ali bi rado znala da li to i drugi zele ili ne zele...:lol:
pa eto u tom smislu bijase moj komentar. :mrgreen:
ali zaboravite, ako vas na bilo koji nacin smeta. :)
seni, ajmo to pogledati s praktične strane :)
Nije mi se nikad dogodilo da se svaki dan ne otuširam ili ne odem na wc i čekam muža da primi dijete :mrgreen:
Išla sam i vodila sa sobom dijete u kupaonu.
Ne hodam okolo raščupane kose, redovito idem frizeru. To što kažem da dijete zamnom plače ne znači da ne idem uopće pa da izigravam žrtvu i majku patnicu. Daleko sam od toga.
Ali, ona plače.
I ne gledam to kao "žalim se na dijete". Ovdje valjda razmjenjujemo iskustva, pogleda itd.
Apsolutno, iako ja ne vidim ništa loše da se kojiput baš onako pošteno i požalim, meni to dođe ko apaurin ...Citiraj:
Anci prvotno napisa
sve ok. :*
:)
Moja me djeca po kući prate u stopu. Andrija više ne baš toliko, pogotovo ako se nečim bavi, i Damjan se ponekad zaboravi, ali u principu je uvijek oko mene. To mi zna ići na živce recimo kad se spremamo za vani. Ja se muvam lijevo-desno, kupim sto sitnica, a oni mi se samo sapliću u noge. S oba sam imala isti dijalog, u razmaku od jedno četiri godine. Ja, iznervirano: Dobro zašto me stalno pratiš? Dijete, uz zbunjeni pogled ogromnih očiju: Ali mama, zato šta te toliko volim. :)
Nekad me smeta tolika povezanost, ali znam točno zašto. Zato što su puno vezaniji za mene nego za tatu, i zato što to nije slučajno tako. Dobra vijest je da se stvari mijenjaju, i to suštinski.
Ja zaboravila da ne pišem imena djece :roll:
samo da pozdravim vertex. :)
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
javi se moderatorici i adminici da ti izbrišu :*
vertex :lol:
Ja sam im dala druga imena :mrgreen:
Uvijek mi je teško čitati te inicijale pa im dam neko ime :mrgreen:
Sad si me zeznula skroz...
Anci, reci koja su, pa ću pisat moderatorici da stavi ta :mrgreen: .
Ma neka stoje. Ionako već odavno nisam anonimna.
Ante i Duje. :mrgreen:
dorian jako pokazuje svoju vezanost za mene, i za tatu. al mene vise gnjavi :mrgreen:
al isto tako moze bez mene, i jucer sam dva puta isla van, oko podne i navecer s mm-om van, i oba puta me je mirno ispratio, u podne je dvadeset puta rekao pa, pa, prije nego sam izisla (u stilu pa ti si jos tu? :roll: :mrgreen: )
nekad mi nema ni vremena reci bok kad odlazim, ili ide van s mm-om.
al moram paziti da ne odlazim prije spavanja ili neposredno nakon budenja, tada on obavlja svoj ritual visekratnog cicanja i tu zna biti frke ako bas moram negdje stici na vrijeme, a on se taman probudio (tu ulazi i prije pola sata)
kad smo doma je mali proljepak, on ne trazi da ga nosim, al stalno bi se igrao sa mnom ili bi cicao. na wc me u zadnje vrijeme pusti i samu. imali smo i oko toga kriza, al pustilo ga je. nije meni problem njega vodit na wc, nego on bi nesto drugo radio i vice i place da neka idem van :roll:
Anemona u potpunosti te razumijem, i sama sam si često postavila hrpu takvih pitanja, hrpu banalnih svakodnevnih stvari poželjela obaviti sama i na miru. I još uvijek to često poželim, ali si uvijek ponavljam da će to jako brzo proći i da će mi takva bliskost ponekad sigurno nedostajati.
On topic, moja bebica je oduševljena kad smo zajedno i kad odem u drugu prostoriju samo uzeti nešto to je plač slomljenog srca.
:saint: Moj je mali priljepak već gotovo 4 godine.Prilično je vezana za mene, ali ne smatram to ničim neuobičajenim ili zabrinjavajućim. Sve je to rezultat prilika u kojima živimo: suprug radi, a ona i ja smo gotovo cijeli dan zajedno, tako da činjenica da je vezana za mene više nego za tatu nikako ne znači da mene više voli, nego da je navikla da ja provodim više vremena s njom. Do 26 mjeseci ,koliko je sisala, povezanost i "ovisnost" je bila veća i obostrana, a kako raste pokušavamo to smanjivati.Činjenica da je jako vezana za mamu sada, ništa loše ne govori o njoj u budućnosti.Dapače, suprotno nekim predrasudama, takva su djaca sigurnija u sebe.
MIha je dosta vezan za sve ukućane...igrat će se sam al netko mora sjedit tamo gdje on kaže i povremeno mu potvrdit nešto ili reć bravo i sl....tješi se kod svih, ovisi tko prvi dođe do njega...trenutno bi rekla da mu je naj naj deda...njemu se toliko veseli i priča o njemu kao o nikome od nas..
meni je to normalno...mali je...normalno mi je i da mi gleda u tanjur dok jedem i čeka da sve pojedem da se možemo ić igrat i kad skoro iščupa kvaku na kupaonici ako se zaključam ...
ja mu svaki put strpljivo (ma koliko to nekad teško bilo) objasnim da mama sad mora pojest ili da kad nešto napravim da ćemo ići kod bake i dede ili van (a on u međuvremenu još milijardu puta ponovi isto pitanje ja isti odgovor)....želim da zna da sam uvijek tu za njega, da ga slušam, čujem....:)
pa kod nas je tata zakon jer on sve dozvoli i izvodi najveće vratolomije
ali kad zagusti uvijek se prvo sjete mame
imam i ja priljepka, i to od 4 i pol godine, ali osjećam kako "ljepilo" polako popušta.
ne da je priljepak nego je to moja sjena.
ali što ide starija sve više može i bez mene, posebno ako su Pokemoni na tv-u :mrgreen:
meni je bilo prestrašno što je do 4. godine nisam mogla nikome ostavit ili je ostavit toliko dugo koliko mi triba za otuširat se. mama je morala stalno bit u vidnom polju. iznimka je vrtić.
ja sam dugo "krivila" sebe jer je od malena nisam naučila da će bit sigurna i ako je netko drugi malo pričuva.
s drugim ditetom ću nastojat bit pametnija. :mrgreen:
stvarno sam se zaželila ostavit dite mojoj mami i izać bezbrižno na višesatnu kavicu.
Ma zapravo je stvar u trigeru ;) Dakle, što je to što nekog od nas nervira manje ili više nego one druge.Citiraj:
yaya prvotno napisa
Meni je malo bed kad hoće ić s nekim drugim na wc (bakom ili tetom) . Tuširam se kad spavaju a ako moram prije onda nek sjede u kupaoni kaj sad, nije mi bed. Patriku sam dozvolila da si uzme gela za tuširanje na rukicu i da mi "pere koljeno" :lol: ali nakon toga je izgubio toliki interes za moje tuširanje. Kad je kupanje u pitanju znao je ponekad žicati da se i on kupa. Ali rijetko, voli i on svoju komociju.
Meni je triger recimo kad moram s njima na spavanje :mrgreen: uh, kako mi se neda. Ja sam nemiran tip, nemam živaca ležati u krevetu do preksutra a ne mogu ni spavati uvijek nego onda kad mi se baš baš spava. Srećom pa sam ih nekako uspjela uloviti u tajming kad su dovoljno umorni da brzo i lijepo zaspu a da nisu "overload" (to je znalo biti s Patrikom kad bi ostao budan nakon 21 pa bi to trajalo i do ponoći, pa teško zaspi jer je premoren a noću svašta sanja i budi se često).
Al da mi vidite misli kad ležim s njima, oni lagano tonu u san, već i dišu onako jednakomjerno ali ne smijem otići jer se inače odmah bude - ležim kao mumija, ravno ko fosna a misli trče :) I kad se uspijem izvući super, a nekad i ne, nego zaspim s njima..
:lol: Tiwi na ovu fosnu sam otkinula
Dugo već nisam čula taj izraz :)
:mrgreen: ovako je i kod mene.Citiraj:
Al da mi vidite misli kad ležim s njima, oni lagano tonu u san, već i dišu onako jednakomjerno ali ne smijem otići jer se inače odmah bude - ležim kao mumija, ravno ko fosna a misli trče Smile I kad se uspijem izvući super, a nekad i ne, nego zaspim s njima..
i tad se obicno sjetim koga nisam nazvala, kome na poruku odgovorila, riplajala na mail.....sve ono "undone" stvari tokom dana. mozak mi radi 101 na sat.
od ove godine ide s tatom spavati, ja uletim tu tamo i mogu reci da mi fali :(
A meni je ovo najdraži dio dana.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Svoje cure ne vidim tokom dana, navečer kad legnemo, one se umire pa mi malo pričaju što se dogodilo u vrtiću, tko je što rekao. Malo se pomazimo, stisnemo i zaspemo.
E, onda se ja probudim u 22:30, raščupana, nekad i gladna :mrgreen: pa ne mogu zaspat do 1. :roll:
da, nas dvije smo male rutinu da kad legnemo, gasimo svijetlo i tonemo u san. nema price. palac je u ustima i to je to. i jedino u cemo uzivam je njen miris, ritam disanja (pa se zivciram kako joj je zastopan nos), ritam sisanja palca (pa se pitam oce li ostat sta na kostic mesa lol), njena toplina....jedino sta od nje cujem je gdje da tocno stavim ruku i da se okrenem na trbuh ili ledja. po novome i da li da zabijem svoju glavu u njenu kosu :heart:Citiraj:
Anci prvotno napisa
hahaha
mala je :heart:
Ja sam drama queen i jako "plačem" partneru kada dođe kući...neprestano mu govorim kako mi je s Nilom jako, jako, jako teško...jučer mu se nepovratno digla kosa na glavi od mojega "(m)jaukanja"...pa mi je rekao kako očto ja želim biti žrtva svog djeteta...ona me često okreće i ja joj često to dozvoljavam...jučer smo jednostavno ignorirali njezina maltretiranja...te stavi na tutu, te digni i tako jedno milijon puta, te daj vode, pa neće vode, te daj čaja, pa neće čaja, te daj vode, pa neče iz čaše nego iz one kupovne boce :x ...e, to tako više ne ide...jednostavno se neke stvari trebaju "lomiti" u korijenu...Tati nije takva jer zna da sam ja "mekušac" kada je ona u pitanju pa mi se objesi o majicu i tako 24/7...jučer sam sama otišla u kupaonicu, polako oprala kosu, popiškila se...ona je cijelo to vrijeme urlala ispred vrata (a tata joj u susjednoj sobi)...nakon sat vremena plača...sve je bilo u redu...smijala se...neprestano sam se pitala je li ignoriranje u redu, je li to što radim u redu, ali nema druge...pa ljudi moji...ja jesam za suvremeni odgoj, ali u odnosu na onaj tradicionalni, mislim da je ovaj novi način rada s djecom potpuno pao na ispitu...ja sam negdje među prvom generacijom tog suvremenog odgoja i vidim da se djeca ne znaju čeličiti (i u 30.-ima se drće za mamine skute, pa i ja sam cijela cmoljava jer mi nikada nitko nije dao da plačem kao dijete)...dajte samo zamislite da su djeca tako cmoljila prije jedno cca.40-50 godina...pa starješina kuće to ne bi tolerirao...prije su majke imale čvršći odgoj i djeca nisu danas tako "vezana", tako izgubljena i razmažena...pogledajte samo što se događa s današnjom mladeži...a sve zbog forsiranja velikog "prijeteljskog" odnosa između roditelja i djece...mislim da je tradicionalniji odgoj, ma koliko grub on bio i koliko god se ja s njim ne slagala, bio učinkovitiji od današnjeg modernog odgoja koji traži nepresatno objašnjavaje, neprestanu suradnju...pitam vas...jesu li ljudi prije imali vremena za takvo što...i što tim ljudima nedostaje...??? :? Puno bolje se snalaze nego današnja djeca... :/Citiraj:
seni prvotno napisa
I ja sam se na vlastitoj koži i s vlastitom djecom osvjedočila da oni TREBAJU malo (malooo!) zdravog zanemarivanja! I kad sam to osvijestila, uskoro je bilo bolje i meni i njima!
abonjeko je napisala:
Meni ignoriranje nije u redu, jer ne želim niti da mene netko ignorira, nije mi u redu sat vremena plača,.. Ja u toj situaciji, dok mi dijete urla sat vremena pred vratima, nikako ne bih "mirno oprala kosu, popišala se,... ", to si uopće ne mogu zamisliti.Citiraj:
...Tati nije takva jer zna da sam ja "mekušac" kada je ona u pitanju pa mi se objesi o majicu i tako 24/7...jučer sam sama otišla u kupaonicu, polako oprala kosu, popiškila se...ona je cijelo to vrijeme urlala ispred vrata (a tata joj u susjednoj sobi)...nakon sat vremena plača...sve je bilo u redu...smijala se...neprestano sam se pitala je li ignoriranje u redu, je li to što radim u redu, ali nema druge...
Ne smatram da sam ja žrtva svog djeteta, nego da dijete još ne razumije zašto sad mama treba prati kosu, piškiti u miru, ručati,..., a da ono (dijete) nije u centru pažnje.
abonjeko je napisala:
...I ja se ponekad pitam da li možda na neki način "štetim" svojem djetetu što sam mu stalno "na raspolaganju", ali doboku u srcu znam da nije tako.Citiraj:
dajte samo zamislite da su djeca tako cmoljila prije jedno cca.40-50 godina...pa starješina kuće to ne bi tolerirao...prije su majke imale čvršći odgoj i djeca nisu danas tako "vezana", tako izgubljena i razmažena...pogledajte samo što se događa s današnjom mladeži...a sve zbog forsiranja velikog "prijeteljskog" odnosa između roditelja i djece...mislim da je tradicionalniji odgoj, ma koliko grub on bio i koliko god se ja s njim ne slagala, bio učinkovitiji od današnjeg modernog odgoja koji traži nepresatno objašnjavaje, neprestanu suradnju...pitam vas...jesu li ljudi prije imali vremena za takvo što...i što tim ljudima nedostaje...??? Puno bolje se snalaze nego današnja djeca...
A ovaj dio da su djeca s grubljim odgojem snalažljivija nego naši "mekušci", dio je možda i istina, ali ja si to tumačim drugačije.
MM je imao "grublji odgoj", da ne ulazim u detalje, kod njega vidim da je ispao super samostalan, ali iz razloga što nije imao povjerenje u roditelje da će mu negdje uskočiti, pružiti ruku,... (kad realno svaki drugi roditelj bi), pa se oslonio na sebe i pičio samostalno. Iz pozicije djeteta kojeg su roditelji držali kao kap vode na dlanu i vjerojatno bili i prezaštitnički nastrojeni, meni je to tužno, pretužno, i ne želim da se moje dijete ikada mora prisilno osamostaliti iz takvih razloga.