Mi smo i prije M. imali puuuuno mačaka. Kako ih je jedno vrijeme bilo i preko 30, živjele su, naravno, izvan kuće (imamo veliki vrt i šumicu iza kuće). Pri tom su se ponašale kao pravi čopor, a mi smo valjda bili višak koji je tu samo da ih nahrani. I skroz su nam uništile bioraznolikost oko kuće, nije bilo ni muhe ni leptira, a kamoli vjeverica koje sad opet viđamo po vrtu. Onda smo tome odlučili stati na kraj, razdijelili sve mačiće, ostavili par mačora, a 3 glavne matice kastrirali (i nije bilo nikakvih problema - i danas su žive, zdrave i debele). Sada najstarija, naša kraljica majka cijelog nekadašnjeg čopora, ponovo živi s nama u kući. Iako ima već 6 godina i uopće nije navikla na djecu nevjerojatno je strpljiva i pažljiva prema M. A naša curica je obožava, mazi je, ali je još mala pa je dosta i gnjavi. Iako je to gospođa maca koja se ne voli previše maziti (samo kad njoj dođe) nikad je nije ogrebala, zna je onako lagano lupiti šapicom s uvučenim kandžama kad joj baš dosadi. I ne mogu vjerovati kako se prema M. ponaša skroz drugačije nego prema nama, razumije da je to dijete i da je drugačija od nas velikih.
Eto, mislim da s macom nećete faliti. Udomite neku macu (ako hoćeš imam ti brojeve cura iz azila za napuštene životinje). Mi opet imamo jednu manju, sivo bijelu, žensku macu, rado bi je lijepo udomili jer ih još uvijek imamo puno... A možda će biti još, svako malo nam se pojave neki mačići (ili nam ih netko ostavi pred kućom, grrr)
