Printable View
cijelo vrijeme sam mislila kako će mi guza eksplodirati.... kao da pokušavam istisnut lubenicu.... 8)
nakon toga sam stalno ponavljala ja nikad neću rodit, jel ja moram na carski??? jel mali nije išao van,a ni ja nisam tiskala kako treba....
a nakon toga sam mislila kako jedva čekam da ga vidim... i onda je izašao van moj mali prekrasni dječačić.... i taj osjećaj ne bih mjenjala ni za šta na svijetu.... :heart: :heart: :heart: :heart:
a bojala sam se ko vrag... i sad bih opet sve ponovila!
kada su partizani preživjeli amputacije na živo, valjda ću i ja OVO!
(toliko o blagodatima dripa)
prvi put- lagani trudovi "niko me više nikad neće pipnut, ja ovo ne mogu, ubijte me al ne mogu"
u kolima hitne pomoći"vozi miško, šta sad biraš kud ćeš?! vooooziii"
tokom izgona"kako to mislite ne kuca srce?! ajde mali, piči van;mogu ja to;preživi, molim te preživi..."
drugi put sam išla na planirani carski, opća anestezija, a prije nego sam zaspala, sjećam se da sa pomislila da di su mi cvike i da je barem mm sada sa mnom...
Prvi put:"E,neces vise."(rodila na vakum nakon 26 sati)
Drgi put sam se mislila sta sad bebioca prolazi.Kada su mi odlucili carski,tresla sam se od straha i od trudova i kislila:Pa zasto ne mogu bez komlikacija roditi?"
mislila sam : nikad višeeeeeeeeeeeee :mrgreen:
mislila sam : nikad višeeeeeeeeeeeee :mrgreen:
daaa, ovo sam i ja pomislila, ali ne na porodu nego nakon. I dugo sam vremena nakon poroda to mislila. Ali nikad ne reci nikad.Citiraj:
dalmatinka prvotno napisa
u sebi: ja to mogu, ja to mogu....
na glas: neeeeemooooguuuuu višeeeee!!!
takodjer :mrgreen:Citiraj:
summer prvotno napisa
za vrijeme trudova: imam temperaturu, dajte mi toplomjer (naravno da nisam imala temp), zima mi je, hoću deku, vruće mi je, maknite tu deku s mene, dajte mi nešto protiv bolova (kad je doktor došao i pitao me dal hoću nešto, više nisam htjela :D )...
za vrijeme izgona: zraka, zraka....naime, doktor mi je nalegao na trbuh (i na pluća između ostalog) i derao se:TISKAJTE! a ja sam taman izdahnula i nisam mogla udahnuti za tiskanje, pa sam mu histerično micala ruku s trbuha (i pluća) :lol:
Dok sam jos bila doma, najvise sam bila zaokupljena "tehnickim" pitanjima. Jel to to? Da li da legnem, da li da hodam, da li da hopsem po lopti? Jel to to? Daj boze da je to to! (Rodila sam 8 dana nakon termina.)
Kad sam dosla u bolnicu, odmah nakon pripreme su me poslali u boks, ubrzo je dosao i MM, i necete vjerovati, u toj fazi sam najvise razmisljala kako ga volim.
Zadnjih pola sata mozda je pretenciozno reci da sam mislila, ali kroz glavu mi je prolazilo: "Ne mogu vise!" i "Hoce li to vec jednom?!"
Cijelo vrijeme trudova (a trajali su duuuugo) sam razmišljala još malo pa ću vidjeti svoje dijete,još malo pa ću postati mama :) A zadnja dva truda prije nego je izašla moja S...baš me zanima je li cura il dečko? Cura?! Ajme,mm će me voljeti još i više. :heart:
"ajme nikad više".... "dajte me na carski".... jer sam trpila užasne bolove
"jadno moje dijete" - bebač se nabijao s glavicom ....
S obzirom na pad otkucaja i na hitnost poroda, znam da sam samo u sebi ponavljala: "Daj Bože da sve bude u redu, daj Bože da sve bude u redu,..." I, hvala Bogu bilo je. :heart:
"pa nije to bas tako strasno..."- prvi porod bio je savrsen i brz, babica je bila prva liga, a uz sve to skupa nisam ni imala pojma o svemu sto me ceka
na drugom porodu, koji je bio TEZI, DUZI i BOLNIJI od prvog razmisljala sam iskljucivo i samo mojoj ami koja me ceka kod kuce. ne znam zasto ali adriana sam realizirala tek u tom trenutku kad se rodio. cijeli porod je prosao kao da nisam radjala njega. bas freaky nekako.
Zatvorite klizna vrata i izbacite ljude koje tu nemaju svrhu :evil: , ovo je trenutak moje bebe i meni i netreba nam nitko osim babice i gina (na kraju smo dobile sto smo htjele :heart: )
a ti imala čitavi filozofski trenutak prilikom poroda :lol: 8) Svaka čast.Citiraj:
Maxime prvotno napisa
Hoćemo li preživjeti ja i moja beba, to mi je jedino bilo u mislima.
12h trudova, drip, trbuh se opako "ušiljio", kontrakcije svakih pola minuta, ja se ne otvaram dalje od 4 prsta, beba se ne spušta... CTG ne mogu nikako namjestiti... horor
Iza toga je uslijedio hitan CR
Nakon buđenja, rekli su mi da sam rodila curu od 4220/55 i da je sve dobro. Poslije toga sam zaspala ko nikad u životu 8)
prvi porod sam dobila drip i bila 12 sati u rađaoni, kako su bolovi bili sve jači govorila sam djetetu samo neka izađe da ću mu kupiti što god hoće, sigurno su mi se babice smijale :shock: nakon svih tih silnih trudova, morala sam na hitni carski, onda mi je u glavi bilo samo neka beba bude u redu jer je carski za mene bio veliki rizik, opasnost od jakog krvarenja kojeg tada na sreću nije bilo.
drugi porod, dobila sam prirodne trudove (koji su mene iskreno više boljeli nego oni na drip), možda je tu i bio faktor da sam bila nenaspavana jer je stariji imao temperaturu i nisam spavala zadnjih 10 dana sigurno. onih tri sata u rađaoni bila mi je vječnost, em sam bila nenaspavana, em me sve boljelo, živčana sam bila i htjela da se to što prije riješi. glavom mi je prolazilo - samo pola sata da se naspavam, samo pola sata, ne treba više. na kraju balade opet hitni carski, opet misao samo neka beba bude u redu, za mene lako. kad je doktor rekao da idemo na carski, misao mi je bila, odvedite me već jednom u tu salu i uspavajte ne mogu više izdržati.
trećeg poroda valjda neće biti, dva carska u kratko vrijeme, nakon drugog puno komplikacija, ali sva sreća imamo doma dvoje žive i zdrave djece - Dino 20 dana, Alen 16 mjeseci.
prvi porod - kako bi bilo zanimljivo lupiti babicu nogom u glavu dok se derala na mene
drugi porod (carski) - plakala sam cijelo vrijeme od sreće, potpuno smirena i presretna
to nisam ja, neka druga se trudi i uzdiše, a ja trčim zelenim poljima moga sela i mirišem ivančice, leptiri svuda oko mene.... :*
Uopće mi nije bilo bed, stvarno sam se ufurala!
aaaaaaaaa drip je mila majka neću izgon.
pa kada je bilo mali se zaglavio ugušit će se .kaže babica čekamo trud a ja ma kakav trud i napnem se.a mislim e sljedeće će na carski.aaaaaaaaaaaaaaaaaa.izlazi van aaaaaaaaaaaa
Nakon prva 2 sata dripa i apaurina ili čega već - doktore mogu ja ovog dobit i za doma, tak me lijepo ušikalo da se sam smijem.
Nakon 4 sata dripa i 55 viceva (mm i dr. pričali), a ja na apaurinima i petog seljenja infuzije jer su mi pucale vene - doktore, ja ak vidim još jednu iglu tući ću vas - a on otvori ladicu i zagrabi šakom igletine i veli gle (naravno smijeh)
Nakon 8 sati dripa - veli dr. ništa od toga, vi ćete nazad na odjel, a ja njemu da ja onda ode kući jer tak i tak me bezveze drže tu 3 dana i nikom ništa.
Nakon 9 sati dripa - e ipak nećete kući, probit ću vodenjak (probija) - meni je hladno
Došao izgon na red - on meni ajmo preko u drugu prostoriju na onu kobilu, a ja - jel pješke, on veli da i ajmo.
- tiskajte - a ja FALA BOGU i zaplače dijete i ja kres u nesvjest. Ništa pametnije, bila sam puno insprativnija prije.
za vrijeme trudova i cekanja u boxu - disi, disi, disi, evo,jedan manje... pokvaren im je ctg, kak nis ne pokazuje... dzizs, za kaj da se uhvatim!? (ubrzo je stigao moj muz pa sam se imala za kaj uhvatit :mrgreen: )
kad je kretao izgon pa su spustili dio stola i primalja mi rekla da se ulovim za rucke nekakve: 'pa kaj mi to odmah nisu dali?!'
za vrijeme samog izgona apsolutno nista - primalja rekla zatvorite oci i tiskajte - ja sam se iskljucila i neki totalni zen me spopao, bol je prestala, nisam ni skuzila da mi se doktor u jednom trenu nalijeze na trbuh (to sam tek nakon poroda osvijestila) i bas su mi to bili predivni trenuci.
kad je izasla - 'uspjele smo. uspjele smo. uspjele smo.' (bio je to VBAC :mrgreen: )
prvi porod , on visoko , 14 zena u predrađaoni i ne znam ni ja koliko po boksevima , ja super 4 sata na svojim trudovima , lagano se otvaram , sama u boksu , bez doktora , babice , ikoga . Lijepo mi je , molim se i spavam između trudova,mislim se,pa i nije ovo tako strašno . Nakon 4 sata te moje zablude , ulaze oni i stavljaju mi drip , ja školski dišem , sve ih slušam , kad počinje ludilo . Ja ludim , pa zašto su me uopće stavili na drip kad mi je tako lijepo išlo,zovem ih i prijetim da ću ga iščupati,naravno nitko se ne odaziva,ja ludim .Nakon sat vremena vrištim još uvijek sama u boksu , ja rađam a one meni ne tiskaj,prodiši trudove. Ja slušam ali ne mogu , dva uspijem treći me razara,mislim se umirem , gotovo je , tko ovo može izdržati? Njima naravno bila smjena za nekih sat su vjerojatno čekali da dođu drugi. S mjena u 7 ja rađam nakon 10 min , čekam ono najgore na što su me pripremali , vidim tamo babicu s nekim skalpelom , kaže ona meni tiskaj sad najjače što možeš , ja se mislim ajme meni nikad više kad ono nešto malo sitno proplače,stave mi ga na prsa,sva bol nestaje a ja plačem ko luda i ne mogu vjerovati da je to to . Princeza je pokucala dan prije termina , pocela se javljati oko ponoć,u 1 i 25 je već bila vani,njoj se nešto jako žurilo pa je mamu oslobodila klistiranja i dripa, izletilt je u čas a ja sam naravno opet plakala i plakala,babica me smirivala,a ja plačem i govorim nikad više majke mi moje
U prvom porodu (4,5 sata, velika beba) bila sam zednaaaaaa a nisu mi dali vode.
U drugom (45 min, sitno dijete prije termina) bilo mi je na umu samo da sve bude ok, za nista drugo nije bilo vremena ni prostora.
prvi porod, izazvan (nisam znala da može biti svašta, ali je na kraju sve bilo ok) bila super atmosfera, nigdje drugih rađalica, moj doktor sa mnom, preselili me na kobilu i vele sad tiskaj, a ja bi gledala, a neki mladi doktor će zatvaraj oči. i tako sam žmirila i tiskala i čekala da vidim svoju sreću najveću...
drugi porod, sve po redu vožnje, kad su me odvezli u rađaonu, prva misao mi je bila, o zar smo opet tu..dok sam rađala sam u prvom trudu se skroz izgubila,ali me je predivna babica prizvala i to smo obavili u dva truda...koje olakšanje, kakva sreća jer je došla moja djevojka..
uglavnom mogla bi ja opet..
da imam s kim :roll:
nakon 35 sati trudova (nespavanja, gladovanja..)
zadnjih 12 sati na minutu u predrađaoni vezana za ctg
nakon sat vremena tiskanja i hitnog mjerenja bebe uzv-om i skoro hitan carski ali malac već u kanalu
MOGU JA TO
MOGU JA TO
MORAM JA TO
DOĐI MALENI
MOGU JA TO
HOĆU JA TO
SAMO IZAĐI
MOGU JA TO
pa nek onda umrem
a kad sam osjetila taj VUFFFF pri izlasku, ajme, samo sam urlala od suza i smijeha
evo i sad suzim :heart:
joj puno toga je prolazilo kroz glavu.Ali kad su počeli trudovi zaboravila na sve gluposti i mislila samo da što brže bude gotovo.A kad je bilo gotovo samo sam govorila hvala Ti Bože ne mogu vjerovat da je sve gotovo,smijala sam se ko luda valjda su me pucali neki hormoni nemam pojma ali sve mi je bilo smiješno :lol: :lol: :lol:
prvi put trajalo relativno kratko(4 sata) trudovi dobri,ja se ne otvaram,dobila jedan fiiini lijek,pukao me da sam spavala dok me nisu probudili da moram na stol rodit. a ja: "zar već? Se vi šalite?" i boli više nigdje nije bilo,svi čekaju mene i početak mog bolnog truda,a ja sva u čudu i panici "ljudi,mene niš ne booli,kada da tiskam?" Malo je zbog toga izgon potrajao,već sam mislila samo da bebi bude dobro...a kad je zaplakala,ja se topim i mislim "vidi,ja sam mama.. ":heart: :heart:
a drugi put,trajalo cijelu noć,sjećam se kad mi je napravila dirupciju,pomislila sam to je to,nema više povratka.I onda se zakompliciralo,zelena,kucaji padali,hipertonus maternice,ph krvi bebe,itd,sve do ujutro. Samo sam mislila da njoj bude dobro,i da se već rodi. A što je bila velika za mene...kolegica ju pomalo izvlači iz mene,a ja se mislim "jesi već izašla,curo moja?" osjetila sam kukove njezine kako su pomalo izlazili,sve do kraja. Poslije mi rekla kolegica da je jedva ju porodila,a nije ih bila malo do tad. Dokaz: imali smo slomljenu klavikulu :mrgreen: ,očito cura prevelika za mene. :*
I opet bih sve to ponovno sutra ponovila.... :heart: :heart: ..
e,jesam se raspisala...curke škužajte :oops:
jedan trud mi je trebalo da skuzim koji polozaj trebam zauzeti za tiskanje. drugi trud sam skuzila da trebacu malo vise se potruditi.
onda babica mi rekla da se malo naljutim, pa sam tako i napravila i vikla: 'Ivo vaaaaaaaaaaaaaaan' :) i mali bio van isti cas
ali cijelo vrijeme sam bila u nekom ekstaticnom stanju, samo sam mislila kako nas mali andeo je doslovce na put.
jos trece sto sam stalno mislila, kako moram dati sve od sebe da dobro tiskam, kako se ne bi nesto zapelo i da beba zavrsi bez kisika i na carski.
bome izgleda da sam imala punu glavu - haha
Pozdravila sam se sa životom!! :shock: mislila sa ću bum! a kad ono kmekmekme i skužim da sam još tu! :mrgreen:
Za vrijeme trudova: ajde daj više... :cekam: :coffee:
Za vrijeme izgona i tiskanja: Samo da ne popucam. :ups: Samo da mi ne iskoče hemići. :oops:
Ne pipajte me višeeeeee!!!! (bolilo me kad su pipale di je glavica)
svaka čast Majuška tako treba :naklon:Citiraj:
Majuška prvotno napisa
što mi je prolazilo kroz glavu dok sam rađala?
prije izgona: falatidragibože što je MM ovdje da mu mogu slomiti svaku koščicu u ruci od stiskanja ufffffff!!!!
za vrijeme izgona: :shock: isuse raspuknut ću se ko kokica!!!!!!
poslije rođenja L: tuuuu siiiiiii konačnoooooooo :heart: (o isuse kako smiješnu glavu imaš kao mali alien)
Bio planirani carski.....sto problema....dogovoreno u petak....
U četvrtak nakon nalaza dolazi dr po mene i govori:"Kupi se, idemo". A ja:" A kosa?" "KOja kosa?" "Pa kosu nisam oprala, rekli ste da je za sutra" "Obrijat ću ti ja glavu skalpelom pa se nećeš imat za što brinit :)
Dobila epiduralnu. Za vrijeme carskog "Bože, zar je moguće da sam ovako glupa bila da nisam uzela opću"
Ugledala Buhicu i pala u nesvjest (Bar sam ja tako mislila, jedva preživila) ISPLATILO SE!
Što mi je prolazilo kroz glavu dok sam rađala?
Prije nego sam dobila epiduralnu mislila sam samo na trudove i bol koju sam proživljavala, u pojedinim me trenucima hvatala panika i plač.
Nakon što sam dobila epiduralnu u miru sam razmišljala o svom bebolinu kojeg ću uskoro upoznati u nadi da će sve biti u redu.
Kad sam bila deset prstiju otvorena počela je prava drama koja je trajala više od dva sata. Kako imam smanjen kapacitet pluća beba se svakim trudom samo vraćala na početnu poziciju. Bila sam samo zaokupljena mišlju da beba bude dobro i da me ne režu. To sam valjda spomenula pedeset puta. Dr. me uhvatio u jednom trenutku za ruku i rekao da mi obećava da mi neće raditi epiziotomiju, ali da porod moramo zajedničkim snagama okončati. Nakon svakog mog udisaja držao me za trbuh kako se beba ne bi vraćala natrag. Mic po mic moj je dečko došao na ovaj svijet i u tom mi trenutku ništa više nije bilo bitno, samo je li on dobro. A dr. me pogledao i rekao nismo radili epiziotomiju, evo vam bebe pa uživajte...
''još malo, još malo...''
...mogu tiskati??????? Ne mogu viiiiiše,ja to ne moooooogu!!!! Isuse, mogu tiskati?????? Ja tiskam...ja to ne mogu....Pa to ne ide nikuda. To sam vikala,a mislila; Joj da me bar ti trudovi puste pa da me pošalju doma,da dođem i nastavim sutra kad se odmorim. :mrgreen:
ja cu roditi svoje dijete, ja cu rodit svoje dijete ...
i to je to,kao da bi doso netko drugi ga rodit umjesto mene :roll: