tata više ne želi biti tata :(

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

A što se tiče alegorije sa ormarom: bilo bi super da je odmah posložen, ali na žalost nije. Tak da ti se dogodi još gora stvar nego da odeš gol - odeš sa bilo kako nabacanom oblekom na sebe. Možda bi bilo bolje da izađeš gol.
Ma, to je jako komplicirano, iako sam dugo vremana mislila da je jednostavno, ali nije. Prije neki dan sam razgovarala sa frendicom (opet) i skužila da stvarno je komplicirano - svako malo skužiš da su ti se u ormar naselili moljci i da nemaš više kaj obući jer su sve pojeli. Zapravo, tužno je koliko se dugo vrtim na mjestu i to baš kad pomislim da sam krenula dalje.

---

Mislim da je riješenje ne uvući se u taj ormar, nego izvana gledati kak je nutra sve nabacano, zbrčkano, i pomalo sređivati stvari izvana, s odmakom - iliti pustiti da prođemo sve te osjećaje jer nas oni u konačnici osnažuju, kad ih apsolviramo. Lako za reći, teško za napraviti. Ponekad mi to uspije, na neko vrijeme, onda me opet uvuče unutra...

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Mislim da ti, modesty i sorc niste (bile) u istim situacijama, jer tvoja malena je ipak do svoje četvrte živjela sa tatom, kakav je takav je, dok kikica je od početka navikla živjeti samo sa mamom. Dakle, nije ni imalo što propasti, dok ti liječiš rane prvo od propalog braka, a drugo, i od nezainteresiranosti bivšeg za vlastito dijete, i znam da ti to najteže pada, jer to ne možeš kontrolirati.

---

To je ono kaj me ždere - mislim si da sam trebala biti dovoljno realna da prekinem cijelu stvar dok je ona još bila mala, manje bi osjetila. Mada evo, i elin veli da mala osjeća, reagira, a ima 21 mjesec.

No, moja današnja odluka je više se ne mučiti oko toga kaj sam napravila krivo. Pogriješila sam kaj sam previše energije ulagala u spašavanje nečega kaj se zapravo nije moglo spasit jer nije bilo interesa za spašavanje s druge strane. Zato mi je sljedeći korak napraviti rez, i od danas krenuti prema naprijed, bez osvrtanja. Pospremit ću taj ormar, izaciti moljce, pa makar mi trebalo i dva mjeseca za to :D

modesty, nemam bas nista pametno za reci, niti moja trenutna situacija nije puno bolja, ali saljem :love: i :* tebi i tvojoj maloj ljubicici. Imate jedna drugu i to je vec jako puno za pocetak :heart:

Cure, žao mi je sih vas koje ove proživljavate. :(
Pogotovo dječice.

Imam jedno pitanje za vas.
U kakvim ste odnosima s roditeljima od bivših i što oni imaju za reći na ponašanje svojih razmetnih sineka?

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Imam jedno pitanje za vas.
U kakvim ste odnosima s roditeljima od bivših i što oni imaju za reći na ponašanje svojih razmetnih sineka?

---

Čula sam se par puta s UBM-ovom mamom, i dogovorile se obje da taj razlaz niš ne mijenja u odnosu bake i unuke - ona može doć k nama kad god hoće, a i moja ljubičica može otići k baki i dedi također kad god želi. UBM i njegov tata nikad nisu imali pravi odnos, i on (deda) se drži dosta po strani, s njim se nisam ni čula.

A kaj se tiče UBM-ove mame, ona još ni ne zna za sinovu odluku da više ne bude tata. Pitala sam njega je l' to rekao svojoj mami pa se obrecnuo na mene "A kaj bi joj trebao govorit?". Ali kad sazna, sigurno neće bit oduševljena. Ipak, ona je osoba koja se ne želi miješati, tak da nisam sigurna da će pokušati utjecati na njega.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

U kakvim ste odnosima s roditeljima od bivših i što oni imaju za reći na ponašanje svojih razmetnih sineka?

---

kod mene odnosi tak-tak. Neću ti niti pričati kakvih sve problema imam sa njima jer na to ne gledam kao probleme jer me se oni previše na tiču. U konačnici, šutim na svaku zajedljivost od uskoro bivše sveki jer mi čuva malu. Oni su na njegovoj strani - ja sam vještica. Kaj ćeš... no, kao što kažem, nisu mi oni problem, zapravo me se njihovo mišljenje niti najmanje ne tiče.

Mene zanima ovo: kada je Kikica išla kod psihologa da izbaci bijes? Koliko je imala godina?

Elin: pa zar nije baka trebala čuvati malu? Nije li bio topik baka ili vrtić? Gdje ste sada s tim?

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Elin: pa zar nije baka trebala čuvati malu? Nije li bio topik baka ili vrtić? Gdje ste sada s tim?

---

fucking forum mi pojeo post, a napisala sam lijepi pun objašnjenja. Sad mi se ne da na dugo i na široko više, nego kratko: sveki i dalje čuva malu do 9 mjeseca ove godine, a onda vrtić ako ga dobijem.

maslačkica, 8 godina.

modesty, naravno da je željela... i naravno da joj fali...
ja znam samo posljedice svoje sadašnje odluke. ne i posljedice eventualnog zajedničkog života... unatoč svemu što sam prošla - čini mi se da je ova odluka bila bolja od neke druge... ;)

moljci se zavuku tamo gdje se ne lufta :mrgreen: moljce u smeće :dancingfever: .

ja se baš ne bih složila s timšto je sorci napisala da tata ima pravo to odlučiti. a mislim i da se zakon ne bi s tim složio. kad bi nekom bilo u interesu tata bi mogao i u zatvoru završiti zbog zanemarivanja djeteta. ne mislim da će to netko potezati jer si djete s tim ne bi pomoglo, ali hoću reći da mislim da se nitko nema pravo odreći svojih roditeljskih obveza, možemo ga eventualno pustiti da to napravi ako procijenimo da je tako bolje za dijete

i ja sam single od trudnoce.....tatu jako rijetko vidimo...koji put na godinu......justo da dobije neku sliku o njemu.....iako kad maloga pitaju kako mu se zove tata ko iz topa govori nono XXXXX (misleci na mog oca...iako sam mu puno puta objasnila stvari....on stoji na svom misljenju..ima 3 godine)

sa njegovim roditeljima se isto tako vidi koji put na godinu...i , naravno, nikad oni njega ne dodu naci, nego mi njih posjetimo, mali to vise prihvaca kao obavezu i kaze da mu nije nimalo lijepo tamo :(
ponekad se pitam da li ti susreti imaju uopce smisla, i da li je to dobro za dijete, opoet se mislim nek bude tako dok mali ne bude zreo da sma kaze zeli li ici....
nikad mu nisu nis dali, i otac ne izvrsava nikakve obaveze,

Citiraj:

---

Zeko1 prvotno napisa

ja se baš ne bih složila s timšto je sorci napisala da tata ima pravo to odlučiti. a mislim i da se zakon ne bi s tim složio. kad bi nekom bilo u interesu tata bi mogao i u zatvoru završiti zbog zanemarivanja djeteta.

---

zeko, aj vidi naslov... ne radi se ovdje o zakonu, već o donošenju nekih osobnih odluka. tata ima pravo donijeti osobnu odluku. da li je ona u skladu sa zakonom, moralom, itd. - to je već drugo pitanje.

Meni osobno je grozno to što u roditeljstvu roditelji imaju pravo na takve osobne odluke, a djeca nemaju mogućnost ostvariti svoje. Znam da se tu baš ništa ne može, ali djetetove želje i potrebe su totalno podrđene hirovitim roditeljima (kakvi su npr moj UBM i ostali spomenuti očevi, i majke).

Moj je uvijek imao to kao izgovor. Kad god bi napravio maloj nekaj s čim se ja ne bih složila, i rekla mu to, njegov odgovor bi bio "pa ja sam joj otac, imam pravo ak sam tak odlučio", što mi je KOMA.

modesty, kolko ja isčitavam - ti si se zapravo spasila :mrgreen: .

baš sam sinoć komentirala s kikicom teme s jednoroditeljskih. i kroz njene komentare sam shvatila da idem dobrim putem. znači da se može. nije totalno bezbolno, ali boli puno manje...

kreni ;)

jesam, spasila sam i sebe i malu, i to mi je misao vodilja svaki dan. i makar znam da ne može biti bezbolno, bit ćemo OK, ustvari već JESMO ok.
krećemo u novi život :D

Modesty :D :D

Ne znam, meni se čine super savjeti Sorciere, pogotovo što je to proživjela.
I opet kažem - ja sam bila u obitelji koja se "spašavala" i to su mi bile najgore godine, jer je spašavanje bilo mukotrpno, jednostrano i uh....

Citiraj:

---

Dijana (napisa):
Ti ne možeš biti i mama i tata, ali mama koja ispunjava potrebe djeteta za ljubavi i sigurnosti, jest dovoljna. Eto, tako ja to vidim.

---

Ovo je takva istina i sviđa mi se mišljenje da otac preuzima odgovornost za svoje postupke i tu majka ne bi trebala zaštiti dijete i preuzeti tu ulogu. Moja mama je pokušavala i mislila da to treba tako, ali ispadne toliki kuršlus oko toga da je to strašno. I što je najgore, preuzela sam model ponašanja i tek tu na Rodi i u ovakvim razgovorima spoznajem i učim (čistim ormar :lol: ) da svako preuzima odgovornost za sebe, a ja nadoknaditi to ne mogu niti trebam.

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

...djetetove želje i potrebe su totalno podrđene hirovitim roditeljima...

---

ima tu i jedna sretna okolnost - najčešće je samo jedan roditelj "hirovit".

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

tek tu na Rodi i u ovakvim razgovorima spoznajem i učim (čistim ormar :lol: ) da svako preuzima odgovornost za sebe, a ja nadoknaditi to ne mogu niti trebam.

---

čista petica! :*

dRAGA, kad sam pročitala tvoj prvi post, htjela sam ti napisati, da mu daš vremena, bez pritiska, možda se posloži pa će ponovno pokazivati interes. No poslije si dodatno opisala njegova ružna ponašanja, njegove osvete ili kaj su već...I svoje žaljenje kaj nisi odmah prekinula to, a znala si vrlo rano da on nije taj...

E sad, maleni i ja smo sami još od kakvog 4-5 mjeseca trudnoće. Već tada je "tata" rekao da on nije spreman za tu ulogu. A Nakon toga je svojim ponašanjem i porukama cijelu odgovornost za tu odluku svaljivao na mene. Evo već dvije i pol godine, maleni živi bez tate, ne poznaje ga. Ja se , vjerovala ili ne, još uvijek nadam da će on kada tad poželjeti biti tata svom sinu...

Htjedoh reći. Nemoj žaliti radi svojih odluka ( i meni je kroz glavu prolazilo da sam trebala drugačije, da sam se trebala potruditi više da maleni ima oca, no uvidjela sam da to nije bilo do mene), svaka naša odluka je ono najbolje što znamo u datom trenutku!

Citiraj:

---

s3ja prvotno napisa

Evo već dvije i pol godine, maleni živi bez tate, ne poznaje ga. Ja se , vjerovala ili ne, još uvijek nadam da će on kada tad poželjeti biti tata svom sinu...

Htjedoh reći. Nemoj žaliti radi svojih odluka ( i meni je kroz glavu prolazilo da sam trebala drugačije, da sam se trebala potruditi više da maleni ima oca, no uvidjela sam da to nije bilo do mene), svaka naša odluka je ono najbolje što znamo u datom trenutku!

---

Jučer je bila tako sjetna i čudna :cry: ... Pitala sam ju zakaj je tužna, ali je rekla da nije niš :? !!!

Razlaz između nas dvoje nije me ni trećinu pogodio koliko ovo kaj je on odlučio da ne želi više niš s njom. Živio je s njom 4 godine, i kleo se da mu je ona najvažnija na svijetu, još pred 10 dana govorio da će ju vodit na more... a onda u roku 2 dana takva drastična promjena i rez. Za dvoje odraslih mi je nekako normalno da se raziđu ak ne štima, ali ostaviti svoje dijete... iz pitaj boga kojih zapravo razloga... nepojmljivo.

Mene to sve jako muči i teško mi se pomiriti s tim :/ . Dio krivice ipak je na meni, jer ja sam vidla da se on ponaša drugačije od onog kaj priča/obećava, a ipak sam htjela vjerovati tim njegovim riječima a ne onome kaj je stvarno bilo. Trenutno se osjećam baš posr...o, noćas nisam mogla spavati, mučile me te misli. Znam da ću biti bolje, ali mi jako treba da se negdje nekom izjadam, isplaćem... Ovo postanje na forumu mi pomaže da malo razbistrim mozak, a vaša iskustva mi pomažu vidjeti svjetliju stranu priče, hvala vam svima.

Citiraj:

---

Živio je s njom 4 godine, i kleo se da mu je ona najvažnija na svijetu, još pred 10 dana govorio da će ju vodit na more... a onda u roku 2 dana takva drastična promjena i rez.

---

Joj, joj, joj... nažalost, jednostavno me ovo ne čudi i kažem NAŽALOST, jer sam takvih priča jako puno čula gdje se nakon razvoda otac razvede i od djece (da ne uplićemo tu majke kojih ima takvih isto, a ne samo mailova-ne pričam o tome)
Mogu samo zamisliti tvoju tugu i zabrinutost koja ti se u snovima javlja. Mislim da smo se većina susreli sa polusnom gdje se budimo i sanjamo ružne stvari koje nas progone u javi - mene znaju mučiti tako po par dana, ali mi u neku ruku i pomognu da stavim stvari na svoje mjesto i da tačno uperim prst u ono što me muči. Oni mi nekako rasvjetle situaciju ako ih analiziram malo, naravno. Nadam se da će i tebi.

Očito da te muči ovo

Citiraj:

---

Dio krivice ipak je na meni, jer ja sam vidla da se on ponaša drugačije od onog kaj priča/obećava, a ipak sam htjela vjerovati tim njegovim riječima a ne onome kaj je stvarno bilo

---

Eh, gledaj, nije lako prelomiti i kada si vidjela sigurno ti je palo na pamet "oduzimanje" oca djetetu i to je prevagnulo... mislim, SVE je to normalno...
Svi se mi u nekom trenutku lomimo i krenemo jednim putem i onda skontamo da je ipak možda bio pogrešan, i AKO nije, volimo se mučiti i analizirati i okrivljavati.
I opet kada razmislim, stvarno mislim da je ta krivnja preuzimanje odgovornosti za njegovo ponašanje....

Može prijedlog? Za vikend najavljuju lijepo vrijeme idi sa Ljubičicom u Zoološki vrt. Sigurno će vam biti lijepo, jer ga ja obožavam!

To što je bila tužna i zamišljena - negdje sam pisala o tome - pa da li je bila tužna i zamišljena prije odlaska tate? Sigurno jeste, ali nisi se osjećala krivom niti tome pridodavala toliko pažnje.
Ima pravo se osjećati i tužnom i zamišljenom, i zbog tate i zbog različitih stvari... jedva čekam da odete kod psihologa da vidim šta će vam reći, tj. da vam pomogne!
:love:

baš mi je žao čitati ovo Modesty :love:
ako ti je mala tužna, nemoj odmah stvarati konstrukcije zbog čega je to i prvenstveno opterećivati sebe jer mi se čini da su klinci dok su tak mali (a i moja je četverogodišnjakinja) puno jednostavniji nego što mi mislimo i prihvaćaju stvari prirodno

ak nema tate, nema, ona će se na to naviknuti kao na prirodnu stvar

možda da sebi nađeš nekog psihoterapeuta da ti pomogne kako da se postaviš u fakat nezavidnoj situaciji...možda je tebi pomoć potrebnija nego malenoj

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

To što je bila tužna i zamišljena - negdje sam pisala o tome - pa da li je bila tužna i zamišljena prije odlaska tate? Sigurno jeste, ali nisi se osjećala krivom niti tome pridodavala toliko pažnje.
Ima pravo se osjećati i tužnom i zamišljenom, i zbog tate i zbog različitih stvari... jedva čekam da odete kod psihologa da vidim šta će vam reći, tj. da vam pomogne!
:love:

---

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

možda da sebi nađeš nekog psihoterapeuta da ti pomogne kako da se postaviš u fakat nezavidnoj situaciji...možda je tebi pomoć potrebnija nego malenoj

---

Prije odlaska tate nije bila tužna ni zamišljena, stvarno ju prije nisam vidla takvu. Naravno, ima pravo tak se osjećati i normalno je, jedino me muči što ne želi sa mnom o tome razgovarati. Zato i ja jedva čekam utorak i posjet psihologu. Na prvi susret idem sama, a na drugi ću povesti i nju, jer će nam sigurno pomoći.

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Može prijedlog? Za vikend najavljuju lijepo vrijeme idi sa Ljubičicom u Zoološki vrt. Sigurno će vam biti lijepo, jer ga ja obožavam!

---

Super je vrijeme, pa planiramo razna druženja i aktivnosti za vikend. I zoološki će uskoro opet ući u đir, i mi ga jako volimo.

Dosta različite, a opet toliko slične! Ove priče, tvoja i moja.

A zašto osjećaš krivnju? Kaj misliš da si trebala napraviti?

Moj je isto tako . Još jučer - sve divno, veseli se bebi, štedi novčeke za njeno rođenje, spreman je, sretan....I onda, skoro pa preko noći - nisam spreman-hladno, i prestane se javljati. Još mi dan danas nije jasno kak je to moguće, zakaj to tak, da mi je barem , samo na sekundu bilo zaviriti u tu glavu!!

I naravno, krivila sam sebe, isto kao ti sebe sada. Da sam ovo, da sam ono... I dugo me držao taj osjećak krivnje... Izgleda da nam je to u prirodi! Za sve ružno/tužno kaj se događa našoj djeci, automtski preuzimamo najveću i jedinu odgovornost na sebe!

Citiraj:

---

s3ja prvotno napisa

Izgleda da nam je to u prirodi! Za sve ružno/tužno kaj se događa našoj djeci, automtski preuzimamo najveću i jedinu odgovornost na sebe!

---

da, to nam je u prirodi, jer samo da smo pazile kako biramo partnera naša djeca bi danas imala oca, a ovako nemaju i pate. Naravno, glupo je tako razmišljati, ali, eto, očito si ne možemo pomoći.

Citiraj:

---

s3ja prvotno napisa

Izgleda da nam je to u prirodi! Za sve ružno/tužno kaj se događa našoj djeci, automtski preuzimamo najveću i jedinu odgovornost na sebe!

---

I mislim da je to najveći teret cijele priče i najveći teret djetetu.

Citiraj:

---

jer samo da smo pazile kako biramo partnera naša djeca bi danas imala oca

---

Ali onda tvoje dijete ne bi bilo ovo dijete koje imaš sad... ;)

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Citiraj:

---

jer samo da smo pazile kako biramo partnera naša djeca bi danas imala oca

---

Ali onda tvoje dijete ne bi bilo ovo dijete koje imaš sad... ;)

---

upravo tako.
jel bi neka od vas mama - mijenjala svoje dijete? :lol:

Jučer i prekjučer sam imala 2 važna razgovora.

Prvi (prekjučer) s BM - nazvala sam ga da se dogovorimo gdje i kad će potpisati papire za razvod. Došao je navečer k meni, mala je bila kod bake i dede (nisam znala kojim tokom će ići razgovor pa sam ju htjela poštedjeti). Razgovor je počeo s njegovim napadima i osudama, a ja sam se trudila ostati sabrana. Međutim, kak je on govorio hladno i nezainteresirano za malu, totalno sam se slomila i plaćući mu pričala razne scene u kojima ona njega traži/treba i sl. Također sam mu rekla da mislim da je besmisleno da zato što nismo uspjeli u braku (a to smo se oboje složili) da budemo vječni neprijatelji. Definitivno je sve to nekako utjecalo na njega jer mu se promijenio izraz očiju, a i cijeli gard. On je osoba koja malo priča, ali u očima mu uvijek vidim kad je bijesan i ljut, ili kad je potresen, ili sretan... I on je zaključio da se ne želi vječno ljutiti na mene, te da ćemo pokušati imati "normalnu" komunikaciju. Za malu bi dao sve, kaže. S obzirom da je već takav stav iznio a napravio suprotno, ne znam koliko da mu vjerujem, ali želim pokušati jer maloj sve više nedostaje. Jutros me ispitivala kak sam ga našla (BM-a), da će se i njen muž zvati tako... Jučer ju je on tražio na telefon i prvo nije htjela razgovarat, al kad je on njoj nekaj govorio, odmah se razbrbljala, rekla mu da ga želi vidjeti...

Sorry, malo sam preopširna, ali ne znam kak da skratim, svaka sitnica mi je u tome bitna. Još sam nesigurna u razvoj situacije, voljela bih vjerovati da su stvari krenule na bolje, a ipak... skeptična sam.

Jučer sam bila kod psihologa. To je bilo jako dobro iskustvo jer sam se poslije osjećala prilično olakšano iako smo tek zagrebli po problemu, idem ponovo za tjedan dana.

Ugl. što se tiče male, rekla je da nije dobro potpuno se pretvarati da sam OK i ne pokazivati tugu, nego s njom podijeliti taj osjećaj. Ne u smislu da se ja njoj jadam, nego da joj velim da mi je teško zbog tog i tog, i pitam ju usput kak se ona osjeća u vezi istog. Pošto je iz nje teško izvući o čemu razmišlja kad je tak tužna, veli da je najbolje ponudit joj se za razgovor, a ak odbije reći "ok, kužim da ti se sad ne priča o tome, al ako poželiš razgovarati, tu sam" i biti joj na raspolaganju.

Također je bitno prihvatiti njene osjećaje i ne ju uvjeravati u stilu "ma sve je OK, nije to tako strašno" jer bi se ona tad mogla osjećati da s njom nekaj ne štima pošto se osjeća loše, a ja bi joj tvrdila da je sve OK. To sam nekako znala i prije, tak da joj nikad to nisam ni govorila, ali mi je bilo dobro čuti to od psihologice.

Sve u svemu, zaključak je da bi se tu ipak trebalo raditi na eliminiranju uzroka a ne posljedica - dakle uključiti njega u njen život ako ikako ide.

mislim da je jako dobro da si mu rekla kako se ona osjeća. Ipak mislim da se on tako ponašao prema njoj da povrijedi tebe a ne nju. Idiotski, naravno, nema se što drugo reći. Ali ako je spreman malo razmisliti o tome i skulirati se, dobro je da imaju nekakve odnose. S druge stane, bude li imao opet onakve ispade, ja osobno bih ga na neki način ipak odalečila od nje. Ne bih mu konkretno branila da je vidi ali ga svakako ne bih poticala, ako će je tada vrijeđati.

Dobro je i da si išla kod psihologa :love: samo hrabro dalje :*

Modesty, nadam se da ćete krenuti nekim putem, ako ništa, da ćete bar pokušavati. Ne vjerujem da će biti lako, jer ste se našli u novoj situaciji, pa tako da ćete morati naučiti "plivati".

Vidiš kako je psihologica to lijepo objasnila, a ti nama prenijela! Drago mi je da ćete nastaviti dalje terapiju!
Nadam se da ćeš nam se i dalje javljati na ovu temu... ;)

žao mi je radi nezavidne situacije koja se desila, ali primjećujem da nitko nije sugerirao uvlačenje tate u psihološke tretmane... postoje roditeljska savjetovališta i to toplo preporučam! ja sam inzistirao na jednom, dobili uputnicu kao nužnost sa CZSS, ali BŽ nije to prihvatila sa zadovoljstvom, jer citiram "što će njoj tko tamo pametovati kako treba s djetetom"... želim time samo upozoriti da i ne mora uroditi plodom, ali je svakako preporučljivo makar pokušati.

koliko vidim otac ima nekoliko problema... prvo, nije ni prije toliko sudjelovao u brizi oko djeteta (što bih zamjerio i majci na neuključivanju)... drugo, priča kako ni sam nezna čije je dijete (tu dvojbu svakako treba raščistiti s njim, jer mu očito izaziva nedovoljnu posvećenost)... treće dijete je žensko, pa možda ima blokadu, jer vrlo vjerojatno, kao muškarac tradicionalno zaokupljen dječačkim igrama, možda doista nezna kako zabaviti žensko dijete i možda bi sasvim dugačije reagirao sa dječakom i neznam da li bi mu se tu trebalo zamjerati ili ga radije educirati!

zato postoje psiholozi i roditeljske radionice - uključite se! neka mu psihologica rastumači neke stvari, neka u miru popriča s njime, neka sazna njegove barijere i probleme u odnosu s djetetom... pa onda kroz radionice zajedno pokušajte ostvariti kontakt djeteta s ocem i osmislit i naučiti oca kako zabaviti dijete, jednostavno pokušati ga aktivirati na roditeljstvo, na koje ga je kolko sam shvatio i sama majka do sad svjesno odvikavala preuzimajući dominaciju brige i pažnje nad djetetom...

smatram da dijete ne bi trebalo odrastat bez drugog roditelja tim više što samo izražava želju i potrebu za njime i da svakako postoje načini kako oca aktivirati i opustiti u tom nesnalaženju kao roditelja!

na kraju krajeva činjenica je da si ti odabrala tog muškarca za oca svoga djeteta, pa ako već niste uspjeli saživit u braku, ne uključuje i da raskidate roditeljstvo, jer ono prema tom djetetu ostaje do kraja života! i to treba biti jasno i jednome i drugome!

idite psihologu zajedno i neka se otac otvori i jasno izjasni o svemu... ovo sadašnje suđenje da on ne želi biti otac, je ipak samo tvoje subjektivno mišljenje, a možda čovjek samo ima silne strahove i zbunjenosti u samostalnom snalaženju s djetetom, obzirom da si i u braku ti vodila glavnu riječ oko toga!

Joj Tata!, da bar moj UBM ima četvrtinu tvoje želje i volje za dijete! Psihologa, bračnog savjetnika, ili bar nekog nepristranog prijatelja/poznanika sam mu predlagala, što je više puta glatko odbio. Kaže da mu to nije potrebno, a istina je ta da je prezatvoren da bi s ikim dijelio svoje unutarnje probleme.

Što se tiče spola, oboje smo htjeli djevojčicu, tako da bih to otpisala kao uzrok. Kad se ona rodila, prvih pol godine ili malo više vodio je neopisivu brigu o njoj, nosio ju je u marami, prao, hranio, kupao... sve... tak da ne bi baš rekla da sam mu ja preotela priliku da se brine o njoj. Problem je nastao kad je ona postala mala konkretna osoba koja ima svoje želje, potrebe, htjenja i protivljenja - počeli smo se lomiti oko odgojnih metoda. On je želio biti autoritet na krivi način i sve je mislio postizati vikanjem. Što je on više vikao, to se ona više udaljavala od njega, a on nije znao niti htio naučiti bolji način.

Nisam nikad branila da se brine o maloj, niti na ikoji način poticala njegovo udaljavanje od nje, osim u slučajevima kad je prevršio mjeru i prema njoj se ponašao preagresivno/predespotski. Njegove izjave tipa "ja sam joj otac pa imam pravo..." su mi skroz bezveze jer nitko nema pravo bit grub prema djetetu, štetiti mu.

Slažem se s tvojim potpisom. On se odnosi baš na mog UBM-a. Da li činjenica da joj je on tata njega čini tatom?? Ja sam išla na Tečaj roditeljske kompetencije u Modus, nagovarala i njega da ide, nije htio. Njemu to ne treba.

Njegova izjava da je upitno da li je on otac navela te da pomisliš da se to treba rasčistiti - tu se nema što reći, nemam ja tu što raščišćavati - nismo se rastali zbog prevare, on je to rekao iz čiste zlobe, ili čega, i to pred djetetetom! Da li zato što on tako nešto kaže ja odmah padam pod sumnju?

Sve ovo kaj si napisao o roditeljstvu, to sam i ja njemu govorila, ali nije čuo. Nije shvatio da se odnos s djetetom razvija, i da njegovo sjedenje i buljenje u TV ne doprinosi njihovoj komunikaciji. Nije shvatio da je ona dijete, ima 4 godine. Od nje je očekivao odrasle reakcije u slučajevima u kojima ih ni sam nije imao. Nije želio prihvatiti da nije dovoljno da ona bude materijalno zbrinuta. Emocionalno je sam 'osakaćen' tako da mi je jasno da ima malo za ponuditi, ali da će ju odbaciti nisam očekivala. Nije on rekao da ne želi biti tata (to je samo naslov koji sam ja osmislila za temu), ali je rekao da kad bi mogao vratiti vrijeme, volio bi da se ona nije ni rodila!! Volio bi da je nema. Dakle, nisam tu subjektivna, to je njegov stav. Činjenica da ju nije ni vidio ni nazvao 10 dana, dok opet ja nisam bila ta koja ga je kontaktirala, mislim da govori dovoljno o tome. Napravio je to jer je bio ljut na mene, ali opet, kak veli Pomikaki, to je idiotski.

Situacija je takva da bi bilo najbolje da idemo zajedno psihologu, ali ipak samo ja idem.

U svakom slučaju, sad smo roditeljstvu dali novu šansu i želim vjerovati da je bar malo razmislio o svemu i da će za nju napraviti koji pomak. Rekao je da će ju sutra doći vidjeti, pa eto, u iščekivanju razvoja situacije ne mogu više ništa reći nego DA SE NADAM.

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Vidiš kako je psihologica to lijepo objasnila, a ti nama prenijela! Drago mi je da ćete nastaviti dalje terapiju!
Nadam se da ćeš nam se i dalje javljati na ovu temu... ;)

---

Za razliku od UBM-a, mislim da nije nikakva sramota ići psihologu - ak te boli zub odeš zubaru i stvar riješena. Ak te boli duša, odeš psihologu, i on ti pomogne. Puno bolje nego sve zatrpati u sebe i ne rješavati, i dalje patiti, te prouzročiti dodatnu patnju ljudima koji ovise o tebi (dijete).

Meni su razgovori uvijek pomagali da riješim probleme. A to je ono kaj je UBM-a i mene dovelo do kraja - pomanjkanje komunikacije. Nikad mu nije bilo jasno zakaj o našim problemima diskutiram s prijateljicom, umjesto da je shvatio da to radim jer s nekim moram, a s njim ne mogu jer on ne želi.

Maslačkice, javit ću i sljedeći put kaj veli psihologica. To može pomoći i drugima u nedoumici, te tako bar donekle umanjiti tuđe muke, tak da rado podijelim s vama. Meni osobno su puno pomogla razna iskustva forumaša i forumašica, i svako viđenje je dobrodošlo jer ima drugu perspektivu.

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Joj Tata!, da bar moj UBM ima četvrtinu tvoje želje i volje za dijete!

---

ma nemoj tako, to mi je najgore za čuti kad neko gleda prek plota i komentira kak je susjedov vrt ljepši ili se žali prijateljici kak je njen muž tak pažljiv i nježan il kolegici s posla kak sigurno nema brige jer joj je muž tak super tata...

svaki tata može biti tata i specifičan je na svoj način, tvojega nešto koči definitivno, nije razgovorljiv, teško je doprijeti do njega i treba mu neophodno psihološka pomoć... a to apriori odbijanje pomoći mi zvuči ko kad čovjek ima izgrižene jedinice od karijesa, a viče "meni ne treba zubar"! i nije možda dobra odluka ići kojekakvim prijateljima na seanse, jer možda neće to doživjeti sa punom dozom autoriteta kao kod nepristranog profesionalca neke od za to specijaliziranih ustanova, tipa spomenutog modusa. Pa čak i u CZSS-u imaju priručne psihologe za prvu ruku.

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Njegova izjava da je upitno da li je on otac navela te da pomisliš da se to treba rasčistiti - tu se nema što reći, nemam ja tu što raščišćavati - nismo se rastali zbog prevare, on je to rekao iz čiste zlobe, ili čega, i to pred djetetetom! Da li zato što on tako nešto kaže ja odmah padam pod sumnju?

---

gle nije mene ni na šta navelo između redova, nego je to činjenično stanje koje je izletjelo iz njegovih usta! uopće ja osobno ne iskazujem nikakvu sumnju, niti opće želim nagađati i razbijati glavu jel ima podloge ili ne za takvu izjavu, to je vaša osobna stvar, ali ako se tako ozbiljnu stvar uopće usudi prevaliti preko usta, meni to ne zvuči na zezanciju... ti možda i misliš da to nije problem, i da se to tebe ne dotikavlje, ali njega možda u dubini duše strahovito muči i izjeda ko zna iz kojeg razloga i možda uopće nije zloba u pitanju... zato su psiholozi tu da i to izvade na čistac i da ni u kom slučaju ne bude više kamen spoticaja i spominjanja! pa čak i u slučaju ako je to htio izjavit u kontekstu "nije to moje dijete, nego TVOJE", jednako ozbiljan problem kojem stručne osobe moraju doskočiti i "otvorit mu oči", ako već sam ne shvaća da je dijete jednako "vlasništvo" i obaveza oba roditelja, baš kao i jednako zadovoljstvo!

izvrsno bi bilo da se uključi i u psihološku pomoć u modus... moraš ga jednostavno navući tamo i objasnit da to nije nikakav bauk... ako ne uspiješ razumno, toplim riječima i sugestivnom molbom kako je to u interesu djeteta, reci da ćeš, opet radi djeteta, to morati ishodit od njega preko CZSS-a, pa ako ni to ne prođe, onda to i realiziraj preko Centra!

Sumnjam da će biti baš toliko zadrt i kratkomislen da povrh svega zbog tog pritiska odustane od roditeljstva, ali jednostavno mora shvatiti činjenicu da on jest roditelj i da se kao takav mora tako i zrelo zauzeti! a ti imaš pravo od centra tražit pomoć Roditeljskog savjetovališta, zbog očigledne nekvalitetne roditeljske suradnje.

Nadam se da sam pomogao i nadam se ta je u pitanju ipak samo njegova ukočenost i trenutna izgubljenost u nesnalaženju s djetetom koja će s vremenom uhvatiti pravi ritam.

Baš sam danas u šetnji parkom sreo zanimljivu scenu, jednog obrijanog, istetoviranog, nabildanog, onako tipičnog machoidnog izbacivača s recimo ulaza Pashe, kako čuči pokraj četverogodišnje kćerkice i tako nježno i milo razgovara s njom o njenim dječjim problemima, s toliko brižnosti i bez imalo srama da ti se duša raznježi... jednostavno kad vidiš tako spontanu dirljivu scenu skloniš svaku aluziju da uopće postoji netko tko nije rođen za biti tata!!! pokušaj gledati stvar s te pozicije i radije mu biti dostupna za pomoć, nego za osudu...

Ja sad ovako nepristojno upadam ali tek sam sada vidjela ovu temu. Modesty-je li moguce da mozda postoji druga zena pa da ona mozda brani tvom muzu da vidja malu. Jer za puno sam i takvih slucajeva cula! Malo mi je u cijeloj prici cudno da je on preko noci promijenio misljenje.
Oprosti, ne zelim stavljati sol na ranu...

Sonata, mislim da nema drugu. To nije da samu sebe uvjeravam, nego je on prilično vuk samotnjak, a ujedno povrijeđen od strane ženskog roda u ovom trenu, tak da mislim da je to više njegov način riješavanja situacije - biježanje od 'problema'.

Sad već 2 dana normalno razgovaramo (telefonski) i dogovor je da danas on preuzme malu u vrtiću i bude s njom neko vrijeme. Vjerujem da hoće, a iskreno se nadam i da je to trajnija odluka donesena promišljanjem.

Još jednom ću ga pokušati nagovoriti na Modus ili nekaj slično, za dobrobit djeteta, iako se bojim da bi on to ponovo mogao protumačiti kao da vršim pritisak na njega i ponovo postati udaljen. Sigurna sam da bi mu razgovor s psihologom puno pomogao, kad bih ga samo mogla odvući tamo. Kako nagovoriti zatvorenu osobu da se otvori?

hm... evo ponavljam:

Citiraj:

---

Tata! prvotno napisa

ako ne uspiješ razumno, toplim riječima i sugestivnom molbom kako je to u interesu djeteta, reci da ćeš, radi djeteta, to morati ishodit od njega preko CZSS-a, pa ako ni to ne prođe, onda to i realiziraj preko Centra!

---

nije to ništa strašno, niti bauk, u krajnjem slučaju otići ćeš lijepo u pripadajući vam CZSS i tražiti da pozovu tatu na sastanak, da se o svemu lijepo dogovorite!

Dvije su nepobitne činjenice zbog kojih se ne smiješ tako olako predavati, od njega ne možeš odustati kao roditelja, niti on ne može odustati od roditeljstva prema svom djetetu! prema tome bolje je ne živcirati se previše nego radije vidjeti što se još može učiniti, a ovo s Centrom ti je vrlo praktično rješenje za početak.

I bilo bi dobro rješiti činjenicu zašto se toliko ljuti na tebe i prebacuje krivicu (opet najbolje u posredništvu psihologa kad vam već direktna komunikacija ne funkcionira), čisto radi vašeg mira... al jedno je jasno ko dan - svakako treba razlučiti i jasno mu obrazložiti da bilo koja ljutnja prema tebi apsolutno ne smije biti prepreka njegovom roditeljstvu prema djetetu, dijete mu sigurno nije nanijelo nikakvu krivicu.

Bio je pun ljutnje na mene jer se osjećao uhvaćen u tu situaciju u kojoj je morao biti obiteljski čovjek, a kako sam kaže "nije se našao u toj ulozi". Sad je slobodan i to mu je OK. Meni je to bilo teško jer sam htjela cjelovitu obitelj, ali sad sam prihvatila stanje kakvo je.

Kako se dođe do te uputnice u CZSS-u? Da li moram tamo doći prijaviti njegovo loše roditeljsko ponašanje? To ne bih voljela u ovom trenutku kad smo već krenuli prema boljem. On je osoba koja na sam spomen razgovora dobiva fraze, tako da ću ga morati jako oprezno pokušati privoliti na taj razgovor.

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Bio je pun ljutnje na mene jer se osjećao uhvaćen u tu situaciju u kojoj je morao biti obiteljski čovjek, a kako sam kaže "nije se našao u toj ulozi". Sad je slobodan i to mu je OK. Meni je to bilo teško jer sam htjela cjelovitu obitelj, ali sad sam prihvatila stanje kakvo je.

---

baš komplicirano, on nije htio biti obiteljski čovjek, i ok mu je da je sad slobodan a sad je ljut na tebe. Trebalo bi biti obrnuto. Da li on to ima neke podvojene osjećaje?

veeeliki :love: maloj ljubicici

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

baš komplicirano, on nije htio biti obiteljski čovjek, i ok mu je da je sad slobodan a sad je ljut na tebe. Trebalo bi biti obrnuto. Da li on to ima neke podvojene osjećaje?

---

Ima, ali se ne zna nosit s njima. Bio bi on s nama, ali da živi zasebni slobodni život, da ga niš "ne gnjavim i ne tlačim" (kak on veli). Kao neka hipijevska zajednica, svi živimo skupa, a svak radi kaj hoće i svi smo sreeetni :). Prilično nerealno gledanje na obitelj, ali tak si on to zamišlja.

Citiraj:

---

veeeliki :love: maloj ljubicici

---

hvala jadro :), i tvojoj :heart: