Potpisujem u potpunosti.Citiraj:
sandra23 prvotno napisa
:* :* :* :* :*
Printable View
Potpisujem u potpunosti.Citiraj:
sandra23 prvotno napisa
:* :* :* :* :*
Mi čekamo da vidimo kako će se stvari sa L. odvijat, tj. njezina bolest :/
A opet, to je treća problematika. Prvo dijete vam je jako bolesno (kronični bolesnik bez dijagnoze) i traži 200% vašeg vremena i angažmana. Kada se odlučiti za drugo? Da li imati još djece?
Draga Leončica je prekrasna i šaljem tebi i njoj milion :* :* :* i ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ do neba da stvari krenu na bolje. :* :love: :love: :love:
kljucic vama je ta odluka odgađanja sigurno puno teža nego bilo kome drugome.
znam da se sada sva predaješ Leonici, ali kad bi imala brata ili seku imala bi još jednu osobu koja će ju neizmjerno i bezuvjetno voliti. :heart:
ja sam inače jako vezana za svoju seku, otud takvo razmišljanje.
Znam da sam skroz off-topic, ali tvoja mi je cura prekrasna, sad sam pogledala slike i rasplakala se. Tako mile okice ima, predivno dijete. I možda nemam pojma o čemu pričam, ali zavidim ti, baš me tvoja Leona dirnula u srce. Promislim da bi moji dečki vjerovatno da su ostali sa nama, imali neke kronične probleme, i odmah se nekako vežem uz dječicu koja boluju...toliko sam se molila Bogu da ih ostavi s nama, i da ćemo se nositi sa bilo ćim...i kad vidim tvoju curku, znam da i bi. Pravo maleno čudo! Želim joj sve najbolje i najljepše u životu, i da vam sve krene nabolje! :heart:Citiraj:
kljucic prvotno napisa
nemoj zezat, i meni je k. iz prve, zensko :)Citiraj:
litala prvotno napisa
svim curama s topika :love:
kljucic,Rozi zelim vam od srca puno,puno snage , a maloj Leoni ozdravljenje :heart:
Ključić :love: :heart:
Mi smo oduvijek pričali o razlici od 3 godine. Sa Svenove 2,5 smo saznali za njegovu bolest i prolazili pakao po bolnicama do skoro navršene 3.
Tada sam razgovarala sa njegovom homeopaticom i preporučila mi je ipak malo pričekati iz jednog jedinog razloga, a to je moje emocionalno stanje.
Drugi put sam zatrudnila taman da razlika bude 4 godine (moje nestrpljenje je ipak bilo jače od razuma). U 7. tjednu imala spontani (bez kiretaže). Odmah slijedeći ciklus opet ostala trudna i u 7. tjednu saznali da je vanmaternična (beba se uredno razvijala, srčeko kucalo, samo na krivom mjestu :( ). Odstranili mi desni jajovod.
Nakon toga smo napravili pauzu koju su nam preporučili doktori i kada smo se odlučili ponovno, već u 3. ciklusu nam je došao Leonček :heart:
Razlika je točno 5 godina i to je razlika koja je ispala idealna.
Iako nije sve išlo kako smo željeli, na kraju je sve sjelo na svoje baš onako kako je trebalo biti. I tako bude uvijek u svemu, samo obično to skužimo naknadno a do tada izgubimo živaca i živaca.
Svima :love:
Hvala vam :love:
Ma ja bih odmah i toliko sam nestrpljiva, a znam da sada nije pravi trenutak. I onda s druge strane pričam s roditeljima kojima je isto bilo prvo dijete tako bolesno (neka djeca su sad na aparatima :( ) i nisu imali više djece.
ključić od :heart: zelim da Leona ozdravi i da sve bude dobro a onda ce doci seka i braco. gledala sam slike preslatka je a i molila sam za nju na FB. :* :* :* za Leonu a za tebe jedan cvrsti :love:
I moja Vita iz prve :) .Citiraj:
mikka prvotno napisa
Možda ima nešto u tome...
obzirom da sam ostala trudna jako mlada s krivim čovjekom, mislila sam da nikad više neću imati djece. i bila sam beskrajno tužna zbog toga.
Onda su se neke stvari promjenile, pojavio se "the one", prošlo je neko vrijeme(godine) i ja sam sve više željela još jedan smotuljak. . sve, ali baš sve je bilo protiv nas tad. ja sam studirala (tad još vrlo intezivno i uspješno), on nije imao ugovor za stalno, podstanarstvo...
čim se situacija minimalno promjenila (po pitanju posla) krenuli smo raditi na bebici.
Razlika je 5 godina.
i sada mm navija za još dvoje, ja bi još jedno ker znam da nisam još rodila svu svoju djecu.
Ali čekamo. šta? Limun, rekao bi mm.
Ja sam promjenila posao, nemam ugovor za stalno još, imamo veeeliki kredit i hrpu stresa.
a i jedna, ne manje bitna stavka- ja sam osoba koja sebe daje 100% u svemu i nekako se bojim da ja ipak nemam dovoljno sebe da bih svakom djetetu dala maksimum, da se ovi stariji ne osjete zakinuti.
i tako sad čekamo da se završe sva previranja u mojoj glavi i srcu...
makar imam i ja nekoliko dijagnoza zbog kojih moj gin kaže da je apsolutno čudo da sam dva puta zatrudnila bez medicinskih intervencija.
ovo mi je bas lijepo receno. a ja se s tim stalno mucim...jer nije onako kako nih ja zeljela. :/Citiraj:
Brunda prvotno napisa
x veliki.Citiraj:
nika612 prvotno napisa
jako me muči to što ne ie kad ja hoću kako hoću.
Znam taj osjećaj.... pomagalo mi je kad sam se tješila da valjda postoji nekakav viši poredak kojem ja "iz ovih cipela" još ne vidim svrhu i razlog. Godinama sam se pitala hoću li uopće biti roditelj, ali eto, i nama je sve napokon sjelo na mjesto.Citiraj:
thalia prvotno napisa
i ja se u racionalnim stanjima tješim i zahvalna sam na svom djetetu, ali u emotivno-neracionalnim se raspadnem na puno komadića.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
:love: Bit će bolje... ali to se može shvatiti tek kad dođe taj trenutak. To bih svima poželjela, i onima koji već imaju djecu a žele još, a naročito onima koji čekaju prvo... Sretno! :heart:Citiraj:
thalia prvotno napisa
Dobro pitanje,
šta čekamo?!
Evo ja progovaram iz sopstvenog iskustva, prvo rodila sa 20, ostala trudna brzo, pa ne mogu reći neplanirano ali svakako smo joj se obradovali neizmjerno. Tada sam studirala, bila podstanar, i živjela sa svekrvom. Drugo rodila sa 26 i pol, radila na određeno, imala samo 2 mjeseca odsustva, i onda na posao, pravili kuću, kredita i rata preko glave. Trebalo nam 6 mjeseci da zatrudnim. Nije bilo u pravom trenutku ali smo bili presretni.
Uvijek smo htjeli i treće, ali nismo bili sigurni kada je pravi trenutak,te vam ja zatrudnim slučajno nakon jedne operacije vilice, razmišljali šta kako, pila lijekove koji su opasni, malcu bilo 2 godine, ja pred unaprijeđenjem za koji mjesec, i opcija nažalost bude abortus.
Nakon još 2 godine sredilo se sve, otplatila kredite( bar one grdne), sredila dom po ćejfu, imam dobar posao, stresan ali siguran, i platu dobro veću no većina stanovnika iz naše dvije države. Ali bebe sada nema, nema, pa nema, tako da se stalno pitam je li to mojom krivicom.
Sve pretrage mene i supruga pokazale da je idiopatska neplodnost u pitanju, dani prolaze, mm je već 38 a ni ja nisam se pomladila za ove 3 godine odkad smo odlučli.
Zato se slažem: krediti, stan, stres, sve je idanas tu, kao i jučer, ali godine za rađanje lete nevjerovatnom brzinom.
upravo to - što čekamo?????
kako god - ja još malo čekam a onda krećem u akciju, vrlo bitan faktor osim financija je taj da nema stresa - a s obzirom da je on kod nas prisutan poprilično - pričekat ćemo još malo jer pod stresom je teško i zatrudniti i sve ide onda pomalo teže
nadam se da ću uskoro pisati o svojoj novoj trudnoći....
ja sam pod užasnim, užasnim stresom.
u kreditima smo, mama mi je upravo jučer primila zadnju terapiju zračenja, u minusu do grla, s problematičnim obiteljskim članovima, ja ne radim u struci, muči me toliko toga.
a što sam čekala? kad je S. imao godinu dana, već sam radila dva mjeseca jer nismo mogli izdržati na porodiljnom, s predivnom naknadom od države :roll:
onda nisam smjela zatrudniti. ne bih se mogla pogledati u ogledalo kako sam zatrudnjela bez novaca, odakle mi to pravo? to pričam o sebi, nekom je to problem koji će riješiti, ali meni je veliki problem.
kad se to napokon sve donekle sredilo, probali smo, ali ne ide. i eto, situacija je neznatno bolja, godine su tu i očajna sam :/.
a nema veze, valjda tako mora biti. samo da se ja bolje počnem nositi s tim.
thalia :love:
:love: tako mi je žao...Citiraj:
thalia prvotno napisa
I mi smo imali takvu situaciju, MM je imao super plaću i još uvijek ju ima, kupili stan, imali maxicu i onda režije, stan, dijete, on, ja..sve se to treba plaćati, pa ušli u minus iz kojeg se sada izvlačimo..Tražim posao jer sa jednom plaćom ne možemo više ništa..Htjeli bi jako da imamo i drugo dijete, ali za sada još ništa..Kako bi bilo da malu dam u vrtić pa još na to 600kn..jao kamo ide taj svijet...Ja sam ti ovaj mj dobila zadnjih 1600kn od biroa i to mi je sve, a dalje.Država ne pita ništa šta poslije toga dok ti na birou prestanu plaćati..di da se zaposliš kada svima daju otkaze i smanjuju plaće..Glavno da oni razbacuju novse na sabor, na arene i nepotrepštine..
thalia, :love:
Mislim da se iz svih tih postova da zaključiti da mi previše razmišlja, računamo, brojimo... a godine prolaze. To je ok ako počneš sa 20 rađati, ali ako si malo stariji, brzo te godine pregaze.
Trebale bi više slušati srce, a manje kalkulirati :love:
Slažem se..Citiraj:
Pliska prvotno napisa
I ja sam čekala. Prvo je trebalo završiti faks, pa čekati godinu dana posao s mizernom plaćom, pa srediti stambeno pitanje... Bili smo podstanari 2 godine u jednosobnom stanu i nikako si nisam mogla ni zamisliti da bi sad krenula u trudnoću...
Kad smo kupili kuću, odmah smo krenuli u planiranje obitelji, nažalost prvi put neuspješno, ali ja sam imala sreće, zatrudnjela drugi put vrlo brzo i sad čekam svojeg :saint:
Poriv za trudnoćom osjetila sam odmah poslije faksa, ali samu sebe doživljavala bih neodgovornom ako bih imala dijete prije nego što se posložilo sve financijski oko mene. Ni u snu mi nije padalo na pamet da bi moglo biti problema... Za užasno si puno stvari gluh dok ih ne osjetiš na svojoj koži.
Na kraju je sve ispalo dobro. Nekome se poklopi, ali sada kad razgovaram s prijateljicama, moj stav o čekanju se ipak promijenio.
Pozdrav svima. Ja sam nova. Taman sam htjela otvorit novu temu kad vidim da ova tema postoji. I ja moram cekat na bebicu zbog posla. U 12 mjesecu ce istec pripravnicki, a onda me ceka polaganje drzavnog ispita. Bebu pocinjemo radit u 10 mjesecu i nikako to docekat. Imam osjecaj da nikad vise trudnica oko mene i u gradu. Je li i vama tako? Kako vi kratite to vrijeme dok cekate da pocnete raditi jednu malu bebu?
Oko mene su sve kolegice trudnice i sretna sam radi njih, opet tužna jer bi sada odmah još jedno..ali..Kako ja kratim vrijeme?Misleći kako mi MM ništa ne pomaže u ničemu i kako mu ne bi rodila još jedno dijete, opet, stalno sam s kćerkom tako da me ona ispunjava..Citiraj:
vzst prvotno napisa
Znaci, ti imas jedno malo cudoviste doma. :roll: Meni ce kad ostanem trudna to bit prva beba.
A čuj nemoj toliko o tome misliti..zaokupi se nečime i vrijeme će ti brzo proći, sretno..
Hvala. Jos moram malo hipotireozu dovest u red. Znam da nije to jos toliko puno vremena. Proci ce to.
Ovo kao da sam ja pisala. I posebno boldam ovu rečenicu: sada kad razgovaram s prijateljicama, moj stav o čekanju se ipak promijenio.Citiraj:
Tincha prvotno napisa
Samo bih još nešto dodala: želja za prvim djetetom je u meni narasla do već bolnog stanja, patila sam, toliko sam ga/je željela. Želim sada i drugo, ali skroz drukčije se odnosim prema eventualnom uspjehu ili neuspjehu. Ako uspijem još jednom zatrudniti, biću sigurno jednako sretna kao što sam bila i prvi tj. drugi put (jednom je bio spontani), ali ako ne uspijem, vječno ću biti zahvalna Bogu, sudbini... što mi je podario barem jedno dijete.
Eto, znam da se mnoge neće složiti sa mnom, ali ne slažem se ni ja sa svim razmišljanjima ovdje, samo iznosim ono što ja osjećam. Ne znam da li je "normalno" to što ne patim toliko za drugim djetetom, a želim ga jako, jako..., ali tako je. Ponavljam, prezahvalna sam što sam osjetila majčinsku ljubav i sve što ona nosi barem jednom.
Vjerovatno zato jer imas bebu osjecas da je to tako. Mislim da te mogu razumjet. Ja se tek pripremam za prvu trudnocu i sve mi je nepoznanica. Ti si to vec jednom sve prosla pa ti nije tako nepoznato. Imas na cemu bit zahvalna.
Ispravka, prezahvalna sam što osjećam majčinsku ljubav koja se iz dana u dan množi i jača.Citiraj:
Sandrij2 prvotno napisa
Pa upravo zato.Citiraj:
Vjerovatno zato jer imas bebu osjecas da je to tako.
Vidim da je kod nekih već_mama želja i za drugim, trećim djetetom jaka, možda i jača nego za prvim, pa se pitam da li sam ja "normalna"... :/
Normlno da si normalna. Da li si prvu bebu jako zeljela?
O da...definitivno si normalna i ne sekiraj se..
Ima puno žena koje isto ili slično misle..
Što bih ja rekla..imam dvoje i obožavam ih ali trebalo mi je vremena da ih počnem doživljavati...mnogi bi me blijedo pogledali pa to više i ne spominjem nikome...Naravno to je odavno prošlo..(ovo je malo OT)
I nisam osjetila želju za trećim sve do sada..a sada je ipak prekasno a i ja sam prekomotna.
O daaaaaaaaaaa, već sam napisala... do boli. A imali smo problema, doktori nam nisu davali puno nade za spontano začeće, iščekivali smo postupak MPO... Ipak se dogodilo spontano, kad smo valjda još samo MM i ja imali vjere u uspjeh.Citiraj:
vzst prvotno napisa
Eto. To ti je odgovor. Tu bebu si jako zeljela kao sto ja ne mogu docekat da pocnemo radit bebu. I dobila si je. I znas koliko si sretna zbog toga. Druga ako dode, super. Ako ne, a Boze dragi, nema veze. Upoznala si se s majcinstvom i to je najvaznije.
Mi smo isto odgađali: fax, posao, pa stan,..i kad smo htjeli ne ide pa ne ide, prošli i MPO, na kraju prirodno sam zatrudnjela prošlo ljeto.
Ako Bog da, čim se posložimo u našoj novoj maloj tročlanoj obitelji ja bih još jedno malo.
Al slažem se s vikki, nije isto odgađanje drugog ili trećeg djeteta i odgađanje prvog i možda jedinog djeteta.
Meni svi govore da zasto cekamo. Da nikad nije pravo vrijeme na bebu jer ce ti uvijek nesto uletit. Da ako puno odgadas, da se samo jednom probudis i shvatis da si star za neke stvari. Nismo mi stari, ali znate sto zele reci. Nitko nas ne sili na bebu. Samo kazu da nije dobro ni previse odgadat.