SAMO DJELIĆ SEKUNDE MOŽE PROMJENITI ŽIVOT

Joj kad ovo čitam sva se prestravim, što su sve sposobni naši malci napraviti... Moj maleni tri dana star, još smo bili u bolnici, donijele meni sestre flašicu adaptiranog (meni mlijeko nadošlo tek nakon 7 dana) da ga nahranim. Ja prvi put dijete držala u rukama, dajem mu flašicu a on vuče ko da mu je zadnje. Rupa naravno prevelika (to onda nisam znala) i maleni se zagrcnuo, poplavio. Ja izvan sebe, malo ga protresem, dignem, srce mi je stalo. Dok je sestra koju sam pozvala došla već je srećom sam došao do zraka... Ali tu plavu boju lica nikad neću zaboraviti...

Rafaela, iskreno suosjećam s tobom i svim mamama koje su iskreno pisale o svojim strašnim iskustvima!
Nažalost i sama sam iskusila taj proganjajući osjećaj krivnje i zaplitanje u klupko samookrivljavanja!

Npr. kad je K. bila beba (cca 9 mj.) prilikom noćnog dojenja, kako mi je zaspala u krevetiću, a inače je do jutra ostajala u našem krevetu, bila sam mamurna od umora (iscrpljena s relacijom kuća-posao), zateturala sam s bebom u naručju i srušila se na pod, ali sam srećom, u zadnji tren bebicu položila na krevet, malo grubo, pa se probudila vrišteći, a i ja sam plakala i nisam se mogla ustati s poda, jer sam ozlijedila koljeno (nešto je krcnulo- šepala sam 2 mjeseca!). MM je priskočio u pomoć i sam prestrašen iznenadnim K.-inim krikom. Grozna scena ,koja je, hvala Bogu, sretno završila. K. sam pregledala, pa se ona lagano utješila cickajući.
Ipak, nisam mogla oka sklopiti, jer sam do jutra provjeravala je li dobro.
I sve je bilo u najboljem redu.

P. (u dobi od 20 mj.) sam s vratima automobila, pri zatvaranju, uhvatila kažiprst, koji je pritom počeo obilno krvariti, iako sam u djeliću sekunde otvorila vrata. Mislila sam da sam mu otkinula prstić ili slomila kad sam ga vidjela savijenog. Oboje djece sam pokrcala u AS u autu i odvela ih na hitnu. Tamo su slikali prstić i hvala Bogu, bila je u pitanju samo porezotina, koju su sanirali s dva šava koja su P. bila bolna, ali i danas su mu bolna uspomena.
I kad vidi bijelu kutu ... odmah pita hoće li mu šivati prstić.

Opreza nikad dosta, ali treba smoći snage i oprstiti samoj sebi i reći da se savjesno i s ljubavlju brineš o svojoj djeci i nadaš se da se nezgode neće ponoviti.
Nastojim biti budna - u punom smislu riječi.

I naravno, ljubiti, ljubiti ih, nositi, tješiti - a ljubav je najbolji lijek.

jooj, nikad dosta opreza.

mi smo isto imali par situacija, na svu srecu jos nijednu strasnu.

tiwi i ja sam ti poslala molbu na pp.

Citiraj:

---

odra prvotno napisa

Hvala, cure, na odgovorima. Na žalost, nisam u Zg pa ne mogu do tih bolnica, a morala bih imati i uputnicu, zar ne?
Danas je opet dobio bocku, malo je bolje... Sutra kontrola i još jedna bocka :(

---

Odra, kako ste? Slucajno naletih... bas mi je zao.
Pitala sam se bas kako ste.
Ajd javi se, moze i na pp, mail, sms, bilo sto :heart:

Ponekad se uhvatim da joj dopustim da uzme stvari koje ne bi trebala.
Kao opravdanje mi je da "gledam" :roll: a od tog gledanja ništa, jer su ponekad zaista sekunde presudne.

Bez obzira imali zahtjevno, manje zahtjevno ili nezahtjevno dijete, ponekad je teško proći cijeli dan s djetetom, jer svako dijete zna biti nervozno i u tom trenutku čisto da nam bude lakše, eto, dozvolimo da dotaknu što ne bi trebali.

Zato obožavam ljeto, kad nam je težak dan, kolica i vani smo cijeli dan.

I koliko god pazili, jednostavno nekad se tako ružne stvari dese :(

Hvala vam cure što ste podijelile priču s nama, jer zaista, neke stvari dobro dođu kao podsjetnik da to ne napravimo :heart:

joj pretrnem na ovakvim pricama sva sreca sto sretno zavrse...

tako je deda mojoj malenoj sa 1god.dao da zagrize jabuku naravno ona je previse zagrizla i komadic je ostao u grlu tek nakon par dana sam shvatila sto sam ja svome djetetu cinila da ju spasim...

gurala prste u usta,jako lupala po ledima stiskala,okretala...samo da joj bude dobro i sva sreca dobro joj je...zato jos uvijek sa njene 4god panicarim sta stavlja u usta...

tiwi moze meni pp :mrgreen:

Citiraj:

---

odra prvotno napisa

Hvala, cure, na odgovorima. Na žalost, nisam u Zg pa ne mogu do tih bolnica, a morala bih imati i uputnicu, zar ne?
Danas je opet dobio bocku, malo je bolje... Sutra kontrola i još jedna bocka :(

---

Neću ti puno pomoći, ali MM je kao mali imao kronični bronhitis. Sven ga je naslijedio i MM uvijek skače kad se Sven zagrcne jer kaže da je njemu bilo grozno kad je bio dijete kako bi ga to znalo iziritirati i tvrdi da je jednom dobio napad od 'zagrcavanja' keksom (kaže da zato godinama nije okusio suhi keks).
Po njegovom iskustvu - zaista je moguće da kašalj toliko iziritira da dođe do napada (nadam se da to kod vas ipak nije :love: )

Naša priča od koje mi i sada prolaze trnci,na sreču je dobro završila :)
Živimo na 10katu i od kada sam donjela svoju kiflicu kući iz rodilišta NIKADA ne otvaramo prozore skroz nego samo na kip.Sada je ona 2,5god curica i nabavili smo i blokatore za otvaranje prozora jer može dokučiti ručku kad se popne na kutnu.Zaista sam bila uvjerena da je naš stan po tom pitanju siguran.Taj dan sam ju stavila na popodnevno spavanje i otvorila širom sve prozore i otišla prati suđe.Nisam ju čula kad se bosa išuljala iz krevetića,došla u dnevnu i dolje valjda čula djecu.Popela se na kutnu i nagnula kroz prozor.Tek kada je zvala dolje djecu čula sam je i prizor je bio STRAŠAN virila je kroz prozor do pola.Samo sam je uzela u naručje,zatvotila prozor i plakala,naravno njoj ništa nije bilo jasno.Znam da ju je samo dragi bog spasio.Bila sam ljuta na samu sebe,tek tada vidimo koliko smo ranjivi,a mislimo da je sve pod kontrolom.

Ja sam svoju malenu od 10 mj. krivo naučila da se igra sa mnom u velikom krevetu prije spavanja. Tu smo se noć igrali skrivača u mojoj majici. Htjela sam još oprati zube pa sam je ostavila pokrivene glave na krevetu i skočiila do banje. srce mi je stalo kad sam čula pad bez plača. Moja se mrvica migoljila po krevetu jer nije mogla skinuti majicu, a nije bilo mame da pomogne. :cry: pala je, kad sam doletila bila je još pokrivena majicom i u šoku od pada. Zaplakala je tek kad sam joj digla majicu s glave i nikad neću zaboravit one male okice kako su me gledale... Nikad više neću dijete ostaviti na povišenom mjestu. Koja sam ja glupača :cry:

Ajme zaista kako se ponekad nešto jednostavno može pretvoriti u skoro tragediju :shock: :(
Hvala dragom Bogu da je sve završilo kako treba.
Ma i ja se ponekad uhvatim da bi se mogla desiti ludost :/

Nikad L ne ostavljam samu na povišenom, a nedaj Bože da se što desi, past će na pasa koji vječno njuškom ide za njom :mrgreen: