Susrela sam se s jednim udarcem u vrtiću, ne od teta (ali od odrasle osobe), bio je to splet raznih stvari-najviše nemogućeg ponašanja i neiskustva, odnosno impulsivne krive reakcije.
Digla sam frku lokalno, nisam prijavljivala ravnatelju, dotična osoba se crvenila i mislim da joj je dovoljni šok bila moja reakcija.
Štajaznam, mislim da svi mogu pogriješiti, a šteta bi bila da netko ne dobije drugu priliku. Da se nađem u istoj situaciji i ja bih voljela da mi se da mogućnost da ispravim stvar.
Ali sam i bez problema prijavila odgojiteljicu koja je djecu ostavila samu 10 ak minuta.
Puno ovisi o djetetu ali i o grupi: kod mojih iste tete-isti vrtić, dvoje obozavaju sve u vezi vrtića a jedno ima traume. I nakon dvije godine izlaska iz vrtića vrti neke situacije a ja doznajem nove detalje (i nema bujnu maaštu na žalost, bolje reći nema uopće mašte).
