Steriliozacija je ipak operacija i postoji rizik kao kod svake druge operacije,buduci ja imam problema sa zgrusavanjem krvi strah me je+ ni ta metoda nije sigurna 100%.Citiraj:
Tulipanka1 prvotno napisa
Printable View
Steriliozacija je ipak operacija i postoji rizik kao kod svake druge operacije,buduci ja imam problema sa zgrusavanjem krvi strah me je+ ni ta metoda nije sigurna 100%.Citiraj:
Tulipanka1 prvotno napisa
onda se još samo mogu zapitati zašto si još sa mužem kojemu nije stalo do tvoga mišljenja?
cure,
molim vas da rasprave koje nemaju nikakve veze s ovim topicom preselite na adekvatnije mjesto ;)
i jos vas molim da ne pocinjemo opet pricu o pobacaju jer je svakome tko je procitao ovu pricu s poroda jasno da LeiA to napisala uslijed traumaticnog poroda i teskog oporavka nakon njega, a ne s namjerom da pocne raspravu o legalizaciji pobacaja...
4,5 GODINE NAKON PRVOG PORODA :heart:
Hej ljudi :)
Evo mene nakon 4,5 godine. Trebam roditi po drugi put danas-sutra i sjetila sam se svoje priče pa da vidim koliko sam "zaboravila". :)
Prvo sam se šokirala kad sam vidjela koji sam naslov stavila :mrgreen: ali onda kad sam pročitala sam se prisjetila da su to stvarno osjećaji koje sam imala u tim trenucima a najveći razlog za njih je strah od nepoznatog, nedovoljno informacija, nesigurni ishod i snažne emocije vezane za bebu i za sve novo što se događa.
Također sam htjela napisati da mi je trebalo nekoliko godina da se naviknem na ulogu mame i potpuno ju preuzmem i osjećam se sigurno u njoj. Veliki manjak samopouzdanja za nešto što smatram toliko važnim kao odgoj djeteta bio je kritičan kroz duže vrijeme i u nekim navratima sam prepuštala MM većinu vremena i obaveza oko sinčića jer sam bila nesigurna u sebe pa sam se instiktivno okretala obavezama za koje "znam" da znam raditi, kao na poslu npr.
Hoću vam reći da, ako imate slične osjećaje i sumnje ili slične doživljaje, da je to sve dio normalnog procesa i da svaka od nas ima svoje vrijeme i svoj tempo (kao i bebe kad doje i razvijaju se) i da se ne bojite napraviti najbolje što znate i dati sebi vremena i prihvatiti pomoć.
Moje iskustvo mame je postalo prelijepo prije nekih godinu dana otprilike, kad sam uvidjela kako jako mogu utjecati na svog sina i koliko jako me treba - i to baš MENE kao svoju mamu, ne samo "brižnu i nježnu mamu" već baš MENE i da mu samo ja mogu dati ono najvažnije da ga razumijem kao osobu i napravim pravu stvar u pravo vrijeme. A prvi put kad osjetiš da te dijete voli i treba je NEOPISIVO :heart: Pretpostavljam da se to dogodi puno ranije mamama koje doje jer već od samog početka mogu imati taj osjećaj da su one same jako bitne za svoje dijete pa neću NIKAKO propustiti ovaj put taj dio užitka :heart: .
Meni je trebalo 3-4 godine (a rodila sam s 27) da uspostavim ulogu mame i obitelj u potpunom smislu. Nakon toga sam poželjela imati još jedno dijete i sad čekam (svaki sat :D ) svoju malu curicu i sad razumijem sve one smajliće i srčeke koje su druge mame ovdje stavljale pri spomenu na bebe, dojenje, djecu, obitelj... ali znajte da to nije lako i da nije tako bilo ispočetka.
SAMO SI DAJTE VREMENA I PROSTORA :love:
Javit ću se na ovom istom postu kroz nekih tjedan dana (nadam se) s novom pričom. Pričom broj 2. Idem u isto rodilište. Nemam nikakav strah i već sam otvorena dosta prirodno, a da me nije boljelo. Iako svaki porod može biti drugačiji, ipak znam da mi je prvi trajao 5 sati i da će ovaj trajati sigurno manje i znam otprilike gdje se događa i kako se događa... Skroz znam što me čeka poslije i puno sam se educirala o dojenju i neće me ništa iznenaditi.
Sad na porod ide jedna mama, a ne samo jedna LeiA i imam skoro 32 godine i nikad se nisam osjećala bolje o sebi samoj :mrgreen:
Idem se sad prošetati prije pregleda da "pospješim" otvaranje i uživam u suncu ;) .
Želim ti prekrasan porod i da se izgube svi oni stari demoni.
Vjerujem da ćeš proći bolje. Nekako sam osjećaj samopouzdanja i vjere u sopstveni bitak pomaže ljudima da se ugodnije osjećaju i ponašaju racioanlnije. Znam da te boljelo prvi put, i opet će da boli. Ali molim te , stavi fokus na ono šta ti radiš, šta ti osjećaš, kako ti je najugodnije, a sve ostalo, evo ja ti sad dajem topravo, da pošalješ k vragu . Pa ti si sasvim jedna zrela osoba, i imaš pravo u tom činu da budeš glavna, naravno, glavna sporedna glumica, poslije svoje cure.
I ko zna, možda za 2-3 godine budemo čitali još neku tvoju priču, zašto da ne!!!
LeiA, vidi se velika razlika između tvog prvog i zadnjeg posta! Mislim da će ovaj put proći puno bolje, jer si puno jača i znaš puno više. Sretno :*
Good luck! :heart:
zlatica moja mala, moja se duša slamala čitajući tvoj post...
Prema meni su se relativno korektno ponašali, i tek sad kad ovo čitam si mislim, je***te, pa zar jedna sirota žena u najosjetljivijem dijelu svog života treba proći svu torturu izredavanja studenata, tone intervencija, nedavanje nečeg protiv boli pri šivanju međice - e da je meni krenula šivat bez anestezije golim bih je rukama pridavila - onak bih se sa svezanim nogama smogla dić...
Al ja sam imala kakvu takvu vezicu u bolnici...
Ajme sirote žene bez vezica, ovo je valjda modus operandi...
Al eto, ja sam svoju bol iskusila nakon poroda (dobrih 2 mj sam bila izvan sebe) tako da ne znam - sve mi proživimo neke strahote, samo u drugačijem obliku. Ali to je valjda zato da postanemo jače i snažnije i da se znamo izboriti u životu :heart:
sretno :*
Hvala svima :)
Rodila sam 30.10.'09. svoju curicu od 3950g i 53cm i opsega glavice 37cm :shock: i ovdje je nova, skroz drugačija, osječka priča:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...251166#2251166
Pusa!
Leia čestitam ti na bebici i radujem se što si ovaj puta imala predivno iskustvo poroda.
Citiraj:
tweety prvotno napisa
Davno je napisana ova priča, ali kunem se, čitajući je, mene je uhvatila takva panika, ma za neopisati. Odmah se sjetim svoje muke i počne mi rasti tlak.
Prestrašno!!!
jao draga sada sam procitala tvo post iako si ga davno napisala moram reci da tocno znam kako je kao da si moju pricu ispricala takav je bio moj drugi porod u osijeckoj bolnici i zbog tog iskudtva kada sam ostala trudna s trecim nisam nocima spavala od straha kakav cu porod morati opet prezivjeti