Printable View
Jesam li ja to najgora ili se ovakve kao ja ne javljaju :/ :oops:
Ne sjećam se samog dana ni s prvim ni s drugim (prije nepuna 2 mjeseca :shock: ). Sjećam se samo proslava.
Sa Svenom sam sve zapisivala (sada ništa) a bome i detalja pamtila. Kad me netko pita nešto za Leona ja nemam pojma. Ne znam točno čak niti kada se sam posjeo, niti propuzao, niti digao na noge. Samo otprilike :/
Jedino što znam točno koliko je natukao kg i cm prva dva mjeseca.
sad mi je lakše puuno, vidim da nas ima svih vrsta i boja.. :D
ponekad si mislim da mi je baš žao kaj nisam slonica i ne pamtim sve detalje, al opet to mi dobro dojde kad su loše stvari u pitanju :lol: :lol:
ja znam da sam taj dan bila na poslu i to je to ..., a fešte se sjećam :-)
ali je zato sigurno da 2. rođkas,a pogotovo feštu neću zaboraviti jer se već danima samo o tome priča :lol: :lol:
i naša T samo nabraja ko bu sve došel!!!
a fešta je tek u nedjelju! valjda ćemo izdržati..
i samo da dodam, ja sam se totalno rastopila od sreće kad je u vrtiću dobila poklon od svih svojih prijatelja iz grupe!
na papiriću u obliku leptira su šarali..
ajooj kak je to sve skupa leepo!
:D :D
Mi nažalost 1-vi rođendan nismo proslavili na TAJ dan :(
5 dana prije mi je umrla mama i nažalost ću taj dio života pamtiti po :cry:
draga MBee, jako mi je žao iskreno, ali pokušaj gledati na to što je moguće pozitivnije,Citiraj:
MBee prvotno napisa
moj tata je umro prije 10 godina i moja curka nije imala sreću upoznati ga, zato ako možeš budi sretna što ste imali taj dan da tvoja mama uživa zajedno s tobom i tvojom bebom :)
draga MBee, jako mi je žao iskreno, ali pokušaj gledati na to što je moguće pozitivnije,Citiraj:
MBee prvotno napisa
moj tata je umro prije 10 godina i moja curka nije imala sreću upoznati ga, zato ako možeš budi sretna što ste imali taj dan da tvoja mama uživa zajedno s tobom i tvojom bebom :)
Curke niste najgore, ja možda pamtim što smo radili za rođendane, jer je to još sviježe i imam puno slika i filmića da me na to podsjećaju, tko zna hoću li se toga sjećti za koju godinu :/
Inače i ja sam htijela voditi dnevnik, ali to mi je nemoguća misija, i zato mi je žao.
Ja naprimjer ne znam točan sat kad se moja mala rodila, niti koliko je bila dugačka ili teška- što je svima čudno, a MM zna :oops: jednostavno ne mogu to zapamtiti i ćao.....ne sjećam se da sam čula da je zaplakala pri porodu, ali zato pamtim nju u svome naručju i kako gleda sat na zidu a ne mene :lol:
Pokušavam zapamtiti svaki njen dodir, da se imam čega sječati kada naraste, ali to jednostavno nije moguće.
Mislim da je najbitnije biti tu za djete i njegove potrebe sada u ovome trenutku i u njemu ( njegovoj duši, srcu, psihi, mozgu) stvarati trajne uspomene, što je puno teže ostvariti nego pisati dnevnik i pamtiti što se dogodilo na neki dan. Bitnije je da se dogodilo nešto dobro a ne da se mi toga i sjećamo 8)
Mbee MM je tata umro kada je on imao 9g, i često mu bude žao što nije upoznao unuku, mi zato Emanuelu odvedemo na grob i ona pošto je već veća zna reć,; dida pava (dida spava) :heart: :saint: stavi mu cvijetić i pošalje pusu i kaže Amen kada se pomolimo.
da, sjećam se 1. rođendana i kćerke i sina. Ostali su mi već u magli....
godine, skleroza iliti mamnezija :)
Da, sjećam se, nije bilo tako davno...
I par dana prije rođendana dok su trajale završne pripreme za festu od 60-tak ljudi, dok sam pekla torte (a bilo ih je 5), pripreme - hrana, piće, stolovi, baklje...
I samog dana D kad smo shvatili da sam pretjerala pa glavna torta (veeeeeliko žuto sunce) ne može stati u nijedan frižider ni škrinju (ipak nismo hotel), a 7. mjesec, upeklo...
I par dana poslije, spremanja i čišćenja...
Tko bi to zaboravio. Jedva sam stala na nogama od umora. Sad se bliži 2. rođendan i samo grozničavo razmišljam kako to pojednostavniti, koja jela izbaciti, kako smanjiti broj uzvanika, kako, kako, kako... A znam da će na kraju biti isto kao i lani, samo s još više ljudi i manjom glavnom tortom :)