jesam li control freak

Citiraj:

---

pale prvotno napisa

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

moram dodati da i moje dijete znaju drugi ljudi sprječavati na putu prema stepenicama, premda se ona zapravo dobro snalazi na njima (većinom :mrgreen: )

---

Ma nije stvar u tome da sam ja njega zaustavila na stepenicama, nego je mama sjedila u restoranu, dečkić otišao u predvorje, preko terase na stepenice. Previše mi se to čini vremena da nije skužila da ga nema, a ja opet frikuša koja trčim i za tuđom djecom :mrgreen: :oops:
I ja se nekad pitam kad vidim što rade djeca u kvartu di su ti roditelji.
A u parku isto želim sudjelovati u njenoj igri, u biti ona hoće da ja npr. gradim s njom kule u pijesku 8)

---

:) baš sam se vratila jer me svrbilo da dodam nešto o stepenicama - jer premda se dobro snalazi na stepenicama nedavno je razbila glavu na njima dok je odrasla osoba bila uz nju i pazila. Kako? MM uvijek ide za njom kad ide po stepenicama, i ona je vidjela da je hvata da ne padne pa mu se počela bacati na ruke. To joj je bilo zabavno. Ovaj put ju je pazio moj tata, bacila se prema naprijed a on to nije očekivao... Inače nikad ne pada na stepenicama, jako je oprezna.

Treba naći jako dobru ravnotežu. Za mene očito ljudi često misle da puštam dijete da ode u pogibelj, ali ja volim držati je na oku a da ona ima malo slobode. Recim kad mi bježi u po gradu ja je pratim izdaleka (naravno, to je mali grad i nema neke gužve i u pješačkoj smo zoni). Dogodi se da je zaustavljaju ljudi i gledaju gdje je majka. I mm misli da sam totalno nemarna. I ja često pijem kavu dok ona bježi, idem za njom tek kad mi izmakne iz vidnog polja, pa dok dođem netko ju zaustavi i čudi mi se. Ja više volim tako, da ona u kontroliranoj situaciji nauči snalaziti se sama. Možda se nešto dogodi pa ću biti nemajka, ali evo do sad se redovito događalo baš dok je netko stajao uz nju i pazio.

Za razliku od Ivane2 stekla sam ipak dojam da majka koja trči za svojim djetetom ne iskače od okoline. Evo i na ovom topicu su u većini. Neću reći da su ti ljudi kontrol frikovi (za to teba puno više), samo imamo različite stilove.

Moja prednost je i to što je imamo gdje pustiti u dvorištu gdje nema puno opasnosti, i tu može do mile volje trenirati slobodni pad i ostale ljepote, pa znam što sve može. A na dječjim igralištima je za sad ipak dosta pazim, jer tu kao da ima najviše opasnosti od svih mjesta na kojima se krećemo :) I svi ostali roditelji trče za svojom djecom, malo ih vidim koji uspiju odmoriti na klupici i ne mislim da su nemarni nego da se odmaraju :)

Citiraj:

---

Neću reći da su ti ljudi kontrol frikovi (za to teba puno više), samo imamo različite stilove.

---

a mozda samo imamo drugaciju djecu?

Citiraj:

---

tridesetri prvotno napisa

Citiraj:

---

Neću reći da su ti ljudi kontrol frikovi (za to teba puno više), samo imamo različite stilove.

---

a mozda samo imamo drugaciju djecu?

---

i to, vjerojatno :)

Ja ne kažem da je ta žena nemajka, nago ja tako ne bi mogla. I svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Možda sam ja reagirala burno jer se tako ponašam prema svojoj Bubici 8) A i nije svako dijete isto, ja sam ovu situaciju opisala više zbog toga da kažem kakav sam ja freak naspram te mame :/

hm, ja nisam frikuša, rekla bi da sam normalna (bar po ovom pitanju), ali kad vas čitam, čini mi se da baš i nisam.
do tri godine sam titrala nad T jer je on bio malo smotaniji, a ogroman, pa me bilo strah da se ne polomi. kako mu se približavao 4. rođendan skužila sam da je on, možda baš zato što je smotan, puno oprezniji nego druga djeca, pa sam oladila i sjela na klupu. ili na kavu u birc koji se nastavlja na park u kojem su se oni igrali. tak park je tak jako velik da ga ja ćorava u svakom trenu iz kafića vidim, uvijek sam sjedila tako da mogu povremeno bacit oko, on zna di sam i treba mu cca 5 sekundi do mene. naravno, to je samo i isključivo u kvartovskom parku. kad idemo u neki od populatrnih parkova u kojima je uvijek gužva, oko mi je stalno na njemu i udaljena sam max dva metra, ne sjedim i luftam se,ali ni ne penjem se s njim.
od kad ide u školu, ode sam na igralište dok sam ja s malim u onom parku s početka priče. ja fizički ne mogu biti na dva mjesta, a mali nema šta raditi na školskom igralištu, on je tamo samo smetnja.

s J sam uvijek jer je on za razliku od brata strašno spretan i samouvjeren,. pa često precjeni svoje sposobnosti i konstantno zvjerla okolo - kao posljedicu imamo nebrojene masnice po nogama i već četvrti put otkad je zatoplilo oguljena koljena.

Citiraj:

---

roditelji puštaju djecu mlađu od 12 godina da se smucaju cijeli dan po kvartu ili seoskoj prometnoj ulici.

---

a stariju od 12 smiju puštati? i sa 13 je to još uvijek dijete.

Pretpostavljam da jesam (i ne samo za dijete).

No trudim se (tj. trudit ću se, sad je premali) da mu donekle omogućim normalno djetinjstvo bez mame da mu dahće za vratom (kojoj je potajno GPRs u tenisici odlična stvar).

A vezano uz puštanje djeteta da luta samo - jest da su bila drukčija vremena, no mi smo konstantno vozili bicikle i lutali kvartom. I sjedili u parkiću pred kućom do sitnih sati. A svi smo normalno ispali (nit se drogiramo, nit pijemo, nit smo upadali u neke probleme).

Mi danas živimo u slijepoj, neprometnoj ulici u mirnom kvartu gdje kuće imaju dvorišta. I ima djece u zajedničkom dvorištu koja se igraju. No jedna mama uvijek sjedi uz svoje dijete - i ja se iskreno nadam da to za deset godina neću biti ja.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Citiraj:

---

tridesetri prvotno napisa

Citiraj:

---

Neću reći da su ti ljudi kontrol frikovi (za to teba puno više), samo imamo različite stilove.

---

a mozda samo imamo drugaciju djecu?

---

i to, vjerojatno :)

---

... i živite u različitim gradovima
ima i do toga

kada čitam vase postove osjećam se kao totalna nemajka :?
"popularne" parkove u top terminima izbjegavamo a u "našim" parkovima sam ja jedna od onih koje sijede na klupi
naravno u svakom trenutku znam gdje su mi djeca
Gujdića stvarno više ne trebam tako paziti,on je uglavnom zaigran sa svojim društvom .I jako je pažljivo i poslušno dijete
ali malu zvijer pratim pogledom
ako je na nečem opasnijem ( tipa penjalica ) gledam ju cijelo vrijeme i ako se popne previsoko onda priđem ,inače ju ostavim na miru
a iskustvom smo došli do toga
puno je opreznija kada ja baš nisam na dohvat ruke :)
inače ona je dijete koje se je penjalo na penjalice i tobogane s 15 mjeseci tako da već imamo godinu dana iskustva :roll:

Citiraj:

---

tibica prvotno napisa

Jedna situacija od neki dan: Zove me teta iz jaslica da je malena pala i rasjekla bradu. Kao nije niš strašno, isprali su i stavili flaster ali ne znaju je li za šivanje. Ja flegmatična kakva jesam izračunam da joj je sad vrijeme za ručak i nakon toga spavanje i kažem teti da ju stavi spavati pa ćemo mi kasnije do pedijatrice da joj to pogleda. Kaže meni teta da bi ona ipak da mi odemo na hitnu da joj to pogledaju. I odem ja po nju i stvarno su joj stavili jedan šavić na bradu. Mislim si, pa što sam ja previše flegma? Netko drugi bi pretrnuo čim bi čuo što se dogodilo, a ja da neka ode spavati :/

---

evo, na primjer, ja.
Ne bi teta ni stigla izgovoriti rečenicu do kraja, ja bih već trčala tamo u predinfarktnom stanju. :mrgreen:

Citiraj:

---

upornamama prvotno napisa

Citiraj:

---

tibica prvotno napisa

Jedna situacija od neki dan: Zove me teta iz jaslica da je malena pala i rasjekla bradu. Kao nije niš strašno, isprali su i stavili flaster ali ne znaju je li za šivanje. Ja flegmatična kakva jesam izračunam da joj je sad vrijeme za ručak i nakon toga spavanje i kažem teti da ju stavi spavati pa ćemo mi kasnije do pedijatrice da joj to pogleda. Kaže meni teta da bi ona ipak da mi odemo na hitnu da joj to pogledaju. I odem ja po nju i stvarno su joj stavili jedan šavić na bradu. Mislim si, pa što sam ja previše flegma? Netko drugi bi pretrnuo čim bi čuo što se dogodilo, a ja da neka ode spavati :/

---

evo, na primjer, ja.
Ne bi teta ni stigla izgovoriti rečenicu do kraja, ja bih već trčala tamo u predinfarktnom stanju. :mrgreen:

---

mislim da bi identično ovako i ja reagirala. uz to što bih sirotoj ženi vjerojatno svašta izgovorila.
No

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Citiraj:

---

upornamama prvotno napisa

Citiraj:

---

tibica prvotno napisa

Jedna situacija od neki dan: Zove me teta iz jaslica da je malena pala i rasjekla bradu. Kao nije niš strašno, isprali su i stavili flaster ali ne znaju je li za šivanje. Ja flegmatična kakva jesam izračunam da joj je sad vrijeme za ručak i nakon toga spavanje i kažem teti da ju stavi spavati pa ćemo mi kasnije do pedijatrice da joj to pogleda. Kaže meni teta da bi ona ipak da mi odemo na hitnu da joj to pogledaju. I odem ja po nju i stvarno su joj stavili jedan šavić na bradu. Mislim si, pa što sam ja previše flegma? Netko drugi bi pretrnuo čim bi čuo što se dogodilo, a ja da neka ode spavati :/

---

evo, na primjer, ja.
Ne bi teta ni stigla izgovoriti rečenicu do kraja, ja bih već trčala tamo u predinfarktnom stanju. :mrgreen:

---

mislim da bi identično ovako i ja reagirala. uz to što bih sirotoj ženi vjerojatno svašta izgovorila.
No

---

za statistiku, ja bih rekla da je stave na spavanje,
a mm bi u predinfarktnom stanu zvao mene neka trčim tamo... :mrgreen:

Ja kad vidim na mobilnom da me zove neko sa brojem koji lici na vrticki, odmah pocnem da se tresem. :lol:

Citiraj:

---

polfezna prvotno napisa

Ja kad vidim na mobilnom da me zove neko sa brojem koji lici na vrticki, odmah pocnem da se tresem. :lol:

---

I ja :lol: ali kad je stvarno bila situacija da ne mogu izaći sa posla, a iz vrtića zvali da ima temperaturu ne znam kako ali skulirala sam se i zvala baku da ide po nju 8)

Već smo imali par situacija u vrtiću da je pala i ogrebala se, da su joj ulovili rukicu sa vratima, da ju je netko ugrizao i sad ovu sa šivanjem. Teta se svaki put ispričava, ja svaki put kažem nema frke, dešava se. Kužim ja da oni imaju puno djece u grupi i da ne mogu svakog držati za ruku. Uostalom, to sam znala i kad sam ju upisivala tako da nemam sad što vikati na njih tamo. Stvarno nisam paničar (za razliku od moje mame koja ako se ne javim na mob dva puta zove hitnu da vidi jesu li imali intervenicu :lol: ) .

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

za statistiku, ja bih rekla da je stave na spavanje,
a mm bi u predinfarktnom stanu zvao mene neka trčim tamo... :mrgreen:

---

za statistiku, kod nas bi bilo isto ovako, s tim da mm istinski vjeruje da on nije panicar i da ovo vidi proglasio bi me ludom :mrgreen:

Citiraj:

---

majoslava prvotno napisa

ne mislim da sam kontrol freak, ali stalo mi je da ne isgubim djecu u nesreci...
kad smo u blizini vode, ne ispustam ih s oka..
kad ima prometa u blizini, isto tako...

kad smo na igralistu, pustam ih da rade sto hoce...
ja obicno ne pomazem niti odmazem mojoj djeci da savladavaju prepreke njihovim uzrastima, ako se mogu popesti sami, ok, ja ih ne dizem sama na visinu koju ne mou sami doseci...

ali neki okolisi su opasniji za djecu, po mojoj procjeni, i onda sam na velikom oprezu...

---

Isto tako.

Mi volimo ići u park i tamo smo uvijek s istom ekipom i djeca se skoro svaki dan igraju u preglednom parku. ne vidim koja je razlika stajat ili sjedit kraj klupice, ja osobno sam kombinirana, kad mogu, znači kad su djeca zaigrana, zaokupljena nečim sjedim i ćakulam s mamama ( stalno su nam na pogledu i pormatramo ih), a kad vidim da dolazi možda opasna situacija lagano prošećem prema njemu da ga upozorim ili pomognem, također i u nekoj svađi između njih i sl.



[quote="mona"]kada čitam vase postove osjećam se kao totalna nemajka :?
"popularne" parkove u top terminima izbjegavamo a u "našim" parkovima sam ja jedna od onih koje sijede na klupi
quote]


baš sam malo pogledala temu i nakon ne znam koliko postova se javila neka mama koja sjedi na klupici. zato sam i citirala ovo jer je Mona navela da se u suporedbi s tim svim osjeća kao nemajka, tako nekako mi i zvuči ovo sve ( bez obzira na to što znam da se nikog nije htjelo uvrijedit) ali stalno se spominju mame na klupici, kao da su to lošije mame, to mi samo malo tako zvuči iako to nitko naravno nije direktno rekao). normalno da kad je bio manji da sam više išla za njim a s obzirom na njegovu spretnost i ostalo ne vidi zašto ne bi sjela u parku i popričala. Ja naprimjer uopće ne sjedim po kavama, jer mi se to ne da s djetetom, tako da mi je park druženje njegovo i moje, svatko sa svojim društvom.

A valjda se majke na klupicama baš ne žele javit,jer :predaja: ja u kojem sam kod parku klupice su pune i žene ćakulaju, jedino one s manjom djecom idu za njim i sl. Ne vidim ništa loše u tome ako nije pretjrivanje gdje se djeca uopće ne gledaju :coffee: :raspa: .

Ako bolje zvuči ja sjedim al ne pušim. :mrgreen:


znam da niste mislile ništa loše samo kaže kakav prizvuk ovo ima ( ne razumijem žene koje sjede na klupici :nope: :roll: , a kad se jave onda tješenje kao pa da naranvo ako ju gledaš je ok :/ ) :predaja: :predaja: :predaja:

mislim da ostala područja kao što su cesta, strmine opasne stepenice i sl, ne treba ni spominjat naravno ako si imalo normalan da neš pustit dijete da hoda po cesti. :mrgreen:

ha, ha..evo mene, majke koja većinu vremena provedenog u parkiću odmara nožice na klupici. naravno uz to ide i pokoji trač sa istomišljenicama, a dubokoumne diskusije ionako nisu za parkić..
svom djetetu ne želim visiti za vratom jer niti ona, a niti ja to ne želimo. ne zato što me više privlači klupica :lol: , već zato što upravo na taj način i suprug i ja želimo odgajati našu curku. želimo u njoj izgraditi samopouzdanje i sigurnost, a to sigurno nebi uspjeli rješavajući prepreke umjesto nje. bilo to penjalica, ljulja..u parku, nesporazumi sa ostalom djecom i dr.
ona se sama odavno penje po većim penjalicama, spušta po toboganima, ljulja bez mog stajanja kraj nje, spretna je brza..(uf al ju nahvali
:oops: )
crne misli uspjela sam otprije obuzdati i tako to nekako, dobro nama ide
recimo, meni skroz čudno gledati puno mojih prijateljica koje se jadne nikako ne mogu opustiti sa svojom djecom, jer čim izađu van u njima se istovremeno naseljava panika. jadna djeca nikao da se udalje metar od njih, jer več one skaču, viču, hvataju ih za ruke (hoće da tako hodaju.. :? )..deru se "pazi..past ćeš..polako..!"..penju se na tobogan ili penjalicu- mama je obavezno s rukom na guzi, ako se ljulja-mama zaljuljava..
e onda nekim mamama više dosadi to slijeđenje, ili upoznaju neku "mamu s klupice"
:mrgreen: , i rado bi sad one sjele..al ne, ne, djeca viču, plaču jer se ne znaju igrati bez mame uz njih
nemojte me krivo shvatiti, ovo su primjeri iz "mog" parkića i nebi htjela da se itko osjeća prozvan

Tara će za par mjeseci navršiti 8 godina, oduvijek je vrlo samostalno dijete, i nemam potrebe više toliko joj visiti za vratom :) .
Naravno, kada je bila malena (2-3 godine) nisam pila kavu, nego sam hodala za njom, jer je bila dosta živo dijete, ljuljačka minutu dvije, pa tobogan, pa trčanje i slično..........kako je odrastala tako se moje hodanje za njom smanjivalo........sa 5 godina je već bila u parku sa svojim društvom, a ja sam ili sjedila u parku ili pila kavu u kafiću koji je odmah u blizini parka, tako da je ipak imam pod kontrolom.

Ja sam se osvrnula na dob od oko 9-12 godina, kada se djeca u Hr počnu drastično među sobom razlikovati u slobodi samostalnog kretanja po vani i nekim općenitim slobodama koje se običajno vežu uz samostalnost djeteta, a zapravo mogu ugroziti sigurnost djeteta.

ja ne mogu dočekati dan kad ću u parku moći sjediti na klupici :mrgreen:
imam to iskustvo od jurajeve negdje četvrte do šeste godine, i vjerujte mi, nije to tako loše kako izgleda. :mrgreen:

idem još potpisati pomikaki.

Citiraj:

---

ja često pijem kavu dok ona bježi, idem za njom tek kad mi izmakne iz vidnog polja, pa dok dođem netko ju zaustavi i čudi mi se. Ja više volim tako, da ona u kontroliranoj situaciji nauči snalaziti se sama. Možda se nešto dogodi pa ću biti nemajka, ali evo do sad se redovito događalo baš dok je netko stajao uz nju i pazio.

Za razliku od Ivane2 stekla sam ipak dojam da majka koja trči za svojim djetetom ne iskače od okoline. Evo i na ovom topicu su u većini. Neću reći da su ti ljudi kontrol frikovi (za to teba puno više), samo imamo različite stilove.

Moja prednost je i to što je imamo gdje pustiti u dvorištu gdje nema puno opasnosti, i tu može do mile volje trenirati slobodni pad i ostale ljepote, pa znam što sve može. A na dječjim igralištima je za sad ipak dosta pazim, jer tu kao da ima najviše opasnosti od svih mjesta na kojima se krećemo I svi ostali roditelji trče za svojom djecom, malo ih vidim koji uspiju odmoriti na klupici i ne mislim da su nemarni nego da se odmaraju

---

potpis. :mrgreen:

ja jedva cekam sjest na klupicu :mrgreen:

no smatram da djeca moraju biti na oku. nekome. do neke dobi. nemam definirano koje, anita ce tek 4 godine. nakon toga, mogu imati povjerenja u dijete i nadu da ce sve biti ok.

cvijetaaaaaa looooooooooool

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

Ja sam se osvrnula na dob od oko 9-12 godina, kada se djeca u Hr počnu drastično među sobom razlikovati u slobodi samostalnog kretanja po vani i nekim općenitim slobodama koje se običajno vežu uz samostalnost djeteta, a zapravo mogu ugroziti sigurnost djeteta.

---

Mene bas zanima misljenje Ivane2 - kao ti sa svojim sinom nalazis ravnotezu izmedju brige i ogranicavanja slobode?

Mi smo sad isto u nekom osjetljivom prijelaznom razdoblju (toncek ima 8 i pol) kad on pocinje sam odlaziti van u parkic, ici do ducana, prelaziti ceste.
Nije mi to lagodno, ali vidim da njemu treba ta sloboda, i zapravo imam povjerenja da ce biti oprezan. Isto tako znam da su decki s kojima se druzi ok, i da on nije svadljiv, pa se ne bojim da ce biti 'belaja'.
I uvijek moram znati gdje je (nema svrljanja po kvartu i nenadgledanja satima).

M ima 10 godina. Ne smije se zadržavati vani bez nekoga od nas odraslih. Znam da neki njegovi vršnjaci imaju radijus kretanja od Kvatrića do Krešimirca, ali ja to ne dopuštam M. Daleko mu je do škole pa ga odvedem na školsko igralište kad se dogovori, ali nije potpuno bez kontrole jer ja za to vrijeme okolo svašta obavim, ali on tada ne smije napuštati školsko igralište. Imam priliku i svašta vidjeti zbog čega sam još uvjerenija da moram biti u blizini.
Npr. dečki imaju običaj igrati se skrivača tako da se skrivaju pod aute...
Mislim da su njegove slobode primjerene njegovoj dobi.
Sa slobodom dolazi i odgovornost, a djeca do 14 pred zakonom nisu odgovorna prema tome...
Djeci na selu je po tom pitanju puno bolje. Na betonu djeca nemaju puno zanimacija pa im svašta padne na pamet.

ustvari kad malo bolje razmislim, ipak bi se ja mogla razviti u control freeka jer meni ustvari i je problem kad mi nije u vidokrugu.
znači, nije da je moram slijediti uz stopu dok smo zajedno vani već bi me brinulo da mi skrene iza ugla
mislim da ću se na ovu temu vratiti sa komentarom kad mi curka krene u šetnju sama, bez mene.. :(

Citiraj:

---

nely prvotno napisa

znači, nije da je moram slijediti uz stopu dok smo zajedno vani već bi me brinulo da mi skrene iza ugla

---

ja se šuljam za mojom kad tako odlazi iza ugla i virim hoće li se bar osvrnuti za majkom :)

Citiraj:

---

tibica prvotno napisa

Cure su ok, ali nemamo nekih zajedničkih tema. Uglavnom dječica trčkaraju, igraju se, otimaju si igračke... a mame sjede na klupici i puše (ćikove uredno bacaju oko klupice u pjesak :( ) a ja sa svojom više volim šetati po parku, ljuljati ju, dočekivati na dnu tobogana (sama se penje) i sl. Ali nije stvar u tome da ja nju "pazim" tako da trčkaram za njom po parku (mogu ja i sjediti na klupici) ali nekako mi je draže tih par sati koje možemo provesti zajedno u danu ne trošiti na ćakule sa lokalnim kokoškama (ne mislim ništa loše o njima, samo karikiram) nego se družiti sa svojim djetetom.

---

Samo sam se htjela ovdje ograditi malo. Ne mislim ja da su "mame s klupe" loše mame, nedajbože. Ja sam na njih zapravo ljubomorna. Ne zato što one sjede dok se ja igram s malenom nego zato što su one mahom doma sa svojom djecom i cijeli dan su s njima tako da im to ćakulanje u parku sa nekim svoje dobi uopće ne zamjeram. Znam da je meni dok sam bila doma na porodiljnom falilo da s nekim složim suvislu rečenicu osim gugu gaga.
Meni je, naprotiv, cijeli radni dan "odraslih" razgovora i problema i preko glave i tih 2-3 puta tjedno što s malenom odem u park stvarno želim provesti s njom. Pokušavam nadoknaditi sve sate koje je provela bez mene taj dan/tjedan.
Inače, što se tiče nekog "controlfrikiranja" nije mi bed sjediti na klupici dok se ona igra, ali ipak joj ponekad treba pomoći kad je na vrhu tobogana. Ipak ima samo dvije godinice.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Citiraj:

---

nely prvotno napisa

znači, nije da je moram slijediti uz stopu dok smo zajedno vani već bi me brinulo da mi skrene iza ugla

---

ja se šuljam za mojom kad tako odlazi iza ugla i virim hoće li se bar osvrnuti za majkom :)

---

I ja. Ali ne osvrne se. Uopće. :(

Citiraj:

---

tibica prvotno napisa

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Citiraj:

---

nely prvotno napisa

znači, nije da je moram slijediti uz stopu dok smo zajedno vani već bi me brinulo da mi skrene iza ugla

---

ja se šuljam za mojom kad tako odlazi iza ugla i virim hoće li se bar osvrnuti za majkom :)

---

I ja. Ali ne osvrne se. Uopće. :(

---

same here :roll: ode ona u nepoznato...

ja sam mislim malo prenapeta na igralištima,parkovima i inima zato muž ne voli kada i ja idem :mrgreen:
stalno sam joj za petama,osobito kad se penje uz tobogan jer pala je jednom s tobogana mama moja je skoro fras tada doživjela na sreću nije se ozljedila ali moglo je proći :shock: na ljuljama mi je jednom htjela mahati pa se pustila i opa tres dolje a ja :shock: :shock: ma sva se plašim i znam da to nije dobro i mogu prenjeti na dijete ali šta da radim??u igraonice je pustim ali kad ima velikih koji divljaju ne volim jer jednom ju je jedan klinac od svojih 10 godina tako srušio da je glavom pala o pod :( roditelja nigdje oni divljaju a malci se ne mogu igrati....

Citiraj:

---

donna prvotno napisa

ma sva se plašim i znam da to nije dobro i mogu prenjeti na dijete ali šta da radim??

---

jednostavno, pazi koliko smatraš da je potrebno ali bez nervoze - to treba istrenirati.
Ja stalno pilim mm-a da će napraviti od male paničara. Npr, neki dan sam se nasmijala, ljuljali smo dijete u ljuljački i u jednom trenutku je ljuljačka poletjela preblizu stablu s kojeg visi. MM odmah cikne "opa" a mala, koja nije primjetila da je bila u opasnosti (drvo joj je bilo s leđa), pita mrtva-hladna: "Što je palo?" Trebalo mi je par sekundi da povežem da mm viče "opa" svaki put kad ona padne ili kad nešto sruši, pa nju zanima što se sad dogodilo 8) što govori kako jako dobro registrira njegove reakcije, premda nema ni 2 godine, i obično ne izgleda da je zanima njegov strah.

Tako da ja pazim koliko mogu. Ne mogu sve. Ono što ne mogu spriječiti, nastojat ću da me ne plaši, kako bi sačuvala osim fizičkog i psihičko zdravlje - svoje i djetetovo.

što se paničarenja tiče i našeg utjecaja... ja sam neki dan dijete uplašila pa sada neće u more. :/
nije to bilo od straha već zato što mi je voda bila hladna pa sam vrisnula, a on je pomislio da nešto s tom vodom ne valja i više ga nikako nisam mogla uvjeriti da je sve u redu samo mu je mama smržljiva.
(strah ga nije napustio ni sljedećeg dana.)

da se riješi frustracije napao je malog slovenca koji se s mamom utaborio pored nas. ovaj je obuvao svoje plave kroksice, a moj ga je napao i optužio za otuđivanje misleći da obuva njegove (također plave kroksice). umalo nije došlo do međunarodnog incidenta. :lol: