Teica-koliko ti je staro dijete?
Ne bi bilo fer ako je mlađe od mog da nauči zaspati prije mog :mrgreen: :lol:
Šalim se,naravno.
Printable View
Teica-koliko ti je staro dijete?
Ne bi bilo fer ako je mlađe od mog da nauči zaspati prije mog :mrgreen: :lol:
Šalim se,naravno.
Sad će imati 3 godine (29.09.).
Joj 'slatko' se nasmijem na ovaj orginalni post... :oops:
Ocito nije do djece, ja nisam dovoljno uporna...
Mm- ja nisam uopće uporna pa se tješim,to mi je kao opravdanje :/
Teica-valjda budu do škole...ali samo valjda.
Ja ovakve topice neću otvarati još godinama,u to sam 10 posto sigurna. Samo me bar malo utješi pomisao da nije jedini koji tako reagira na spavanje i uspavljivanje jer mi s tim muku mučimo od rođenja.
Meni je zaista nepojmljivo s mojim Rokom da on negdje kao slučajno zaspe. Vjerojatno bi prvo pomislila da je pao u nesvijest nego da je zaspao sam od sebe bilo gdje.Ili da ode samoinicijativno leći u krevet i zaspe sam :shock: ...... (nada umire posljednja,a onu drugu neću :mrgreen: )
Ako ne i 100 % :lol:Citiraj:
traktorka prvotno napisa
Mi ćemo još malo pa kod vas u skupinu.
T je navikao uspavati se sa sikom. U vrtiću si nešto pjevuši i zaspe tako. A kad mu ograničim sisanje kod kuće , ako ne zaspe u prvoj turi sisanja, zna me žicat još koji put za novu dozu.:roll:
Jučer je spavao kod bake. Nije se mogao sam uspavati do ponoći, baka je već skviknula dok se predao.
Jednostavno se ne može smiriti.
Nekad je znao zaspati samo tako da ga poslije sisanja zagrlim, ali što je stariji, to nekako pali sve slabije. :/
Ciao svima!
Molim vas dajte neki koristan savjet. Moj mali ima 3,5 god. Spava sa nama u sobi. Ima svoj krevet za jednu osobu zalijepljen do našeg. Ima spremnu svoju sobicu sa krevetom na kat (nije visoko). Kako da počnemo fazu privikavanja na spavanje u svojoj sobi? On nama ne smeta, ali smatramo da je vrijeme. I za devet mjeseci stiže druga beba pa bi bilo i praktičnije. Šta kažete? Najviše me muči da se zna po noći probudit pa me traži ili se prebaci kod nas u krevet, pa mi ga bude žao.
Evo nakon 5 godina duge i teške borba morala sam svratiti ovdje da se napokon pohvalim da je moj neumorni gotovo petogodišnjak napokon počeo spavati sam. Iako uopće nije bilo naznaka tome,nakon duuugo uvjeravanja i nagovaranja sada već tjedan dana zaspe sam u sobi. Moramo ga obići par puta ali to je u principu to. Nadam se da je to sad TO :).
ciao,
evo moj neumorni 3,5 godišnjak se sprema za istu borbu, reci mi kakve tehnike si koristila pa ću probat i ja ali ipak se nadam, da neće trajati do pete godine. Iako je na dobrom putu. :)
Evo malog apdejta...Mejra cesto pred spavanje moljaka da sama spava. A ja naravno znam kako je se sve to zavrsiti. Pustala sam ju par puta da pokusa. Nakon pola sata dodje kod mene i A. u krevet i onda moljaka da sa nama spava. I naravno razbudi brata pa nam se uspavljivanja oduzeeeeeeeee...ruku na srce JEDNU noc ju je izgleda prevarilo pa je sama zaspala. Prvi put u svom zivotu da na svoju inicijativu to odradi...i nece vise...
Nema tu neke posebne tehnike,ipak je sad dovoljno velik da shvati i u potpunosti razumije. Valjda se morao dogoditi taj klik u njegovoj glavi da ne plače i dobrovoljno ostane sam u sobi. I nikakvih naznaka nije bilo kao što se vidi iz mojih dosadašnjih postova ali je ipak uspio "pregrmiti" to nesretno uspavljivanje i napokon zaspati sam. Koje olakšanje nakon 5 godina....... nevjerojatno zaista.Citiraj:
jošjednamama prvotno napisa
Draga Traktorka,Citiraj:
traktorka prvotno napisa
pratila sam tvoje postove na ovu temu, i zbilja želim čestitati da ste na kraju uspjeli malenog pridobiti da se sam uspava :klap: :).
Moji su 3,5 g, nema, naravno, naznaka da bi se uskoro sami mogli uspavati :roll:, ne pada im na pamet. Mi se svi skupa uspavljujemo na velikom krevetu, naslagani k'o sardine. Naravno uvijek prvi zaspe muž :roll:, a ja zadnja. Curka ponekad traži da ide sama u svoj krevet, ali nakon nekog vremena dotapka do mene i na kraju se ipak skupa moramo uspavati.
Nasreću, ja jako rijetko zaspim s njima, već uglavnom 'čekam' da pozaspu, i onda još idem nešto rondati po stanu.
U svakom slučaju, čestitam još jednom, i živim u nadi da će taj dan uskoro svanuti i kod nas :mrgreen:.
nama se sretno posložilo da je filip prošle zime poželio krevet s toboganom i kad je krevet napokon stigao stavili smo ga kraj našeg i čekali proljeće da sredimo svoju buduću spavaću sobu. na ljeto smo se preselili a on je ostao u svojoj žutoj sobi (u kojj smo svi prije spavali). dogovor je bio da jednu noć u žutoj sobi spava s mamom (2 su kreveta), drugu s tatom, a treću sam. tako smo vrtili dok se nije rodila ela. sad s njim u sobi spava "onaj koji ima sreće, a drugi spava s malim kmečkom u velikom krevetu" ili najčešće sam spava. nekad želi priču za laku noć, ali sve u svemu ode bez problema sam u krevet i sam zaspi.
tako je negdje sa skoro tri godine odlučio otići u kinderbet jer mu je bilo vruće i gužva s nama u krevetu.
uvijek smo čekali da on donese odluku zato jer je do druge godine bio legendarni nespavač.
Ciao mame,
evo me ponovo. Dakle moj mali je počeo spavati u svojoj sobi, u svome krevetu. S time da smo ipak krevet na kat(iako niski) spustili skoro potpuno na pod a pored njega na podu spavam ja. Ali napravili smo veeeliki korak naprijed. :S obzirom da je njegova soba do dnevnog boravka, navečer se naučio barem zaspati sam. Pustimo skroz otvorena vrata i on sluša kako ja i moj muž pričamo i tako zaspi. Barem to. Doduše pola sata priča i on, ali ajde,... :) Idemo dalje, ne odustajemo!
A koliko ti je staro dijete?
3,5 god.I evo opet sam prehlađena, madrac na podu radi svoje :)
3,5 god.I evo opet sam prehlađena, madrac na podu radi svoje :)
Da, tak su i moji.
Uh, ja bih bila na konju da se moji sami daju uspavati.
Ali kako sad stvari stoje, nemam dojam da će se IKAD uspavati sami.
Kad to spomenemo MM i ja, u njihovim očima totalna panika, strah, itd :roll:. I djeda Mraza smo čak spominjali, i to da će nas (klinci) čuti kako pričamo iz susjedne sobe pa neće biti sami, i da ću ostaviti u hodniku upaljeno svjetlo, ali - ne! Ne pada im na pamet.
Jedino imam ideju da - budući da im moramo kupiti nove (prave krevete) - da im prodam foru da u 'pravim' krevetima djeca spavaju sama?!
Ne znam. Moram još poraditi na tome i smisliti taktiku :mrgreen:, jer me ovo fakat izluđuje.
I ja spavam u njihovoj sobi na podu, između njihovih krevetića (JA se ne mogu odvojiti od njih), a MM se zato širi na veeelikom krevetu :roll:, i naravno, uvijek prvi zaspi :roll:.
:lol: Haha. Ista situacija, ne brini. MM ima bračni krevet u spavaćoj i uživa. Ja isto ne znam što i kada ću izmislit ali već bi voljela spavat barem na kauču u boravku, tri metra od mog malog. Probat ću, pa možda neće bit neka frka. Ako nešto po noći bude trebao, odmah sam kod njega. I mogu ti reći, ja sam uvijek mislila da je dobro sve djetetu objasnit i pripremit ga, ali vidim da u zadnjem trenutku to ne pali. Neki put treba pustit pa će nas iznenadit svojim reakcijama u određenim situacijama. Ako ti spavaju po noći bez da se probude, probaj se maknut (ali ipak budi blizu), pa ćeš vidjet.
Ajde, ajde, mic po mic, metar po metar se šuljaj od njega :lol:.
Maknem se ja od svojih, mogu oni sad već i sad sami po noći, ne bude se više (tj. jaaaako rijetko); pređem ja čak i u spavaću kod muža, ali se ubrzo i vratim jer od 'gudi' po noći pa me to budi, pa se po noći prešetavam između njihove i naše sobe s jastukom i dekom u ruci :lol: :roll:.
Sve mi se čini da ću se i ja na kraju preseliti u dnevnu, tamo nema nikoga (osim riba u akvariju :mrgreen:).
Ajde, ajde, mic po mic, metar po metar se šuljaj od njega :lol:.
Maknem se ja od svojih, mogu oni sad već i sad sami po noći, ne bude se više (tj. jaaaako rijetko); pređem ja čak i u spavaću kod muža, ali se ubrzo i vratim jer od 'gudi' po noći pa me to budi, pa se po noći prešetavam između njihove i naše sobe s jastukom i dekom u ruci :lol: :roll:.
Sve mi se čini da ću se i ja na kraju preseliti u dnevnu, tamo nema nikoga (osim riba u akvariju :mrgreen:).
AAAA,tako znači :lol: Nemoj onda sve svaljivati na djecu. :) Šalim se naravno. Ali stvarno, ja bi se jako voljela vratit u moju spavaću, ne mogu više na madracu ali moj mali se još uvijek budi, čisto da provjeri da li sam tamo. Svaki put me probudi i on nastavi spavati dalje. Ali kažem, probat ću se maknut par metara u boravak, pa da shvati da sam tamo ali ipak ne više u njegovoj sobici.
Hvala.Citiraj:
lola_34 prvotno napisa
Mislim da mogu sad već ipak reći da je ono klasično uspavljivanje definitivno iza nas. Dakle 5 jako teških i napornih godina glede uspavljivanja (i općenito jelte :mrgreen: ),ali eto ipak smo ga uspjeli nagovoriti da zaspe sam i to je sad već skroz drugačije večer sa puno manje stresa i šizeva.
Traži on još da ga se obiđe koji put prije nego zaspe,ali na minutu,čisto da nešto kaže ili da se poljubimo (stoti put) ali to nije ništa naspram onog cjelovečernjeg ležanja pokraj njega u mraku sobe i njegovih teatralnih baza.
Nadam se da ćete i vi uspijeti isto. Sretno!
Lola_34, samo da ti javim, ja sam već u boravku :D Mali se zna probudit jedanput, pa me pita da li sam tamo i to je to. Baš sam zadovoljna, proces napreduje brže nego što smo očekivali!
Odlično. Čestitam! :DCitiraj:
jošjednamama prvotno napisa
Ciao Lola34 i ostale mame. Eto, moj slatki Luca spava sam u svojoj sobici, trebalo mu je dva mjeseca, a ja sam se toliko brinula. Ovo iskustvo je još jedan dokaz da sve ima svoje vrijeme, sada puno lakše prihvati objašnjenja, razumije razloge naših postupaka pa i same potrebe spavanja u vlastitoj sobi. Samo treba biti uporan i dosljedan, što ne znači neki put i popustit pa ga primit u svoj krevet, ali drugi dan ponovo ispočetka. Isplati se, vjerujte!
Mi se jos uvijek uspavljujemo. Imamo 4 i 6,5 god. Mejra se pomirila sa tim da sama spava (prenesem mu u njen krevet kada ju uspavam i kada ide u po noci piskiti vrati se u svoj krevet), ali braco zato svu noc place i mene trazi is svoje sobe. Onda odem kod njega (i uvijek mi veli 'mama zovem te da ti nesto kazem', i na kraju mi nista ne kaze :)). Na kraju zavrsi na meni ili ispod mene. Nogice gura ispod mene a tako i rukice. Sigurno da me osjeti. Ako me slucajno ne dodiruje onda pocne vristati i zvati me iako sam kraj njega. :-)Pa sam sva ukocena, spavam skoro pa na ivici citaj ogradici. Onda se isuljam kada zaspi i on me zove u roku od 5 minuta. I SVAKI dan mi glava puca.
Moj sin je bio isti takav. Jednostavno je trebao moju ili tatinu blizinu. Nakon nekog vremena ja sam jednostavno odustala od stalnog trčanja po noći. I onda samo kupili krevete na kat, on je očito bio spreman i ponosan je počeo spavati sam.
Jedno sam morala čekati malo više od šest godina da se to dogodi.:roll:
Njegova sestra je druga priča, ona spava kraj mene ,ali njoj potpuno svejedno da li sam tu ili ne. Jedino ne voli kinderbet jel se ne može okretati kako hoće i spava cijelu noć bez buđenja.