boje dolaze obično zadnje na red, ne briniCitiraj:
Sirius Black prvotno napisa
meni je alen počeo tek poslije treće godine
Printable View
boje dolaze obično zadnje na red, ne briniCitiraj:
Sirius Black prvotno napisa
meni je alen počeo tek poslije treće godine
Ma ne brinem, nego ne znam što je u kojoj dobi normalno, pa sam za neke stvari koje zna smatrala da su normalne za njenu dob. Npr. ja se ne bih čudila kaj dijete od 2,5 godine super priča i razlikuje boje
imenovanje boja dolazi u prosjeku između 3-4 godine
prije toga dolazi prepoznavanje boja, to je nešto jednostavniji proces
imenovanje boja s 2 godine je poprilično rano, a prepoznavanje boja s 2 godine je relativno prosječno
Ja sam se iznenadila kad smo nedavno učili slova, ima ona slova sa magnetima. Pokazivala sam joj M kao mama, T kao tata, I kao Iva, i uzmem slovo K i mislim se što da joj kažem sa slovom K, kad ona ko iz topa kao Kiki ( bakin papagaj) :shock: .Dalje sam ja samo govorila F kao, onda bi ona nastavila,kao frula. B kao, kao baba, D kao, kao dida. Baš sam se iznenadila kako to povezuje, nekad zna i promijeniti, nije svaki put D kao dida, nekad je i kao teta Danijela ( teta u vrtiću) :lol: Sama uzima slova i pita me di je slovo kao Iva :mrgreen:
Boje je tek nedavno počela kužiti, kad smo joj kupili šator sa 100 loptica u bojama, pa bi onda nosila nama lopticu određene boje.
i moja...nije rekla jednu riječ prije 2.rođendana, sad ima 2 god.i 4 mjeseca i ne prestaje pričati. i ima već neke fore, tipa, ja vozim i stojim, a ona mi kaže ajde! :))))
trazim po netu neke usporedne tablice po vještinama i dobi, da vidite koliko su nam klinci napredni :mrgreen:Citiraj:
Your child's ability to recognize different colors heats up at around 18 months, the same time he begins to notice similarities and differences in shape, size, and texture. Then it will be a while longer before he's able to name the colors — most children can name at least one color by 36 months.
bila je jedna dobra na hrvatskom, ali je ne mogu naci, pa trazim engleske
stavim cim stignem
Kak to da je tak velika razlika između prepoznavanja i imenovanja? Moja P uglavnom sve kaj prepoznaje zna i imenovati, npr. razlikuje i imenuje goluba, vrapca i kosa, patku i labuda itd.
razlika je kod boja - jer je to apstraktan koncept
ne možeš uspoređvati boje i životinje (kao ni kupine s jagodama :lol: )
http://w3.cns.org/university/pediatrics/Ch3Table2.pdf
evo jedne po kojoj se sve boje imenuju tek s 5 godina :shock:
i dijete odgovara na pitanje "zašto" tek s 5 godina - marge najnormalnije zna odgovoriti na pitanje "zašto" (ako je vezano za nju naravno, zašto si to napravila ili zašto si ljuta ili zašto nešto hoće ili neće)
čudi me ovo s pet godina, moj je imenovao boje još prošlo ljeto, negdje između 20-22 mjeseca, čak i one tipa ljubičasta, narančasta...
tada je znao raspoznati i gotovo sve vrste automobila.
meni je oboje djece rano progovorilo pa mi valjda zato i nije bilo neko čudo.
P odgovara "zato" ili "ne znam" :lol:Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Moj stariji je bio takav, a i još je. Sa godinu dana smo se lijepo razumjeli, a sa godinu i pol je propričao. Sa 2 je sastavljao rečenice i vodio razgovore. Uvijek su nam se svi divili na njegovoj sposobnosti pričanja.
U školi je uvijek s rukom gore i kaže učiteljica da mu nema ravnih što se usmenog izražavanja tiće, ali zato šteka na pismenom.
Sjećam se silnih vožnji autom gdje on nebi zatvarao usta :lol: pa smo okrenuli na pjevanje i dan danas osim što stalno priča, on i pjeva :lol:
Puzle je oduvijek slagao super, pa i memori mu jako leži.
da se malo pohvalim, moja je prepoznavala boje već s nekih 1,5 god, a do drugog rođendana bez greške :)Citiraj:
ivy prvotno napisa
Inače priča dosta, ali ne baš kao neki ovdje opisani brbljavci (premda je nešto mlađa, još ćemo vidjeti).
Kad ste došle na boje, moja kćer je s 2 godine prepoznavala ne samo osnovne boje, već i ostale - roza, tirkizna i sl. A moj sin koji sad ima 2,5 godine, zna boje (osnovne), ali ih krivo koristi (dobro, nekad pogodi). Njega to nikad nije zanimalo i jednostavno nije savladao kao moja kćer, bez obzira što smo imali otprilike jednak način "učenja" boja.
D. je znao boje sa 2-3 g., a moj brat sa 7 :mrgreen: :lol:
Sjećam se da je trebao krenuti u školu, a još nije znao boje pa smo ga mama i ja učile pomoću autića :lol: Njega to jednostavno nije zanimalo.
Mij uredno odgovara na pitanje "zašto" i to većinom započne rečenicu sa "zato jer..."
Boje još mućka, nekad super zna nekad ga provali totalno bezveze :mrgreen:
N isto radi jezik i mašto 100 na sat. Ona nije bila pričljivo dijete do unazad pola godine, ne zato što nije znala pričati već nije htjela. Sada kada počne...spašavaj se ko može :mrgreen: Pitanja zašto toliko postavi da joj ne stignemo na svako odgovoriti ili ako joj se slučajno ne sviđa odgovor ne prestaje ga ponavljati dok ne dobije zadovoljavajući. Već par mjeseci normalno odgovara zato što... nekad se to znalo vrtiti u krug tipa: zašto plačeš? zato što sam tužna. Zašto si tužna? zato što baki nisam rekla laku noć. Pa hoćeš joj reći laku noć? Ne mogu kad sam tužna! :roll:
Sipa dječje životne mudrosti i zadivljuje nas svaki dan. Najdraža mi je: Kad ja porastem velika i kad moje cike budu velike, beba će papati moje cike! :zaljubljen:
Boje razlikuje osnovne, nekad namjerno griješi da bi mogla samu sebe ispraviti.
Ono što mene najviše oduševljava je njeno crtanje. Evo slike gdje je nacrtala mene
http://public.fotki.com/erina-zd/nola/nacrtalamamu.html
I mi smo u toj skupini. Ivano se jednostavno ne gasi od jutra do mraka, a navečer kao da ga ugasiš i ujutro upališ tamo gdje je stao. (Ako je zadnje pričao o autićima ujutro samo nastavi dalje :lol: )
Boje zna sve odavno, sada čak i na engleskom i nijanse (svijetlo zelena...). Zna i skoro sva slova, a memorija mu je takva da je recimo, zapamtio sve dijelove kućišta kompjutora i sve zna točno pokazati: procesor, memorija, ventilator, grafička... (tatin ponos :) )
ALI, cijeli dan priča, ako ne priča onda pjeva (sve što nam treba reći ukomponira u glazbu poznatih pjesmica, e to je za pišat od smijeha), a ako ne priča s nama vodi imaginarne razgovore na telefon. Stalno pita zašto, kako... i ja sam ponekad umorna od njegovih pitanja ali on ne prihvaća kao odgovor npr. aha, već mi kaže: Mama, nemoj mi tako: aha! Pričaj mi, pričaj mi! :roll:
Već sam mu stoput rekla da je ko neka baba, kad mi nešto pričamo on nam se ubacuje u razgovor s pitanjima, a ako ga ignoriramo počne od tih podataka izmišljati neku priču i naglas priča.
Sve skupa, predivno je imati takvo dijete, ali da je zahtjevno, bome je!
E, da, najsmješnije mi je bilo kada smo išli na savjetovalište. Dok je pedijatrica gledala karton i nešto ispunjavala on nije ni na trenutak zatvorio usta, tek će ona: Ne moram ni pitati slaže li rečenice od 2 riječi :lol: