meni je zapravo to bitno samo sada-na rodiljnom, jer mi (nam) je auto kod mm-a. Inače ni ja ne idem nikad u lokalne parkiće. Družim se kod nekoga, idemo di nam odgovara...
Printable View
meni je zapravo to bitno samo sada-na rodiljnom, jer mi (nam) je auto kod mm-a. Inače ni ja ne idem nikad u lokalne parkiće. Družim se kod nekoga, idemo di nam odgovara...
dugo selo ima odličan park, i tamo smo bili skoro pa svaki dan u periodu kada je stariji prohodavao i nakon toga.
sada živimo na trešnjevci, i idemo u dva parka koji su nam dosta blizu. vrtićki obilazimo u popodnevnim satima, i gradski u jutarnjim.
razlika između vrtićkog i gradskog parkića je očita - vrtićki je puno čišći. iako ima stare igračke i sprave, draže mi je tamo otići jer mali ne hvata u ruke razbijene boce, čikove i druge zanimljivosti koje se mogu naći u gradskom parkiću.
ne idu mi parkići na živce - dapače. dobro dođu kao spas kada više ne znam čime bi ih zaigravala po stanu.
Imaš pravo, uopće nisam odgovorila na to pitanje. Meni to i nije neki problem, nije mi zapravo uopće. Uvijek idemo popodne, kada smo i MM i ja doma, tako da možemo ići svi zajedno. I. se igra, MM i ja pričamo (ako nam I. dopušta, naravno) i ne opterećujem se time ako nije baš sve "po špagu".
Ali opet, ja ne idem svaki dan :/
Nama je odlazak u park must, i to dva puta dnevno. Mame koje ste kod kuće sa decom, šta radite kad ne idete u park? E sad, imamo dva parka koja su nam podjednako blizu (daleko) i to je onda kao što kaže Ana, spremanje, natezanje, hrana, piće, hoće da hoda, pa u kolica, pa da je nosim. A idemo dosta prometnim ulicama, a parkovi su veliki, gradski u kojima se deca stalno smenjuju i nikako da nađemo drugare.
Zato mi je svanulo kada je jedan genijalni tata uredio parkić iza naše zgrade (dvorište okruženo zgradama), postavio ljuljaške i klackalice, iskopao rupu i nasuo pesak (gde ostavljamo sve igračke i pokrivamo kad pođemo kući). Sad samo obučem dete u stvari za prljanje, na prozor stavim vodu i činiju sa voćem (živimo u prizemlju) i izađem u kućnoj trenerci i papučama :D
A u ove velike parkove odlazimo ponekad, popodne, sa MMom pa nam i to super dođe kao promena.
i ja ko pomikakicaCitiraj:
pomikaki prvotno napisa
osim onog o komunikaivnosti...ja bih komunicirala ali drugi neće :lol: A u obližnjim 'parkićima' nema kafića :cry:
a babski savjeti su mi super, i jednostavno ih obožavam :heart: mm i ja se ponekad danima smijemo kakve sve gluposti neki ljudi mogu izgovoriti.
i da, poneke žene koje srećem u parkićima već znaju da nisam 'normalna' pa me izbjegavaju, valjda kažu: to je ona što dijete nosi u stoljnjaku, što djetetu da da kopa po travi, što djetetu da da sve dira...a mislim šta ću, ne vodim je u parkić da gleda drugu djecu kako se igraju :mrgreen:
ako se vratimo iz šetnje čiste (ili ne daj bože suhe) onda znam da nešto nije OK
i ne, ne nosim ništa u što bih je presvukla.
o kakva li sam samo nemajka 8)
Mene isto zanima kuda idete sa djecom ako ne u park?
Ja stvarno ne mogu reći da mrzim parkiće, a Lea ih obožava. Svi su nam dobri, od onih u kvartu i širem kvartu, i to svi do jednoga, do Bundeka i Boćarskog, i Ribnjaka, i parkića u Tkalčićevoj .. mi zapravo Leu podmićujemo da nekud ide tako da joj kažemo da ima usput i dobar parkić :mrgreen: npr. po mene na posao hoće doći zato što iza moje firme ima park koji joj se sviđa.
Ali razumijem i ovu frustraciju oko spremanja (tek kad ih je dvoje!) i hodanja do parka - mi kad smo se preselili neko vrijeme nismo imali park u neposrednoj blizini pa mi se manje dalo svakodnevno hodati do daljih parkova. Sad su nam napravili park, ali ne sviđa mi se kao oni u 'starom' kvartu, to je baš samo ograđeno iugralište na nevelikom prostoru pa kad je gužva to je i meni onda izvor frustracije jer vlada priličan kaos.
Kod starog stana smo imali idealan parkić, odmah iza zgrade, minijaturan ali sa puno livada i stazica okolo, dolazila su uglavnom ista djeca, tako da smo Lea i ja tamo znale provoditi sate i sate. Tada je normalno tamo i jela užinu, a sad uglavnom ne jede u parku, tu i tamo bananu ili sladoled.
Sa nuđenjem hrane nisam imala nekih problema, u ovom parku u koji smo stalno išli mi nije bio problem odbiti kad baš nisam htjela da nešto uzme.
Što se tiče pijeska oduvijek mi je odvratan ali sam ga dozvoljavala jer mi je jasno da se djeca tome vesele, sve dok Lea nije iskopala govno iz pješčanika, od tada je zabranjen.
mi od pocetka (citaj od 3mj zivota) idemo u parkove i uzivamo. prvo sam ja uzivala, jer je Lovro spavao u kolicima, a ja sam u miru mogla procitati koju knjigu (knjiznica me u to doba vidjala 1 tjedno :mrgreen: ). Sada on uziva, a ja i MM uzivamo s njim igrajuci se. u blizini zgrade imamo 3 parka (10sekundi hoda do svakog), tako da, kad se zasitimo jednog odemo u drugi, pa u treci i tako u krug. ponekad odemo do velikog parka, al to samo kad bi htjeli popit kavu.
nosimo vodu i bananu i hrpu igracaka, lopatica, kantica, lopte.... u pijesku se najsladje igra (skupa s MM) i ne kuzim bas mame koje ne daju svojoj djeci u pijesak, citiram: "da se ne sprljaju" :? mi znamo takvi dolaziti da se MM i Lovro pred ulaznim vratima skinu skoro do gola i onda trk skupa pod tus.
sve u svemu, parkici su mi dragi, jer su mom sinu dragi (naravno, bilo bi mi odlicno sjediti s frendicom na kavi, da Lovro mirno sjedi pored mene i priceka bar 15min da popijem kavu, al kad nije takvo dijete, s tim sam se pomirila).
Nama je zapravo savršeno - imamo parkić pred kućom. Kroz prozor vidimo tko je u parkiću od susjeda i djece iz vrtića. Nema hodanja i natezanja oko spremanja za izlazak. Kako je i vrtić u blizini, tako se u tom parkiću skuplja društvo koje se zna, i to nam je super, jer po prirodi nismo pretjerano komunikativni, a dijete nam ovako ipak ima neki društveni život.
Najbolje su nam one ljetne večeri kad sjedimo u parkiću na klupici, a Andrej naganja bicikl oko parka s još 2-3 djece iz vrtića. Uspjeli smo tako upoznati i neke roditelje, i uopće, imamo vezu sa susjedstvom koju inače ne bismo imali.
S nuđenjem hrane nemamo problema, a Andrej ionako samo traži vodu.
Vikendom idemo i u one "opće popularne" parkove (Boćarski, Bundek), ali tu nema tog druženja (osim ako netko od vrtićke škvadre također ne ode na isto mjesto :) ).
Pa ni mi ne idemo u park svaki dan, onda bih tek bila luda.
Zapravo ja vjerujem da mene u samom startu izludi to što se za park moramo spremati k'o gladni s.r.a.t pa već u startu mi je svega dosta, a onda se samo reda.
Najmanja bi mi muka bila da 10-ero djece dođe u naše dvorište, a ja u svojoj kućnoj opravi izađem na dvorište i pijem kavu i sve mi je na dohvat ruke.
:naklon: wow! koji je to parkić!Citiraj:
sofke prvotno napisa
dalmatinac?
Potpisujem puhicu, osim što mijenjam njen zadnji uskličnik u upitnik :mrgreen:
Budući da nam je vrtić isti, a jedini parkić s kafićem koji mi pada na pamet je naš, u Sigetu, međutim tamo nisam primijetila nikakvo ručavanje
edit - parkić?
:lol: :lol:Citiraj:
puntica prvotno napisa
Ja volim naš parkić. U krugu od 50 m imamo ih tri. S time da je jedan, omiljeni, točno ispred naše zgrade. Onda ne nosim ništa nego samo vodu. Dođe hrpa djece Evine dobi ili malo starije ili mlađe. Milina.
Jedino me smeta što kad se vraćamo kući obavezno moramo i svratiti u parkić, makar smo bile na izletu cijeli dan ili na moru. Nije važno, samo da je parkić...
i ja sam primjetila tople poglede :mrgreen:Citiraj:
lasica prvotno napisa
alkosi u parku su se pitali jel to trudnička buša il beba il šta (buša mi počinje poviše cica :lol: ) , kladili su se, pobjednik koji je skužio moby dobio je pivu-ne od mene :mrgreen:
a nema bakice koja ne staje kraj nas :mrgreen:
da, i ja bih takaaavCitiraj:
puhovi obožavaju smokve prvotno napisa
Ako je to onaj na koji ja mislim, a vjerujem da je. Taj parkić volimo, ali nam to nije kvart i u njega možemo samo kada subotom idemo na Dolac!Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Volim parkove.
To mi je prilika za druzenje s djetetom, volim biti s njom, ljuljati se, klackati, spustati se niz tobogan, loptati se...
Ima dana kad nisam za druzenje sa susjedima, ne zbog njih, nego zato jer znam biti jako lose drustvo ako mi je takav dan :roll:
Onda potegnem do Bundeka, djir oko jezera ili u mali park, a iveliki volimo.
Inace imamo park odmah ispred zgrade, lijepi, veliki, s mnostvom sprava i hlada. Moja kci ga jako voli a onda i mene veseli. Zao mi je sto neki setaci pasa ne fermeju znakove zabrane ulaska pasa u djecji park i sto neki medju njima ne skupljaju pseci izmet za sobom, ali to je vec posebna tema. Kao i ja i moja kci jako voli pse, pa me i taj dio moze razveseliti ako su psi na povodcu. Plasim se susreta s psima bez povodca ma koliko vlasnici tvrdili da su psi bezopasni. Vjerujem da jesu, ali ipak, za sve postoji prvi put.
Hranu u park nosimo iznimno, neko voce i sl. Obavezna je jedino voda i casa.
Što se na veliko morate spremati?Citiraj:
ana.m prvotno napisa
U park vodim dvoje djece. "Spremamo" se tako da obučemo čiste (mada ne vidim smisao) majice; cipele. Ja nosim vodu, vlažne maramice, pelenu, novčanik i ključeve. Klinci si sami od igračaka uzmu šta hoće, najčesće ništa jer je tuđe uvijek bolje - i izađemo. Za izlazak smo spremni za 5 min.
Bome, svaka čast :)Citiraj:
franica prvotno napisa
Ja imam jedno dijete pa se za park spremam kao na put oko svijeta. I ta procedura trajeee i ispili mi sve živce.
Možda imam sreće što kad kažem: "Idemo van" oboje vade cipele iz ormara i čekaju mene da utrpam stvari u torbu :lol:
Pa eto, to što si nabrojala...Citiraj:
franica prvotno napisa
A ako si ti gotova za 5 minuta svaka čast!
Iva se obično hoće sama obući pa to potraje,a neda da to ja obavim, bar ne prvih 10 minuta, Janko se oblači sto godina...
Naime, najsretnija bi bila da imamo neko dvorište pa da možemo unutra van kada nam se hoće.
E a da ne govorim, recimo kada je kao sad ovo vrijeme.
Spremamo se u park, tak se konačno spremimo, spustimo dole i dok se spustimo vidimo da kiša pada.
Dođe mi da vrištim.
A kasj se tiče druženja, pa u parku se baš ja i ne družim se djecom, samo pazim na njih. Oni se druže s drugom djecom, a s njima sew družim doma, ako šetamo napr. negdje u prirodi i sl.
To u parku mi i nije baš neko druženje. :/
mi obožavamo parkiće...doma se samo svađaju :evil:
prije smo uvijek išli u jedan na 5 min do doma
sada kada su klinci narasli idemo na drugi kraj kvarta
ni taj nije na kraju svijeta ali ima dobrih 20-tak min hoda
i da skratimo stvar a i zbog toga što u parkić idemo uglavnom čim ih pokupim kod bake ( tamo su nakon vrtića dok ja ne dođem ) idemo autom
u gepek mi ne stane ni šibice zbog njihovih stvari :lol:
imam sve
stvari za pijesak,loptu ,romobil
čak i stare tenisice u koje se ja preobujem
i naravno ruksak s mokrim maramicama,praznim flašicama za vodu koju napunimo kod bake....
uglavnom full oprema
pa vadimo iz auta kako nam treba
i bdw u parku srečemo pola vrtićke grupe
i roditelji te vrtičko-parkovske djece su super
pa pijemo kavu
družimo se
bdw sa tim ljudima vidimo i na "igranju "kod nekog kada je loše vrijeme
uglavnom puno,puuuuno bolje nego smirivati ih doma
još ako je u parku nečija starija seka ...onda ne E.ne moram zabavljati....ona obožava velike curićke
ponekad odemo i u velike parkove ( Bundek , Bočarski)...ali uglavnom kada znamo da nikoga nema u "našem"
i to ujutro tokom tjedna
jer čuvati ih među 200 djece koliko je tamo za vikend je "uf" :roll:
Ja se u parku ne družim baš s drugima mama, one obično sjede zajedno, a ja sama na klupi. Sigirna sam da niste izneneđeni. :mrgreen:
Ima samo 1 mama s kojom ima zajedničke teme.
Naime, ja sam zaposlena mama sa 1 djetetom. I koja misli da joj je dijete ravnopravno. Rijetka biljka. Takvih baš nema u našem parku. :lol:
sad iskreno ne volim parkic ispred svoje zgrade. zasto, nemam pojma. ali od kad ih imam dvoje idem u njega cesto.
za spremanje mi nije probelm. i kod mene kad se kaze da idemo van balerina se sama obuva, kao i BC, ne provjeravam kako su se obuli, jer ona se i tako i tako izuva zadnje vrijeme cim dodje u parkic.
sto se tice stvari. imam njihov ruksak u kojem imam uvijek, vlazne maramice, rezervne gacice i sorc, plastice zlice, slamke, vodu od 0,25l (kom dva) i stapice. provjerim da li nesto fali, ako da nadopunim sto mi ne oduzima vremena i dok su oni obuveni i ja sam spremna. spustimo se i to je to. kraj ulaza imam ducan, u slucaju da nam nesto fali mogu u njega navratiti.
e sad dvije plasticne zlice imam uvijek ako treba nesto pojesti na zlicu. tekuci jogurt koji im kupim u casici uvijek piju na slamke koje se nalaze u vrecici s par listova onih salveta s rola. tako sam sigurna da ruke koje su prljave ne smetaju u pijenju jogurta.
s mama u parkicu razgovaram, jer glupo mi je kao tukica sjediti i drzati se postrani. igracke za pjesak drzim u spremistu za bicikl, pa ako ih zele uzmem ih.
inace zivim na zadnjem katu u zgradi koja je bez lifta, tako da sam se dosta stvari organizirala da slucajno ne moram s njih dvoje ici gore po to.
cesto odlazimo i u druge parkice u kvartu, do kojih isto moram hodati, tada je BC obavezno na biciklu, a ona na triciklicu. tako smo brzi :mrgreen:
a opcije biti doma ili park, uvijek pobjedjuje park jer meni je puno lakse tako s njima nego doma, pa to ne voljenje parka je jednostavno potisnuto u meni vec jako dugo 8)
Koji je to novi super park u Vrapču?Citiraj:
babyboys prvotno napisa
Preko puta bolnice
:lol:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
(ja ne sjedim sama, vodim muža sa sobom)
Aha. Ne volim taj dio Vrapča, ne mogu si pomoći, loše uspomene iz djetinjstva, vezane uz bolesnike koji su prije šetali tamo u šlafrcima.Citiraj:
Mima prvotno napisa
[quote="icyoh"]takođerCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
I ja isto tako sjedim sama i isto mislim da mi je dijete ravnopravno. Eto možda bi se ipak složile, bez obzira na zločeste i nezločeste. :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Šeću još uvijek. Tko dolazi u park, neka pripremi sitnoga.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ma naravno da kada je lijepo vrijeme biramo park, da ne sjedimo doma jer su bolji kad smo vani.
Ali brate da je tlaka, je, tlaka je.
Ja jako volim biti vani, volim prirodu, volim biti na zraku.
Ali koma mi je to što smo najčešće osuđeni na kvartovske parkove!
Ne preostaje mi drugo nego konačno preseliti u kuću.
Ali kada su takva vremena da... :/
Citiraj:
Cathy prvotno napisa
ja sam svaki dan s malom( i to 2 puta ak nema kiše) u parkiću u Gajnicama i stvarno mi je ok. ali ono igralište u Maksimiru mi je zakon. mi često potegnemo do tamo, nas dvije smo na igralištu, a tata trenira pa se pridruži.
ne znam o kojem ti igralištu govoriš, ali baš mi je žao da je tako kao kažeš.
i mi imamo cijele pripreme za odlazak u park, ali sve su kraće. i nosimo i ića i pića i kolica i ona za bebu i svašta, ali tuđe je slađe.
8)
Mi volimo naš kvartovski parkić. Tamo ima ekipu, a imam i ja :mrgreen: .
Spremanje nam je relativno kratko, a nosim u parkić vodu (u većim količinama - ja pijem puno, pije i on, a i da ima za pranje ruku; ne volim kad drži hranu rukama obrisanim vlažnim maramicama :/ ), maramice i voće. Eventualno se kupi sladoled, a odnedavno je u điru kuhani kukuruz (kasnije pečeni kesteni). Ne volim kad drugi donesu junk, ali srećom nije često.
Jedino što nas živcira strašno i ne znamo što poduzeti je što, otkako je prije cca godinu dana renoviran parkić, dosta često dolaze veći klinci (viši razredi osnovne škole). Nije problem što oni dolaze, nego što malo-malo potrgaju ljuljačke (one košare) jer se njih 7-10 sjati u jednu ljulju i divljaju po njoj dok ne pukne (što se događa cca svakih mjesec dana) ili ih pale čikovima ili hračkaju po njima ili nabacaju hrpu papirića i smeća ili velikim biciklima divljaju po tom malom prostoru. :/ (Na kraju bude super kad potrgaju ljuljačke jer onda jedno vrijeme ne dolaze dok se te ljuljačke ne poprave pa onda opet jovo-nanovo. :roll: )
U biti, kad realno sagledam situaciju, oni niti nemaju gdje biti osim na školskom igralištu tak da ne znam kak će biti i nama za par godina, ali nas to uništavanje radi uništavanja smeta, a još više nas smeta osjećaj bespomoćnosti. :?
Onda se sigurno znamo. - i ja sam tamo ujutro i popodne. I to u onom malom sa pješčanikom (pored velikog)Citiraj:
stanam prvotno napisa
Jako volim ići u parkiće - moj parkićki staž je već skoro 10 godina.
Volim popričati sa mamama, poigrati se sa klincima (iako ih u glavnom samo gledam, sad imaju škvadru). U kafiću preko puta si uzmemo kavu i uživamo na klupici.
Spremni smo isto za čas - čak i sad kad kiša može svaki čas - samo u ruksak ubacim još i kabanice i sklopivi kišobran. Nosimo vodu, vlažne maramice, igračke za pijesak.
Jedino se iznerviram pri ulasku i izlasku iz lifta (u koji se jedva uguramo - 3 klinaca, 2 bicikla, 1 tricikl i moja malenkost.)
Zaboravih napisati - Dalmatinac obožavam. Barem jednom tj. odem u stari kvart i tamo popijem kavu!
ja isto obozavam parkice. spremanje traje, al to je uvijek tako, osim kad imas svoj vrt ispred kuce. nosim puno stvari, najvise igracaka, i to vecinom za drugu djecu :mrgreen:
al to mi sve obicno stoji u kolicima
od hrane kako kad, ako i ne uzmem nista lako kupimo usput ako duze ostanemo. u principu ne volim ta parkovska hranjenja. a i cica jos uvijek igra :mrgreen:
vodu uzmem, a ako i zaboravim napijemo se u kaficu.
idemo u tri parka, svaki ima svoje cari.
aj priznaj da bi me primila u parkovsko društvo :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ja idem u zadnje vrime u naš kvartovski parkić (ako se to uopće i može nazvat parkićem). imam društva ja, a ima i L. i baš mi se sviđa.
pošto mi je ispred zgrade spremni smo za 3 minute.
kavica se donosi od doma i sve 5.
ako L. zaboravi svoje igračke ide doma sama po njih. ipak je njoj lakše napravit skale do 5. kata bez lifta nego meni. a ja mojima najavim mobom da im stiže šefica na vrata i neka pripreme šta joj triba.