Lucija Ellen prvotno napisa
Imam snazan otpor prema izjavama "dobro dijete" i "zlocesto dijete". No, ne zamjeram onima koji ga ucestalo koriste, ni najmanje. Znam da u tim izjavama nema nikakve zle namjere.
No, objasnit cu svoj stav prema tim izjavama.
Ponajprije ih ne volim jer smatram da PONASANJE moze biti primjereno ili neprimjerno, ajmo rec dobro ili lose (zlo takodjer, ali ne djecje, zlo ponasanje mi je primjerenije za teske kriminalce i sociopate). Dijete kao takvo nije niti dobro niti lose (a kamoli zlocesto, brrr.). Dijete je dijete. Moze se ponasati na ovaj ili onaj nacin, ali nikad nije odgovorno za moguce neprimjerno ponasanje, roditelj je taj koji snosi apsolutnu odgovornost. To je moj stav prema vlastitom djetetu ali i svakom drugom.
Ne kazem da je ispravan, ali osjecam da tako djelujem i razmisljam, kao posljedica nekih stvari koje sam sama iskusila kao dijete i razmisljanja s kojima sam se susrela kao odrasla osoba, a ponajvise kao roditelj.
I moja se kci zna ponasati neprimjereno, to mi je normalno, nastojim da to ponasanje ne ugrozava druge ljude, ali kad se ponasa lijepo i pristojno, cvatem od ponosa. Uvidjam da ima jednu milu narav, da je topla i draga, ali isto tako zna biti neposlusna ako je umorna, gladna, zedna, ako joj se poremeti rutina.