Krenulo je krenulo - todlerica napada, prvi dio...

Citiraj:

---

petarpan prvotno napisa

ono što ne izluđuje mamu, zasigurno nije tak zanimljivo.

---

ovo mi je super definicija :mrgreen: :lol:

moje dijete nije bilo ni upola zivahno kao tvoje Ifigenija, pa stvarno ne mogu nikako pomoci.

ja sam isto sklanjala sve potencijalno opasne stvari po kuci, ono sto bi mogao razbiti ili ozlijediti se sam se trudila ko petarpan da ne pretjerujem s reakcijom, i cak bi mu puno puta dala da pogleda pod mojim strogim nadzorom, da si izdovolji znatizelju. al moje dijete je uzasno picajzlasto, pa ni ne dira previse nepoznate stvari, da se slucajno ne zamaze, smoci ili nekaj slicno :lol:

slazem se i sa strujom koja kaze da se treba malo opustit i ne predvidat samo najgore scenarije u glavi, i alergicna sam na ono 'nemoj to, past ces, strgat ces' svaki cas. al ga i upozorim na neke stvari za koje ne moze znati da jesu opasne. al tu opet stupa na vidjelo djetetov karakter, pa mi on sam dode i trazi da mu pomognem kad vidi da ne moze sam na visoku penjalicu, ili me tjera da sjedim na rubu kreveta da on ne mora misliti jel bude pao kad skace po njemu i tak :mrgreen:

ne volim krajnosti, opcenito, pa tako ni u ovome.
nekom sam ja preopustena, jer idem na ljetovanje s bebom na otok bez pola ljekarne u koferu, nekom drugom sam predosadna jer pazim da njegovo dijete ne dira noz, ili poklopac od pastete, ili mu presvucem majicu kad je mokra, il stavljam vruci caj i kavu nasred stola i tak...jos se nije rodio taj ko je sve zadovoljio, i uvijek ima mjesta za kritiku - to je moj moto :mrgreen:

I Ivan je imao fazu kad je sve bacao s hranilice, htio jest okolo po kući ali mu nisam dala. Kad bi počeo bacat ja sam mu lijepo oduzela hranu i bio je gladan. Nakon jednog dana je shvatio da neće jest ako tako nastavi i smirio se. sad lijepo čim ogladni stane uz hranilicu i čeka klopu.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

promjeni moje paradigme je pridonjela knjiga "continium concept" - znate onaj dio u kojem pricaju kao bebe/ mala djeca puzaci puze izmedu velikih jama u zemlji u kojoj se skuplja kisnica i nikada ni jedno dijete ne upada unutra. ".

---

kuzim koncept, al da se bas nikada niti jedno dijete nije utopilo, strgalo, nabolo, izrezalo, razbilo ne bih rekla. sad ti malo 'ukrasavas' ;)

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

no jako sam zadovoljna s time kako sam hendlala svoje dijete, možda bu siroti imao posljedice od kocaka :mrgreen: , no bože moj, to će biti moj križ ....

---

marijice, mislim da si me krivo shvatila. :)

u doticnoj knjizi radi se o tkz. "primitivnom" narodu, indogenim starosjediocima u venezueli, konkretno o jednom selu u kojem je autorica zivjela.
pa sam ja referirala na, na forumu ceste "ukrasene " interpretacije povijesti, kako su djeca uvijek bila sa svojim roditeljima, a mame jeliti nisu radile, nego su kakti sjedile na podu i citale knjige i igrale se "legica" sa djecom.
a one su zapravo itekako radile u polju, oko kuce u kuci....
pa su se djeca u tom opisanom selu naprosto cesto igrala na otvorenom izmedu nastambi i tih rupa za vodu.

dakle kockice su bile u nekom sasvim drugom kontekstu.

---

sad mi je jasnije, hvala, nisam čitala tu knjigu

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

promjeni moje paradigme je pridonjela knjiga "continium concept" - znate onaj dio u kojem pricaju kao bebe/ mala djeca puzaci puze izmedu velikih jama u zemlji u kojoj se skuplja kisnica i nikada ni jedno dijete ne upada unutra. ".

---

kuzim koncept, al da se bas nikada niti jedno dijete nije utopilo, strgalo, nabolo, izrezalo, razbilo ne bih rekla. sad ti malo 'ukrasavas' ;)

---

ako me sjecanje sluzi (a mozda me ne sluzi), cini mi se da je autorica napisala, da ona nije takvo nesto dozivhjela dok je bila s njima.

ali ne radi se o doslovnom shvacanju, nego o poanti. ja zaista volim tu knjigu, ali sam se cesto puta uzasnula, vidjevsi na kojem je doslovnom nivou neki ljudi tumace.
dakle ona je meni u nekim stvarima bila inspiracija, nikako se ne radi o tome da mozes kopirati njihov nacin zivota. sto ja osobno ne bih ni htjela. skroz sam zadovaoljna sto zivim u 21 stoljecu, uz sve mane i muke danasnjeg zivota.

nemrem vjerovat, al kužim te ifi :mrgreen:

zapravo, s prvim sinom sam brijala da je dosta zahtjevan. kad ono, šipak dragi gledaoci ;)
bilo je u to doba ovako:
- probu di se pa me zove pospanim glasom
- istražuje tako da vadi ili stavlja veš u mašinu za pranje
- jede tako da se ne zamaže ili ne pokapa jer mu to smeta
- pije samo iz jane ili kljunka, jer se ne želi pokapati
- dira samo jedan ormarić u kuhinji, i to točno onaj koji sam mu rekla da je "njegov" i prepun je tupperware posuda, pa ih on preslaguje i zeza se s tim.

a onda se rodio Ian :tele:
- probudi se, pa potiiiho silazi s kreveta (ima 14 mj a to radi već barem 3 mj) , otvori si vrata (nisu skroz zatvorena) i ode kamo želi, npr u kutak s igračkama, sjedne i igra se, ili pak nađe svoj spremljeni keks i jede ga, pa se smije kad skužim da ne spava
- istražuje tako da otvara pećnicu, ndb da otvorim suđericu jer odmah dotrči i sve bi van izvadio, otvori sve ladice redom i traži najveći predmet koji mazne i bježi po stanu s njim, vuče uokolo zepter lonac, obuče MMove japanke, uzme maleni stolčić (Patrikov, za pranje ruku) i stavi pored kade pa se penje i " ide se kupati" isl..
- jede kao svinjica. mala, ali svinjica. u jednoj ruci žličica a drugom sveudilj gura hranu u ustašca i mrmlja "njam njam"
- vodu bi pio iz prave šalice a još ne može sam držati da ne prolije baš sve po podu
- po stubištu ide i gore i dolje, ali još ne može sam pa tamo nema pristup bezz pratnje
i tako...

ja sam samo pazila da zbilja pospremim i sklonim sve opasno. samo živce treba trenirati i mantrati da će za pola godine to biti iza nas 8)

Potpisat cu prvi dio Tiwinog posta i dodati da se pomalo bojim drugog :mrgreen: Saznat cemo.

Inace radim poput cvijete73.