Jako rani govor

ajde davore, pa bebe su fascinantna stvorenja i bez 'ranog govora' :)

Moji su obojica poceli da me zovu sa oko 5 meseci.
Novi je govorio MMMMMMMMMMMMaMMMMMMMMAAAAAAAAMMMMMMM ili tako nekako :lol: , a Izi kaze UAMAUAMAA i varijacije, ali uvek to govori kad me zove.
Novi je posle bas brzo progovorio, i ja verujem da je to zato sto smo mu poticali govor ne zanemarujuci bilo kakav guk. :)

Izi sad sa skoro 10 meseci ima par znakova i par tih nekih gukova, ja to lepo kvalificiram kao pocetak govora, sta me briga :)

ne bih ja buddhu uzimala za primjer, on je i prohodao nakon sto se rodio iz desnog boka, ustao se, napravio sedam koraka i rekao je "ovo je moj posljednji zivot".
:heart:

ja znam da mi dijete na svom jeziku koji ja ne razumijem nesto govori, i isto tako sma spremna vjerovati da je moguce da slusanjem upije neke rijeci te da nakon rodenja kad cuje recimo tatin glas da moze glas povezati s rjecju tata, no cini mi se da bi vec recenica "tko, tata?" bila prekomplicirana. jer kako bi dijete u trbuhu usvojilo rijec tko? to je apstraktan pojam. nisam iskljuciva, voljela bih da mi netko objasni kako (ako) to smatra mogucim. :)

Pa mislim da apstrakcija dolazi ohohoj kasnije. Ipak. Prvi tjedni su - prvi tjedni.

Ono što mislim da je apsolutno svim klincima u toj dobi zajedničko je izražavanje potreba na primordijalni način, a samo vrlo rijetki kroz igru gestama i glasom postignu verbaliziranje tih svojih potreba, čime si znatno olakšaju frustraciju jer odmah dobiju traženu pažnju. (ideš kako to učeno zvuči :lol: )

tenshi, bio sam u Lumbiniju i prespavao u Bhairahawi; tamo je strahovito vruće, vlažno i jako grizu komarci. Tamo sam pratioca pitao nešto kao: "OK, ovdje se Siddhārtha Gautama rodio, a gdje se prosvijetlio?" jer tamo za nešto takvo nema šanse. Nekako mi je bilo puno vjerojatnije da je bebač rekao: "Uf, kako je ovdje vruće!". Iskopine su fora, ali nije mjesto na kojem bih se zadržavao.

moj sin je sa otprilike dva mjeseca rekao mama, sad to ponavlja svaki put ako se odmah ne odazovem na njegov plač
i kad ga nosi netko drugi a mene ne vidi, onda obavezno viče mama

Upravo o tome je ovaj topic! Sigurno ima još netko.

evo davore premda se cesto jako ne slazem s tvojim izjavama o americkoj hajci na adhd-ovce, necjepise i sl. u ovome se slazem s tobom i vjerujem da ima djece koja mogu govoriti odmah nakon rodjenja.
davno sam se uvjerila u to da su razvojne tablice pisane totalno okvirno i da se vjerovatno malen broj djece uklapa u to, a buduci da imam dvoje djece vidim i koliko se djeca medju sobom razlikuju i s tim su skladu mi je potpuno prihvatljivo da neka djeca mogu govoriti i odmah nakon rodjenja.

I ja mislim da je moguće da djete odmah progovori nakon rođenja. Neka djeca brže razviju govor, druga su agilnija, motorički razvijenija -svi smo različiti i to je lijepo kod ljudi, ne trebamo se trpati u nikakve tablice...
što se tiče mog malenog eto i on je progovorio dosta brzo prve riječi što je i nas iznenadilo -s 4 i pol mama, a pred par dana i tata (sad ima 5 i pol). Viče mama ako se odmah ne odazovem na njegov plač. Ako se igramo s njim točno se okrene prema mami ili tati kad se kaže di je mama, di je tata...

moja mala je jako ali jako jako velika brbljavica.. stalno razgovara sa dudom, sa medekima, sa prstima.. sama sasobom...
prije tjedan dana intenzivno sam joj u par navrata govorila MAMA.. i tako ponavljala po nekoliko puta u par dana..

I neki dan ničim izazvana on se prodere MUOMA...

ostala sam :zaljubljen:..

e sad.. što je to bilo, ja ne znam... ali znam da oni imaju mozak kao spužve.. oni sve pamte i u to me nitko ne može razuvjeriti :)

Sjećam se da su meni kad je moj N bio beba govorili da sam luda jer kažem da beba mene zove...
Onda je došla moja frendica na par dana i fakat da skužila da je tako.
Bebač je doduše od rođenja govorio samo 2 "riječi" ali su uvijek značile isto.
Dakle mama je bilo uvijek La, a kad je tražio cicu uvijek je bilo Le.
Jednom ga je tata pokušao uspavati(40 dana stara beba) jer sam bila u kupaoni, pa je bilo vikanja, Laaaa, tad smo još mislili da on samo tako plače, onda sam ja stigla, ugledao me i samo rekao La uz duboli uzdah olakšanja :heart:
Progovorio je dosta rano, sa 11 mjeseci je već znao reći "Doba dan" kad sretnemo susjede u liftu...Sa 14 bi teti u dućanu tražio "Molim kiflu" :lol:

Mislim da je Pikulica na tragu toga da oni ne govore nužno naš hrvatski jezik. Na jeziku njene bebe mama je bila - LA.
I moj je slično komunicirao, ali nije to bilo ništa šokantno, koliko sam se šokirala kad sam čula malog susjeda, vršnjaka moga sina, sa 6 mjeseci kako zove potpuno razgovjetno - MAMA, TATA, TETA, TETAK (ali teta i tetak nije namijenjeno bilo kome, nego njegovoj teti i tetku.) I bez iznimke i greške doziva, okreće se prema ljudima koje doziva.

Eh, ali to isto dijete je prije prvog rođendana već znalo ohohoj riječi, prije drugog rođendana pjevao je cijeli refren "da te mogu pismon zvati" i govorio u rečenicama od nekoliko riječi, plivao ovo ljeto samo sa "mišićima" na rukama(također prije drugog rođendana), pa bi se dalo zaključiti da je to dijete donekle darovito... A moj sa dvije godine još nije spojio dvije riječi u rečenicu.. samo nabraja, i to mi je uobičajeno.