pitanje za sve mamice

draga snorky, ja sam ti imala 2 skroz drugacija poroda. sina sam rodila tu u americi. termin mi je bio 5.8. a oni mene 31.7. na drip jer kazu - ima preko 4.5kg. to je pocelo u 12:40, vodenjak su mi probusili oko 15h i od dripa nisam mogla disati pa su mi dali epiduralnu. do 5 ujutro sam bila samo 4 prsta i nis nisam osjecala. onda sam se oko 6 otvorila 9 cm i od 7:30 do 10h sam tiskala ko luda i nista. napokon je dosao dr. broj 4 i rekao da je mali na boku i da je zapeo i hitno na carski rez. sve je dobro zavrsilo, hvala Bogu. na kraju je imao 3515 grama i 52 cm.
jackson je imao 4 mjeseca kad sam uz dojenje i "kaputice" :oops: ostala trudna sa nasom princezom (hvala Bogu da jesam). nakon nekoliko mjeseci smo odlucili da mali i ja idemo u zagreb kod mojih i da tamo rodim u petrovoj gdje me mama moze drzati za ruku.
prof. djelmis mi je vodio trudnocu (uz pomoc dr. ivanisevic, dr. starcevic i dr. blaic), a dok sam bila na viru isla sam kod dr. milica u zadar. narucili su me na carski 4.9. (termin mi je bio 9.9) jer su mene tu u americi isprepadali da ce mi maternica puknuti i sl. jer sam imala pauzu od samo 13 mjeseci izmedu 2 poroda.
u srijedu 27.8. sam bila na pregled i rekli mi "sve po starom, dodi u pon. lezati i 4. idemo na carski" ja sam se rasplakala jer nisam htjela tako dugo biti bez sina (znam, sebicna sam). moja je curica skuzila da joj je mama postala mekusac i odlucila krenuti prije na ovaj svijet. oko 19:30 su me malo leda bolila, oko 21:15 smo se mama i ja odlucile prosetati do petrove (oni zive jako blizu, a nikoga nije bilo doma sa autom) ali dok sam u torbu ubacila mobitel, punjac i fotoaparat (da, nikave spavacice, kefice za zube i sl - glavno je bilo da malu slikamo za tatu koji je ostao u americi i da ga mogu odmah nazvati :lol: ) me je jako copavalo. nije to bila tolika bol koliko neki grc i tad nisam mogla napraviti niti koraka.
dok smo izasle iz lifta sam mislila da cu roditi na cesti, a samo dragi bog nam je poslal mamino kumce i on nas je otpelal.
da ne duzim, a vec jesam oduzila i nadam se da te nisam preplasila, u 22h sam ispunjavala papire u prijemnom uredu, oko 22:15 me je dr. blagajic pregledao i rekao da nema vremena za carski. obrijali su me, skinuli, prebacili u boks (moja je mama cijelo vrijeme bila sa mnom), pribusili vodenjak i polegli na lijevi bok. najvise su me kriza bolila, i mama mi ih je masirala, a drugog se ne sjecam nego da sam htjea tiskati ali sam strpljivo cekala (i disala) da mi vele kad mogu poceti tiskati.
najbolja babica na svijetu, slavica, je bila tu noc dezurna. oko 22:40 su me prebacili na leda i poceo je izgon, koji me nije toliko bolio jer sam jedva cekala da vidim svoju kayu. morali su me recnuti (to uopce nisam osjetila) jer sam pocela pucati. onaj osjecaj kad ti bebac izade iz tebe je vise nego super, a tek kad ti ju stave na prsa ... wow :D :D :D :D :D :D :D :D :D
to se sve izdogadalo u par minuta i ona je izletila u 5 trudova. imala je 3500 grama i 50 cm i rodila se u 22:50.

evo, sad si saznala i vise nego kaj si htjela. nisam se mogla zaustaviti jer sam toliko presretna da imam ovo dvoje andela. e da, zaboravila sam ti reci da su mene nakon poroda uspavali da mi pregledaju iznutra maternicu da slucajno nisam negdje popucala (i nisam - jupi! :lol: ) pa sivanje nisam osjetila.
kaj se konaca tice, moji se nikak nisu htjeli raspasti pa mi je mama (kirurska med. sestra) vadila konce - svaki dan po nekoliko i sad se oziljak uopce ne vidi (tak bar kaze moj muz :oops: ).

drs se cvrsto i kad bus mogla sjediti javi nam kak se proslo!

pusa i sretno, matea

Ja sam dva puta rađala. Oba puta sam imala oko 6-7 sati bas jakih bolova a posljednja dva do tri sata su bili nemogući.
Nijedna žena to ne podnosi isto, a ja se nadam da čes ti kao i ostale žene to podnjeti na svoj najbolji način.
SRETNO!

Da me poznaš znala bi da veče kukavice nema, imam jako nizak prag boli i kad me boli više nego što mogu podnjeti hvata me nesvjestica.
Porod mi je bio težak, 12 sati užasnih bolova (drip) koji su mi svi bili isti, ali mogu ti reč da se ni u jednom trenutku nisam uspaničila.
Sam izgon mi nije bio uopće strašan. Kad su mi rekli da mogu tiskati, tiskala sam ko luđak unatoč boli i osječaju da ću se raspast (3800, 53), ali u tome sam vidjela spas i sve je skupa relativno kratko trajalo.
Dovoljno je reči da opet planiram drugo i da me sva ta bol nimalo ne zabrinjava, jer ne vjerujem da mi porod može biti teži od prvog, a prvi sam preživjela i još sam ponosnija na sebe što sam, takva kakva sam, uspjela sve to pregurat, a ishod te boli je predivna curica zbog koje bi prošla sve to skupa još 10 puta ako treba.

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Citiraj:

---

spooky prvotno napisa

..Najviše me zanima kak je to prvi put primiti svoju mrvicu u ruke. :D

---

Eeeee, to se NE moze opisati rijecima... to se MORA dozivjeti :D

---

Eh, ja sam se porodila carskim rezom pa sam svoju mrvicu dobila tek sutradan.
Osjecaj - čudan. On gleda i ne vidi me, ja ga gledam i nemam pojma šta me snašlo. Mislim: Ovo je moje dijete? Zašto ga ne obožavam?
Sad možda zvučim čudno, ali i druge mame su mi rekle da taj prvi susret nije tako nabijen ljubavlju prema bebi.

Ustvari, ta ljubav ide uzlaznom linijom. Sve ga više volim, nekad mislim da ću poludjeti od te ljubavi...

maslacak to je sasvim normalna reakcija pogotovo nakon te boli koju je zena morala proc tokom poroda. osjecaja je previse odjednom da se netko prvo osjeca prazan, netko osjeca olaksanje sta je bol prosla , shok sta beba vise nije u nama............... to sve ne znaci da ta osoba manje voli svoju bebu vec jednostavno da prolazi kroz faze dok hormoni ludiraju u organizmu.

Grozno je slušati kako vas je boljelo - meni je bilo lakše nego kad sam cijeli dan u pancericama!
Brojala sam svaki trud do 15 - kad bih prošla sedmicu, znala sam da je i intenzitet u opadanju. Najgori mi je bio onaj pritisak na debelo crijevo, kad sam mislila da ću se... znate već... unerediti :oops:
Nisam doma vježbala disanje, disala sam kako sam znala, slušala druge cure kako viču i psuju doktorima sve po spisku, a sebi govorila ne smijem ni zucnuti. I nisam!
Cure, bez straha... ne može trajati vječno!
Sretno!

Ja sam rodila u vodi i to prvi put, pa baš i nisam neko mjerilo za to koliko me je bolilo. Doduše, ni ne sjećam se boli, ali MM kaže da sam na kraju, kada su me rezali, vikala Boli,boli!! Ma kao što je većina cura rekla, sve to zaboraviš kada dobiješ svoje malo pile na prsa!! :)

Ono što ja ne mogu nikako zaboraviti je ona kasnija bol, kada su me šili, ali to je sasvim neka druga priča!

dok sam bila trudna sve su mi mame govorile da su trudovi i porod stravično bolni ali da se to sve brzo zaboravi.
moje pamćenje ima dubok džep, ja se bolova vrlo dobro sjećam. boljelo me užasno, satima, jedino utješno bilo je što sam znala da ne može trajat vječno i da beba mora van.
prema mojem iskustvu, trudovi su gori od poroda. meni su baš jaki i česti trudovi trajali otprilike 6 sati, a porod samo 3-4 minute. sam porod je bio bolan, ali ta svijest da je sve gotovo, to je tako olakšavajuće i umanjuje bol...
i kad su mi bebu dali u ruke... svaka čast drugim mamama, ali ja moram biti iskrena i reći da sam bila više zbunjena nego sretna. teško mi je bilo osvjestiti u glavi da je to moja beba, da je stvarno bila u meni.
nisam, za razliku od većine, osjetila ljubav, tek neku nježnost i brižnost. pomislila sam: to je sad moje, od sad, pa dovijeka.
ljubav je došla kasnije, i raste iz dana u dan.

jooooj curke evo plačem dok čitam vaše postove :oops: ne znam, evo rodila sam prije 7 mjeseci i još uvijek se totalno rascmizdrim od raznježenosti kad recimo u filmovima ili serijama netko rađa :)

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

još uvijek se totalno rascmizdrim od raznježenosti kad recimo u filmovima ili serijama netko rađa :)

---

Bas mi je drago da nisam jedina. Danas smo se provezli kraj rodilista gdje smo rodili, i ja se sva raspekmezila. A kad se sjetim da me je ranije bilo strah uopce uci u tu zgradu (jer ne znas tocno sto te ocekuje) - a sad vec skoro pa jedva cekam da opet udjem unutra s veeeeeeeelikim trbuhom :D :D :D (ako MM ovo procita, bit ce :shock: , on jos nije spreman za Bebu #2 :wink: :D )

pomoć...zanima me da li se beba prestane micati nekoliko dana prije poroda ili to i nije neko pravilo...mene par dana dijeli od termina a bebica ful aktivna???...i još nešto...ako ima koja studentica, da li je mogla polagati ispite dok je bebica još mala... :D

Gdje god smo čitali, pisalo je da se, pred kraj, beba manje miče jer nema prostora...
:D Sad sto ovakvih smajlića :D
Ja sam mislila da imam aliena u trbuhu! A i sama sam tako izgledala!

ja sam polagala pripravnički ispit dok je mali imao 3. mjeseca, ali ne preporučujem. ti trenutci su predragocjeni da bi se trošili na gluposti.

tako sam citala i ja..ali moja sestra kaze da to nije nikakvo pravilo..ja svaku vecer lazne trudove..i kad pomislim TO JE TO situacija se smiri ...zanimalo me da li postoji neki znak pa da budem sigurna :?:

ja sam planirala napisat diplomski... pa eto, ima već 7 mjeseci a nisam još ni počela.... :)
ali znam cure koje su ko lude davale ispite, makar ja to nikad ne bih uspjela

Meni je sutra termin, a nema nikakvog znaka da bi se ista moglo desiti u skorije vrijeme. :shock:
Nema znacajnih kontrakcija, cervikalni cep je jos tu, nema praznjenja crijeva....., a bebac je razigran i sav mi je stomak razvucen. :roll:
Sto je najgore MM je uzeo godisnji, pa se nadam da ce se bebica roditi dok je on slobodan.


Termin je sutra- stize cura, samo ne znam kad :D

Sve sto bih pitala- pitali su mnogi prije mene.Korisno je citat vasa iskustva i misljenja.
Zivjele Rode! :heart:

Snorki mogla biš lijepo sada sama sebi davati savjete....ili pitati ponovo ako si zaboravila za slijedeći put....;-)

ja sam poslije poroda govorila da sam komotno mogla zavrsit ginekologiju, koliko sam citala ( a posebno pitala) o trudnoci. 8)

Moja najbolja prijateljica je ponovo trudna. Vec ima curicu od osam godina, te se napokon odlucila za drugo (htjeli su ranije, ali te proklete finansije...). I nevjerovatno ju je strah porodaaaaaa. :shock: Kao da vec to jednom nije prosla. Onda je ja, ovako friska, nazovem pa je hrabrim :lol: :lol: :lol: :lol: A ona se cudi kako nisam kukavica (inace jesam panicar). Elem, ja ispadoh strucnjak i savjetnik :lol: :lol: :lol:
Zato zene, koga je strah, nek pise, ili nazove :lol: :lol: :lol: :lol:

Snorki ti si moj idol :lol: . Majke mi ti si moj idol .

Ovako, meni je naj gore bilo kad je doslo do izgona i sto Apricot kaze pritisak na debelo crijevo, to mi je bas nezgodno bilo jer sam mislila da cu napraviti nered i tada bi u zemlju propala.
Mene nista nije boljelo osim kad se beba spustila skoro do izlaska i to je trajalo 3 min. i ostalo nista.
Al ja sam imala eiduralni porod.

e kod mene ti je išlo sve nekako drugačije nego sam čitala :roll: . 5cm sam se otvorila da nisam osjetila ništa. Ostalih 5 trajalo je 6 sati. Trudove sam osjećala ali je bilo podnošljivo. Koncentrirala sam se na disanje. MM nije smio tada ni dirati me ni pričati mi pasao mi je mir. Te trudove nisam uopće osjećala u leđima nego nekako skroz okolo. Čekala sam nagon za tiskanje za koji je babica rekla da ga neću moći fulati. No eto ja tako čekala i niš nisam kužila i kad mi je bilo dosta rekla ja MMu da ću ja njima reći da ja imam nagon za tiskanjem i da bi ja tiskala :/ . I tako došla babica i doktor i rekli da mogu. U tri truda Petra je izašla van :love: . Što me je najviše boljelo?. Dva truda na kojima sam promašila disanje. Njih se fakat sjećam :) . Noge za vrijeme šivanja jer su mi utrnule na nogarima.

Meni su prirodni trudovi bili podnošljivi, sve dok mi nisu dali drip. Sam izgon je bio olakšanje u usporedbi sa trudovima nakon dripa. Ali s obzirom da su mi drip dali odmah nakon dolaska u bolnicu, odnosno 2-3 sata od početka mojih trudova, ne znam da li taj drip ima veze sa jačinom boli kod trudova. A čini mi se da ima. Nisam točno brojala, ali nekako imam osjećaj da žene koje spominju podnošljive porode u većini slučajeva nisu dobile drip. A one koje spominju nepodnošljive bolove su uglavnom dobile drip. Jesam li dobro uočila statistiku?
Na kraju - zašto drip? Pa valjda nas je priroda napravila takvima da su nam maternice sposobne u većini slučajeva same istisnuti dijete van. I ja mislim da bih lakše podnijela da su trudovi trajali duže, a bili podnošljiviji, nego porod u roku 8 sati sa dripom.

Citiraj:

---

Valentina prvotno napisa

Ali s obzirom da su mi drip dali odmah nakon dolaska u bolnicu, odnosno 2-3 sata od početka mojih trudova, ne znam da li taj drip ima veze sa jačinom boli kod trudova. A čini mi se da ima..

---

inače ima veze,tako su meni rekli na tečaju

Citiraj:

---

Valentina prvotno napisa

Nisam točno brojala, ali nekako imam osjećaj da žene koje spominju podnošljive porode u većini slučajeva nisu dobile drip. A one koje spominju nepodnošljive bolove su uglavnom dobile drip. Jesam li dobro uočila statistiku?
Na kraju - zašto drip? Pa valjda nas je priroda napravila takvima da su nam maternice sposobne u većini slučajeva same istisnuti dijete van. I ja mislim da bih lakše podnijela da su trudovi trajali duže, a bili podnošljiviji, nego porod u roku 8 sati sa dripom.

---

ja ispadam iz statistike jer je meni bilo jednako NEbolno,ne znam

a zašto drip_samo da se ubrza porod,
a moj ginić bi ti rekao: pa nećeš se telit cili dan tamo :evil:
a zašto ne drip,jer ti može upropastit bebu u porodu :/

prvi put 13 sati nesnosnih bolova, stravično, užasno....
drugi put sat i pedeset minuta stravičnih bolova...prekrasno iskustvo, predivno nešto, iako sam se na kraju onesvijestila i ne siječam ser baš svega ali jedno prekrasno iskustvo....

Citiraj:

---

brane prvotno napisa

prvi put 13 sati nesnosnih bolova, stravično, užasno....
drugi put sat i pedeset minuta stravičnih bolova...prekrasno iskustvo, predivno nešto, iako sam se na kraju onesvijestila i ne siječam ser baš svega ali jedno prekrasno iskustvo....

---

uh, sto me sad prepade sa tim onesvjescivanjem. :lol:
Dosta zena kaze da se onesvjestilo na samom kraju, ili su toliko bile malaksale da prilikom tiskanja nisu mogle drzat noge :cry:
Hajmo malo vise pricica sa drugog poroda. Osjecam se ugrozena sa ovim prvorotkama :lol:

Snorki, blago tebi ti si već jednom to prošla pa ti je sada ipak puno lakše. Doduše, nakon ovog topica bih išla odmah u rađaonu, osjećam se tako hrabro i moćno. Isti osjećaj sam imala dok smo bili u Petrovoj na tečaju, možda se ja ne bojim boli nego bolnice i svega onog što se dešava izvan moje kontrole????

E a što ako se onesvjestim?

probudit će te :lol:
valjda :P

Da, u biti nakon prvog iskustva, i bez obzira što ga nisam baš lijepo opisala, niti ja se ne bojim toliko boli, koliko svega što se dešavalo izvan moje kontrole, odnosno bez da me je itko išta pitao ili mi objasnio ili tražio moje dopuštenje ze nešto.
Sada znam kako to ide, pa ću pokušati to spriječiti davanjem Plana poroda i neću im potpisati onu famoznu "dozvolu za sve", i zadatkom koji će dobiti MM da me zastupa (u slučaju da se ne budem mogla sama boriti za sebe).
Da li trebam spominjati da se već dvije godine nakon toga osjećam uvrijeđena i bijesna na cijelo zdravstvo što mi je netko nešto radio bez mog stvarnog dopuštenja. Možda je čak sve i moralo biti tako kako je bilo, ali sve se događalo bez moje privole i nisam bila upoznata sa prednostima, manama i detaljima zašto je nešto možda nužno, pa sada mislim da bi sve bilo 50% bolje da sam imala kontrolu.
A zašto nitko nije tražio moje dopuštenje za ništa: pa dali mi tu dobro poznatu Izjavu da potpišem u kojoj dozvoljavam svima sve. A kada sam tražila sestru kod prijema da mi objasni što je sad to, i zašto bih to potpisala, čudno me pogledala i rekla: pa to svi potpisuju, nije mi jasno što vi sad hoćete, samo potpišite a doktor će vam poslije objasniti ako vas nešto zanima. Naravno doktor mi nije ništa objasnio, ja sam ga zaboravila pitati, a nisam bila dovoljno informirana da znam da li poslije te "bjanko mjenice" uopće mogu što izvoljevati.
I mislim da bi ta Izjava za sve - mogla biti posebna tema za raspravu.

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

Hajmo malo vise pricica sa drugog poroda. Osjecam se ugrozena sa ovim prvorotkama :lol:

---

draga snorki,šta se toliko brineš,ne može biti gore nego prvi put :lol:
ja sam na prvom porodu molila boga da umrem jer sam mislila da više ne mogu podnositi taj užas (moji trudovi +drip+ručno otvaranje+cijeli dan i noć) al me to nije spriječilo da ponovno zatrudnim nakon 8mj.
a drugi porod je bio ko pjesma,ja sam bila u elementu,sve je išlo kao po špagi,svojim tokom i nakon poroda sam se osječala super(mada ni ovaj nije puno krače trajao,al barem nij bilo nikakvih med.intervencija)

Da iskoristim priliku i zamolim sve: pišite svoje Lokacije u Profilu, ako nije neki problem. Kada pročitam nešto lijepo, uvijek idem gledati lokaciju pisca, a kada vidim da je nema, razočarano zaključim da to sigurno nije bilo u mom gradu.