Nepremostive razlike u odnosu dijete - čuvalica - roditelj

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

meni je za jednu baku žao što nije imala prilike čuvati kikicu...

sve smo se dogovorile, žena me čak pozvala k sebi doma - a tamo skroman dom, no pun djece i unučadi - a najljepše od svega - pun VESELJA i pun dobre energije.... i svi su NAS čekali :love: . skupili se da nas upoznaju...

baka je na žalost noć prije prvog čuvanja - imala infarkt :( . na vrata mi je ujutro pozvonila njena kćer (koju sam jedva snimila u onoj gužvi), i rekla:
mama je imala infarkt, ali znam da vi morate na posao - pa sam danas uzela slobodan dan i došla pričuvati malenu. svima nam je jako žao, no sutra više ne mogu doći - pa vas molim da se nekako probate snaći..

---

Uf...kako tužno :cry:

Citiraj:

---

bubica27 prvotno napisa

I ja mislim da su djeci bolje tete u vrtiću, a roditeljima teta čuvalica.
Naravno ima uvijek iznimaka, al one potvrđuju pravilo :mrgreen:

---

i ja se slažem da je bolja opcija vrtić (djeca od 3-6 godina) nego teta čuvalica....ali kad se radi o jaslicama (znači za djecu od 1-3 godine) puno mi je bolja opcija teta čuvalica...


po meni jaslice su nužno zlo...mislim da djetetu-bebi od 1 ili 2 godine je potreba pažnja jedne osobe a ne da to dijeli sa drugih 10-15 klinaca...
vrtić je već druga priča, dijete je zrelije ima potrebu za socijalizacijom i prijateljima...pa i psiholozi kažu da dijete do tri godine nema neku potrebu za socijalizacijom i da mu je najpotrebnija pažnja jedne osobe...

ma bila sam prisutna jedan tjedan u 11 mjesecu u jednom vrtiču, sjedila sam ispred vrata od jasličke sobe....ma ta djeca su stalno plakala...

Kad čitam vaše postove kuckam u glavu koja sam sretnica. Naime, već godinu dana imamo prvu i jedinu tetu čuvalicu. Od početka imamo super odnos, ona sve pita ja joj ne naređujem jer nemam potrebe. Peče domaće medenjake, naučila je M sve jesti (meni nije htjela skoro pa ništa, u fazama), međusobno se obožavaju, puno joj čita, igraju se, puno su vani, kuha joj sve zdravo, čak je i mene svačemu naučila. Kad idemo na put nama napravi pitu od jabuka i ne ide doma dok nas ne isprati iako joj ja kažem da može. Ukratko, bolja mi je od moje mame koja je najbolja na svijetu jer je smirena, blaga pa je i M s njom takva. MM kaže da je M potpuno drugačija kad je s njom.

Citiraj:

---

disciplina prvotno napisa

kad je meni moja čuvalica (62) onako usputno rekla da je pokazala MOM djetetu svoje cice i pitala ga dali želi papati ja sam istog trenutka upisala malog u vrtić
bilo je i drugih stvari ali ova je prelila čašu

---

To je zlostavljanje, trebali ste prijaviti policiji...

meni je najvaznije da se slazemo oko odgojnih metoda, da postuje moje naputke o prehrani, ima osnovne higijenske navike. sve ostalo pozitivno je bonus, a negativno nebitno.

mi nemamo cuvalicu, nego curu koja povremeno uskace i stvarno je ok, svakome bih ju mogla preporuciti, al necu :P
jer je iovako jako zauzeta i nekad nam je hitno, a ona ne moze

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

(doma hoće samo slatko),

---

zanimljivo

naša teta čuvalica (60) je nama "postavila kriterije"
-ona je urednija od nas
-do besvjesti se trudi oko hrane (ide ujutro po friško povrce, pa mu miksa od njega sokove)
-potpuno mu je posvećena
-kad se javi neki problem, nas pita kako bismo rješili, a ne dijeli savjete
i, da..neće primiti novce ako slučajno ostanemo duže na poslu, jer kaže da je njoj nagrada što je bila duže s malim :shock: 8)

Citiraj:

---

lana74 prvotno napisa

Citiraj:

---

bubica27 prvotno napisa

I ja mislim da su djeci bolje tete u vrtiću, a roditeljima teta čuvalica.
Naravno ima uvijek iznimaka, al one potvrđuju pravilo :mrgreen:

---

i ja se slažem da je bolja opcija vrtić (djeca od 3-6 godina) nego teta čuvalica....ali kad se radi o jaslicama (znači za djecu od 1-3 godine) puno mi je bolja opcija teta čuvalica...


po meni jaslice su nužno zlo...mislim da djetetu-bebi od 1 ili 2 godine je potreba pažnja jedne osobe a ne da to dijeli sa drugih 10-15 klinaca...
vrtić je već druga priča, dijete je zrelije ima potrebu za socijalizacijom i prijateljima...pa i psiholozi kažu da dijete do tri godine nema neku potrebu za socijalizacijom i da mu je najpotrebnija pažnja jedne osobe...

ma bila sam prisutna jedan tjedan u 11 mjesecu u jednom vrtiču, sjedila sam ispred vrata od jasličke sobe....ma ta djeca su stalno plakala...

---

Ovak sam i ja mislila, zato sam i imala paralelno i čuvalice i djecu upisanu u jaslice, ali živo iskustvo je prevagnulo u stranu jaslica. NAŠIH, ne bilo kojih... Iako mislim da nije pravilo, mojoj djeci je bilo puno bolje u jaslicama (pogotovo mlađem, gdje ih je u grupi bilo 5 u prvih nekoliko mjeseci) nego s bilo kojom čuvalicom.

Mi nemamo tetu čuvalicu nego baku, ali mogu zamisliti i kak bi to bilo da je čuvalica.

Meni je najvažnija sigurnost djeteta i tu sam ja puno opreznija od nje. Ide mi na živce kad mi komentira da se previše bojim. Npr. ja ne dozvoljavam da s malom stoji kraj otvorenog prozora na balkonu u njihovom stanu na desetom katu i totalno sam pošizila kad mi je rekla da ju je nosila u kolicima dolje po uskim i zavinutim stepenicama. Meni tak nekaj ne bi u ludilu palo na pamet, a i ja sam malo nespretnija pa sam kod takvih stvari opreznija, a ona je puno sigurnija u sebe. Sad je već skužila kaj ja ne dozvoljavam, pa ju ne pušta da se sama penje na tobogan nego pazi iza nje na stepenicama i tak.

Bitno mi je da je i snalažljiva i da ima iskustva s djecom. Npr. da skuži da joj se povisila temperatura, a ne tek kad zakuri, da zna kak reagirati ako se zagrcne i slično.

Mora znati dijete zabaviti i nekaj naučiti i posvetiti joj svoje vrijeme a ne se zabavljati s drugim stvarima.

Čuvalici bih dala otkaz kad bih smatrala da malu ne pazi dobro i da s njom nije sigurna, da joj ne posvećuje pažnju i kad bih vidjela da je dijete s njom nezadovoljno.

Citiraj:

---

majoslava prvotno napisa

osobno sam vrlo skepticna prema ljudima, i bilo bi mi osobno tesko opustiti se ako sam dijete ostavila samo sa jednom relativno nepoznatom osobom, covjek nikad ne zna sto se desava iza zatvorenih vratiju.... vrtic je tu po meni bolji zato sto ih ima vise odraslih koji na neki nacin se kontroliraju u odnosu prema djeci, a i ima nekih relativno uvrijezenih pravila i nadma se obrazovanja sto se tice pedagogije, higijene i slicno...

---

Ovo kao da sam ja pisala. :)

Čak bih radije ostavila čuvalici veće dijete, nego dijete jasličke dobi - koje mi ne može ništa ispričati ili se požaliti. Mislim da je loše ophođenje s djecom puno, puno, puno lakše izvedivo čuvalici, nego teti u jaslicama/vrtiću.

Kad je Fiona bila manja, nas dvije bismo znale cijelo poslijepodne provesti u šetnji ili parkovima, a oko pet smo otišle u dječji kafić, gdje bi mm stigao direktno s posla, pa bismo popili kavicu i nastavili šetnju sve do večere. Uglavnom, dogodilo se ne jednom da bih tamo zatekla dječicu koja se igraju na podu, prepuštena sama sebi, i čuvalice za stolom, kraj njih već ispijena kava (a stižu i nove runde), brbljaju si ženske. :roll:

Naravno, kad nazove mama, razgovor reče otprilike: "da, gospođo, mali je super, evo, do prije pet minuta smo bili u parku i upravo smo malo sjeli u kafić (ovaj dio ne može lagati, jer se čuje muzika u pozadini, pa ne može prodati priču da su još uvijek u parku) da se odmorimo... Da, gospođo, vani smo cijelo popodne" i sve u tom stilu. :roll: A djetešce je, naravno, premaleno da išta od toga potvrdi ili opovrgne mami. Da ne kažem da sam čula i nagovaranja ili čak prijetnje većoj djeci "reći ćemo mami... ovo nećemo ispričati mami..." :/

Nisam jednom vidjela kako ljudi gotovo u potpunosti mijenjaju svoje ponašanje ovisno o prilici, tako da jednostavno ne vjerujem nikome da će, ako se preda mnom predstavi kao čista, smirena i brižna osoba, biti jednakog ponašanja kad ostane sama s malim djetetom.

Ja, koja sam sitterica vec par godina, vidjela sam svega i svacega, svakakavih dadilja, od onih koje sjede i ispijaju kavu 10 m od parka,
dok dijete sjedi u kolicima, preko nezainteresiranih za igru, koje si povedu par frendica, do onih sasvim normalnih i briznih cura koje se aktivno bave s djecom,
stalno su vani, druzimo se svi skupa, djeca nam se medjusobno druze i vole.
Prava mala prijateljstva, grljenje i ljubljenje kad se vidimo svi skupa u parku.
Vodite se svojim instinktima, znajte postaviti pravila od kojih se nece odstupati, razgovarajte o provedenom danu.
Moram priznat da mene nijedna obitelj nije nikada zvala dok sam bila sa djetetom,
ali smo, kada bi roditelji dosli s posla, pricali o provedenom danu, i eventualnim problemima koji su se dogodili taj dan,
nista nisam presutila, vec bi otvoreno razgovarali.
Dnevne sitnice smo rjesavali u hodu, i to je prepusteno meni. Vani smo boravili non stop, osim što dodjemo doma na rucak.
Ima nas i normalnih, zdravih, obrazovanih i aktivnih u radu s djecom.
S vremenom cete upoznati djecu s kojim se vase dijete druzi u parku, povremeno svratite u park poslije posla, vidjet cete ima li prijatelja, igraju li se aktivno i sl. Primjerice, ja nikad nisam upalila tv dok sam radila, niti su se gledali crtici (jesam 2-3 puta kad sam prestala raditi, kad dijete dodje na spavanje kod mene, da se malo druzimo),
samo nam je radio ujutro svirao za plesanje, i razbudjivanje. :mrgreen:
Cim nesto ne stima, otvoreno recite, i vjerujem da ce se nesuglasice rjesiti.
I vjerujte djeci, kad vidite kako se vesele kad vide cuvalicu, ili placu kad ide doma, znajte da niste pogrjesili. Naravno, mora proci vrijeme navikavanja, svaki pocetak je tezak.
Kazem, ima nas svakakvih, i vidjela sam svasta na svoje oci, ali ako se vodite instinktima (kao i u svemu vezanom za djecu), i ako vjerujete sebi i djetetu, a i cuvalici, naci cete onu koja ce vam odgovarati.
Uf, malo sam odužila. ;)

Citiraj:

---

Marissa prvotno napisa

Kazem, ima nas svakakvih, i vidjela sam svasta na svoje oci, ali ako se vodite instinktima (kao i u svemu vezanom za djecu), i ako vjerujete sebi i djetetu, a i cuvalici, naci cete onu koja ce vam odgovarati.
Uf, malo sam odužila. ;)

---

Sve si lijepo napisala i slažem se s tobom, ima i prekrasnih čuvalica.
Ovaj tvoj odlomak sam izdvojila iz razloga što smatram:
1.) da moje dijete nije pokusni kunić da si mogu priuštiti promjenu 2 ili 3 čuvalice dok ne nađem pravu, tako da lakše je to reči nego napraviti
2.) U našem gradu se čuvalica jako teško pronađe i nema ih na izbor (na žalost).

Anemona, mislila sam to u smislu da cete naci kroz razgovor na prvom sastanku,
u smislu da pozovete vise teta pa da vidite koja vam je najbolje "sjela",
a ne da svaka 2 tjedna mjenjate tetu, ma nikako, to nije dobro ni za vas, ni za dijete.
Cisto kroz razgovor i pristup djetetu, prvo upoznavanje, ona koja vam "klikne".
Slazem se da je problem manjih gradova taj sto nema dovoljan broj "kvalitetnih" cuvalica, no vjerujem da se opet moze pronaci adekvatna.
Zao mi je ako si me krivo razumjela, nisam mislila da dijete bude "pokusni kunic" nego na prvi razgovor za posao.

P.S. Nisam ni ja za cestu promjenu cuvalica, niti bih to priustila svom djetetu, ali recimo ja sam sa svojim "obiteljima" kliknula,
kako ja njima i djetetu, tako i oni meni.
Razumijem da je iz pozicije roditelji tesko vjerovati instinktima,
i da je tesko povjeriti dijete nepoznatoj osobi, no ponekad je to, nazalost, neizbjezno.
Vecina dadilja koje sam ja upoznala su po struci odgajatelji, socijalni radnici, ili usko vezani za buduci rad s djecom, tak da je mozda nekim roditeljima i to moze pomoci kroz laksi odabir.
Također, sto se mene osobno tice (a i par cuvalica koje sam kroz godine upoznale) dosta smo literature procitale, pripremile se na nadolazece faze,
informirale se, razgovarali s roditeljima, procesljavale forume, iskustva,
tako da se bolje pripremimo za sve to skupa, no shvacam, nismo svi isti,
I voljela bih kada to ne bi bio tako tezak odabir, da si pronađete bas onu koja ce odgovarati svima, no kazem, vidjela sam i sama svega i svacega,
kao i svakom poslu, no najteze nam padaju odluke koje se ticu direktno djece, i njihovog zivota.