Printable View
Mogu izdvojiti jednu određenu osobu, nije mi baš prijateljica , ali nekoliko puta smo se srele kod zajedničke frendice, na rođendanu i sl ...Prvo što me se dojmilo je njena ponuda da dođe osobno k meni doma da mi pomogne pri dojenju kad mi nije išlo , zatim njeno strpljenje sa svojom i tuđom djecom i nekoliko situacija kad sam ju gledala sa njenim klincima i pomislila : baš joj se divim!
Htio to netko priznati ili ne, bojim se da u odgoju djece ima i puno sreće ili nesreće. Eto, ja na primjeru dosta ljudi s odraslom djecom iz svoje okoline (obitelj, najbliži prijatelji) vidim kako su neki ljudi bili jedva prihvatljivi roditelji, a imaju krasnu djecu, dok su neki relativno male pogreške jako skupo platili i djeca su im gadno zabrazdila.
Zato mi je teško diviti se nekome, teško je naći kriterij, ne kažem da je nemoguće, ali to da su djeca dobro ispala nije uvijek zasluga nekog presavršenog roditeljstva. Najbolji dokaz su braća i sestre koji krenu dijametralno suprotnim putevima.
mm je najbolji otac kojeg znam ;) al zaista.
moja frendica s 2 cure (jedna vršnjakinja moga sina, druga godinu ipo starija od moje bebe) divna je mama. Iskreno, nisam upoznala nikog osim nje za koga bi rekla da se posvetio djeci više od mene :/
u biti kad razmislim divim se sebi :)
jer ako ću gledati malo šire, imam ja puno više djece od jednog rođenog, a svu sam tu djecu ja odgojila- ne u smislu da sam im predavala... da se ne bi sad netko na to zakačio, baš odgojila ... i jako sam sretna zbog toga
Meni je odnos Cosbija prema djeci koma, a kod Peppe Pig mi je grozno kako sprdaju tatu :/
No - moji šogor i šogorica imaju troje već veće djece (13-17 godina), djeca su krasna, pristojna, otvorena, empatična prema starijima i prema maloj djeci - meni se srce znalo rastopiti od njihovog odnosa prema Lei.
Imaju baš lijep odnos sa roditeljima, prijateljski, a opet se vidi da su im roditelji autoriteti.
Njihova obitelj je uvijek bila jako orijentirana na djecu, i uvijek su sve radili sa jednom nevjerojatnom lakoćom. Moja šogorica je npr. koristila trogodišnji porodiljni za treće dijete, i nikad nije došlo u obzir da bi starija djeca išla u vrtić dok je ona kod kuće, znači bila je doma sa troje male djece i nikad nisam čula od nje da bi joj to bilo teško. I općenito, nikad oni nisu rekli da im je bilo što u vezi djece teško ili naporno, da su umorni - dok su njihova djeca bila mala ja nisam imala djece pa mi je to sve bilo normalno, ali sad vidim sa kojom su oni to lakoćom odrađivali.
No, dogodi se masu puta kad razgovaramo o odgoju, kad ja recimo prepričavam nešto što mi se čini kao problem kod Lee da od njih dobijem savjete koji mi nikako ne sjedaju - spomene se i 'po guzi'. Tako da ne znam da li da im se divim :mrgreen: jer mi njihove metode baš i nisu bliske, ali što jest, jest - djeca su im super!
divim se roditeljima koji imaju djecu s posebnim potrebama, i koji se bore za njih iz sekunde u sekundu, svakog dana svog i njihovog života...
iako meni često kažu da sam jaka - ne znam da li bih ikad u životu mogla steći toliku snagu...
i zato im duboki :naklon:
sorci, skoro uvijek me preduhitriš, cccc....Citiraj:
sorciere prvotno napisa
i ja se istinski divim jednoj takvoj majci, mojoj jako dragoj frendici, čiji sin je sada već skoro pubertetlija, a ona od nedavno čak i sama (razvedena na inicijativu NJM)
i pored svega, njena osobnost prožima svaku prostoriju, oživljava svaku konverzaciju, a vedrina i pozitivnost me svaki put iznova dižu i posramljuju, a snaga kojom i dalje hrabro korača mi je trajan i nepresušan izvor divljenja :heart:
T. :*
veeeliki XCitiraj:
sorciere prvotno napisa
inače,meni užasno ide na živce kad mi netko kaže da mi se divi.
ne zato jer nisam super(jesam, jesam :mrgreen: ), nego zato jer to kažu iz krivih razloga
[quote="sorciere"]divim se roditeljima koji imaju djecu s posebnim potrebama, i koji se bore za njih iz sekunde u sekundu, svakog dana svog i njihovog života... /quote]
Potpisujem!
Ali i dodajem, ja sam se divila roditeljima iz Kućice u preriji. Kao dijete sanjala sam da je Charles Ingalls moj otac (umjesto onoga koji me tukao i vrijeđao svaki dan).
Inače, iako u mojoj okolini nema roditelja kojima se posebno divim, obzirom na obitelj iz kakve sam proizašla, ja sam presretna što vidim mase normalnih roditelja koji rade greške ali super stvari, koji vole svoju djecu i koji se jednostavno trude.
Svima nama roditeljima koji se trudimo veliki :love:
Par godina prije nego sam rodila uzor mi je bila jedna moja prijateljica. Imala je tada sedmogodisnje dijete, milo, poslusno, otvoreno i simpaticno, razumno, a opet zaigrano i nestasno. Bila je puna razumjevanja, od najranijih dana razgovarala s njime, objasnjavala, bila strpljiva. Nikada nije povisila glas ili udarila. Stalno sam mislila, Boze, da ja budem 10% mame kakva je ona... Njezino roditeljstvo bilo je kao iz knjiga ili reklama.
A onda se preselila i malo smo prorijedile komunikaciju. Rodila je drugo dijete i kad sam je jednom nazvala, rekla mi je izmedju suza i smijeha: Ovaj ce me mali na psihijatriju otjerati. Isti odgoj, iste metode, isti geni... Ali djeca su razlicita. S prvim je jednostavno imala srece, sto bi rekli, lako odgojivo dijete.
Svaki roditelj grijesi u necemu, bitno je svoje greske uvidjeti i gurati dalje ispravno. Ja sad mogu nabrojati pedeset gresaka koje sam napravila u odgoju, dio jednom, dio ponavljam i danas. Ali kad pogledam unazad, zadovoljna sam postignutim. Sama sam odgojila pametno, drago, vrijedno, otvoreno, pristojno i sretno dijete, omiljeno u drustvu. Tek mu je sedam, i jos nas puno toga ceka. Ali vjerujem da se svaki ulozeni trenutak vrati visestruko.
Potpis na sorcie.
Svega sam se nagledala ovih par godina po bolnicama.
I bez obzira što se i mi borimo za djetetovo zdravlje i što mislim i da sam psihički prilično jaka, nisam niti do koljena nekim majkama teško i neizlječivo bolesne djece.
I unatoč tako teškom životu većina ih je bila puna snage i optimizma sa nekim posebnim sjajem u očima.
Takvim roditeteljima ću se vječno klanjati :heart:
mislim ovako kao i brunda.
također - divim se jednoj ženi, MMovoj rođakinji, imaju 6 ili 7 djece nisam sigurna, kad je rodila 4. odlučili su da ostane doma i bude mama i domaćica, zapravo, odgojiteljica (baš tako su pričali). ta žena ima toliko smiren i prekrasan način ophođenja s djecom da sam ostala totalno zatečena kad sam ju prvi put vidjela u takvoj situaciji. mislim da neki ljudi to jednostavno imaju u sebi.
:heart:
ja nažalost ne znam puno ljudi sličnih ovoj teti o kojoj Tiwi priča-jednostavno ne znam
nasreću ne znam puno ljudi teško bolesne dječice-al vjerujem da je to SNAGA do neba
rekla bi da se divim prijateljici koja je preživjela gubitak djeteta :(
Jer je predivan čovjek.
Divim se jednom paru naših prijatelja, najviše zbog njihove opuštenosti i fleksibilnosti u odnosu prema svojoj dječici.
To je nešto što si svakako želim kad i ja uskoro postanem roditeljka.
napisale ste jako lijepe i inspirativne postove :heart:
nekako su vaša razmišljanja na tragu i mojih,nije mi žao šta san otvorila temu
ali moram reći il ću puknit:asti kako se odnose prema Pepa tati?oni se svi međusobno zafrkvaju i poštuju,zato mi i jesu simpa!
Divim se prije svega svojim roditeljima -odgojili su nas troje,nastariji brat je kao dijete bolovao meningitis,ostale su posljedice,i dan danas sa svojih 40 godina, on je jedno veliko dijete koje od svih ljudi na svijetu beskrajno vjeruje samo mami...
Divim se i jednoj mojoj kolegici koja ima 5 djece,muža koji samo sezonski radi ,svoju prosvjetarsku plaću, koja živi u ništa kvadrata ...a djeca k'o anđeli, ne zna se koje je ljepše,pametnije, komunikativnije,svi odlikaši( 2., 7.,8. osnovne, 3. i 4. srednje), plus tome najstarija kćerka bez ičije pomoći,bez plaćene pripremne nastave, ''upala'' na Elektrotehniku i PRIMAT, među najboljima na prijemnom, sve sama svojim silama-kapa dolje i djeci i roditeljima
Ima par ljudi u virtualnom svijetu cije mi se ideje/roditeljstvo/nacin zivota svidjaju, ali ih uzimam s rezervom, jer ne znam doista zive li bas tako kako se predstavljaju i u kojoj mjeri zaista zive te svoje ideje (nekoliko bloggerica i par forumasica).
U pravom zivotu nema ni jedne osobe/obitelji kojima se bas divim ili bi zeljela biti poput njih. Ima nekoliko onih od kojih sam tijekom svog roditeljevanja preuzela poneku ideju ili nacin hendlanja neceg, ali samo toliko. :)
To mi u stvari potvrdjuje da nema jednog jedinog dobrog ili najboljeg recepta za roditeljstvo i roditeljevanje i da svatko kroji svoj najbolji nacin (uz neke osnovne smjernice, ideje i filozofije koje nam mogu biti zajednicke).
Ne divim se nikome u smislu da mogu reći "da, on/ona je moj idol kao roditelj". Nekako sam uvijek uvjerena (je, je, paranoja) da kod roditelja gdje na prvi pogled sve izgleda savršeno, uvijek nešto dubinski ne valja.
Par savjeta s Rode mi se dopalo - iako opet ne mogu izdvojiti tu i tu forumašicu i napisati da joj se klanjam po pitanju djece.
I mislim da nema univerzalno idealnog odgoja - sva djeca su različita i iste metode je teško primjeniti na dvoje dijametralno različite individue.
divim se mm i sebi jer već 13 godina balansiramo sami u odgoju i čuvanju djece bez baka, djedova, tetaka... a bilo je situacija u kojima smo se jedva krpali.
kad vidim koliko drugi oko mene imaju pomoći a kukaju, svoju situaciju smatram osobnim uspjehom.
ja sam mislila da se na ovom forumu ne smijemo sebi diviti.:lol:Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Ali ak si ti počela, mogu te samo potpisat, jer je takva situacija i kod nas.
Da, divim nam se i ponosim što smo sve nas dvoje uspjeli. I što još budemo.
molim lijepo ,ja sam se sebi oddivila na prvoj stranici :lol:
i ja :mrgreen: kaj, smajlic, ne citamo sve? :)Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ma ne bi se ja divila samoj sebi da nema ovih koji mi plaču na ramenu, a imaju svu pomoć svijeta, od čuvanja, kuhanja, čišćenja peglanja,...Citiraj:
Smajlić prvotno napisa
ovako moram sama sebi reći -bravo tash ili bravo smajlić, maria, L&L...
bože kolko nas ima :mrgreen:
:oops:Citiraj:
L&L0809 prvotno napisa
I ovo je previše kaj izvodim dok sam na radnom mjestu :lol:
Meni se čini da oni samo tatu zafrkavaju i to ne baš lijepo - tata je uvijek na tapeti, predmet je sprdnje, kometira se njegova debljina, hrkanje, šifra je 'tatin veliki trbuh', zakopaju ga na plaži pa zaborave itd.Citiraj:
mrč prvotno napisa
MM uvijek komentira kako su odvratni prema tati kad gledamo Peppu :mrgreen:
Nekad sam se divila pojedinim ljudima kad bi izvana izgledalo sve uglađeno i šareno, sve na svom mjestu i baš onako kako se očekuje, od djece do karijere itd. Sad znam da održavanje imidža čovjeka košta energije koliko i biljku održavanje cvijeta i da za imidž padaju mnoge kolateralne žrtve - obično djeca.
Ne može se znati što se zbiva u četiri zida nečije obitelji, a često su neke relacije između djece i nekih ukućana skrivene čak i onima koji žive zajedno, tak da sam nakon više iznenađujućih situacija prestala i s udivljenjima i s osuđivanjima.
Od imaginarnih amerčkih likova najdraža mi je Reba.
ja isto mislim da se tatu u peppi omalovazava... on je uvijek slampav, zezne, ne zna kud se ide, zovu ga sasavi tatica... a ot nemam uzore, ali mi se bas na moru kod prijatelja svidjela jedna mama koja je uzasno smirena, i to sam odmah primijetila, maloj sve objasnjava, tretira ju kao sebi ravnu... a kasnije kad smo krenule malo u priču uvidjela sam da je sličnih nazora. ali ne znam nikog za kog bih rekla- e da sam bar takva mama.
Divim se svojoj teti i stricu. Mislim da su smireni i da su stvorili pozivitnu okolinu i uvjete za svoju djecu. Vidim po djeci da su zadovoljni i uspješni i zreli.
Ovo i ja potpisujem! I mi smo prepušteni sami sebi i ne kukamo.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Nije da nam bake i djedovi ne žele pomoći, nego žive u drugom gradu i nisu u mogućnosti biti servisi ni za čuvanje ni za pomaganje u kući.
Drugi stvarno non-stop kukaju...ja nemam vremena ni kukati :mrgreen:
Kad promislim divim se mojoj mami. NIKAD nije vristala, izgubila kontrolu (kao ja), :oops: . Ja nemogu izhendlat dvoje djece, a ona je petero hendlala bez povisenog tona. :saint:
Sto puta je se sjetim na dan!
ako budemo upola kao moji roditelji ..ja sretna.. :)
samohrani roditelji
koja je to odgovornost i koliko je tu fizickog sljakanja a nemas rezervu da uskoci da te zamjeni po potrebi
divim se svojoj svekrvi koja je ostala udovica prije 40te i sama odgojila dvoje prekrasnih ljudi koji su dobri, sirokogrudni, topli,zadovoljni i uspjesni...
a nama (mm i samoj sebi) cu se divit ako ih uspijemo izvest na pravi put, ali o tome za nekih 20-25 godina :lol: ako mi se kod drugih roditelja nesto svidja pokusavam to primjenit u odgoju vlastite djece, neki put na to pale, a neki put i ne. za sebe bi voljela da imam malo deblje zivce, e i onda bi se vec pocela divit sama sebi.
Divim se tati iz crtića Kung fu panda.
Podržava svoje dijete iako se ne slaže s njegovim izborom.
Nastoji pomoći koliko može.
Daje ključan savjet kada je to najpotrebnije: Sve je u tebi, nema tajnog sastojka.
Ne volim inače koristiti riječi "divim se", to mora biti nešto baš woooow, ali iskreno moram reći "svaka čast" prijateljici s 4 djece rođene u 3 godine :) koja je nakon rođenja 4. čak upisala i postdiplomski (i dobro joj ide)... ona je sa njih četvero mnogo bolje organizovana, opuštena, uspješna nego mnoge mame sa jednim ili dvoje koje doživljavaju kao opterećenje...
meni su moji roditelji bili i ostali uzor.Uvijek sam s njima imala divan odnos a tako je i danas kad već 10 god.nisam s njima.Uvijek smo o svemu iskreno i otvoreno razgovarali i zajedno pronalazili rješenja za sve probleme.Nadam se da ću i ja imati takav odnos s mojom djecom dok budu odrastali. :heart:
mami mraonicus s našeg foruma :naklon:
Divim se svom suprugu zbog nacina na koji "rjesava" razne situacije u kojima se nadje sa sinekima, zbog sposobnosti dobrog zapazanja, zbog odgovora koje daje na bezbroj njihovih pitanja, strpljenja, snage..... :heart:
Mene se ne da lako impresionirati, tak da nema puno ljudi kojima se divim. Ima roditelja čiji pristup odgoju mi se sviđa, ali nisam ni s kime provela tako puno vremena da znam kako oni reagiraju kada ja npr. pucam.
I da, sviđa mi se Pepina obitelj jer i roditelji mogu biti ljudi, i mogu napraviti greške i pri tome ih se nazvati šašavim.
Roditelji djece s p.p. ili roditelji koji su izgubili dijete - oni su kategorija za sebe. :naklon:
I ja isto. S tim da u svemu postoji iznimki pa tako među samohranim majkama ima puno žena koja žive sa svojim roditeljima i koje su u takvoj poziciji da im je puuno lakše nego ženama u braku kojima npr muževi rade po čitave dane pa su opet same sa djecom. Imam dvije prijateljice samohrane majke od kojih je jedna sama sa djetetom, uskaču joj u pomoć i bivši i mama ali ona sama vodi računa o svemu. Druga živi s roditeljima i iskreno, to njeno dijete joj dođe kao brat. jer njezini vode računa o njemu možda i više nego ona, njoj su dali slobodu i kad je školovanje u pitanju, i izlasci, jer smatraju da joj je ta sloboda, u datoj situaciji potrebna. Tako da samohrano roditeljstvo po samoj toj riječi ne mora značiti ništa generalno teško.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Divim se svojoj mami koja svoju roditeljsku dužnost obavlja točno kako treba. Strpljiva, topla, nježna, taktična..ona mi je uzor