SPOMENIK NEROĐNOJ DJECI 1. U HRVATSKOJ-KARLOVAC

Citiraj:

---

franica prvotno napisa

Razmišljam što se može učiniti... Ako dobijem neki konkretan odgovor, javljam vam.

---

Pod ovim sam mislila da ću probati razgovarati s jednom doktoricom/polu prijateljicom iz Petrove na tu temu.
Andjelak gdje si rodila? Slike UZV-a bi bolnica trebala čuvati u tvom file-u. Znam da je to grozno kad ti ih uzmu. :love: . Kada sam rodila prvog sina, rekli su mi da su njihove jer sam bila na UZV-u u Petrovoj, kao i knjižicu s UZV-a i sve papire. Al nisam se dala i vratili su mi ih. Kada sam rodila L. vratili su mi sve papire. Na porod s curicom, poučena prvim iskustvom, otišla sam s najnužnijom dokumentacijom, a ostalo sam ostavila doma. Ah, lako je biti pametan poslije. S Rebra su mi poslali narukvicu, ali u trenutku očajnog stanja sam je bacila. I sada mi je neizmjerno žao.
Roza :heart:

Citiraj:

---

Slike UZV-a bi bolnica trebala čuvati u tvom file-u

---

ma to i j amislim,ali moj dr.otišao iz te bolnice i jednostavno poslije mi se nije dalo za tu jednu sliku natezati,moji svi biliuzrujani zbog mene i tako......,sada je prošla evo 5 godišnjica i imam ja neke dr.sitnice svoje vlastite"memory boxes".

Što se tiče Petrove nije mi se dopalo kada sam na 1.godišnjicu bila na TV vezano uz 15.10.,onda su uz taj prilog napravili i intervju s dr.iz Petrove koja je rekla da oni pružaju svu potrebnu pomoć takvim pacijenticama i sl... :roll: ,a moja iskustva sa foruma ovdje i na pdf-u Anđeli kao i iskustva žena koje osobno poznajem su sasvim drugačija......svi puno pričaju ,a kada se pomoć zatraži pokušaju te ušutkati i svrstati u statistiku s riječima nisi jedina,pa moći ćete ponovo roditi i sl...to je ono što me ljuti :x

Andjelak točno to! Rodila sam u Petrovoj. NIKAKVA psihološka pomoć mi nije nuđena. Kada sam rodila dr. je ostao uz mene (dogovorili smo se da MM ne bude na porodu jer je imao temperaturu), ali ja sam zbog dolantimna bila poluzdrogirana i ništa nisam kužila. Poslije je došla neonatologica koja mi je rekla što se zbiva. To je bio jedini put da sam je vidjela. Muž je uspio dojuriti u bolnicu i pustili su ga u onaj prostor predrađaone gdje sam ležala dva sata nakon poroda, ali su mu rekli da će morati izaći ako nekoj ženi počne izgon. Pa ne ležim s njom u krevetu. :evil: Odveli su me u apartman jer sam to tražila, a čudom je bio slobodan. Ne bih mogla podnjeti da sam bila u sobi s curama koje su rodile zdravu djecu. U biti, ni ne znam gdje leže žene koje su rodile svoje :saint: ili teško bolesno dijete. U sobi me je dočekao onaj paket "sretna beba" što je, po meni, bilo nedopustivo. Bolnica je napravila ustupak od uobičajene procedure jer je dopustila MM-u da spava sa mnom (doveli su još jedan krevet) i pustili me kući drugi dan od poroda, a ne treći. I na toj zadnjoj ginekološkoj viziti, tada su svi znali da je L. umro, ušla je svita u sobu, šutili su. Dr. je gledao onu listu na krevetu i rekao: "Možete ići ranije kući. Pa niste vi neka seljanka :shock: i znate da ako bi se nešto događalo da se trebate javiti doktoru." I to je bilo to! Svi su u tišini izašli iz sobe.
Moj cijeli opći dojam svega je PREJADNO!!!! Mogu oni i bolje samo da se malo potrude! A to uopće ne izisuje novac, samo dobru volju i malo suosjećanja.
I da, još da spomenem, što bi tek bilo da mi mama ne pozna sve pedijatre tamo i da nije studirala sa šefom rađaone? Ovako misle da su, Bog zna što napravili, vizavi kolegice....
ŽALOSNO....

I još da dodam. Držali su se kao mama ti je pedijatar pa će ti ona sve objasniti. Ali u tim trenucima ona nije bila doktorica već samo mama i baka.

Franice prestrašno da te je dočekao taj paketić za bebe :evil:
Mene moj doktor nikad od poroda nije došao pogledati, nije došao pitati kako sam. Neonatologica je ušla u moju sobu jedno 2 sata prije poljetanja helihoptera (koji je čekao od 9 ujutro do 14 da poleti radi birokracije) i rekla da: Dvojak 1 je u boljem stanju i samostalno diše, Dvojak 2 je disao samostalno ali je sada na respiratoru :cry: Ona je moju dijecu nazivala dvojak 1 i 2!!! Kada su napokon poletili, niti jedan doktor, sestra niti itko nije došao do mene, i kad sam ja otišla do njih i tražila da me puste jer idem u Split svojoj dijeci, morala sam potpisati brdo dokumenata da idem na vlastitu odgovornost.

Da ne govorim da su me prije cerklaže natjerali da potpišem da je zahvat na vlastitu odgovornost :? i nako što su sve zeznuli, doktori su mi odbili dati sve nalaze, jer kao meni pripada samo otpusno pismo u kojem su napisali bajku, a kao na nalaze nemam pravo. Naravno da je to sve napravljeno jer su se bojali tužbe.

Teško je govorit o mržnji, a kako li je tek teško svaki dan se boriti s tim da joj se ne prepustiš i zaista zamrziš ljude koji su to napravili! Ali nekako predala sam se vjerovanju da postoji razlog za sve, i da su ti odvratni doktori bili dio sudbine...ali svejedno, mogli su biti malo pristojniji, osječajniji, mogli su bar malo olakšat tragediju koju smo prolazili. I najvažnije od svega MOGLI su poslat helihopter bar 3-4 sata prije, jer tada bi moji dečki imali puno veče šanse. Pedijatrica u Splitu je rekla da su bar rođeni negdje drugdje ili da su bar došli malo prije :(

Roza draga, znam da smo mi njima brojevi. I žele nas što prije skinuti s vrata. U nekim osjetljivim trenucima ipak bi trebali znati da ne pričaju s kolegom, već sa osobom od krvi i mesa čija su to djeca. Meni su najgore račenice kao npr. ova tvoja zadnja, što bi bilo kad bi bilo. "Zašto nisi išla kod drugog na pregled? Oćeš ih tužiti?". Ja nikoga ne mrzim i želim vjerovati da su neki doktori iz mog "slučaja" izvukli pouku i da će možda zbog toga pažljivije pregledavati trudnice.

Ajme franica..... dati paket,reći da nisi seljanka pa zato ideš doma....,znači te žene ne zaslužuju jednaki tretman(kojeg naravno ovdje uopće nema)

Roza

Citiraj:

---

Ona je moju djecu nazivala dvojak 1 i 2!!!

---

pre,pre strašno.......................... :evil:


Uf,stvarno me to izbacuje iz takta.
Eto ja sam rodila uKlc i srećom uz mene su bila 2 divna dr.,k tome poznaju i moje i imali su takta.Nakon poroda smjestili su me na odjel ginekologije,ne rodilišta da budem sama..imala sam cimericu stariju gospođu.
Što reći..... oni su bili obazrivi,iako su uglavnom gledali u pod i prije konačne dg. i poslije :/

Zahvalna sam opet na maminom poznanstvu,pa me obišla psihijatrica s odjela da vidi kako sam i da mi kaže da joj se slobodno javim ako zatreba

Pitam se............zar se to ne može učiniti za sve......smeta me što na opisnom pismu ništa ne piše nego samo kontrola za 6 tj.kao i za rodilje sa ŽIVOrođenom djecom,pa zar ne mogu napisati preporuča se razgovor sa psihijatrom/stručnom osobom po potrebi i sl. :?

E to je ono što mene ljuti,smeta i iako moja priča ima relativno dobra iskustva, priče dr.žena nisu nimalo takve, a potrebno je tako malo.............
Baš me zanima kako se to isto med.osoblje ponaša kada to proživljava netko iz njihovog užeg kruga :x

Citiraj:

---

andjelak prvotno napisa

Baš me zanima kako se to isto med.osoblje ponaša kada to proživljava netko iz njihovog užeg kruga :x

---

Jednako ili još gore.

evo da se i ja ukljucim u ovu temu.
koliko mogu da primijetim u hr i ne tece sve tako glatko kao ovdije u Austriji. Ja sam imala normalnu trudnocu i dogurala do 9 mj rodila sam prekrasnu curicu kojoj je naknadno diagnosticirana srcana greska :-(
nakon 5mj moja curica umire ja sam od pocetka jos kako je L prebacita sa odijela za srce na odijel pediatriske intenzivne njege odmah dobila psiholosku pomoc,psihologica je dolazila svako popodne kod mene iMM u sobu,a tako je bilo i kada je L umrla stalna psiholoska pomoc. U bolnici sam dobila jednu kutiju gdije su bili gipsani otisci njenih stopala i dlanova,njena narukvica sa brojem koju je dobila kada se rodila,pramenovi kosicu i pismo iskrene sucuti od sestara i doktora te igrace njene. Nemojte me molim vas pogresno shvatiti,ali ipak mislim da su ovdije humaniji.... svoju L sam pokopala u obiteljsku grobnicu bez ikakvih problema.

sto se tice dijece koju su prerano rodjena oni se u dogovoru sa roditeljima kremiraju i idu na dijecije groblje koje je namijenjeno dijeci koja nisu dugo zivijela,a opet su bili sa nama,a naravno mogu se i sahraniti na tom groblju......

L 26.10.2008-1.3.2009 uvijek i zauvijek

ane80,:love2:

Sve je tako kao što pišeš i sama sam majka dijeteta rođenog sa srčanom greškom, dva puta je operirana izvan Hrvatske i zaista vani je druga priča...
Nažalost, kod nas još jako šteka taj aspekt psihološke pomoći , a posebno edukacije medicinskog osoblja kako da se ponašaju i kako da se nose u situacijama kada dijete umre. Svi se sa tim nose kako znaju i umiju, bez nekog posebnog protokola, i najčešće nisu u stanju ili ne znaju pružiti potporu u takvim situacijama ...

draga sirius,

meni to sve puno znaci,pogotovo kada padnem u krizu i dodje mi tesko otvorim tu kutiju i pogledam sve to sta je njeno bilo bude mi onda lakse.
Idem i dalje kod psihologice 4 puta mijesecno po 2h. Ne mogu reci da cu se ikada sa time pomiriti,ali sa vremenom cu se morati nauciti zivijeti sa time.

eto toliko od mene...

pozdrav i svako dobro

Vjerujem da uspomena ,koja je fizički opipljiva,pa bila i mali komadić papira puno znači roditelju anđela.
Eto ovih dana sam išla ponovo paliti svjećicu i baš osjećam mir dok tamo sjedim.
Franica jesi razgovaral sa svojom prijateljicomiz Petrove