xCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
Bila bih zahvalna da imam toliko vremena za sebe. Ne poznajem (u rl) nijednu mamu manje (predškolske) djece koja si može priuštiti takav komotni životni stil.
Printable View
xCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
Bila bih zahvalna da imam toliko vremena za sebe. Ne poznajem (u rl) nijednu mamu manje (predškolske) djece koja si može priuštiti takav komotni životni stil.
Mi smo i kod ginekologice prošli puta bili svi zajedno :lol: .Citiraj:
DiLala prvotno napisa
čitam i ne vjerujem
doma sam s dvoje djece i toliko idem van u godini dana, koliko si ti nabrojala u tjedan dana
napominjem ponovno, ja sam doma, i trenutno samo organiziram neku izložbu (pa navečer sat do dva obavim neka dogovaranja i još par razgovora tijekom dana)
u zadnjih dva tjedna sam provozila (položila prije dvije godine) i to tako da svaki drugi dan navečer oko 22 ili 23h sjednem u auto i s grčem u želucu (koji ipak popušta) vozim oko sat, sat i pol, pa mi je to ludi izlazak. ali to je fakat od nužde jer više ne mogu funkcionirati bez auta
:/
Ja mislim da su individualni izlasci stvar dogovora muža i žene i da nisu neizvedivi. Stvar je jedino u tome ima li čovjek za tim želju ili ne. Ja sam u prvoj K. godini imala silnu želju za malo vremena za sebe, a nisam ga uopće imala. Kad sam počela raditi više sam bila izvan kuće (zbog posla) nego doma i bilo mi je super da slobodno vrijeme provodim sa MM i djetetom. Mislim da mi ne bi bilo neizvedivo otići frizeru ili u kino i kazalište jednom tjedno ako bi MM za to vrijeme bio s K., a još ako imate pomoć od baka i djedova ne vidim zašto je to neizvedivo. Ponavljam ja to nisam radila i ne radim možda više iz neke inertnosti, ali mislim da bi mi dobro došlo i da bih s MM sve mogla dogovoriti. Naša K. jednom tjedno (ne baš u pravilu, ali često) prespava kod bake i to je nama super vrijeme da izađemo ili sami ili s prijateljima, u kino, kazalište, (na izložbe idemo s djetetom), duži izlazak u Profil, na večeru ili da provedemo neko vrijeme sami doma.
koja je šema s tim izlascima u Profil :?
Ma to ove partijanerice :roll: nije to za ozbiljne žene :lol:
Ja bi baš rado imala par sati tjedno za npr. jogu, bicikl, nekakav tečaj ili bilo što...
ali MM je na brodu, a takvu pomoć u obliku baka servisa nažalost nemam!
A kad MM dođe doma onda se ni ja ni N. ne možemo odlijepit od njega ni na 10 min, pratimo ga doslovno i na wc! :mrgreen:
Ja isto ne mogu reći da ne bih rado imala neko vrijeme "za sebe", premda, nakon posla sam i umorna, i fali mi Lea, pa je najčešće sve što želim odjuriti što prije kući. Vikendom mi je pak stvarno žao da nismo stalno zajedno, kad se tako malo vidimo preko tjedna. No, sve i da hoću, najčešće nema tko čuvati Leu, MM često radi popodne, ili mora raditi za posao od kuće, mama ju čuva ujutro dok MM ne dođe doma pa mislim da joj je previše da ju čuva još i popodne. Recimo, sad otkad ide u vrtić nekad popodne ode k baki, a MM i ja obavimo kakav shopping zajedno - ali, kako je stalno bolesna opet je to bilo možda dva puta.
frizer, zubar, obavljanje administrativnih stvari u našoj birokratskoj državi i sl....tu i tamo neka kava sa frendicama, ali G je uvijek negdje u blizini sa tatom...neki dan sam išla u Roses sa frendicama i zaružile od 10- 17 h i kaj- cice mi se prekrcale...mlijeko curi dok ja u kabini isprobavam stvari...
iskreno, ne fale mi izlasci i trenuci za mene jer moj najljepši trenutak je onaj u kojem je G i njegov osmijeh u mom vidokrugu a ajde i MM-ov :P
fali mi to što nikako ne uspjevam otići na neki koncert sa MM-om jer nam je uspavljivanje i spavanje živi kaos...a toliko dobrih koncerata samo prolazi pored mene da sam luda...sad bi na erosa i još živim u uvjerenju da ćemo uspjet mada ne znam ni sama kako...
u tome i jest stvar :)Citiraj:
Kora prvotno napisa
mislim da je sve pitanje volje :)
normalno, ne moze se izlazit ko nekad (a i nemama bas toliku potrebu za istim), ali meni recimo ovo sto je navela Ifi uopce nije nemoguca misija. dobro, druga je stvar kad su djeca jos mala , cicaju po cijelu noc i sl.
mislim, sto se ne bi moglo izaci sa prijateljicom na kafu jednom sedmicno, tamo nekad iza 20h kad djeca zaspu :/ (sat, dva je dovoljno)
Ili sto ne iskombinirat subotom ujutro odlazak na plac sa kaficom od pola sata. Pa muzevi su tu. Mogu ostat kuci dva sata sa dvoje djece :/
ovo sad pisem, jer sam maloprije o istom razgovarala sa prijateljicom. Ono, kaze ne izlazi joj se navecer, jer joj je dosta akcije tokom sedmice.
Pa mislim, nije to pitanje nemanja vremena, nego volje, umora, i sl. :/
I MM i ja smo vrlo drustveni, a i zivotni stil u nasoj okolini je takav da se nastojimo sto vise druziti s drugim ljudima. Posao nam je takav da si mozemo priustiti skoro cijeli dan biti zajedno, tako da si priustimo i odmora. Bar nekoliko puta mjesecno se vidim s prijateljicama, ili one dodju k meni na zenski pidzama party, ili poneku subotu odem navecer van, ili odemo negdje zajedno... MM barem jednom tjedno ode sa svojim prijateljima na pice ili izadju van. Oboje nastojimo sto vise biti van kuce, vrlo cesto poslovno, ali usput si priustimo i malo obiteljske zabave.
A kad moja bebica jos poraste, nadam se nastaviti ulagati u obrazovanje i baviti se vise vlastitim hobijima - dok ne dodje druga beba :mrgreen:
Ja jesam prvenstveno majka, puno toga sam prosla u zivotu i to je moja najdraza uloga, ali sebe vidim i kao suprugu, i kao prijateljicu, kcer i sestru, a ne samo kao majku i uzivam u svim tim ulogama :heart:
Baš jučer i danas sam imala nekoliko genijalnih susreta s ljudima koje nisam vidila godinama, poklopilo se da su mi stizali ljudi iz Ri, Zg..čudno ali odlično, sve u dva dana. Jučer su djeca bila s tatom, danas s babom. Osjećam se fenomenalno, prisjetila se svih mogućih događaja s tim ljudima, ponovo komunicirala na odrasloj razini a ne samo na dječjoj..ma divota :mrgreen: I baš jutros dok smo po ovom predivnom danu šetali rivom i dok sam nailazila na sve te stare/nove ljude, primjetih da su svi djecu ostavili kući. I svi imaju iste spike: "Obožavam svoju djecu, život bi dala za njih, uživam s njima ali brate mili meni ovo treba ko lijek". I to i je tako. Ja ne sumnjam u količinu ljubavi prema svoj toj djeci ali živjeti nekoliko godina u životu lišen onih osnovnih ljudskih potreba kao što su odlasci na wc u miru, hranjenje u miru, san, tišina..ostavlja posljedice na ljude. Treba se maknuti od svega i par sati biti slobodan. Znam da ima ljudi (ali samo na forumu, u stvarnom životu još nikad nisam srela takvu osobu) koji se nikad ne žele odvajati od svoje djece jer im to donosi mir ali meni to treba. I već sam maloprije rekla, kad ja i muž nebi priuštili sebi trenutke za sebe, mislim da bi se toliko udaljili da ne znam kako bi nam uopće brak funkcionirao. Imamo troje djece i čitav dan je podređen njima. Muž radi, kad dođe s posla opet radi, često uključi djecu u sve to ali njih je troje. Uvijek je netko samnom a ja i muž nikad skupa. Prema tome, svo to odvajanje od djece gledam kao unapređivanje braka. jedan veliki dodatak našoj obitelji, mali plus uz naše zajedničko vrijeme koje provodimo kao obitelj. A to je gotovo stalno.
ja i mm smo u srijedu sami :mrgreen: :mrgreen: za nepovjerovat. prvi put nakon ihihi vremena. djeca su u vrticu do 3 h, a nama se poklopilo da imamo slobodno isti dan :mrgreen:
i planiarmo sta cemo radit :mrgreen:
nemojte se iznenadit ako ponovo pokrenem temu na trudnicama :lol: :lol:
:lol:
No, istina je da je neizlaženje stvar i umora. Kad se digneš u pol sedam i na nogama si do pet popodne, a onda te čekaju još u kućanski poslovi kad dijete zaspe, zaista baš i nemaš previše volje za izlaženjem.
Slazem se, Trina, jednostavno svatko od nas ima (ili barem mislim da bi trebao imati) svoj osobni zivotni prostor, svoj dio sebe, svoju intimu. Kada se cijeli dajemo djeci, pa moramo negdje napuniti baterije, sa dragim ljudima, prijateljima, u necemu u cemu uzivamo.
I mislim da tako odmoreni i veseli mozemo samo dati vise i bolje svojoj djeci. A na kraju krajeva, vjerujem da i djeci ponekad treba odmor od nas. Zelimo li mi vidjeti svoju djecu kao ljude zabijene u kucu, koji ne ostvaruju nikakve veze s drugim ljudima i koji nemaju tih malih veselja u zivotu ili ih zelimo vidjeti kao komunikativne, dinamicne, drustvene ljude?
Da ne bi bilo zabune, zivot je cesto takav da nas prisili na stalne obaveze i "neimanje vremena", i meni je nekad tesko natjerati sebe na izazak, tesko je pored svih stresova, briga i problema imati volje za izlaskom i nekim uzitkom. Stoga nikome ne prigovaram niti omalovazavam, ali zivot, kada je saren, tako moze biti lijep... :heart:
Ja kao i vecina vas sada jedva ceka da dodjem kuci s posla, jer su Mina i Filip vec stariji i rayumniji , ali seacam se i nekog drugog vremena. Jednom sam posle praznika za Novu godinu rekla "Odoh na posao da se odmorim".
I sada mislim da imam pravo na par sati samo za sebe, mada to prakticno ne primenjujem. Frizer svaka tri meseca, depilacija po potrebi, a kozmeticarka u snovima... Rekreaciju planiram 8 godina. Sve to tako funkcionise, sa puno provedenog zajednickog, kvalitetnog vremena, ali cesto sebe uhvatim da sam ljuta sto se drugacije ne organizujem
Pa npr. da mogu u miru dulje od 5 minuta gledati knjige za odrasle, a ne samo dječje slikovnice, da ne moram sjediti u dječjem kutiću i crtati s K i da ne ostavim 200 kn samo na njezine knjige i igračke, pa onda sebi ništa drugo niti ne kupim. Ali to sam napisala kao jedan od primjera.Citiraj:
koja je šema s tim izlascima u Profil
Hm... vidim da je dosta drugačija situacija ovisno o tome radi li žena van kuće ili ne. Dok sam radila vagala sam svaki izlazak sama vani jer mi je nedostajao sin, muž, obitelj... koristila sam svaki trenutak za njih.
Sada sam mirna jer znam da se djeci puno dajem, da ih se nasitim, naljubim, bavim se s njima, ili smo jednostavno skupa... pa rado i slobodno odem, i da imam mogućnosti čuvanja veće od ovih koje imamrado bih išla i više vani (mala je sad skoro 18 mjeseci), normalno da sam rjeđe išla van dok su bili sasvim male bebe.
A za umor - hm, ja se vraćam doma do 22-23 sata najkasnije :lol: a i to mi je kasno...
Ja ne radim. Od kad se N rodila izasla sam dva puta. Jednom je drugar dobio sina i MM i ja smo otisli na cestitanje, a moja mama je cuvala N. Imala je toliko problema da je uspava, a onda joj se mala budila na 20 minuta da nam je rekla da ce je sledeci put cuvati kad taj mali (sto se taj dan rodio) podje u skolu :roll:
Drugi put sam otisla sama kod frendice, MM je cuvao Nadju i to je bilo to.
Onda je MM promenio posao i sad je kuci malo preko podneva, pa se vraca i radi do kasno u noc.
Moji tu i tamo pricuvaju N subotom pre podne, ali samo ako mi negde idemo (u nabavku, na pijacu....) i to je to.... Za mene je provod kupovina bez da maltretiram dete po trznom centru.
Najbolji "izlazak" mi je bio pre jedno 10 dana kad smo otisli kod prijatelja koji imaju devojcicu od 11 godina. Ona je uspela da zabavlja N cca sat vremena i to tako sto je nasminkala, namazala joj nokte, ocesljala je.... To je bio prvi put da sa nekim popricam bez da me mala vuce za rukav svaki minut.
Kako smo različite! SAd ću ja ispast fakat glupa kad zaključim ono što je očito - nema tu sad nekog broja sati i izlazaka koji su propisani i garantiraju duševno zdravlje. Kakvi smo takvi smo, i koliko si možemo složit život u skladu s vlastitim potrebama - toliko smo si sretni ili nismo i to je to.
Elem, ja sad vidim da ja još ispadam neka skitnica (mili Bože, a ja mislila da sam zadnja ropkinja kuće i svojega ograđenoga vrta :lol: ). Ajde, bar na vani da izgleda ko da nešto puno skitam...
Ifi, nije da ja ne bih vise, ali niko da pristane da mi cuva dete (mala valjda ujeda). Ja bih na pilates, zovu me frendice, cak mi je i blizu. A za ove druge aktivnosti, izlaske, kafenisanja.... prestale su da me zovu :(
Pa i meni se čini da puno skitaš. Ja sam dve godine bila kod kuće sa djetetom i u skitnji sam bila jednom, na Interliberu.
Tko čuva djecu, muž?
ma dajte zene :P :mrgreen: i ja isapodh sklitalcina, jer izlazim jednom sedmicno na pijacu i kaficu u samoci :lol:
Ne mislim da Ifigenija skita puno, ali sigurno puno u odnosu na ostali meni poznat svijet. Ja kad sam čitala mislila sam da je nespretno složeno pa da misliš jednom tjedno na ovo ili ovo ili ono. Ali stvarno veliku razlikiku čini to jesi li doma ili radiš pa i to gdje živiš i kako.
Inače, nikako se ne slažem sa računicom da zaposlena žena radi 8 do 10 sati ili duplo više od one koja je doma i baš me čudi da su se drugi složili s tim. Ja sam trenutno doma s djetetom i nije da zbog toga imam nešto vremena za sebe. Pa s njim sam. Da sam na poslu, netko drugi bi ga čuvao i bio bi plaćen za to i to bi se zvao posao. Po čemu je ovo drukčije? Također, u doba kad zaposlena majka dođe doma pa kaže da opet radi (znači sad to postaje posao), ni moj posao ne prestaje. Nije da ja tad idem na odmor. Sigurno sam u prednosti jer dio kućanskih poslova napravim dok sam doma s njim pa mi navečer kad zaspi ostane nešto više slobodnog vremena. Ali gdje je tu razlika od 8-10 sati? Iz dužine mog posta se vidi da sam malo osjetljiva na to jer takve procjene doživljavam kao obezvrijeđivanje onog što trenutno radim. Ali eto, možda postoji nešto što previđam, razuvijerite me.
razlikiku = razliku
Ah pa to i ja mislim - u odnosu na mene, u odnosu na druge mame koje poznajem. Drugo,i ja sam bila doma dve godine i nikako ne potcjenjujem niti smatram jednostavnim ostanak doma sa djetetom, samo kad si sa djetetom cijeli dan onda ti sigurno popodne ili navečer paše imati malo vremena za sebe, a kad radiš onda ne vidiš dijete cijeli dan, pa ti tih par sati popodne baš i ne paše da si opet bez djeteta.
Da, s tim se apsolutno slažem. Mene je zasmetalo ovo:
Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ja radim, i to racunam kao vrijeme za sebe. ja volim trenirati, i to isto uklopiim negdje oko vrijeme za rucak na poslu... ponekad, ako imam mogucnosti od kolicine posla, odem malo ranije s posla i napravim krug kroz grad. ali izvan toga, ne izlazim puno navecer ili tokom vikenda, mozda 1-2 puta mjesecno odem s drustvom van. eventualno kupanje ili tusiranje ili citanje kod kuce ne racunam u vrijeme za sebe... razlog zasto malo napustam djecu je zato sto puno radim tokom tjedna, tako da uopce nemam zelju..
A kaj te to smeta? To je moje misljenje. I ja kuham. I ja perem ves. I ja pospremam. I jos radim 8h van kuce. Kucanski poslovi su su istom broju i opsegu kao i kod zene koja ne radi. To su cinjenice.Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Ne bi se složila. Moje potrebe za vremenom samo za sebe su puno veće od mogućnosti. Opet, iako mi nedostaje to privatno vrijeme, sigurno nisam radi toga sretna ili nesretna. Ali, jbg, to prihvatiš i gotovo. Za bitne stvari se organiziraš. Kada postaneš majka gubiš prvo mjesto i moraš se odreći svog ega. I općenito, život mi je lakši od kada manje razmišljam kaj propuštam, koncentriram se na ono što imam.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
ja sa posla idem busom (tocnije dva busa) i tad spavam, ko klada, nabijem sluske na uske (da ne slusam iritantni narodni) i zaspim u roku sekunde...to je moje vrijeme za mene, ko reset.
sve drugo je povremeno...na frizuru sam isla od kraja osmog mj. (kao pocinje nova sk. godina a i prestali smo ici na more) pa eto prije par dana sam je obavila...nije lose, znalo je i vise proci :)
Bolesna sam ako ne pronađem svaki dan bar pola sata za sebe - ne mora to biti izlazak, dosta mi je i ako mogu malo pobjeći na net, prolistati nešto, zatvorit se u banju i depilirati, stavit djetetu crtić dok nešto napravim za sebe. "Izlaske" obavljam prije i poslije posla (blaženo radno vrijeme!), tu spada i frizer, listanje knjiga i gledanje CDova, virenje u dućane. Fale mi povremeni večernji izlasci u kazalište, koncerte, kino...ali znam da će se i to vratiti kroz hm...par godina :optimist:
Vidim da je podtekst teme ova razlika rada van kuće ili rada samo u kući. Više posla ili manje u ovoj ili onoj varijanti, to stvarno ne znam, ali mislim da je istina da se žena koja je doma može organizirati za više lijepih stvari (umjetnost, izlasci i tako te stvari...)... jedino je ta neka predrasuda da ako si doma ne trebaš čuvanje, ne trebaš pomoć, ne trebaš vani. Apsolutno trebaš!
Meni djecu čuva muž, rjeđe imam neke druge šeme. A vama?
Moje dijete (i bratovu djecu) čuva moja mama dok radim. U ostalo vrijeme, ako nešto trebam pričuva ga MM, druge šeme nemam. I "problem" je što MM puno radi pa je rijetko na raspolaganju za čuvanje.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Kad sam na porodiljnom, logično je da želim malo maknut se iz kuće i od svih (druga stvar je ta što to ne provedem i u djelo),
a kad radim onda sam željnija zajedničkog vremena i nemam se potrebu micat u samoću..
Činjenica je da mi koje smo kući nemamo radno vrijeme. To kako sebi netko organizira dan uz kućanske poslove i djecu, njegova je stvar ali teško mi je za povjerovati da se ijedna majka može kući odmoriti. Isto ko što mi je teško za povjerovati da mama koja svako jutro izađe iz kuće na posao, može reći da je jednako opterećena djecom i kućanskim poslovima. Naravno da nam kućanski poslovi nisu u istom broju ni opsegu. Jer moja kuća se "koristi" čitav dan. Moje dijete ne ide u vrtić i mi smo ovdje. Pa samim time ima i više kućanskih poslova.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ali uvijek iste rasprave i uvijek isti ljudi sudjeluju u njima.
Ja se slažem s Deaedi. Radim osam sati dnevno i imam jednak opseg kućanskih poslova kao i kad sam bila doma. Prije sam to napravila usput kad sam se igrala s djetetom i skuhala ručak kad je spavala. Sad kad dođem doma većinu vremena posvetim njoj, a kuham i pospremam navečer kad ona zaspi.
Ne znači da ako ja nisam doma da je kućanskih poslova manje, mala je doma i kuća se "koristi" isto cijeli dan i ima veša za oprati i ispeglati puno više nego kad sam doma jer onda mogu hodati i tjedan dana u jednoj majici, a kad idem na posao treba mi košulja za svaki dan i još nekaj za doma. Znači sad moram napraviti sve isto kao i kad sam bila doma + 8 sati na poslu i uvijek mi je dan prekratak.
A mi koje imamo dvoje djece + posao, radimo još nekoliko sati više od zaposlenih majki jednog djeteta kako bismo pokrili potrebe djeteta više. One koje imaju troje djece i rade, moraju tražiti službeno odobrenje od vlade da im dan traje 26 sati, jer ne stignu obaviti sve poslove u 24.
:lol:
dooobraaaa!
Nego da se vratimo na temu?
Ja u izlazak racunam i odlazam s djecom na likovnu radionicu, jer tamo nisam samo ja zaduzena za njih, nego cijela grupa zena i baba. Lijepo se ta odgovornost raspe. Pogotovo babe vole preuzet kormilo odgoja. A usput se druzim s odraslim ljudima i zbilja uzivam. Ali ne ustrucavam se ni izlazaka.
Predugo sam cekala da dodje dan (a nije dosao do prekjucer valjda) da muz i ja zajedno nekud izadjemo. Sad izadjem s prijateljicom/cama i boli me patka sta mi muz i djeca rade doma. Bitno mi je da ja uzivam.
Vezano za posao - ne posao.
Naravno da ovisi o vrsti posla koji žena obavlja. Meni osobno je večinu puta lakše raditi 8 sati i onda se brinuti za dijete i kuću, nego se 24 sata brinuti "samo" za dijete i kuću.
I smatram da je ostanak s djecom jednako naporan i težak posao kao i odlazak na "stvarni" posao.
Naravno i jedno i drugo ima puno prednosti i nedostataka, jer se radi o totalno različitim stvarima.
I meni je totalno bezveze uspoređivati jedno s drugim, jer to ovisi kao što sam več rekla o puno stvari: vrti posla, želji za karijerom, ili želji za ostankom s obitelji, brojem djece, odlaskom djece u vrtić, ili opcijom neke druge vrste čuvanja, radnim vremenom muža, financijskoj konstrukciji,..... i naravno prioritetima svake osobe i obitelji.