Sanja, kratko i jasno i super.
Hvala
Printable View
Sanja, kratko i jasno i super.
Hvala
Nema na čemu! :)
Mi 99.9% pricamo bosanski sa Mejrom. To je nije sprijecilo da nauci i koju englesku rijec. :) Sa tv-a, od ostale djece, pojma nemam odakle.
Kod vas je drugacija situacija, dijete slusa maternji non stop.
Neki profesor nam je pricao kako je u francuskoj upoznao malenu od 4 god. koja je pricala 4 jezika tecno. :shock: Znaci nije nista nemoguce.
Sretno.
Djeca koja pricaju vise jezika generalno imaju i veci IQ. :)
Sve ste već rekle pa tek toliko da potvrdim iz perspektive lingvista (s užom sprecijalizacijom baš na ovome području) i mame dvojezičnog djeteta - samo naprijed s koliko god jezika možete. Naravno, mislite na to da ne treba stvarati umjetnu okolinu - jezik kojim se obraćate djeci treba vam biti prirodan. Izborna dvojezičnost (kada jedan od roditelja govori jezikom koji je i njemu strani u zemlji u kojoj se tim jezikom ne govori) obično ne donosi tako dobre rezultate (premda i tu ima iznimaka). Mame, sklona sam vam stoga preporučiti da se ipak držite svoga prvoga jezika -na njemu vjerojatno bolje i ljepše tepate, znate više pjesmica i sl. Kod tata je već lakše, oni su njačešće ipak manje kod kuće, zar ne? ;o)
Ukratko, nema pravila, svaka je obitelj priča za sebe, no stvarno je neizmjerno važno biti dosljedan.
I ne dajte da vas pokolebaju! Ne slušajte tete i strine kako to nije dobro, pa čak ni psihologice u vrtiću koje vam kažu, kao nama, da je to loše i da dvojezična djeca zaostaju u kognitivnom razvoju! Mislim da takve zaostaju u stručnom usavršavanju!!!
Nego, kad smo već kod toga, ima li neka simpatična obitelj u Zagrebu kojoj je jedan od jezika engleski koja bi se s nama družila? Naime, htjeli bismo malo pojačati naš unos engleskoga (mama, baka, deda, jaslice - previše hrvatskoga! ;o))
evo da se i ja pridruzim raspravi. imam i ja knjigu o kojoj je mette marit govorila i mislim da je jako vazna dosljednost. ja i MM smo uglavnom komunicirali na engleskom prije rodjenja bebe, no sada pokusavamo to izbjeci i govorimo na hrvatskom ili talijanskom obzirom da nam engleski nije materinji jezik i ne bih zeljela da mi ga dijete nauci sa mojim pogreskama.
no kod nas je slucaj specifican jer su ukljucena 4 jezika - ja malcu govorim na hrvatskom, MM mu se obraca na talijanskom, ja i MM pricamo na engleskom, a okolina u kojoj trenutno zivimo je ruska! :roll: ja se nadam da se Zach nece previse zbuniti svim tim jezicima...
Drage cure,
MM dobio posao koji ga obvezuje sljedeće dvije godine biti u Austriji.
Izgleda da uskoro selimo u Beč.
Moj problem je to što se ja svom bebanu obraćam isključivo na engleskom. No, sada ću se morat prešaltat na hrvatski, jer odemo li tamo, neće imati od koga učiti hrvatski. Ali tko će ga onda učiti engleski?!
Ne mogu odlučiti da li je za njega važnije da nauči hrvatski, jer jednog dana se namjeravamo vratiti u Hrvatsku, ili engleski jer smo radi prirode MM-ova posla " osuđeni na seljakanje i nemam pojma kamo ćemo nakon Austrije i kada ćemo se moći za stalno vratiti u Hrvatsku......
Može li mi netko reći nešto o onoj soluciji - jedan tjedan hrvatski, jedan tjedan engleski????
Mamasita ako će ti ići u vrtić upiši ga u engleski,sigurna sam da ih u Austriji ima puno.
Irenas ne namjeravam ga upisivati u vrtić do treće godine. :*
Mamasita, ja sam u vrlo slicnoj situaciji kao i ti tj. priroda posla nam je takva da u Hrvatsku dolazimo na odmor, posjetiti rodbinu no inace putujemo po svijetu. No, ja se ipak obracam Z. na hrvatskom jer je to moj materinji jezik a suprug na talijanskom jer je to njegov materinji jezik.
Sa engleskim smo mislili poceti kada mu budu dvije-tri godine i to preko onih BBC-vih "Muzzy" video kaseta za ucenje engleskog. Mozda da razmotris neku slicnu varijantu? Bojim se da se bebac ne zbuni - ipak si ti njemu pet-sest mjeseci pricala na engleskom i sada odjednom na hrvatskom.
Momze, upravo toga se i ja bojim. A i teško mi se prešaltati na hrvatski, ulovim sebe bar 5-6 puta dnevno kako mu se obračam na engleskom :/Citiraj:
Bojim se da se bebac ne zbuni - ipak si ti njemu pet-sest mjeseci pricala na engleskom i sada odjednom na hrvatskom
cisto iz znatizelje, da li je tvoj engleski na razini tvog materinjeg jezika? pitam, jel me zanima kako mu tepas... mozda nije kasno da probas sa hrvatskim.
probaj jedan dan, pa vidi kako reagira.
Igraonica za djecu? Dva-tri puta tjedno po sat vremena igranja na engleskom i sve će biti super. :)Citiraj:
Mamasita prvotno napisa
Momze, obzirom da sam engleski učila od malena, a i živjela sam 7 godina na Floridi, moglo bi se reći da mi je engleski skoro pa na razini materinjeg jezika.
Sve do prije nekoliko dana pričala sam i tepala malome samo na engleskom. Zato se sada osjećam čudno kad mu pričam na hrvatskom, i malo malo pa mi pobjegne nešto na engleskom. No, on mi uopće ne djeluje zbunjeno zbog te promjene.
Sanja, dobra ideja ovo s igraonicom....možda pokušam s tim, ako nađem koju igraonicu u Ganserndorfu. Danas smo saznali da ustvari idemo tamo, a ne u Beč, a ja nemam blagog pojma o tom mjestu osim da je 40km od Beča.
Ma cure, totalno sam zbunjena radi tog preseljenja....ni ja ni MM ne govorimo njemački, njegova firma nam nudi učenje njemačkog, tj njemu pod obavezno, kao dio Integration agreement-a, meni ako želim....ostajemo tamo 2 godine, a možda i duže, tako da bi možda i mali trebao učiti njemački......totalna sam zbunjola u vezi malca. Da ga učimo 4 jezika??? Toga me ipak malo strah...
Mislim da grijesis :mrgreen: Vas engleski je na jaaaaako visokom nivou (pa ne govorite broken-english :roll: ), i ne vidim razloga da vas dvoje medjusobno ne nastavite komunicirati na engleskom.... I sta ako ti nije gramatika savrsena, ako nekad kazes "the" umjesto "a", pa nije niti moj hrvatski savrsen iako mi je materinji, pa svejedno pricam s djetetom na hrvatskom a u skoli ce nauciti gramatiku ;=)Citiraj:
momze prvotno napisa
Jel kuzis o cemu pricam? Tko kaze da ti bolje pricas hrvatski nego engleski (govorim o knjizevnom jeziku i gramatici)? Garant znas bolje englesku gramatiku nego hrvatsku ;=)
S obzirom na to na kom nivou je vase znanje engleskog ( i nemoj mi sad tu BSat, jer znam kak oboje pricate :mrgreen: ), mislim da bi bila steta da prestanete medjusobno pricati na engleskom. Razmisli o ovome...
Anchie, vidis nisam o tome tako razmisljala - mozda si u pravu. Doduse, ipak nam se zalomi da pricamo na engleskom izmedju nas dvoje. Pa, ja razmisljam na engleskom! Mozda nije losa ideja da on engleski pasivno slusa, a onda kada mu budu dvije godine da mu kupimo one BBC "Muzzy" dvd-ove za ucenje engleskog...
Mamasita, ne znam sto da ti kazem. Mislim da ono sto je Sanja predlozila sa igraonicom nije losa ideja. A sto se tice njemackog... hm, na vama je da odlucite. Ako cete biti tamo samo 2 godine, mozda nema potrebe dijete uciti taj jezik obzirom da cete vi napustiti Austriju kada malac bude krenuo govoriti.
Naravno da nije losa ideja :mrgreen: Samo ti mene slusaj :mrgreen:Citiraj:
momze prvotno napisa
Pitanje za iskusne dvojezične mame: Razmišljam o tome da I počnem čitati priče za laku noć na talijanskom, čisto da djetetu uđe u uho. Sa koliko početi?
Moj problem u dvojezičnosti je dosljednost mene kao predstavnika mog materinjeg jezika jer ja se prebacujem non-stop na njemački i ne ide mi i kad sam friška pa bi mogla. Loš sam primjer za poludit.
Zapravo hoću reći ako ste dosljedni imate i uspjeha.... jedino pazite u razvoju djeteta na eventualno prenaporne momente u psiho-fizičkom razvoju i svakodnevnici. Bez obzira što su mala djeca jezično gledano spužve i one pokazuju zamor materijala pa se to manifestira različitim psiho-fizičkim problemima kao češanjem ako su skloni neurodermitisu, zamuckivanjem, nervozom, plačom, prehladama, promuklošću. Sve se to može objasniti i nećim drugim, ali slušajte svoj instinkt on vas ne vara. Mislim treba dozirati naše male spužvice i ne pretjerivati.
Moja se nećakinja rodila u Holandiji, roditelji pričaju Hrvatski, a mi živimo na području gdje se priča i Talijanski i apsolutno nije imala nikakvih problema propričala je jako rano i ne mješa jezike.
Frida, mislim da je jako bitno ovo sto je Samaritanka napomenula. Dosljednost je jako bitna, ako ne zelimo zbuniti dijete. Ne vidim razloga zasto ne bi pocela citati price na talijanskom vec sada, ako je to jezik na kojem se obracas bebi. No, ako mu se obracas na hrvatskom, ja osobno mu ne bi, za sada, citala na talijanskom. Neka to bude netko drugi - no, i ta druga osoba bi mu se trebala obracati na talijanskom onda.Citiraj:
Frida prvotno napisa
Ja jos uvijek ne znam kako ce moj Zach reagirati na hrvatsko-talijansko-englesko-rusko govorno okruzenje, pa ti bas ne mogu pomoci sa izravnim savjetom iz osobnog iskustva.
U Gansendorfu vrlo vjerojatno neces naci igraonicu na engleskom, no Bec zaista nije daleko i ne bi trebao biti problem naci nesto vremena za skoknuti tamo (zivio sam u Becu 6 godina pa dobro poznajem okolicu).Citiraj:
Mamasita prvotno napisa
Mi smo isto na dvojezicnosti (o tome je dosta pisano na podforumu "3-6 godina"), zivimo u ZG, MZ prica sa klincima hrvatski, a ja esperanto (sa Vedranom sam tako do 3,5 godine pa sam onda presao na hrvatski - mozda sam trebao malo duze da to bolje utvrdimo - a sad sa Zrinkom) i iskustva su definitivno pozitivna.
Hvala tatek! :)
Molim, molim, drago mi je pomoci!Citiraj:
Mamasita prvotno napisa
Ako mogu jos nekako pomoci savjetom vezano uz Bec i zivot u njemu, samo pitaj (moze i na mail ili IM). Bec je vrlo ugodan grad za zivot, sa fenomenalnim javnim prijevozom, puno biciklistickih staza i djecjih igralista, jakim kulturnim zivotom za svakoga, a Austrija je generalno vrlo user friendly drzava (nepoznavanje njemackog moze ponegdje biti problem, ali ne preveliki) sa lijepom prirodom.
No, svi oni stereotipi o zatvorenim austrijancima su uglavnom istiniti i o tome bih mogao pisati romane tako da sam se ja u tih 6 godina uglavnom druzio sa strancima - najvise spanjolcima, slovacima, poljacima, nijemcima, skandinavcima ...
Prvi put sam pozvan kod nekog austrijanca u kucu mjesec dana prije mog povratka u HR, dakle nakon skoro 6 godina. Za usporedbu, dok sam zivio u Svedskoj, u 6 mjeseci sam bio vec doma kod nekoliko kolega s posla.
Isto tako, birokracija nekad zna biti zamorna.
Usput, mogu preporuciti jednu kvalitetnu skolu njemackog koja se specijalizirala za poducavanje stranaca i gaji solidan multi-kulti pristup.
Puno srece!
Tatek, hvala još jednom...
Za sada još nemam pitanja. Mi smo u kontaktu s relocation agentom koji će nam srediti svu papirologiju, pronaći stan, odvesti nas na orientation tour po gradu i okolici i uglavnom nam sve pokazati i pomoći oko snalaženja u početku. :D
No ja bih ti se u svakom slučaju, ako može, javila za pokoji dodatni savjet ili preporuku kad to sve obavimo.
[quote="seni"]evo jos jedne mame cije dijete nema problema sa bilingualnoscu.
meni se nekako cini da to jako puno ovisi o djetetu.
Potpisujem Seni !Moj stariji sin je odrastao od rodjenja uz hrvatski i njemacki,a kada je krenuo u vrtic ucio je tamo i engleski,sto je nastavljeno i kada je krenuo u skolu.Tako isto mislim da pocnem i sa Filipom.
:)
Naravno, nema frke!Citiraj:
Mamasita prvotno napisa
Meni je Bec ostao u lijepoj uspomeni i to dobrim dijelom i zbog stvari, mjesta i ljudi koje turisti i ljudi koji ne vole "ceprkanje" u srce i duh grada ne vide.
Ako imate interesa za planinarenje i bicikl, ima tamo u okolici vrlo lijepih brda i krajeva za bicikliranje - sto se toga tice, isto imam dobrih hintova.
Nemoj nam plašiti Mamasitu ;) , mislim da ne treba generalizirati.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Ja sam se jako brzo skompala s Austrijancima i redovito sam pozivana u njihove kuće, na tulume, večere i ostala druženja, kao i mm.
Naravno, imamo i puno frendova stranaca i fakat mi se ne čini da to ima bilo kakve veze s nacionalnošću. No, Austrijance općenito govoreći nikako ne bih nazvala zatvorenima.
Hm ... :/Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Moja iskustva iz 6 godina proboravljenih tamo su drugacija i razlikuju se barem za 50% od drugih zemalja u kojima sam proboravio nesto vise vremena (Svedska, Spanjolska, Kina, a mislim da bi tu mogao ubrojiti i neke druge evropske zemlje).
Naravno, ako napiknes pravog covjeka koji ce ti otvoriti vrata dalje u drustvo tad je to OK, no inace ... ja sam imao najljepsa iskustva sa npr. domarima pl. domova kad sam dosao sam prenociti (jer povremeno nisam imao s kime otici na izlet :( ). A ono sto me je najvise nerviralo je bila ekipa iz firme (vidi mi mail za ime firme, stalno sam u istoj firmi) - isli smo na rucak zajedno iz dana u dan i znao je proci po citav rucak da nije palo vise od 50 rijeci (naravno, uglavnom mojih). I tako, uz neke manje izmjene 6 godina (a odjel je imao 30-40 ljudi, znaci nije se radilo o zatucanih 4-5 ljudi) ... naravno da sam se onda druzio sa spanjolcima, slovacima, nijemcima, svedjanima itd).
Priznajem, da je ekipa u firmi bila normalnija tad bi i moja ocjena bila puno povoljnija ..
No, nakon svega i ovih 5 godina nakon povratka u HR sam jos uvijek u kontaktu sa tri austrijske obitelji, jedna upoznata (ipak) preko posla, druga preko esperanta, a treca preko jedne nase iseljenice. I posjecujemo se kad stignemo.
BTW, sestra mi zivi u NL dosta godina (radi u istoj firmi kao i ja) i njena iskustva su uglavnom povoljna.
Zaboravih reci da ne mislim da ta zatvorenost austrijanaca ima veze s mojom nacionalnoscu - bili su slicni i prema svedjanima, spanjolcima, slovacima, poljacima ... ma, dalo bi se tu pisati eseje o austrijancima. ;)Citiraj:
Sanja prvotno napisa
tatek, ja nemam iskustva sa životom u toliko država kao ti, zapravo, svugdje sam bila maksimalno par mjeseci u komadu, a samo u dvije zaista dugo, pa se ne bih usuđivala uspoređivati bilo koju državu s te dvije - Hrvatskom (u kojoj sam živjela veći dio života) i Austrijom (u kojoj mi upravo teče peta godina).
Evo, imamo sasvim suprotna iskustva, što drugo reći? Vjerojatno smo naletjeli na različite ljude ili se u startu postavili drugačije, pa stoga i bili drugačije prihvaćeni. :)
Recimo, mm-u je ovo tek druga godina života u Beču i odlično se snašao. Ima više prijatelja Austrijanaca nego stranaca i, imajući na umu i moje prijatelje od prije, vodimo najnormalniji društveni život i ne osjećamo se kao Ausländeri.
Drago mi je da imate dobra iskustva.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Austrija je inace lijepa i ugodna zemlja za zivot i da nije bilo te zatvorenosti (kao sto rekoh, ponajvise ekipe na poslu) i problema sa administracijom zaista ne bih imao prituzbi.
KAj se tice admninistracije/birokracije, stanje je bilo bitno bolje iz godine u godinu, no na pocetku je bilo koma.
Kad sam se doseljavao u Austriju '94 godine (to su bile godine izbjeglica iz BiH i promjene imigracijske politike u Austriji) cekao sam godinu dana na rjesavanje boravisne i radne dozvole (sva sreca da je firma imala strpljenja cekati toliko) i dvaput su mi gubili sve dokumente (jedan set je pronadjen nakon 4 godine!). Tretman kod prijava boravka je isto bio na razini maltene prijema gubavaca (iako sam dipl. ing. sto kod njih koji vole titule puno znaci). No, poslije su se stvari drasticno poboljsavale i 2000. godine je sve vec bilo na zaista visokoj razini.
Imao sam jos problema i sa nalazenjem stana jer su mi kao strancu obicno zeljeli iznajmiti samo pajzlove (ako vec nisu odmah spustili slusalicu na spomen imena), a ne normalne stanove i placao sam cijenu cca 30% vecu nego austrijanci. No, nakon duzih trazenja (firma tu nije zeljela pomoci nego sam to radio sam) sam obicno ipak nasao sto mi je trebalo.
No, kao sto rekoh, sad su stvari ipak bitno drugacije, vise nema rata i ratnih izbjeglica sa ovih prostora, a i njihova se administracija vrlo poboljsala.
Nego, odosmo mi u off-topic, dosta o ovoj temi, barem preko foruma (moze mailom ako bude upita, komentara itd). ;)
Nadam se da će naša iskustva s Austrijancima biti pozitivna. ;)
A sad, da se ja malo vratim na topic...
Šta kažete na ovu ideju:
Dakle MM će se malcu, kad u komunikaciji sudjeluju samo njih dvojica obračati na rumunjskom, ja u istom slučaju na hrvatskom, a kada u komunikaciji sudjelujemo svi zajedno govorit ćemo engleski ( MM i ja ni nemožemo međusobno komunicirati ni na jednom jeziku osim engleskog )
Mislite li da su to dovoljno odvojene sheme za malca, ili ipak zbunjujuće?
Meni se to cini OK, i dapace, kao jedina razumna mogucnost.Citiraj:
Mamasita prvotno napisa
Pretpostavljam da ce malac imati tu i tamo mogucnost popricati sa baka i djedovima i prijateljima ponesto na hrvatskom i rumunjskom.
Nisma bas pratio pozorno diskusiju - koliko mali ima godina? Jer, sigurno ce ga zapljusnuti bar malo i njemacki.
Ma tek mu je osam mjeseci... teško da će ga pogodit njemački, pogotovo stoga što tamo, najvjerojatnije ne ostajemo duže od godinu - dvije.
Meni se to cini OK, i dapace, kao jedina razumna mogucnost.Citiraj:
Mamasita prvotno napisa
Pretpostavljam da ce malac imati tu i tamo mogucnost popricati sa baka i djedovima i prijateljima ponesto na hrvatskom i rumunjskom.
Nisma bas pratio pozorno diskusiju - koliko mali ima godina? Jer, sigurno ce ga zapljusnuti bar malo i njemacki.
:?Citiraj:
tatek prvotno napisa
Citiraj:
Ma tek mu je osam mjeseci... teško da će ga pogodit njemački, pogotovo stoga što tamo, najvjerojatnije ne ostajemo duže od godinu - dvije.
Sorry, mamasita, zabunom je izletio dupli post ... :oops:
Izgleda da sam zabunom stisnuo "back" na rodinoj stranici umjesto neceg drugog na nekoj drugoj. Tak je to kad covjek ima istovremeno x prozora otvorenih na PC-iju ... :roll:
Ja bih rekla da je bolje da je po jedan jezik po roditelju. Ovako, kako cete odvojiti vrijeme kad ste sami s njim, a kad ste svi zajedno? Sto ako netko izade iz sobe na pet minuta pa se vrati? Ili pricas s malim na hrvatskom pol sata i onda uleti tata u sobu i odmah se presaltas na engleski? A nekad i ne.
U jednom trenutku mama trazi od djeteta da kaze "mlijeko" a nakon pet minuta to se mijenja u "milk"?
Meni se to ne cini kao prejasna granica za dijete a i vi ste podlozniji lapsusima. Multilingualno odgajanje djece zahtijeva dostatan napor i to od strane roditelja jer je dosljednost u pocetku tesko postici a i kasnije se ulaze stanovit trud da se nastavi.
Dijete se nece zbuniti ako vi medusobno pricate na engleskom. A vi cete jedan od drugoga s vremenom nauciti i osnove vasih materinjih jezika pa ce svaki od vas razumjeti ono sto drugi roditelj govori djetetu iako ne govori na engleskom.
Hm, da, i mislila sam da to možda ne bi bila dovoljno jasno određena granica.
No s druge strane, pročitala sam nedavno u jednoj knjizi ( "Jezik i govor", zaboravila tko je autor ) da nikako nije dobro da dijete ne razumije o čemu pričaju mama i tata. U knjizi, naravno nije objašnjeno zašto to nikako nije dobro, pa sam malo razmislila i sama došla do zaključka da bi to stvarno moglo biti tako. Ni ja se ne osjećam dobro i ugodno kad ljudi s kojima sam duže vremena u društvu govore jezikom koji ja ne razumijem, a kako li tek mora biti malom djtetu čiji roditelji svaki dan govore jezikom koji ono ne razumije...
Ne znam.....možda kad smo u kući hrvatski i rumunjski, a vani uvijek engleski. Možda je to malo jasnija granica. Tu ne bi došlo do te mlijeko pa milk situacije...