jao, ne mogu se prestati smijati....
Printable View
jao, ne mogu se prestati smijati....
Sat vremena posle poroda dolazi moj trogodisnji S. odusevlejno prilazo seki a mene nece ni da pogleda u jednom momentu izjavljuje nesto tipa "mama prljava si", ja sam jos uvek bila u spavacici u kojoj sam rodila. Naravno sutradan kad su dosli po nas S. je sa vrata pitao "mama jesi se kupala" posto je dobio potvrdan odgovor dosao je da me poljubi
Ovo je super tema, i ne mogu vjerovati da u svoja 3 poroda nemam ništa smiješno za ispričati.
Doduše MM stalno prepričava kako je, nakon što se rodila Ira, babica njega otjerala u drugu prostoriju dok su me šivali i on se tamo naslonio na veliku škrinju za zamrzavanje. Nakon par minuta dolazi babica, ljubazno ga zamoli da se pomakne, otvori škrinju punu posteljica i u nju ubaci još jednu. Ako mu tada nije pozlilo neće nikad.
A sjetila sam se da je bilo super kada sam rodila Vitu, izletio je kao čep od boce šampanjca i skupa sa njim plodna voda koja je od glave do pet zalila dr. koja ga je lovila.
vriiiiiiiiiiiiiiiist
baš sam se lijepo nasmijala prije spavanja :lol::lol::lol:
ja sam sad kavu ispljunula po cijelom ekranu kako sam prasnula u smijeh, katastrofa, ima predobrih stvari, narocito sestra od kartona i frizer s posteljicama :lol:
mozes misliti kako je meni bilo :lol:Citiraj:
tenshi prvotno napisa
meni je mm bio presmješan sad na zadnjem porudu...
krenuli trudovi za izgon i kažemu mu da zove babicu, a on će: tko, što, koga zove, koga da izgoni... ?? taman je došla babica, veli mm da me primi za glavu a njegovi komentari: Isuse Bože M. ide van, Isuse Bože, Isuse Bože i dahće mi iznad glave :roll: tad mi je išo gadno na zivce al sad mi je presmiješno kad ga se sjetim....
a da ne kažem da od 7 slika koje je ispucao na dvije se vidi nešto, a na jednoj djelomično.. tak da opet nemam slike s poroda :lol:
Nakon 10 sati trudova i nikakvog otvaranja...došao je napokon taj trenutak...tiskanje...stiže doktor i pokušava mi objasniti kako tiskati...gospođo jeste vi ikad srali na livadi? Doslovno tim rječnikom Ja sva zbinjena ne doktore nisam imala tu priliku...kaže on šteta jer bi vam to baš pomoglo...ajde se zamislite da serete na livadi i desnom rukom se prodržavate za granu koja je poviše vas i čupajte je...čudno ali u svoj onoj boli uspila sam to vizualizirat...i za nevirovat pomoglo je...joooj ja sam čak i livadu zamislila :)))) možda kad sljedeći put budem na livadi.... :))))
:lol::lol::lol:
legende ste!!! meni je najjači MM koji je nakon što je sve prošlo krenuo kući te naravno sjeo u auto kad ono uporno nešto šuška. Gleda on šta je i odakle kad ono ostale mu one "papuče" na nogama, a prošao takav pola bolnice.... Zbunio se siroče, još kaže svi su ga veselo gledali ko da znaju da je upravo dobio dijete :-)
Nije nešt smiješno al rado se sjetim: izgon već pri kraju kad idem ja onako snažno još taj jedan put stisnuti a svi na mene neeee beba je vani :-) To sam osjećala pupkovinu pa mi se činilo da su noge....
Rikavam... ovo mi je uljepšalo dan...Citiraj:
ivona30 prvotno napisa
Cure zakon ste! Rikavam od smijeha
hihi ovo me bome nasmijalo...
pliz,koji je to doktor?
Mislim da je moj bolnički dio poroda sa strane izgledao kao starinski, ubrzani,nijemi film gdje svi suludo trčkaraju.
Stižemo u zadnji čas, MM utrčava na prijem, ja odlučim ustati iz auta između 2 truda i mislim si sad ću se proditi na koljenima ispred ulaznih vrata u zgradu. Dolaze s kolicima i ufuravaju me leđima prema ulazu, a na rinzolu poskočim da sam skoro tresnula guzicom na isti. Jurimo u lift gdje mi sestre koperfildovskim potezom skidaju hlače, gaće, tenisice lete. Ulećemo u rađaonu i ja se bacam na koljena i poklopim jadnu babicu koja je već u liftu pipala glavicu, totalna strka, svi nekaj viču, a do mene dopire samo:lezite je na krevet, a ja vičem :neću na krevet i kutkom oka vidim babicu koja mi je bila na 1. porodu pa vičem:Janja,Janja (možda i upomoć) sve kako bi me pustili da ostanem četveronoške.netko mi s leđa podmetne stolac i rađam. poslije se uzajamno babice i ja ispričavamo jedne drugima kaj smo vikale u žaru borbe, a jadna poklopljena babica dolazi k sebi. Naravno da je ona sitna žena , a da sam ja velika i kad nemam bebu od 4 kg u trbuhu. Skoro da je i meni bilo smiješno ( koju minutu kasnije).
drugi porod, pola dva u noći, trudovi na 5 minuta , u jednom od bezbroj odlazaka na wc skužim da mi je otišao čep i , budući idem na carski, da bi polako mogli krenut u bolnicu . idem buditi mm i tresem ga, zovem "B, ispao mi čep", a on me u bunilu pogleda i kaže "dobro, tražit ću ti ga ujutro" okrene se i zaspe.:-o:lol:
ali sinulo mu je za minutu.
babyboys nediraj muško dok spava.
umrla sam od smijeha susprezuci se u tisini, ali sam na babyboysinu pricu probudila mma koji je zacorio pred TVom :lol:
evo i moje... nakon svih krasnih priprema i svega ostalog, doveli su me u rađaonicu. kako sam ja " visoka" čak 155, babica nije mogla sebi doći od šoka "jooooj, kakva mala ženica, kako ćete vi rodiiitiiii" ...
Kako se to malo odužilo, dobila ja lijekove protiv bolova, ma ništa to mene ne boli, čak sam doktoru između trudova ispričala vic o Fati kad je išla roditi (koga zanima, jednom ću ga napisati), čovjek ne može sebi doći " ova žena je strašna, zamisli i viceve priča usred poroda "... ma, ja to malo da si skratim vrijeme...
dolazio on tako svakih sat vremena i svaki puta " još malo", pitam ja njega "koliko je to još malo, doktore??"
na kraju je došla i doktorica, ajd sad će oni mene ,jel... kaže " tiskaj", ja ajmooooo, pa počela vrištati, isuuuseeee pa ja mogu i visoki C!!!!
zadnji trud, babica nešto petlja tamo dolje, doktor skok na želudac, kaže babica gooootoooovoooo! jeeeeeeeeeeeeee.... :-)
Ono sranje na livadi je nešto što bih rado ponijela na svoj božedajslijedeći porod... :lol: Dovoljno bi bilo sjetiti se toga i rodila bih kao od šale..iako sam tako otprilike i rodila moje dupliće! 8-)
..evo i mene...rodila ja u pon i to dva mjeseca ranije na carski i i završila naravno na intenzivnoj uz sto problema ...i tako moj muž dolazi k meni svaki dan dva puta- pun razumijevanja. Mislimo si sad ćemo dan, dva i hop na peti kat k bebi. I dođe tako i subota i ispraznila se cijela soba...samo ja i jedna bakica daleko na drugoj strani sobe (tu su i žene s ginekološkim problemima). I gleda MM po sobi i pita: "Pa dobro di su svi?" Ja: "Pa valjda doma!" ..tišina..a muž ispali :" Pa jeb.... ti si ko Zadro!!!?" A ja se odvalila smijat tako da su i sestre došle pogledat!! ! Bol od reza neću spominjat:)))
alenka.lucija - totalno off topic, ali tvoj avatar mi je nešto najljepše šta sam u zadnje vrijeme vidjela. već me dugo nije nešto na prvi pogled ovako raznježilo.. mali anđeo :)
Smiješna situacija na porodu:
ležim ja tako u rađaoni, trudovi sve učestaliji i naravno bolniji. Babica mi dopustila tj. iz torbe izvadila vodu za pijuckat (hvala joj na tome). Uglavnom potegla ja jedan dobar cug - kreće trud a ja onako iz dubine duše se podrignem :oops:, mislim da su me žene u predrađaoni čule :mrgreen:.
Doktorica i babica se prave kao da nisu čule. Kad je stao trud gledam ja u njih zbunjeno i kažem: "Ja se doista ispričavam, sad mi je neugodno, omaklo mi se."
Obje su se opalile smijat a babica je onako slatko dobacila: "Neugodno? Omaklo ti se? Doktorice, njoj je neugodno!" - u smislu kao kako je meni neugodno zbog podriganca a ležim tu na stolu, raširenih nogu, sva znojna i bljakava :lol::lol:a one malo malo proviruju meni među noge ne bi li beba provirila glavicu :zaljubljen:
Smijale smo se tome još koji put između trudova... (Uspjela sam se u toj muci i smijati) - pozitivno!!!!
hvala silverine:)
iskreno rečeno ja pod svoj porod računam(i osjećam to tako) svih osam dana intenzivne(nakon carskog) jer sam bebu vidjela tek osmi dan kad sam došla na kat gdje su bebice-to je moj doživljaj "ić rodit"-to je teško objasniti kad nisi bio u takvoj situaciji..eto..stvarno moram napisat priču s poroda:)
...gle... kad bi ja računala pod porod carski (sat vremena operacije) i kad ti odnesu bebu na osam dana osjećaj bi bio kao kad ideš operirat bruh recimo...
sad sam off topic-ispričavam se svima:)
Citiraj:
alenka.lucija prvotno napisa
:lol::lol:
martinela, baš si me nasmijala!
:lol::lol::lol: od svih ovih sumornih i zabrinjavajucih tema, ova je defintivno najbolja
Pošto je moj porod trajao 23 sata, a ja gladna, žedna, iscrpljena...trudovi pucaju da ja ne znam gdje bi sa sobom... Doktor dolazi i stalno govori: još malo, još malo...ali to malo nikako da dođe. U neko doba više nisam mogla, jer sam bila preumorna, a naleti jaaaaki trud. Doktor ulijeće i pita me je li sve ok? A ja odgovaram: Je, ali mom mužu neće biti! Gledaju me babice i doktor čudno. Pita doktor: Imaš li nekih želja sada?? A ja odgovaram: da, samo jednu...izađite i mom mužu recite da ga u mene više nikad neće staviti!!?!
Kad sam rodila morali su me uspavati jer mi posteljica nije mogla izaći. Uglavnom probudila sam se smotuljkom u naručju i vidim sestru (moju) da prilazi da mi čestita, a ja je još snena odgurnem svom snagom i vičem na nju: Ludo zgnječit ćeš mi bebu!!!
to me podsjetilo na moj prvi porod, kad su kćer dali mm-u u naručje, a ja sam počela graktati da nek pazi kak ju drži, da ne padne!Citiraj:
Ludo zgnječit ćeš mi bebu!!!
Sad kad se toga sjetim mi je zapravo žao, jer imam sliku njih pred sobom, kak ju on sretno i zaljubljeno gleda, a ja kvarim doživljaj.
Al ok, nije mi bilo za zamjeriti, nakon svega kaj sam prošla.
Hm. jedino smiješno u toj situciji je bilo kad si mi dali moju mrvicu a ja ko iz topa (totalno so distancirala od ostalih u prostoriji, bilo ih je puno)-"A guzica mamina"(djetetu sam to rekla) I drugi dan u viziti pita mene pedijatrica :"I kako je mamina guzica?" :oops::oops::oops::lol::lol:
Na mom drugom porodu koji se završio u roku 3,5 sata. U susjednoj rađaoni leži žena i muž pored nje i zove babicu. Ona mu viće da nemože jer žena upravo rađa (ta žena sam bila ja). Nikad neću zaboraviti njegove riječi: "Pa kako, mi smo došli puno prije!".
ja se nisam otvarala ni nakon 6 sati na dripu. trudovi me rasturali, svakih 1-2 minute satima, a moj dragi sjedi na stolici kraj mene. uglavnom kad god mi krenuo trud (gledao je onaj ekran za ctg) stisnuo bi se kao da njega boli tako da sam ja neko vrijeme po njegovoj faci znala kad počinje trud. uglavnom, nakon nekog vremena me to toliko iživciralo da sam zvala doktoricu i rekla da ga izbaci van. velim ja ženi: molim vas izbacite ga van, ne mogu više gledati tu glupu njušku :) dr. ostala cool i veli meni: ako ga izbacim van - nema onda natrag. i mislim si ja tako par sekundi i onda sam odlučila da smije stajati iznad moje glave :)
kako ni nakon par sati nisam otvarala u jednom trenutku sam počela zvati sestru/doktoricu. kako se nitko odmah nije odazvao, onda sam počela vikati - umirreeeeem! i dođe sestra i ja njoj velim, mrtva ozbiljna: dajte mi neku drogu :)
pred sam kraj poroda kaže meni dr. evo još 5-6 trudova i mali je vani. a ja njoj: jeste sigurni? jer ako ne izađe za 6 trudova, ja tiskat više neću, a vi ga vadite kako god znate :)))
" a guzica mamina " me od srca nasmijala. a ovo s drogom, ja prvi put dobila pola dolantina nakon kojeg sam se osjecala ko u raju - jako kratko il se tak cinilo, od 7 do 9,10 sam izgubila pojam o vremenu i ne sjecam se bas, samo znam da nisam vikala, jednom rekla auč - i muz mi reko onak ozbiljan - pa daj vici rađe a ne ko malo dijete - njemu bilo neugodno ... uglavnom i ja sam nakon kaj je pola droge prestalo djelovat samo ispruzila ruku i rekla sestri - dajte jos -.
hihih super priče - mislim da su porodi super zabavni kad su mužići u boksu! hihih
moj -
negdje sam čitala da nema pijenja vode za vrijeme poroda i znala sam da bi se moglo desiti da mi daju vatu natopljenu u vodu pa ja to kao nešto cuclam! ali sad nema pojma od kud mi ta priča
uglavnom , ja žedna , žicam vode i daje babica mom mužiću zdjelicu vode i dobar komad vate , ja sva sretna čekam da me tapka tom vodicom po usnicama (valjda sam to vidjela na nekom filmu) kad on vatu iznad mojih usta i svom snagom stisne - a ono mlaz vode me opali po usnama i licu i vratu - sve mi iscjedio po meni! kao evo draga , popij si malo! hihihih
hihihihi nisam se dugo ovako nasmijala.
Prvi porod: dolazim kod svog ginića jer mi je pukao vodenjak i on sad kao da provjeri da li je sva voda otišla kaže da legnem i lijepo se zadubi u moje međunožje kad ono PLJUS tek tada ode sva voda i naravno sve po njemu i ordinaciji. Meni je bilo jako neugodno pa sam rekla "dajte mi krpu pa ću ja to sve lijepo pokupiti" :lol: Poslije u boxu sama 3i30 trudovi za poludit, a ja kao hrabra pa neču nikoga zvati i vikati jer baš je lijepa tišina i onda me uhvati trud i nagon za tiskanje i ispustim takav prdac da je sestra došla provjeriti šta se samnom događa 8-) ( rodila u 3i45)
Treći porod: živo šou od početka do kraja. Kad mi je pukao vodenjak i krevetu brzo sam otrčala u kupaonicu da si ne smočim posteljinu. Kad smo došli u bolnicu doktor na pregledu u prijemu zavikao porod je počeo sestra je uspjela sa mene skinuti majicu, potkošulju i grudnjak u jednom potezu, a MM brzinom munje otišao (čovjek se boji bolnica strašno) i ostavio me u čarapama tako da sam do rađaone stigla u spavačici i čarapama :oops:. Rodila sam 15 minuta nakon ulaska u rađaonu i kao šlag na kraju babica mi donese telefon u rađaonu da nazovem MM i on mene pita "a gdje si ti sada", a ja si mislim pa gdje bi mogla biti ostavio me u rađaoni prije pola sata. :lol:
Poslije mi je cimerica u sobi koja je rodila prije mene i još je bila u boxu kad sam ja došla ispričala da je čula da su nekog primili u box pokraj i nakon par minuta mene kako vičem "ja više nemam zraka past ću u nesvjest" (kad sam tiskala, a oni viču još malo). I sad kad se sretnemo pita da li ću past u nesvjest .
Još nešto prije trečeg poroda došla u bolnicu na ctg i nas brdo trudnica sve pred porod. Tamo nam mjere tlak kad dolazi hitna i dovozi ženu 10 prstiju otvorenu i svaki čas će roditi, a naši tlakovi svi skočili u nebesa. Brdo trudnica u panici (jer sve nas to čeka) a sestra se valja od smjeha. Tad mi to nije bilo ni malo smješno, ali sad kad zamislim nas onako velike i unezvjerene.. :lol:.
MM pred 2. porod taman otišao na put i dogovorimo se mi da on dođe ranije, imamo još 6 dana do termina, i tu noć prije nego što je trebao doći, u 1 u noći meni pukne vodenjak. krenem se otuširati, kucnem svekićima i kažem, krenulo je, a izlazi moj svekar sa takvim izrazom lica kao :jel baš sad moralo?jesi ti normalna??
scena 2. moja sveki uporno govorila kako će ona u rađaonu da "poslika sve" ako MM ne stigne. otpilili je na prijemu od prve , no kako je sve išlo brzinom munje mene oprali trudovi, sazivam sve svece i molim sestru da mi nešto da, ona veli, nema vremena idem vam po mamu! ulazi dr. iza nje moja sveki u zelenom, ma reko, ovo je fatamorgana!! dr. govori: 10 prstiju, porod počinje! a moja svekrva izbezumljeno: "kaje rekla??!!
prvi trud, babica viče držite noge i tiskajte, ja ih grčim i skupljam, drugi isto, kod trećeg vičem na sveki: "ma držite mi više te noge!!" žena se odlijepi od zida, primi, i hop, beba vani! ruke su joj se toliko tresle da imamo jedva jednu poštenu sliku!
:))))))))))) ajme, ovo je odlična tema!!! Nasmijala sam se do suza, sad mi je lakše :)
Suuuuper tema, toliko sam se ismijala i opustila, da bih sad išla rodit! Naravno, nadam se da neću još koji dan (37+3) :mrgreen: Ako ima još kakvih anegdotica, napišite...ovo je odlična psihička priprema, lipo je znat da nije sve tako crno...:-D
Na prvom porodu sam dobila epiduralnu. Anesteziolog je malo precijenio moje tijelo pa su mi se noge oduzele, uopće ih nisam mogla kontrolirati, totalno sam bila oduzeta. Dolazi dr. nakon toga, pregledava me, nešto porihtava.... pita: "Osjećate li nešto?" A meni kroz glavu sukne onaj vic o piletu, vuku i marihuani: dao vuk piceku joint i rekao mu neka dobro vuče i duboko udiše; pita vuk nakon toga, onako ponosno - i kaj osjećaš? - a picek sav zbunjen odgovara: nita, ni kjun, ni kjila, ni noge... Riknuli smo od smijeha.
Usput, ovo je tako dobra tema. Tak se već dugo nisam nasmijala, ajme imam osjećaj da će mi vodenjak puknuti od smijeha čitajući vaše anegdote!