melange i ja sam isto pomislila, pa nađoh ovo:
LINK
Printable View
melange i ja sam isto pomislila, pa nađoh ovo:
LINK
evo, ja ih imam troje. i tema mi je baš zanimljiva jer ne znam što bih odgovorila, a da ne budem konfuzna.
kao što netko reče, pomak s nule na blizance je "prestrašan"-sve znaš, želiš, voliš unaprijed, ali te stepe da pola godine ne znaš s koje si planete.
a, onda smo, pomalo, došli k sebi i zalomila se L. ne sjećam se da je itko pisao, a sad me malo i sram priznati da sam info o toj trudnoći jako teško podnijela. trebalo mi je neko vrijeme da se skockam i prihvatim da ćemo imati još jednu malu bebu. ukupno tri komada.
ljubavi ima, naravno, pregršt-sve u kriš-kraš! :heart:
novaca sada više baš i nema, ali krpamo se.
nama se izdogađalo da ništa nismo dobili jer su u istoj godini svi frendovi dobili podmlatke, L. je dio naslijedila, ali kindać smo morali, zbog nedostatka prostora, kupiti. kolica nova, naravno.
auto-u daciu sandero stanu tri velike AS.
i da me se pita, tj. da moram ponovo-opet bih isti scenarij!
Ova tema mi je super, baš mi treba. Naime, nakon prvog djeteta, znala sam da želim drugo i da želim da razlika ne bude velika. Nakon druge trudnoće i velike promjene i velikih napora koji su uslijedili kada smo drugo dijete i dobili, rekla sam sama sebi da nema šanse da to opet prođem. Druga trudnoća mi je bila teža nego prva, drugi porod mi je bio puuuno teži nego prvi, razdoblje nakon drugog poroda mi je bilo teško, ali ne toliko zbog druge bebe koliko zbog prvog djeteta i prilagodbe (moje i starijeg djeteta) na nove okolnosti i izmiješane emocije.
I tako je prošlo dvije godine od mog drugog poroda i mene već neko vrijeme drži jaaaaka želja za trećim. Ali, onako hormonalno baš jaka. Racionalno, treće dijete mi je ok, ali ne sad definitivno, možda za par godina kad ova dva porastu i kad se malo izguštiram u vremenu za sebe (mislim na sat vremena dnevno koje još uvijek nemam) i kad barem godinu dana budem mogla spavati bez buđenja noću.
Pucaju li i vas hormoni? :oops: Ja stvarno podosta truda ulažem da racionaliziram situaciju i suzdržim se od treće trudnoće :mrgreen:
ako je sloge, razumijevanja i ljubavi... meni će treće ostati neostvarena želja
odlična tema.ja imam jedno ali oko mene skoro svi imaju veći broj djece-susjeda je sad trudna s četvrtim i kod nje nekako sve ide ko po špagi s djecom-u smislu da ima u svemu dosta reda,da su djeca tolerantna jedno prema drugome i da im ništa ne fali iako su im financije puki prosjek.e sad o hormonima...mene su pucali za prvo dijete sad nekako mi je sve skupa presvježe pa ne razmišljam ozbiljno o drugome.Možda mi je dojam kriv ali primjetila sam da se roditelji mirnije i manje zahtjevne djece(neznam kako bi to drugačije rekla)brže odlučuju na više djece.
a osobno mislim da je velika razlika između 1 i 2 djeteta kao i između 2 i 3
Ja imam troje :D
Jedinica sam a MM je treci :mrgreen:
Redovno ima istu(retoricku)izjavu-Nikada ne bih ni pomislio da ces ti zeleti troje dece :lol:
A bilo je ovako:
nakon 8 godina zabavljanja MD je odlucio da okusa srecu i iz prvog pokusaja rodio se O.Zatim je istom metodom ostadoh trudna ponovo nakon samo 8 meseci...
Nije mi bilo svejedno,sad je surovo reci da sam bila ocajna.
Spopadala su me sva ona pitanja o tome kako necu imati svo vreme ovoga sveta za prvo dete,kako ce biti zapostavljen rodjenjem bebe,kako cu ja to uopste sve postici....
Ali je sve ispalo dobro,i uopste mi nije zao.Bilo je tesko zaista,odjednom sam se nasla u teskoj situaciji(mama umrla iznenada 2 sedmice pre rodjenja bebe,Mm na visemesecnim terenima...)bilo je i suza(mojih)malodusnosti,ali su porasli,o tako su brzo porasli :)
i proslo je puno godina,svi smo vec zaboravili pelene,grceve,prohodavanja,nespavanja.....posli smo u skolu godinu za godinom,ucili citati i pisati....
I taman kada smo s njima mogli sve i svakuda,imali mogucnosti za solidan zivot,meni se ostvario san da dobijem svoju curicu :D
Ne kazem da je odluka bila laka,i da nam se nije stosta promenilo njenim rodjenjem,premisljali smo se jako dugo MM i ja ali rodila se nasa princeza.
Secam se scene kada smo svi cetvoro krenuli to jutro u porodiliste,i svoje misli kako je to poslednji put da nas je cetvoro,za koji sat ce nas zauvek biti petoro :) I sad se s nama uvek vozi i jedan mali veseli drekavac :mrgreen:
Iz ove perspektive,mogu reci da je to najbolja odluka u mom zivotu.
Gledajuci njih troje skupa,pitamo se skoro svakodnevno kako bi to bilo da se nije rodila.Unela je novu dimenziju u nasu porodicu,svi smo nekako procvetali.Volimo se jos vise medjusobno kroz ljubav koju pruzamo njoj,braca je obozavaju,tata je rastopljen od prvog trena....a ja?
:lol:
Ne spavam vec 13 meseci,dan mi prodje brzinom svetlosti,moja profesija-sta to bese?,ali nijednog trena nisam zazalila,za zivotom kakav bi bio da ih imam "samo"dvoje.
kako je s jednog na dvoje ne znam, to smo preskočili, dobili smo dvoje odjednom :mrgreen:
kako nam je bilo s nula na dvoje ne bi :)
ali s trećim je sve čisti užitak, od prvog dana
financijski je, naravno, nešto teže s troje nego dvoje djece, najviše zbog auta, ali kod nas definitivno stoji ona "kud dvoje, tu i troje"
štoviše, čini mi se da je tek s Emom naša obitelj postala potpuna
Kaya kakav divan post! :heart:Quote:
Originally Posted by KayaR
I mene su mučila ista pitanja prije neke 3 godine. Naravno, kada se bebica rodi više ne možeš ni zamisliti kako bi bilo da ga nije bilo. Sve ih beskrajno volim, ali sa trećim najviše uživam. Valjda zato jer sam svjesna da tako brzo narastu. A i oni ga puno zabavljaju, pa ja imam više vremena.
Eh, a financije? Mislim da im nebi mogla ništa više pružiti da ih je dvoje. Između jednog i troje je velika razlika i ponekad (kad najstariji poželi bezobrazno skupu igračku) pomislim kako bi mu je mogla kupiti da nema braće. Ali mislim da ovako puno više profitira u raznim drugim segmentima. Da ih je dvoje, opet mu nebi mogla kupiti tu igračku.
I sada bi željela i 4. Ali ta će pričekati neka bolja vremena...
Spring :*
Nas je troje-mama je uvijek htjela 4...a živjeli smo daleko ispod standarda koji se tu spominje kao nizak (s autom mlađim od 15 godina :lol: )...za svo troje je bilo novca za studij (kod mene i u drugom gradu), za zimovanje ne bi bilo ni za jedno....nekako se starci snađu.
Ja se bih voljela barem troje -jedno na putu i daj Bože da ne bude posljednje, bar dvoje...a ostalo zbog godina ne znam hoću li stići....blizanci bi mi došli ko naručeni. A novaca...nemam ni koliko sam planirala za prvo, malo sam se trgla i
dosta stvari odradila za budućnost čim sam vidjela plus (da sam tako razmišljala ranije, imala bih više para...).
Nekako sam najvise brigala oko toga da li cu se svoj deci stici dovoljno posvetiti,a ne sta cu im moci kupiti.
Iz detinjstva najvise pamtim maminu posvecenost meni,a igracaka sam imala raznih,samo za sebe.
Pa onda razmisljam.....da sam mamu morala deliti sa bratom ili (i)sestrom,da sam imala manje igracaka,da li bi mi bilo krivo.
Mozda tada bi...
Ali uvek dodje tuzni cas kada roditelja vise ne bude,i sve sto ostane su deca,koja imaju jedni druge.
Ja to nemam,ali zato moja deca imaju,i zbog toga sam najsrecnija. :heart:
Da, a ne treba zanemariti ni bratsko-sestrinsku ljubav i tu djeca uče, dobijaju...Quote:
Originally Posted by KayaR
Bilo bi dobro napraviti eventualno razliku među djecom-bar te tri godine, a kasnije mi se čini da "dijeljenje" roditeljske pažnje ide bolje.
Što se tiče ovoga zadnjega, tu se slažem potpuno-hvala Bogu moji roditelji su još živi, ali starenjem se povećava briga djeteta za njih (ne govorim o materijalnoj brizi, nego o emocijama) i to je puno lakše podijeliti s nekim s kim si ipak-u identičnoj situaciji. Vjerujem da je tako i kad dođe neizbježan kraj.
ana.m,, hvala što si otvorila ovu temu.
Nena-jabuka, di si? zanima me i tvoje mišljenje...
Meni je ova tema baš zanimljiva, ali jednostavno mi nije jasno zašto samo ja ispadam prizemna? Valjda jesam takva. :lol:
Ja isto želim najmanje dvoje djece, možda i troje, ali opet mislim da nema te ljubavi ovog svijeta koja može pokriti financije ako su premale i koja može pokriti vaše vrijeme za djecu ako ga nemate.
Ja bih uvijek prvo od toga krenula. :)
Najteže je bilo s nula na prvo. Najlakše sa drugog na treće. Kad se sjetim tog razdoblja kad se on rodio, kad smo došli kući i čitave te atmosfere, baš mi nekako bude toplo oko srca. Bila sam najopuštenija, najveselija, najsposobnija..ma sve nešto u pozitivnom smislu. Što se materijalnog tiče, on nama nije zasad neki veliki izdatak jer uglavnom sve nasljeđuje. Dobro, nije baš sve ali nije problem kupovati cipele i jednom u pola godine komad robe. Mene je strah kako će biti kad narastu i kad odu u srednju školu, pa na fakultet. Već sam se pomirila s tim da u Zg neće moći ići, kao npr većina studenata odavde, nego bliže. Ko će to sve obući kad ti dođu 3 teenagera? :mrgreen: Ma i strah me i veselim se nekako. Ja razmišljam o četvrtom, eto kako nam je, da ti skratim priču :)
Maria, kako misliš dobila si dvoje odrasle djece? Nisam u toku, daj objasni
O vremenu neću jer ga imam. Ali nismo daleko od istine ako kažemo-di ima za jedno, ima i za drugo. Kad ideš računati ukupnu svotu koliko ti jedno dijete košta, možeš slobodno na guzicu pasti. Ali živeći malo po malo, to i nije tako strašno. Ja recimo ne mogu razumjeti ljude koji se odluče na jedno, o tome su masu puta raspravljale i ne trebamo se vraćati na tu temu ali biti toliki ziheraš i paničar, pa radi straha o nedostatka novaca i vremena uskratiti sebi i svojoj obitelji još jedno dijete, mi je baš čudno. Zamisli se sa 70 godina, oće ti biti drago?Quote:
Originally Posted by Anemona
Mislim, nije da imaš 5 pa razmišljaš o 6. nego postoji opcija za drugo. Ili da si radno nesposobna ili socijala pa znaš da materijalno to ne možete priuštiti
stiže opširan pp, ja sam mislila da svi znaju
ja bi da nas je pet. ali ni nas četvero nemamo rješeno stambeno pitanje (živimo u 30 m2 koji nisu naši). to je TO materijalno koje me muči, a ne hoću li imati za komad robe ili za slobodne aktivnosti.
ana ipak vrijeme lijeci brdo toga, dakle troje :love:
imam dovje i trudnoca s balerinom bila je sok. mislim da mi se sad zalomi i trece da bi to puno lakse podnjela nego trudnocu s drugim.
sredila sam svoj posao koji m oze lako ici s djecom.
ali meni je dvoje dosta pogotovo zbog mojih godina.
imam dvije sestre, ne sjecam se da sam bila zakinuta u djetinstvu za nesto, a i tad nisu bila laka vremena, pogotovo um ojoj obitelji, jer smo kupili stan za stariju sestru koja je dosal studirati u zgb. ja nisam isla na ljetovanja na more, ali u toj dobi to mi i nije bilo vazno. vazno mi je bilo biti s mojom ekipom iz kvarta. zamisli ljeto a cijele dane vani s svojim drustvom :heart: .
troje ko dvoje je sto se tice hrane istinito, uvijek mogu jos nekog nahraniti kad dodje bez frke, tako da iskreno mislim da bih mogla uvijek dati hranu trecem.
u danasnje vrijeme po meni obilja mislim da klincima ne fali ni igracaka. osvrni se samo u sobi svojih klinaca i reci da li mislis da sljedecu godinu dvije ne dobiju niti jednu igracku da se ne bi imali s cim igrati. tako da i taj segment koji je klincima bitan mi se cini zanemariv.
ali ono sto je bitno i sto moze utjecati kod nekih na odluku jesu veci financijski troskovi:
- auto, ali kad ga kupis sad imas ga dulje vrijeme, a kasnije kad vise AS ti ni ne trebaju pitanje je da li ce te i kad ici svi zajedno.
- autosjedalice, jer znamo da traju po 6 godina, a bome treba ih
- da li trebas mijenjati stan? dok su jos mali koliko znam meni se tvoj cini sasvim dovoljan, jer stane ti i treci krevet, ali da li je dovoljan kad imas skolarce, koji trebaju svoj mir. no to je u dalekoj buducnosti.
- koliko znam nemas pomoc baka, e sad meni taj segment ne bi utjecao na bilo sto u zivotu, ali nekima je bitan, mislim da je i kod tebe zanemariv.
i meni na ovoj temi fali litala
:heart:
s jednom recenicom cak i meni bi stavila bubu u uho za mozda jos jedno.
ovo ljeto sam ljetovala s obitelji koja ima 6 klinaca. kod njih je sve nekako skladno i moram ti priznati cini mi se sasvim normalno. spadaju u prosjecnu HR obitelj i meni su se cinili jako sretnim. a majka je bila svima posvecena i manje isfrustrirana od mene s mojih dvoje. a bome nisu mi se cinili ni gladni ni lose obuceni.
i ako ti se javlja pitanje da li jos jedno mislim da odgovor ne trebas traziti u financijama, vec da li ce to upotpuniti tvoju obitelj, jer sretan covjek je bogatiji s malo nego nesretan s puno :love:
Nisi ti mene shvatila ja želim svakako dvoje i imati ću ih ako Bog da, a 3. možda (ako se zalomi). :lol:Quote:
Originally Posted by Trina
Ja gledam po sebi, MM puno radi i s drugim djetetom želim biti do njegove druge godine doma, jer mislim da je to jako potrebno, i ne želim prolaziti ranojutarnja odvajanja, plakanja,....
Treče meni nema smisla ako si ne mogu priuštiti da budem s njima dok najmlađi navrši 3.
Meni je ustvari kod odluke o broju djece bitniji faktor koliko vremena im mogu posvetiti, nego koliko novaca imam. Naravno ako imam za osnove, a to smatram da imam.
Ti i sama vjerojatno kužiš kaj mislim, jer si odlučila biti doma s djecom, i meni je to ok, to i ja želim.
Ali meni nije nikako opcija da i mene i MM - a nema doma od 6 do 18, djeca su u vrtiću, dnevnim boravcima i slično, kod bake, čuvalice,... i onda imamo 2 sata svaki dan za biti s njima. To za mene nije život i to ne želim.
Ja nisam nikako pobornik one teze da je dovoljno malo vremena ako je kvalitetno, jednostavno u to ne vjerujem.
E da, oo što pišem da ja žeim biti doma s djecom, ne mora nužno biti mama, može i tata, ali je bit da vremena za djecu mora biti i to mi je najvažnije.
Ustvari Trina vrlo slično razmišljamo po tom pitanju. :)
Ako ćemo o troškovima, treće dijete može koštati puno, a može i jako malo, ovisno o tome koliko trošite/štedite.
ana.m, obzirom da si forumskoj javnosti poznata kao vrlo štedljiva ( McAna.m :mrgreen: ) treće dijete ti neće značajnije povećati troškove.
Imaš i sina i kćer, dakle što god da dobiješ, robicu već imaš, igračke imaš, opremu imaš, ostaje ti kupiti cipelice dva puta godišnje i naravno hrana, ali znaš kako se kaže, gdje jede četvero, uvijek ostane i za petoga.
Osobno, ne ide mi baš ekonomiziranje i ne bih se odlučila na treće da sam imala financijskih problema.
Što se tiče organizacije sa troje djece, mi nekako kao i davorka, svuda zajedno.
Sve se zapravo brzo posloži i taj osjećaj zajedništva po dolasku treće bebe je predivan.
mi ih imamo troje i mislim da je najteze bilo kad smo dobili prvog sina.
nismo imali iskustva, nismo vise bili "slobodni" raditi kad/sto nas je volja i sl...
kad smo polako uvidjeli kako je sve ok (pri tom nismo uopce razmisljali koliko cemo imati novca kad npr krenu u srednju skolu i sl) odlucili smo se na drugo dijete.
bilo je cupavo prvih mjeseci dok je mladji bio beba a sad su dvojica kao jedan. suprug je vise s njima po vani, svukud ih vodi, sve moze sam, decki slusaju, igraju se zajedno...a ja sam s bebicom.
s njom i jos jednim sinom mogu sve sama, ali bome kad ih je troje samnom, teze mi je jer je mala razlika.
ukratko, uzivamo sa svojom djecom, vodimo brigu o zdravlju, svom poslu, zelimo raditi, miislimo da djeci nece nis faliti ako nismo s njima do 3će godine po cijeli dan....
Anemona, ne razumijem to sa vremenom, da li ti smatraš da sa dvoje djece trebaš imati duplo više slobodnog vremena ili?
Pa ne ideš u park i šetnju prvo sa jednim, a poslije sa drugim, ne čitaš priču jednom, pa drugom, ne igraš se danas sa jedni, a sutra sa drugim...
ajde necemo o parkicima, jer ce ana m. odmah odbaciti sva misljenja kako je s troje klinaca super :lol:
Jednostavno, kao što sam i rekla mislim da je ona famozna rečenica da je malo provedenog vremena ali kvalitetno s djecom dovoljno, sranje.Quote:
Originally Posted by piplica
Ako roditelji imaju takvo radno vrijeme da im ostaje 2-3 sata dnevno da budu s djecom onda to ne ide. Svejedno da li je u pitanju jedno, dvoje, troje, četvoro djece. Vremena za njih mora biti.
Isto tako ako mama planira 2., 3., 4. dijete, a mora se vratiti na posao nakon 6 mjeseci ne radi želje da radi, nego radi financijske situacije, a dalje dijete preuzima baka, čuvalica, vrtić,.... meni to nije opcija.
Na takav nedostatak vremena mislim.
Ali to je samo moje mišljenje, nekome možda vrijeme nije toliko bitno.
Naravno da se ne možeš isključivo posvetiti svakom djetetu ponaosob ako je više djece, ali, kako kaže piplica, možete se igrati svi zajedno, ili otići negdje zajedno.
Osobno, sad mi to vrijeme koje sam prije imala za igru samo sa jednim djeteom fali, ali vjerujem da ću nadoknaditi kad beba malo naraste. Pokušavam biti sa njim što više kad je MM doma, pa on preuzme bebu.
Ali, ja sam oduvijek htjela više djece (onda kad sam se ipak odlučila da ću imati djecu :mrgreen: ).
Brinu li me financije? Pa, bilo bi glupo reći da mi je svejedno, ali nije mi to bilo presudno pri odluci o drugom djetetu.
Mi smo s tim poslom napravili neki kompromis. Zapravo ja. S prvim djetetom sam išla raditi na 4 sata sa 6 mjeseci jer smo bili u kreditu i jednostavno sam morala, čuvala ga je tih 4 sata moja mama koja je tada bila 57 godina,mlada penzionerka. Bilo je super, praktički nije ni osjetio da me nema, jer je u tih 4 sata 2 sata spavao i onda otišao prošetati s bakom i ja bi već došla. S drugim djetetom sam ostala 13 mjeseci doma (porodiljski i mjesec dana godišnji), kasnije ga je čuvala teta čuvalica do 3. godine. S ovim najmlađim ću ostati skoro do njegove 2 godine (nikako ne mogu tri iako imam pravo i zbog financija i zbog mog posla na koji se moram vratiti i želim), ići će u jaslice i kombinirati ćemo s bakama. Ove 2 godine koje sam mu pružila ( i svima njima) su nam nezamjenjive, bilo nam je prekrasno, ručak uvijek skuhan po željama, šetnjice, parkići, naše igre doma, uostalom moje prisustvo u kući koje njima daje veliku sigurnost. S obzirom da smo si mogli priuštiti ostala sam 2 godine doma umjesto jedne, ali ne mogu ostati 3 godine. Ja sam ipak zadovoljna i sa te 2 godine, mnoge žene si ne mogu ni to priuštiti nego idu raditi s godinu dana djeteta bez obzira što imaju pravo ostati 3 godine. Od veljače idem raditi, znam da će mi tempo biti full speed, ali nema veze, prošla sam to već 2 puta, taj povratak na posao i sve je funkcioniralo dobro. Ja jako volim biti s djecom, obožavam, ali ne vidim sebe kao domaćicu, svoj posao volim i ispunjava me. Stariji dečki su već veći i njima će biti drukčije kad budem radila, ali to je, po meni, i dobro za njih jer će se postepeno osamostaljivati u nekim stvarima. Bake će ponekad uskakati i sve će biti super.
Ja sam s prvo dvoje ostala kod kuce do pune 3 godine starijega sina.
Kada smo se odlucivali na trece bilo je vise faktora za,a naknadnom analizom razloga protiv smo zakljucili da su svi do jednog bili komformisticne prirode.
Momci su vec veliki,zivot ima ustaljeni tok,mozemo im priustiti sve sto im treba(pa i vise od toga),s njima mozemo svuda,konacno spavamo po celu noc.... :mrgreen:
A razlozi za?
Njih je bilo manje,u stvari jedan jedini.
Htela sam curicu,nekako mi je bilo nezamislivo da je necu roditi pa makar i u 40toj.Satic je ubrzano otkucavao,Bog me pogledao i rodila se :heart:
MM nije delio moj entuzijazam,smatrao je da smo prestari da dobijemo bebu i morile su ga realne zivotne brige po tom pitanju.
Dete je najlakse roditi,treba ih odgajiti,odskolovati svo troje,izvesti na pravi put,poziveti zdrav dovoljno dugo za njih....
A meni je sve bilo roza kada sam spoznala da sam trudna i nikako nije dolazilo u obzir da bude drugacije.
Ne znam da li bih isto osecala i razmisljala da smo vec imali curicu i decka,mozda ne bih...
Ali,sad mi je najprirodnija stvar da se ima troje,nema nista lepse.
i cudi me sto svi nemaju troje :mrgreen:
Mm kaze da nisam bas normalna.... :/
Tu sam, pratim Vas i jako mi je zanimljivo.
Čak sam se i rasplakala! :(
ana, jel ti i TM želite treće?Quote:
Originally Posted by ana.m
jel mu možete (kao i drugom dvoje) priuštiti normalan život?
jel ga smatrate veseljem?
ako da, go for it.
A da ne pominjem da nakon naseg treceg jos tri para nasih bliskih prijatelja dobilo po jos jedno dete.Iako im je razlika po 10,cak i 12 godina :D
U pocetku su nas gledali malo :shock: i :/ ,ali sada su presrecni.
Neko pomenu godine :) Mi sve cure smo rodile u 40toj :oops: i bas smo mlade i ponosne :mrgreen:
I tacno je da ne treba suvisno razmisljati.Ako zelja postoji,tinja i ne prestaje,ako se ima osnovnih uslova-samo napred :love:
Quote:
Originally Posted by KayaR
Kad čitam ovaj post oči su mi pune suza. :cry: Stvarno super post. :love:
E da dođe mi da idem na treće. Tko zna možda i nagovorim MM. :P
Seka :*
Pa da znas,sad kad ponovo citam,i meni krenu suze :(
Mi nismo imali taj stambeni niti finansijski problem.
Ali smo imali kljucni,a to je da imamo samo jednu zivu baku od 80 godina,da je MM jako cesto i dugo na putesestvijima i da cu sve za sta se odlucimo morati skoro skroz sama.
Da se ne udaljimo bas previse od teme,razlika izmedju dvoje i troje jeste velika,ogromna.
I svaka zena oseca da li je spremna i sposobna za takav podvig.
Kod mene je srecna okolnost sto su sinovi vec porasli i samostalni,pa mi puno i pomognu.
Moja dobra prijateljica je rodila troje za 4 godine-e,ja to ne bih mogla!
Ovako je nasa malena dosla kao slag na torti.Ma! Kao visnja na vrh slaga na torti :D
Najveca dilema je meni bila,da li rodjenjem jos jednog deteta cinim dobro ili ne starijoj deci :(
Misljenja su mi se menjala vise puta dnevno,zestoko sam to prozivljavala.
Sad kada ih gledam u slatkom zivom klupku kada se igraju zajedno,mislim kako sam glupa bila da sam ikada ista slicno i pomislila :oops:
MM cesto pita sinove-pa sta bi vi sada radili da nje nema?
A oni odgovore-pocrkali bi od dosade :lol:
Pa i nama bi bilo dosadno.Zasto uzivati u miru i spavanju,kada mozemo uzivati u celodnevnoj guzvi i galami,ciki,vrisci i poljupcima koji prste na sve strane :lol:
Sorry sto sam zabrazdila,mene ova tema vrlo dira :*
KayaR, sad kada ti gledam potpis vidim da su nam dječica gotovo iste dobi, tvoj srednji je 2001. moj je 2002. i moj najmlađi je isto 2008. ali malo ranije od tvoje curice. Ja sam isto Andreja rodila mjesec dana prije 40-tog rođendana, isto sam jako željela još jednu bebu, baš još jednu bebu, naravno da bi bila sretna da je bila curica jer imam 2 dečka, ali i ovako sam presretna. I to što kažeš, mogli bi sada imati miran život, dečki su već veliki, možemo s njima kud hoćemo, na dočeke Nove godine, tulume raznih vrsta...možemo ih ostaviti s kim god od rodbine i prijatelja pa bi muž i ja mogli na put...da ne nabrajam. Ali, meni se sve to ne može mjeriti s našim sadašnjim životom s našom bebom, s našim mišićem koji hoda, ali još nije zapravo progovorio, kad viče: mama, tata, mama, tata i onda nas grli i ljubi onim svojim malim ručicama, naš mali frčkavi anđelčić...
Htjela sam to proživjeti još jednom i ne bi mijenjala svoj sadašnji život ni za što.
eto, tako i ja osjećam.Quote:
Originally Posted by KayaR
a ovo:
i mene to malo muči. al onda se sjetim da me je to mučilo i kad sam čekala / planirala drugo. Vjerojatno bi bilo čudno da me to ne dira, mislim da to samo pokazuje koliko volim/volimo svoju djecu. A gledajući sada svoje dvoje, bez obzira na razliku u godinama, kolika ljubav među njima vlada, ta dilema skoro i nestane.Quote:
Najveca dilema je meni bila,da li rodjenjem jos jednog deteta cinim dobro ili ne starijoj deci :(
davorka draga,bas tako!
Nadam se da delujemo podsticajno na mame koje se dvoume ;)
[quote="KayaRNadam se da delujemo podsticajno na mame koje se dvoume ;)[/quote]
je, djelujete, samo da znate ;)
na mene jos uvijek ne :mrgreen:
ne bi razloge da one koje motivirate ne okrenem na svoju stranu 8)
Ma 100 ljudi može napisati svoje razloge za ili protiv, možemo pročitati 100 pozitivnih priča, ili 100 priča s druge strane. Lijepo je čuti tuđa sretna i zadovoljna iskustva, ali svaka obitelj je drugačija, svi mi drugačije živimo, imamo druge prioriteta, i rijetko što zajedničko osim ljubavi i želje za djecom.Quote:
Originally Posted by spajalica
Tako da na kraju svatko mora pogledati točno svoju situaciju tu u kojoj je, svoje uvjete, svoje dileme, svoje želje, strahove,.... i onda odlučiti.