Nasilje u višim razredima oš

Citiraj:

---

split prvotno napisa

Meni nekako ovaj problem ne izgleda velik ako postoji volja. Osobno bi da sam ravnateljica preventivno tijekom odmora šetala oko školskog dvorišta i pratila situaciju. Ukazala bi razredniku na problematične učenike i zamolila ih da tijekom odmora prošetaju dvorištem. Pregledala kamere. Pozvala roditelje i pokazala im video materijal sa spornim situacijama. Pozvala roditelja i dijete na razgovor. Znam da postoji dežuran profesor ali isto mislim da je jedan malo na tu masu djece. To je ono šta se može napravit odmah bez ulagana i samo malo volje.
Dugoročno i uz malo ulaganja uvela bi im tjelesni odgoj svaki dan, natjecanja u sportovima, vikendima dvoranu na raspolaganje, neke zanimljive akcije, izlete, karaoke. Također uvela kuhani obrok ili marednu sa zdravom prehranom bez aditiva koji im potiču agresivnost, puno glukoze i sl. smeće na kojem su svaki dan.

---

Slažem se s idejom, ali u praksi to tako ne funkcionira... Ne radi se tu o volji. Evo zašto: teško je dovest roditelje (na svakom roditeljskom sastanku su uglavnom roditelji djece s kojima nema problema, a ako svrate i oni drugi, uglavnom se čuje samo njih i tjeraju svoje. Često vam se na brzinu razjasni ponašanje djece kad vidite kako se ponašaju njihovi roditelji...

Dalje, dvorane (ako i postoje) obično su u funkciji veći dio vremena. Postoji u zg onaj program "Vikendom u sportske dvorane" ali tamo se uglavnom skupljaju i divljaju neodgojena djeca. Ja sam svoje vodila, pa prestala. Isto je i s ostalim aktivnostima (borilačke vještine, ples) koje se odvijaju u dvorani - ima toga, ali klijentela je svakakva... Dovoljno je da im vidite dvoranu (i školu kojoj razbijaju prozore bar jednom tjedno) pa da poželite odseliti na Mars...

Svjetlo na kraju tunela ponekad su učitelji i nastavnici, ali ne uvijek. Nije lako organizirati dodatne aktivnosti jer to netko treba platiti. Za djecu čiji su roditelji svjesni toga takvi programi i ne trebaju - takvi su po treninzima, u školama stranih jezika i glazbenoj školi, tj. bave se nečim. Ostali, čiji roditelji ne misle da se djeca trebaju nečim baviti (nego na roditeljskim sastancima prigovaraju da je školski program preopsežan) uglavnom cirkusiraju, maltretiraju mlađe, uništavaju inventar u školi i oko nje itd.

I tako... U školi se uče prava djeteta - jedno od njih je i pravo na mir, koji moje dijete nema u školi ni trenutka.
U školi se uči piramida zdrave prehrane, a boravkaši jedu salamu i linoladu! I ne mogu drugačije za 12 kn dnevno (mnogima je i to puno) a NE MOŽE SE samoinicijativno organizirati bolja prehrana uz veću participaciju jer Grad Zagreb to ne dozvoljava. Jako se pogoršala prehrana u 3 godine koliko to pomno pratim.
U školi se moja djeca uče nositi s nasilnicima (i donose te stavove doma). Ja ih ne mogu odgojiti kako da reagiraju u razrednom okruženju jer nisam tamo. Agresivci često nasrću na mirnu djecu i to je problem. A ne vidim baš puno prostora za poboljšanja. Stručna služba postoji i radi, ali je nedovoljna - premalo ih je u odnosu na potrebe.

Btw. baš se spremam na razgovor jer je moj sin u petak došao u školu pun modrica. Pošaljem u školu zdravo i veselo dijete, a vrati se utučeno i pretučeno. U petak sam razgovarala s popodnevnom učiteljicom, jutros s jutarnjom, slijedeći korak je uprava škole (stručnu službu smo već odradili prije, bez rezultata). Ne krivim samo školu jer to se znalo događati u vrtiću, ne idem prigovarati, idem vidjeti može li se tome kako stati na kraj.

da, vječiti problem-nasilje-osobno razrednica razreda u kojem se pojavilo nasilje, ne u fizičkom obliku (jer bi se to u našoj školi vrlo brzo razrješilo) ali u verbalnom. I to je tako teško zaustaviti i riješiti. Iako, sada nakon 2.5 g. ja se NADAM da je stalo. Što smo poduzeli? Roditelji obavijestili razrednicu, po hitnom postupku se uključila pedagoginja, svi su pozvani na razgovor, srećom su svi roditelji bili voljni surađivati (pravi problemi nastaju kada se roditelji ne žele uključiti),održane su radionice, trudim se osluškivati o čemu razgovaraju, uletjeti u razred pod odmorima, razgovarati s njima. Ključni dio je odličan pedagog ili psiholog koji će pratiti djecu, kazne koje su ponekda oštre, ali potrebne jer djeca moraju shvatiti da nedopušteno ponašanje donosi ozbiljne posljedice s kojima na kraju oni moraju živjeti, i ono ključno da i roditelji shvate da, ako je dijete zaslužilo kaznu,onda je mora i dobiti. No, ako se roditelj žali, onda nažalost,uglavnom sve padne u vodu te je škola nemoćna.

žalosno je društvo koje ne može odgovoriti na ovoovaj slučaj s dječakom u sesvetama je koma, ali hvala novinarima koji su se uhvatili teme bitne za opće dobro, pa možda nešto budea najlakše se zatvoriti iza svojih vrata, bez obzira radi li se o našem stanu ili o državinaši zastupnici , tj mi smo smo odgovorni što država ne daje učiteljima alate koje mogu koristiti, npr -nek udalje zlostavljača doma, ali onda bi treblo organizirati školovanje doma koji mjesec,( ovom bi to sigurno bila dobra kazna jer ne bi imao publiku), a to je malo težeimala sam puno susreta sa zlostavljanjemškola je isto u programu unicefa škola bez nasilja blabla, učiteljica je sazvala sastanak i izrecitirala nam i podijelila knjižicu ako se dobro sjećam s nekim tekstom, najupečatljivije je bilo što je na kraju rekla da je eto ovo morao biti sazvan sastanak, pa je ona nama rekla šta je moralakad su maloga istukli,a ja se bunila - mama, pa to je ulazak u muško društvokad su ga istukli,,a on ima vratio- zvana sam u školu istog momentakad su mu bacali torbu u wc - pa zašto mu nije bila sa svim ( pod tjelesnim) nego 3 metra daljekad su ga opet izmaltretirali ( dijete je šutilo, jedva saam to skužila) tražila sam postupanje po protokolu o nenasilju.konačno je nastala frka, pa je bio malo mirrecimo nikad se nisam sjetila razgovarati s predstavnikom roditelja u vijeću roditeljanetko je gore spomenuo zvanje odvjetnika, nažalost, meni se to učinilo nepotrebno, mislila sam, ma šta ću izvoditi, pa ni ne poznam nikog odvjetnikavjerujte, da sam otišla u ured nekog od poznatih odvejtnika i s njim došla u školu, svaka, ali baš svaka lipa bi mi se isplatila koliko se moje dijete napatilokad su nasilnici dobivali ukore, njihove mame su zvale svoje odvjetnike i trgale se da ukori nisu zakonski ovako i onako, nisu se zapitale zašto su njihova djeca takvai nijedan takav roditelj neće, ali mi tu ne možemo ništa, možemo:tražiti da se zakoni mijenjenju, jer škola bez dopuštenja roditelja ne smiej ni prebaciti učenika iz razreda u drugi razreddovoditi odvjetnikerazgovarati s roditeljima iz vijeća roditeljadočekivati svoje dijete ispred školetražiti da se dovedu psiholozi koji rade radionice o nenasiljuneprestan, na dnevnoj bazi zvati školu i provjeravati stanje ( meni su se kleli da će sve biti ok, jer dežurni učitelji revno vrše svoje dužnosti, na upit kako se sve uopće dogodilo unutar škole ako imaju dežurnog učitelja tako revnog, malo su blijedo gledali)u slučaju nasilja tražiti postupanje po protokoludokumentirati, svakako dokumentirati , pa i kad nema fizičku ozljedu lijepo doktoru , pa nek napiše koliko je dijete povrijeđenohoću reći, tu ima više fronti koje su u spletu:školaroditelji druge djecemi sami

Mislim da su se tu profesori iz nekog razloga "stavili po strani" - mislim sami sebe. Izgleda da su to izabrali kao pametnije rješenje. Istina je Peterlin kad vidiš neke roditelje - sve ti je jasno.
Nedavno gledam jedan prilog o učenicima koji koriste usluge prijevoznika, a vozač se žali da su demolirali autobus.
Evo jednog primjera kako se to rješava. Jednom sam išla kao pratnja na ekskurziji. Odmah čim smo krenuli vozač je uzeo mikrofon i rekao: "Ovo je moj autobus i ako primjetim da ga netko uništava tijekom vožnje zaustavit ću autobus i svi VAN. To može bit i u sred šume i ne zanimaju me VAši roditelji i Vaši profesori. ZAnima me samo moj autobus je od njega živi moja obitelj. Za sve ostalo sam na raspolaganju, puštajete muziku koju hoćete, mjenjajte raspored vožnje i polasaka, sve šta želite.
Dakle, postavio je pravila igre u startu!
Izuzetno je teško bit profesor danas.

ovo društvo u zadnjih 20 godina tolerira nasilje. moj potpis nije bez veze, koga zanima izguglat će.

ja nemam problema s disciplinom za sad . to što mi broje iza leđa , briga me ... na satu svi rade i pristojni su .

Pozdrav,
Trenutno pišem završni magistarski rad u kojem se bavim zlostavljanjem u društvu, u svakom kontekstu. Možda je malo ružno, ali htjela bih vašu pomoć u smislu da mi kažete najgore, najružnije rečenice koje su vam uputili zlostavljači. Ako će vam biti lakše, ja sam također bila žrtva zlostavljanja tako da znam što ste prošli.
Radim ovo isključivo iz razloga da imam stvarne primjere stvarnih ljudi.
Hvala vam puno na izdvojenom vremenu <3

Yino Lada
vjerujem da se zlostavljanja događaju zbog otuđivanja iz društva, pa biće koje s jedne strane samo trpi zlostavljanje na nekom drugom mjestu zbog labavih pravila ponašanja i nepokazivanja interesa i ljubavi od strane zajednice na tom nekom drugom mjestu se prometne u zlostaljača. Meni posebno drag film The Ron Clark Story s Matthewom Perry-em u glavnoj ulozi savršeno opisuje uzrok-posljedicu u kojem god smjeru vezanih odnosa hoćeš.
A imam što pisati na temu izgovorenih uvreda pa se javi u inbox.
Sretno s magisterijem i nadam se da ćeš imati prilike stečeno teorijsko znanje pretvoriti u praktično (ako već nisi), razuvjeriti se u neka pisana pravila, i biti od pomoći društvu u kojem živiš, jer nam to na kraju svima treba više, međusobne interakcije koja rezultira empatijom.

Kao novi član Yino lada nema mogućnost privatnih poruka.