Mašenka, a kako se vide te gljivice? Pitaš veterinara ili ih možeš sam otkriti?
Printable View
Mašenka, a kako se vide te gljivice? Pitaš veterinara ili ih možeš sam otkriti?
lijepe su mace :)
kao dijete sam imala sijamku i jako sam je voljela, ali ovo što sada imam... ta se ljubav ne može opisati :heart:
čitam ovaj topic sa zanimanjem, gledam slike, nalazim nas u svemu gdje pišete o konačnom skladu kada životinja jednom uđe u obitelj
ali, ovo me potaknulo da napišem post: ljubimac je velika obaveza.
slušala sam to sa svih strana, valjda nema onoga tko to nije rekao... onaj tko ima ljubimca, mislila sam, zna, a tko nema, zato ga ni nema.
i ja sam se ufurala u to, kao da sam to proživjela i znam iz prve ruke, a u stvari, nisam imala pojma... jedino da apsolutno svi tako tvrde
ukratko, mi smo svog ljubimca kući donijeli prije nepunu godinu dana, bio je dvomjesečni štenac... a ja sam unaprijed stisnula zube i odlučila podnijeti teret svih "obaveza", ne bih li, eto, udovoljila kćeri.
muž mi je opetovano naglašavao da si jasno osvijestim da on za "to" neće da zna... kada pas dođe doma, on tu obavezu sigurno neće preuzeti na sebe kada svi dignu ruke: ako hoće djeca - budu djeca, kada ne budu ona, pas je moj, da ne kažem i opet: moja obaveza
i tako, pripremila se ja kao da, u najmanju ruku, idem u afganistan na jedno 10 godina najmanje :mrgreen:
bez neke skromnosti, medo ima sve što je jedan pas može poželjeti.
a obaveze....
obaveze????
otvoriti mu vrata auta kada se spremamo negdje?
prošetati s njim svakodnevno iako je slobodan, u dvorištu, a ne u stanu?
dati mu obrok?
kovati planove kako ga prošvercati u kampu? :mrgreen:
odvesti ga na redovno cijepljenje?
okupati ga? staviti frontline svakih mjesec i pol? iščetkati ga? istrijebiti mu krpelje? žnjarati ga do besvijesti?
djeci i meni je to kao zrak koji dišemo - podrazumijeva se
i tati, i tati...
željela sam samo reći, ako postoji netko tko nema ljubimca jer je ljubimac obaveza (i još, k tome, velika) ....
demantiram!
ovaj puta iz prve ruke :)
Ajme, AM :heart:, i moja gine za pesekom..nadam se da ću joj moći ispuniti tu želju..
Bubi je došao kod nas kad su djeca imala 9 i 14 godina. MM u početku uopće nije bio zadovoljan tom idejom, ali danas nakon skoro 5 godina to je neopisiva ljubav i prvrženost s obje strane. Što se tiče obaveza koje pas nosi sa sobom ja sam ih bila u potpunosti svjesna, ali sam ipak nadobudno mislila da će podmladak ipak malo više sudjelovati u brizi koju pas zahtijeva. Ništa, pomirila sam se s tim i stvarno mi nije teško jer naš Bubi je jedno takvo prekrasno stvorenje kojeg jednostavno ne možeš neobožavati. Evo i dok sad ovo pišem on mi sjedi kraj nogu i "čuva me". Djeca mu uglavnom služe za igu i glupiranje, ali smo mm i ja ipak na prvom mjestu. Interesantno, ali skroz malu djecu baš ne obožava i uredno ih izbjegava. Međutim, izrazito je tolerantan prema maci koju smo spasili prije 2 godine i koja je također član obitelji, ali na malo drugačiji i manje "ovisan" način. Inače, on je kastriran, a ona sterilizirana jer živimo u stanu i drugačije bi ipak bilo mučenje i za nas i za njih. Zanima me kako je to išlo kod vas drugih koji imate ljubimce u stanu? Da li su također serilizirani ili se niste miješli u prirodu?
Bodulica,
Moje su tri mace isključivo u stanu, prvu sam dobila kastriranu, a drugog mačka i treću macu sam nosila na kastriranje kada su se počeli tjerati. Mislim da je to bilo nužno, pogotovo kod mačaka i pasa kojima je "prirodno" mjesto uz ljude.
[QUOTEmamaineven
Mašenka, a kako se vide te gljivice? Pitaš veterinara ili ih možeš sam otkriti?][/QUOTE]
Mislila sam na razne kožne bolesti, i na druge zoonoze. Zapravo svejedno jer životinja ili je zdrava ili nije, zarazno za ljude ili ne, kad nešto nije ok idemo veterinaru.
Konkretno gljivice se najčešće primijete u vidu ogoljelih mjesta bez dlake i/ili prorijeđene, prhutave dlake.