-
Kad sam rodila prvog sina imala sam pudlicu staru 13 godina. Činilo se da ne doživljava baš nešto bebu, ponjuškao bi ga i otišao. Nije mu se ništa promjenilo u životu, i dalje je spavao sa nama u krevetu, kod nogu. (ovo sa spavanjem u krevetu razumiju samo oni koji imaju psa u stanu). Jedino ga nisam mazila toliko jer je mali stalno bio na cici. 2 dana nakon što smo došli iz bolnice počeo je šepati. Odveli smo ga vetu, slikali i zaključili kako mu nije ništa. Vet je rekao kako je to jako često kod pasa, da su ljubomorni na pridošlicu i glume bolest da privuku pažnju. Uglavnom prošlo ga je brzo, ali nikad nije imao neki odnos sa bebom. Na žalost je uginuo nakon 9 mj.
Sada imamo 2 pinčice i još dvoje djece. Obožavaju jedni druge, nikad nije bilo problema.
-
Mi imamo psa i čekamo bebu, evo u terminu jesmo pitanje je dana...i muku mučimo s drugim ljudima iz obitelji od kad sam ostala trudna jer imamo psa...ne vrijedi ni jedan argument-ni onaj ginekolga ni veterinara a ni pedijatra ( da i tamo smo se čak konzultirali) oko toga da ako je pas čuvan,zdrav, održavan,ima dobro ponašanje i svoje mjesto ne može naštetiti bebi,dapače. Ali niti jedan. Svekrva je uvjerena da će beba progutati dlaku i da će se ugušiti dok je s druge strane moja mama neki dan gledala Dobro jutro Hrvatska gdje su govorili o bebama i psima i njoj je tek to pomoglo da shvati da ako malo pripazimo neće biti bebi ništa.
Po pitanju čistoće stana, slažem se da treba čistiti malo više, a posebno dok djete krene puzati ali ne do te mjere da sve moram prešpricavati antibakterijskim sredstvom 100 puta dnevno. Naša kujica je spavala nekad s nama u krevetu, ali sama je uskakala u sred noći, sad ima svoje mjesto i svoja 2 krevetića pa bira gdje će. Imamo sreće jer je nevjerojatno inteligentna i vrlo brzo uči pa nemamo s njom uopće problema. Ona sama ode u svoj krevetić i spava tamo cijelu noć :)
Nije da nam je svejedno kako će se slagati s djetetom ali imamo povjerenja u nju, jako je obzirna prema meni od kad sam trudna, liže mi trbuh sad kad je velik i čini mi se da OK napredujemo u tom smjeru. Mislim, prihvaćam tezu da su psi životinje i mogu naglo i instinktivno reagirati tako da bez obzira na sve ne treba prepustiti sve igri slučaja nego usustaviti pravila i shodno tome naučiti psa - a ako se to dobro napravi odnosno ako se psa nauči da pozitivno reagira na promjenu ne vidim apsolutno nikakvog razloga da pas i beba ne idu skupa :)
-
moje iskustvo - čak više treba dijete naučiti nego psa...
pas, ako je dobro odgojen i poslušan, nije nikakav problem u odnosu sa bebom... mi imamo velikog psa i jedino smo morali paziti da slučajno u nekom veselju ne sruši malog... sve ostalo je super funkcioniralo, bez ikakvih problema... ako joj je smetao klinac ona se jednostavno maknula... a živjeli smo u 25 kvadrata...
klinca smo morali učiti - ne vuci za rep, ne čupaj dlaku, ne vuci za uši, draga Tija, ne grizi za nogu i tako :-)
higijena - mi smo samo svaki dan usisali, pogotovo kad je puzao... 100% sterilno ionako nije zdravo... a psu oduvijek brišemo noge nakon svake šetnje...
o prednostima odrastanja uz psa su napisane knjige i knjige... tu nema nikakve rasprave...
-
Zato je i pokrenut onaj projekt žute mašnice-pa se zna koji pas voli pažnju,a koji bi radije da ga se pusti na miru :) Ionako je tu roditeljska odgovornost najvažnija odnosno odgovornost vlasnika psa. I apsolutno se slažem da je bitno i dijete naučiti suživotu sa psima, ali i životinjama općenito..ne vole ni ptice,ni mačke ni ribe da ih se uznemirava, ne vole ni moje kokoši a posebno ako su se taman namjestile da snesu jaja :).
