I ja Pregnital. Cula sam da ne otvara apetit za razliku od Prenatala. E sad...
Printable View
I ja Pregnital. Cula sam da ne otvara apetit za razliku od Prenatala. E sad...
super je ova tema!
evo ukratko: 9 godina braka, 9 godina borbe sa neplodnošću, 2006. usvojili sina, sada ima 4 godine i 2010. iz 3. pokušaja MPO imamo sekicu, 23. tt.
bila hiperstimulacija od menopura, pa hematom i hospitalizacija, pa niskoležeća posteljica, pa ciste po glavici... sve je to sada iza nas i s nestrpljenjem čekamo našu malu Elenicu!
inaće mirujem jer moram, pijem Pregnital i magnezij, dobila 7 kila i za sada je sve pet!
Ja nisam primjetila da mi pregnital nešto povečava apetit, apetit mije dobar skroz otkad su mučnine prestale!
Anana1 prekrasna priča, svaka vam čast, vidi se tko voli djecu!
osijek, samo ti nemoj hvaliti druge... ja zaista još uvijek ne mogu vjerovati da postoje osobe kao što si ti i tvoj muž. poznajem puno ljudi i stvarno ne znam tko bi mogao biti toliko hrabar, uporan, lud, uvjeren u uspjeh, takve stvari doživjeti i ipak ići dalje... ne mogu to shvatiti, ma ja bi ti spomenik digla. TI si pravi heroj. Ti.
ispričavam se ako sam off topic ali, draga moja, kada bi svi oni koji kukaju zbog "životnih nepravdi" tipa minusa na računu, zločestog šefa, teškog života ili mame koje cvile jer im dijete ogrebe koljeno ili neke druge gluposti, kada bi oni svi čitali tvoju priču, ljudi bi bili mnogo zahvalniji na blagoslovima koji su oko njih a koje i ne primječuju jer su došli sami od sebe i nisu se za njih morali niti malo potruditi. bili bi zahvalni na životu... svojem i ljudi koje vole.
a mi ovdje znamo što nam znaći svaki otkucaj maloga srčeka na uzv, svaki pokret u trbuhu našeg dugo i predugo čekanog anđela, ne pada nam na pamet žaliti se na mučnine, kile, bolove i ostale trudničke tegobe... jedina nam je misao: samo neka živi..
ležala sam u Vinogradskoj sa hematomom tri puta većim od moje mrve, ma molila sam Majku Božju da preležim svih 9 mjeseci samo da se mrva rodi živa i zdrava... ne bih mogla podnjeti da ju izgubim nakon što je došla, a čekala sam je devet godina...
ma kako se, za Boga miloga, Ti Osijek i sve druge žene nosite sa takvim ogromnim gubitkom???
sada mi nakon 12 godina neprekidnog staža ističe ugovor 2 mjeseca prije porodiljnog i umjesto 6000 imat ću 1660kn. mm je u depri a ja ga pitam: da te je netko prije godinu dana pitao hoćeš li te novce ili svoju kčerkicu što bi mu rekao??? jako mu je bilo neugodno... dogodilo se. ježi ga. fale nam dva mjeseca i to je tak. ali imamo mrvu...
i eto. oprostite mi na ovom postu, upravo sam se vratila sa Kamenitih vrata, nije baš da sam neka uzorna vjernica ali zaista, od kada nam je Petar došao, uvjerena sam da nas Netko gore sve čuva... a i pucaju me hormoni..!
oprostite...
anana1 hvala ti na ovim lijepim riječima, ako moje iskustvo može postići da netko postane svjestan toga koje su prave vrijednosti u životu već to znaći da su moje cure ipak promjenile barem nešto na ovom svijetu svojim dolaskom i to mi je drago!
Ja se učim živjeti sa tim mojim gubitko i svjesna sam što je bitno u životu, novci nisu sigurno, i idem dalje, imam volje za život i puno još neostvarenih planova...a moje curice me prate u stopu i čuvaju sigurna sam i čuvaju i ovaj mali život koji raste u meni!
Čitam vaše priče i u većini prepoznajem neke svoje doživljaje! Ovo je prvi put da pišem na "trudničkom" forumu, jer uvijek iznova otvaram i ispitujem na potpomognutoj:)....Nakon 2 godine liječenja (prošlo ljeto ovarian drilling-policistični jajnici), slabog reagiranja na bilo koji oblik terapije, konačno smo početkom godine uspjeli doći do punkcije-1js, mužev spermiogram lošiji..No, dočekali transfer i ja sam bila sretna što sam konačno vidjela " i te iza prostorije", no apsolutno uvjerena u negativnu betu, čak doma nisam ni odmarala poslije transfera. Sad ću možda pametovati-ali vjerojatno nisam trebala slušati priče s hodnika, cura sličnih (ma boljih) dijagnoza koje idu već 4-i put u postupke i ništa.. Kad sam poslije posla otišla po nalaz bete-tražila sam štamparsku grešku i nisam vjerovala da je to moj nalaz: šok, nevjerica, smirivanje da mogu dovesti do kuće od suza i... naravno-sumnja da nešto sigurno nije u redu, možda je vanmaterična ili su jednostavno pogriješili u labu. Zovem dr, on kaže trudnoća, vadi novu betu i da, smiješ javiti mužu sretnu vijest! Svima su vam poznati strahovi prije SVAKOG UZVa, ali i beskrajna sreća kada je beba tu i srčeko kuca.Meni je trebalo oko 3 mjeseca da se malo opustim, dozvolim starcima da ikome pisnu o trudnoći, no i dalje sam radila i imala obrambeni stav da ništa to još nije sigurno i treba pričekati da se beba rodi, pa ću onda o nekim planovima. Oduševilo me kad sam bebu mogla osjetiti (sad ulazim u 32 tj, i zna me nekad "zezati" cijeli dan,a i po noći), ali sam sigurna da je tu i vitalna! Odbila sam kombinirane testove, jedino što je mene zanimalo je jeli beba u redu, a ginić se čudio kako me ne zanima spol. Kad pogledam unatrag-svjesna sam da mi je ovo definitivno najispunjenije i najsretnije razdoblje života (imala sam , bar dosad, lijepu i laku trudnoću, koristim godišnji i planiram uskoro na porodiljni...) Nasreću, nisam se morala odreći druženja, ljetovanja i svih aktivnosti koje sam i do sada radila. Uživam (konačno) u razmjenjivanju iskustava s prijateljicama koje su trudne ili već imaju bebaće, možda se zato nisam ni javljala na forume. No ja sam htjela pitati u vezi CR, čitajući vaše priče-saznala sam odgovor!(Baš danas mi je rodila priateljica koja je začela ivf postupkom-carskim rezom, a na zadnjoj kavi smo o tom raspravljale, naši dr nam nisu spominjali to kao uvjet). Hvala i sretno nam svima!!
Mi smo imali sve samo ne mirnu i lijepu trudnoću. Nakon povratka iz Austrije i stimulacije gonalima i menopurima dobila sam hiperstimulaciju i završila dva tjedna u bolnici gdje su mi rekli da oni ne vide ništa u maternici i da se ta trudnoća možda i neće održati na što sam poludila. Nakon povratka iz bolnice otišla u privatnu polikliniku gdje je blizanačka trudnoća potvrđena da bi u 7.tjednu izgubila jednu bebicu. Njena posteljica se nije htjela rastvoriti i u 13.tjednu maternica je htjela poroditi tu posteljicu i time je oštećivala posteljicu zdravog djeteta. Šanse za nastavak trudnoće su bile jako male, stvorili se hematomi, ali zadržali su me u toj privatnoj poliklinici i bolnici i nekim čudom uspjeli spasiti bebicu. Nakon toga do kraja trudnoće sam bila na utrogestanima i normabelima, ležala cijelo vrijeme i bojala se u jutro probuditi da se opet ne nađem sva u krvi ko u 13.tjednu. Ali izdržala sam i u 38.tjednu rodila prirodnim porodom bez dripa i lijekova predivnog i zdravog dječačića kojemu je jedina manica što neće cicati nego se mama mora izdajati i davati mu mlijeko u bočici što popije u jednom dahu :).
evo i ja se nikako ne mogu maknuti s ovog podforuma. Ipak je ovdje najveća podrška i razumijevanje i na tome sam svima beskrajno zahvalna. To mi je bio velik poticaj i meni je to puno značilo.
Ovo nam je druga IVF trudnoća s kojom smo sad nakon serklaže u vodoravnom položaju u 26+4 tj.
Mi smo se prirodnom čudu prestali nadati 98. g. i od tada kreće naša MPO priča i to sa nizom polustimuliranih AIH, a iza svakog je uslijedio pobačaj. Nakon niza od tri krećemo na VV na full stimulirani i bingo.... Prva trudnoća sa malim krvarenjem u prvom tromjesečju zbog hematoma i dok ga plod nije prerastao bili smo u bolnici, a ostatak smo u laganom tempu prošetali...
Stvarno prekrasno razdoblje i predivan osjećaj.
Rodila prirodno (doduše uz drip jer je pukao vodenjak, ali nije bilo trudova)
nakon još nekoliko bezuspješnih pokušaja odlučujemo si dati posljednju šansu u "zrelim" godinama. Zbog našeg predivnog zakona i situacije u zdravstvu idemo na polustimulirani i eto nas...
netko je donio odluku da smo zaslužili još jedno malo predivno biće i evo ga kuca pod mojim srcem :heart:
ležimo i osluškujemo se, utrogestani nas uspavljuju i drugih muka nema i ne želimo ih.
Elevit sam pila na samom početku, a sada sam na preporuku MPO doktora na Pregnitalu. Pijem i željezo, magnezij (kao prevencija da ne dođe do trudova) i Aspirin (imunološki problemi)
I ovaj puta bi ako će sve biti u redu rodila prirodno
Ako nekome mogu pomoći sa nekim svojim iskustvom - tu sam
Sretno svima :zaljubljen:
prekrasno mimek.
super da si se javila.
vidim da stiže cura.
baš mi je drago.
svakako te zagnjavimo ako bude potrebe.
ja sam jako napuhana, kao da sam već 4 mj. trudna.
nemam pojma od čega, ili utrića ili jednostavno tako reagiram.
sjećam se i u prvoj trudnoći već s 12 tjedana sam imala pozamašan trbuh.
jel moguće da se maternica podiže pa da sve gura gore?
stvarno smješno, izgleda kao da se namjerno pušem trbuh da budem veća, a ja bi da se ne vidi jer nismo rekli još dosta ljudi.
inače kad se dobro najedem trbuščić se zaokruži kao u trudnice.:lol:
sad bar mogu vani hodat bez straha d aće me netko zaskočit s pitanjem jesam li trudna, jer bi mi prije bilo neugodno objašnjavat se da sam se samo lijepo napapala.
inače ujutro kad se dignem trbuh ravan, a navečer kugla.
nikako mi nije jasno kako to objasnit.
sad je stalno kugla od stimulacije!
istina jajnici su još povećani pa možda i to ima veze.
ajme šta se ja razveza! sorry!:oops:
AnneMary samo neka buša raste :-D
od prve trudnoće ligamenti su već opušteniji i sve u drugoj trudnoći izgleda veće u početku, ali meni je npr. sada manji trbuh nego kada sam nosila prvo..
i istina je i utrići tu imaju svoj doprinos da je pupa veća
:lol: i mene se ovaj put u početku nitko nije usudio pitati da li sam trudna ili sam se to malo jače napapala :lol:
uff kako lijepa temica.. :zaljubljen:
evo i mene na 18+ i buša se već poprilično vidi pa se nekako moram pomiriti da je moje čudo koje sam do 14 tj. čuvala kao najslađu malu tajnu čak i od svoje mame i tate sad već svima vidljivo. Pitanjce: kad ste prestale s utrićima? ja sam postepeno smanjivala od pregleda na 15+3 (po uputi dr.) i trebala završiti pred 2 dana..ali sam i preksinoć i sinoć strpala po jednog jer me bilo strah bez njih. Znam da je to glupo i da mi oni više ne trebaju ali nekako mi od početka pružaju nekakvu mrvicu sigurnosti i ne mogu si pomoći.. :oops:
Coolerica ja sam prestala nakon tri mjeseca...
coolerica, ako je sve ok, nista se nemoj bojati i prekini s utricima.. meni je moj mpovac rekao da prekinem s 13+4. ja sam ih jos malo duze koristila, ali ni za to nije bilo potrebe - s 18tt vise stvarno nemaju ucinka, a i bolje je sto manje "prckat dolje" zbog bakterija i dr bestija :)
meni je gin. opće rekao da se postepeno "skidam" s njih čini mi se oko 16 tj. Rekao je da je posteljica već preuzela svoju ulogu i nema potreba uzimati ih. U 19 tj. mi se ponovno pojavilo krvarenje i u bolnici su mi ponovno uveli 3x2, ali sad ih uzimam oralno (to je više nego grozno !). Sad se treći doktor čudio zašto ih uzimam i opet preporuka da se "skinem" (u 27. tjednu sam).
E, sad vidjet ćemo na sljedećoj kontroli kad opet dođem svom doktoru u ruke. Tako da svaki doktor pjeva svoju pjesmicu i ja bi ti savjetovala da pitaš svog doca šta i kako
mimek, kod pojave krvarenja i slicno znaju ponovo uvesti utrice i u kasnijoj trudnoci, ali ako je sve ok, u 18tt nema potrebe za njima (a upitno je imaju li ucinka ako se i jave problemi tako kasno u trudnoci). tak da u 19. tt slobodno moze prekinut s njima...
Meni je MPO dr. napisao na povijest bolesti do 12 tt i ginić kod kojeg vodim trudnoću je to samo preuzeo kao OK stvar, a tako sam i u prvoj trudnoći. jednostavno prestala kad sam napunila 12 tt i sve 5!
ja sam isto uzimala do 12 tj.
samo se ne mogu sjetiti, a nešto mi zvoni u glavi da mi je bio smanjio na 3x1, ili 2x2.
baš sam sad gledala papir od prve trudnoće i vidim da sam tamo uzimala po pola andola, a sad cijeli.
inače i ja mrzim te utriće.
sad sam počela jutarnje uzimat oralno jer mi je nezgodno ujutro stavljat jer više ne mirujem toliko kao u početku.
zato na podne spavam sa malom pa ih stavljam, i navečer.
hvala curke..ma i ja sam si nekako mislila - najbolje poslušati dokicu pa sam prestala s njima. imaš pravo frka, bolje što manje prčkati dolje..
Evo izvješće i sa trećeg UZV - čini se da strah nikako ne prestaje...
Danas 10+2, a UZV mjere pokazale 11 tt, što ustvari odgovara ranijoj punkciji (ovulaciji) i ET, pa nam je termin sad 25.03.2011., a srčeko i dalje kuca i sad mi je lakše, jer sam negdje na netu pročitla da je nakon UZV pregleda sa 10 tjedana, ako je sve u redu, 1-2% šansa da nešto krene krivo. A valjda nisam baš toliki baksuz.
Doc pitao za double-tripple test i amnio, no mi smo to odbili, jer bez obzira na nalaze, nema šanse da bih ja smogla snage ubiti svoju bebicu, nakon sve muke i patnje... To je moje razmišljanje.
Novi UZV za 3 tjedna kada će odraditi detaljniji UZV i mjere.
A još malo i prestajemo sa utrićima, a usrdno se nadam da će i ove odvratne cjelodnevne mučnine proći, a o glavoboljama da i ne govorim...
super vesnare!
drago mi je da je sve u redu i da tako bude svima.
kod mene nema mučnina ni povraćanja, za sad.
ponekad neki čudni osjećaj u želucu ali ništa strašno.
i ovaj put kao i u prvoj trudnoći ne mogu puno na nogama, samo kratke šetnje, odmah dolje osjećam nekakvu tupu bol,
pa većinom odmaram.
malo sam aktivna ujutro s malom, i popodne u šetnji, ostatak mirovanje.
vesnare za te mučnine kažu da je dobro pojesti nešto suho tipa malo peciva, kruha... ja sam samo imala osjećaj, ali nisam stvarno povraćala i pomagali su mi štapići.
AnneMary ja kad dole osjećam bol odem na wc malo pi-pi i to mi prođe. Skužila sam da me boli kad mi beba radi pritisak na mjehur i u stvari ne osjećam potrebu ići, ali kad odem lakše mi je. Možda kod tebe nije to ali evo...
meni je prerano da me beba pritišće, ali svakako odmor pomaže a na wc-u sam 20 puta dnevno, minimalno.
Pozdrav svim trudnicama, pa da se javim i ja. Prepoznala sam se u mnogim pričama. Srahovi, strahovi, strahovi. Prvo stimulacija, pa kako ću reagovati, pa beta.....i nikad kraja. Uglavnom prvi pokušaj, beta pozitivna! Srećni do neba. Onda kreće hematom, injekcije, mirovanja....sve prošlo. Bebica napreduje, srce kuca, teška je 230 grama, dobili smo lijepe sličice 3 D ultrazvuk, u 17. sedmici trudnoće.
Sve bi bilo dobro da ne dolazi opet par sedmica isčekivanja i straha. Doktor mi je preporučio amniocentezu. Double test je na granici i zbog mojih godina on preporučuje obavezno. Iduće sedmice idem...odplačem par partija svaki dan. Ne znam da li se više bojim negativne reakcije nakon postupka ili negativnih rezultata. Uz sve to muž mi je otputovao na službeni put i biću sama u svemu tome. Pitam se kad ću početi da uživam u svojoj trudnoći?:-(
Srećno svim budućim MPO mamama!
zeljana, samo hrabro...
loš dt ne mora značiti ništa
ubrzo će to biti iza tebe...nećeš se vjerojatno uspjeti opustiti skroz do kraja trudnoće, ali će biti lakše :love:
zeljana draga potpuno te razumijem, a o mojim godinama da ti ne govorim... ja sam se u prvoj trudnoći borila sa vrlo malo strahova, ali svejedno ne možeš ne brinuti, a sada kada bi trebala biti opuštenija jer znam šta me čeka baš je obrnuto. Sve to što znam postavlja nova pitanja i strahove.
sada sam odbila prenatalnu dijagnostiku što uključuje i amnioentezu. jednostavno sam pokušala ne misliti o tome da s mojom bebicom neće nešto biti u redu. Naravno da mi padne napamet svako toliko pitanje hoće li sve biti u redu, ali takvo pitanje me muči i vezano za porod, dojenje... Mislim da svaka trudnica ima takve neke strahove
Pokušaj si malo pročitati priče drugih mama, mene su one smirile jer većina je imala presretan kraj. Takav će biti i tvoj i moj !
A i statistike kažu, kao i BHany u većini slučajeva loš Double ne znači ništa. U većini slučajeva se rodi zdrava i normalna bebica
Samo pogledaj svoj trbuščić, pomazi ga i to će otjerati sve tvoje strahove (bar na trenutak). Uskoro ćeš početi osjećati kako ti se netko javlja iznutra i gurka te i tješi: mamice sve će biti OK :yes: :zaljubljen:
Evo i mene kao trudnica. Prosto za ne povjerovati! Prvi IVF u Mariboru u junu/2010god. i bingo..... dvije bebe u maminoj buši. Sad sam 14 nedelja+5 dana. Mislila sam da ću biti u nevjerovatnom grču od straha kad budem trudna jer mi je prirodna trudnoća zauvjek isključena zbog odstranjivanja oba jajovoda a i zbog samog straha koji sam imala prolazeći kroz sve ovo. Ali naprotiv nisam paničar, ustvari nemam ni kad jer već 4-ti mjesec ne izlazim iz pidžame i kreveta i umirem od povraćanja i mučnina. Joj opšta katastrofa. Čitala sam kod mnogih da su prisutne mučnine ali ja sam van svake serije, dovoljno je reći da sam od 19.07.-19.08. bila u bolnici na infuzijama i ampulama bedoksina kako bi preživjela povraćanje i dehidraciju. Posledica svega su bili proteini i aceton u urinu i ja na pola mrtva. Sad se mučnine povlače od 13-te nedelje su manjeg inteziteta ali povraćanju nema kraja, muka mi je trčati više po kupatilu. Juče sam povratila 4 puta.
Na poslednjem uzv bebice su bile po 8cm, sve je ok i sl. sedmice se spremam za tripl test.
Samo da me mučnine prođu pa da budem sretna u potpunosti.
BHany i Mimek hvala vam puno na podrsci...sutra idem kod doktora da dogovorim koji dan radimo....pitacu ga da li moze da mi da nesto da se malo smirim....slabo i spavam, samo mislim na to....Prva trudnoca, prvo djete......
Srecno svim trudnicama.....
Sandric vidim da si se bas napatila. Ja nikakvih mucnina nisam imala....Bitno je da je iza tebe.....srecno:klap:
evo malo i mene na raport..napokon se smirile mučnine (sa 20+ bilo im i vrijeme) i baš kad sam pomislila da ću malo uživati napala me teška upala bubrega (možda od kamenčića, ne znaju jer nesmijem na rendgen), strašni bolovi, temperatura.. ugradili su mi stent i kateter da olakša dreniranje tog bubrega, antibiotici već evo 10 dana i strogo mirovanje.. tako se nadam da je sa bebicom sve ok.. eto cure, čuvajte se, odmarajte i ako nešto zaboli trk doktoru a ne kao ja: trpila 3 dana dok nije upala uzela maha..
Ajme Sandrić i Coolerice, vi ste se baš napatile.
A ja se žalim zbog cjelodnevnih mučnina i glavobolja...
Napunili smo 12 tjedana po datumu punkcije, ali mučnine i glavobolje još nisu prestale. Utriće sam najprije smanjile i onda prestala i za sada sve OK. Slijedeća kontrola je za desetak dana. Doc mi je rekao da ćemo tada uraditi detaljniji UZV. Možda nuhalni nabor? Toga nije bilo kad sam prvi put bila trudna. Mislim nitko mi to nije spominjao. Double i tripple test sam odbila, jer i tako neću ni amniocentezu.
Cure moje držite se - napokon dočekamo naše najveće blago i onda ne možemo uživati u toj činjenici do poroda. No neka samo naše bebice rastu i rodu se zdrave, a sve ovo drugo se brzo zaboravi...
Zeljana, sretno, i amnio će vjerojatno proći skroz OK, držim palčeve ~~~~! Ja sam se bojala amnio, ispala je lagani i bezbolan zahvat, rezultati su bili u redu, a isto mi je double bio lažno pozitivan (1:80), ako se dobro sjećam.
Svim trudnicama veliko srce!
Haj napokon i ja docekala svoju trudnocu,toliko smo ju zeljeli mm i ja i evo desilo se prirodno,al problem je tak da mi je toliko slabo i uzasan osjecaj i rekla sam muzu da mi nije lijepo ovako kad mi stalno slabo.Ne znam mozda sam bezobrazna prema svemu tomu ali ovo me izludjuje.Ajde da to bude samo ujutro,ne to je cijeli dan,jucer me u pol 1 u noci takva muka zgrabila. Ne mogu spavat po danu ne mogu spavat po noci. Mozda dojde bolje razdoblje sad sam 7 tj trudnoce
lastavice proći će to, samo misli na malo čudo koje stiže! :zaljubljen:
drži se lastavice proći će to..probaj se što više odmarati i jedi ono što ti paše (ja sam malo krušastih stvari mogla - jedan slanac pa ga rastegnem na 3-4 sata, griz po griz..)
a ja bila na uzv- stiže nam :heart: curica :heart: ,sve izgleda ok.. :zaljubljen:
super coolerice!
čestitam na curici!
Lastavice, ako te to tješi, i meni je isto konstantno muka 24/7 (9 tjedana), samo neke dane jače neke slabije :-( i ja sam se isto već počela pitat kad se u trudnoći ono počne uživat i isto me more "nezahvalne" misli. Danas sam imala i svoj prvi rigoleto :-o a to mi je užasno bilo skroz. Zato ni ne pišem ovdje jer se nekako još ne mogu ufurat i već sam ljuta na sebe :-(
Ajme majko ak sam sad vecer prezivjela valjda cu ostat ziva.Cijeli dan koma slabo,sad navecer povracanje kiselina mi se dize ma prestrasno,al izdrzat cu nekako svaka cas mm na strpljenju i paznji stvarno je divan.Rekla mi sestra da probam stapice jesti tako da sam danas cijeli dan na stapicima. Sad mi je malo lakse da nisam jedina sve prolazimo te muke
coolerica cestitam na curici !!!!
Ina33, hvala na podrsci.....sutra ujutru idem, kod mene 1:160 dt,nuhalni bio ok., ali zbog godina doktor mi preporucuje.
cure, ja ne kužim zakaj i dalje sve idete na te triple i double, kad je kombinirani probir puno bolja varijanta i sigurniji rezultati :zbunj:
Kod mene do sada nikakvih problema....stvarno imam sreće, ali se ne znam čuvat što mm kaže. Jučer se šećem s malim i zaletio mi se na cestu s biciklom. Potrčala sam za njim i skoro krepala - sad me otkidaju prepone. Nisam od bolova mogla spavat cijelu noć (inače sam 32+2 danas). I prvog sam nisko nosila, pa "mislim" da i ovog... "Mislim" jer nisam bila na pregledu 3 mjeseca. Već me lagano panika hvata...Idem u petak
zeljana što su ti više godine to ti je dt lošiji. Da ti je unijela 22 bio bi ti u redu. Ja se na taj test uopće ne bi obazirala. Više bi mi značio to što je vidio da je nuhalni u redu. Kombinirani se istomože samo do 12-13 tjedna obaviti odnosno čini mi se da mi je doc rekao dok beba nije preko 8,3 mm, ali mislim da ni tome ne bi vjerovala, a i uvijek se pitam šta onda s tim saznanjem. Kao što je vesnare rekla ja ne bi mogla pobaciti. Šta je tu je. Moje dijete raste samnom.
lastavice i meni su štapići pomagali.
andiko još tih 50 dana se suzdrži od trčanja jer onda ti tek slijedi maraton. Bit će ti veselo sa dvogodišnjakom i bebom :yes:
coolerice i ja nosim curicu i ovaj put mi je trba puno manja. Slijedeći tjedan idem na kontrolu i baš me zanima da li je beba dovoljno napredovala.
svima :zaljubljen:
Misliš cm?Citiraj:
Mimek prvotno napisa