Printable View
i moj ima 2,5 ( mrvicu vise ), i isto " izmislja ", gladan, zedan, kaka mu se, pisa mu se, on bi seku kraj sebe....Citiraj:
artep prvotno napisa
a sa spavanjem nikad nije bilo problema, tocno 20 h i zaspo bi ko top.
nadam se da je faza.
a malena me nocas iscrpila skroz, do 3 svakih 20 min cica, nema sanse da joj podvalim dudu, pa u pol 5 opet pocela, pa se njemu piskilo.
nadam se da je opet zubic.
Anchie koji su to no cry metodu provodila? Pitam jer mi je već s curkom od 8 mjeseci postalo koma s tim nacicavanjem po sat vremena prije spavanja, odnosno zaspi na njoj. Misliš li da je vrijeme da dojenje bude samo hranjenje a spavanje samo spavanje?
Nije bilo nikakve određene, nego skup prijedloga iz te knjige.
U toj dobi - hm.. iskreno ne znam, čini mi se još možda prerano baš za očekivanje da je cica hranjenje a spavanje spavanje. Al nije prerano da počnete s metodama polakog odvikavanja sisanje=spavanje (bez suza of course)
Evo ti moj stari post u kome sam opisala naše iskustvo, možda ti pomogne :)
Citiraj:
Reci cu ti svoje iskustvo kak je moj klinac prestao dojiti po noci. On ne doji po noci od svojih godinu dana (otprilike). Sa nekih 6 mjeseci sam ga prestala uspavljivati dojeci. Ono on bi skoro zaspao na dojci a ja bih ga dignula da se podrigne i ostavila na ramenu da zaspe. Ponekad bi mu stvarno dugo trebalo da zaspe na ramenu dok mu pjevam a trebalo bi samo par sekundi na dojci, al meni je bilo bitno da ipak to provedemo. (Jedan od razloga je i taj sto sam ja morala ici raditi kad je bio 6 mj, a MM je s njim ostao sam doma i morao ga je tako uspavljivati posto sisu nije imao ). A to uspavljivanje mi je bilo bitno jer kako dijete zaspe, tu istu stimulaciju trazi i po noci kad se probudi ne bi li opet zaspalo. Po noci je tada sisao bezbroj puta. I onda sam ja kad je poceo jesti pravu veceru navecer (ono da budem sigurna da stvarno nije gladan), pocela provoditi sljedece:
- dala sam si rok 7 dana da cu to raditi. Za tih 7 dana necu pasti u nesvjest od neispavanosti, i znam da cu spavati taj 8 ili dok ga dojim u krevetu ili ce spavati cijelu noc. Tak da imas nesto pozitivno za veseliti se
- po noci kad se probudi sam ga stavila na rame i pjevusila mu (isto kao i kad sam ga uspavljivala pred spavanje navecer) i on bi tako zaspao
- i budio bi se on prve noci dosta puta, a ja svaki put uporno ga nosim i pjevam (i veslim se osmom danu kad cu dojiti i spavati )
- i nakon dan dva on je poceo produzivati periode spavanja, i onda jednostavno prespavao noc. Od tada spava po noci bez problema.
Inace to sam provela na osnovu savjeta iz knjige "no cry to sleep solution"
a mi sad unazad nekoliko dana imamo novi problem koji me podsjeća na vrijeme dok smo dojili i budili se po noći X puta. sad harambaša prolazi (nadam se da prolazi) kroz neku maznu fazu i budi se po noći cca 3-4-5 puta u suzama i govori "zaglit mamu, zaglit mamu" i dok me čvrsto objema rukama ne zagrli , frka i panika! a taman tako smo i uvalili još jedan krevet veliki do našeg bračnog na kojem ja sad spavam i nije više tako blizu mm-a i mene, ne osjeti nas, iako i dalje spava između nas. druga beba nam je u skorom iščekivanju, njen kinderbet je još stavljen do mog kreveta, pa kad krene sa noćnim sisanjem bit će mi "veselo". bitno da mm na drugom kraju sobe i kreveta ima svoj mir! (ovo je isto pod navodnicima) angažira se i on tako da zove harambašu da se s njim mazi i zaspi po noći, ali ovaj neće pa neće.
inače, da kucam u drvo, uspavljivanje danju nam je i dalje super, između 10 i 30 min, ali za večernje još nisam našla metodu kako da ga "slomim". jednostavno obožava skakati po krevetu i bacati se po jastucima i jorganima. i ima potrebu, kad nekako ipak legne, rekapitulirati nam cijeli dan, a ubaci i nešto od prije tjedan i mjesec dana (pitam se svaki put kako tako malo dijete ima tako dobro sjećanje!?) i još to sve ponovi po nekoliko puta. najbrbljaviji je u cijeloj familiji, definitivno! ali ne samo da on brblja nego traži aktivnu povratnu komunikaciju, tako da moramo sve slušati, nema drijemanja! :mrgreen:
naravno zaspi u čvrstom zagrljaju mame, tate - rijetko, ali ima dana.
mozda je malo ot, ali se uklapa u temu o uspavljivanju!
Ovako... dok je Bo bio beba uspavljivali smo ga na puno nacina: dojenje (naravno!), sling, kasnije ergo, pilates lopta, na rukama, u kolicima... I ne znam kud se sve te varijante izgubise. Trenutno pale kolica, za popodnevno spavanje, ali samo ako pristane, inace nema sanse, i dojenje u svim drugim slucajevima: ponekad popodnevno uspavljivanje, vecernje uspavljivanje, nocna budjenja.
Nista drugo ne pali. Ni pricanje ni pevanje ni knjigice ni nosenje, samo place i trazi mene tj siku :) ! Nije meni to neki problem, ali cekamo bebu2, i volela bih ako nista drugo da imamo neku alternativu... da i tata moze da uskoci!
Jel imate neke ideje? Kako poceti, sta raditi? Cak mi je palo na pamet da probamo uspavljivanje uz crtani, a inace ne gleda tv... Eh da, ima 20meseci :)
imam blagi osjecaj da cete me svi napasti, ali moram napisati svoj stav i iskustvo. i sama imam aktivno dijete od preko godinu dana koje se bori svim silama da ne ide spavati, ali nikada, bas nikada nisam imala problema sa uspavljivanjima ili nocnim budjenjima osim u iznimnim slucajevima i rijetko radi nekoga razloga. osim u pocecima, prvih mjesec-dva dana dok nismo uhvatili ritam.
za sve te drame oko spavanja i nocnih budjenja same ste si krive jer niste odmah postavile granicu i odvojile vrijeme za spavanje od vremena za igru i mazenje. postoji aktivno vrijeme kad je dijete budno i kada moze piti, igrati se, nositi, gledati crtic i slicno. kada je vrijeme za spavanje te aktivnosti se ne rade. amen.
nije mi jasno, zasto djecu zbunjujete?? zasto ih ucite da je vrijeme za spavanje aktivno vrijeme (crtici, pijenje, hranjenje, nosanje, paljenje svijetla po noci itd..)? dokle god to radite oni nece nauciti razliku izmedju dana i noci, spavanja i budjenja...
i ja se mazim sa svojim prije spavanja, i pricamo, valjamo se, ali postoji granica od nekih 15-tak minuta. nakon toga je fajrunt i on ide u svoj krevetic. ako place, ja cu uci u sobu da ga pomazim, poljubim, ali i odmah izaci. i napraviti cu to pa ako treba i 20 puta, da se dijete osjeca sigurno i voljeno, da je mama tu, u susjednoj prostoriji, da nije napusten, ali da shvati da se necemo sada igrati, jesti, nosati, paliti velika svjetla, pustati glazbu, citati slikovnice itd... i u toku noci, ako se dijete budi, treba napraviti isto, doci do njega, pomaziti ga, ali izbjegavati dizanje, nosanje, pogotovo paljenje svijetla. nek vam ne bude tesko ako treba i svakih 5 minuta odlaziti do njega na pola minute, pa i 30 puta ako treba, ali jednom ce shvatiti da mora spavati, i da je to vrijeme za spavanje, a ne za aktivnosti...
meni je ovakva taktika upalila jako brzo i dan danas savrseno funkcionira. procitala sam je u knjizi "vase dijete" od p. leach, inace zena je djecja psihologica i napisala je bezbroj knjiga na temu djecje psihologije.. preporucam svima da je procitaju, jako lijepo pise i ima super savjete.
Sunshinee, moraš shvatiti da mnogim mamama (a i ja sam među njima), nije prihvatljiva opcija ostavljanja djeteta da plače i vraćanja u sobu i maz maz pa opet van, ne bi li ono shvatilo da mora sad solo zaspati.
To bi mi bilo prihvatljivo da on ima 2-3 godine. Al pričamo o djeci od xy mjeseci. Oni nemaju osjećaj ni za vrijeme niti mogu razumjeti zašto mama uporno odlazi i vraća se i nikako da ga digne. To o čemu ti pričaš je poprilično čisti trening, i mnogim mamama nije prihvatljiv. Kao što rekoh, meni bi bio, ali puuuuuuuno kasnije kad dijete može shvatiti što znači ići spavati.
S nekim stvarima se mogu složiti, tipa ne paljenje svjetla po noći, ne igranje po noći, s tim dijelom se slažem. No ovaj trening u dobi kad je dijete staro xy mjeseci, meni osobno to nije prihvatljivo. Tako da nije u redu reći "same ste si krive"... u konačnici da jesu, jer nisu htjele trenirati vlastitu djecu, i po meni je to sasvim u redu ne raditi na taj način tijekom prve godine kad još dijete ne može shvatiti zašto je to bitno.
p. leach kaze svasta pametno u toj knjizi, ali moram priznati da mi ovaj dio ne spada u tu kategoriju. beba ne razumije koncept "mama je u drugoj prostoriji". razumije samo da mama ili je u neposrednoj blizini ili je nema. moze bit u drugoj prostoriji, u drugom gradu ili na marsu, bebi dode na isto. ovaj pristup mi je definitivno za djecu preko godine dana. narocito ako je dijete poput moje, uporno i sklono vristanju. nema tog stajanja uz kinderbet koje ce nju umiriti. to ju moze samo jos dodatno nanervirati...
upravo tako kako tajuska kaže :yes:
XCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
moja bi probila zid da sam primjenjivala tu tehniku :mrgreen:
prvo, krivo ste shvatile, ili se ja nisam detaljno dobro izjasnila. dijete se ne ostavlja da vristi i place, i nije sve tako strogo kao po nekoj spranci. i naravno da je drugacija prica kod novorodenceta ili djeteta od 8,9 mjeseci ili pak godine dana.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
poanta je u tome da se dijete treba nauciti razlikovati budno stanje od stanja spavanja. npr, ako se novorodence uvijek kada je pospano stavlja u njegov krevetic, i dize cim se probudi, ono ce ga poceti povezivati sa spavanjem. dok ce ga zbunjivati ako recimo svaki put zaspi na drugom mjestu ili necijem narucju.
ako dijete zaspi u majcinom narucju, i u toku noci se malo probudi, vjerojatno ce sokirano i uplaseno poceti vristati i plakati i sasvim se razbuditi. ako ga se dok jos nije utonulo u san stavi u krevetic i pusti ga se da tamo zaspe, kad se probudi nece dozivjeti sok, i vjerojatno ce nastaviti spavati... kad se beba probudi u toku noci recimo, a trebalo bi spavati, treba ju cim prije umiriti prije nego se razbudi. kod mene recimo, je palilo samo to sto bih ga preokrenula na drugu stranu.
da sada ne prepricavam sve mozebitne situacije, postoji jos brdo stvari na koje treba paziti. dijete se ne trenira hladno i bescutno i ne pusta ga se da vristi, nego ga se njezno uci spavati, uci ga se da krevetic povezuje sa mirom, odmorom i spavanjem, a ne sa emocionalnom traumom...
nije sve tako crno bijelo kako se mozda dalo na prvu ruku iscitati i kako ste shvatile.
stojim pri tvrdnji da se dijete treba nauciti kako drugim stvarima, pa tako i spavanju kada je vrijeme za spavanje.
i sasvim mi je nevjerojatno kada netko tko ima dijete od godine i pol, dvije dana kaze da se jos nije uspio naspavati jer se dijete stalno budi nocu... mozda i postoje iznimke, i zivlja ili tvrdoglavija djeca, mozda nekome treba dulje vrijeme. ali ne mozete mi reci da je necije dijete glupo ili nevjerojatno tvrdoglavo da nesto ne moze prihvatiti nakon odredjenoga vremena.
a sto sam napisala: "same ste si krive".
a tko je kriv?
da li je dijete krivo jer se nije naucilo spavati kad je vrijeme za spavanje? ili ipak roditelji? ili neka neobjasnjiva visa sila?
Sunshinee, nemam pojma što bih ti rekla.
Moje dijete odlično spava od prvog dana (hvala Bogu).
Od prvog dana je bila jednaka rutina za spavanje. Spuštene rolete, sve pogašeno.
Kupanje, hranjenje, spavanje.
Spavanje uvijek u isto vrijeme na istom mjestu. Nije bilo problema s buđenjem ili nečim sličnim.
Druga strana medalje je da ja dan danas kad ima preko tri godine ne mogu reči da li je tu naš udio, ili je on jednostavno takvo dijete.
Ok, vjerujem i nadam se (za buduće potomstvo) da je ipak dio i do nas, možda u smislu da smo prepoznali da mu paše rutina i da smo mu to i pružili, ali opet vjerujem da je velik dio do karaktera djeteta.
Kad ću imati drugo dijete, ja bih bila najsretnija da se pokaže da je sve "do nas" i da i drugo dijete tako lijepo spava, ali realno kolike su nam za to šanse?
sve je to u teoriji super. ali djeca nisu od plastelina, niti za svu djecu pale iste stvari.
meni je prije nego sam rodila bilo jako vazno da bubamara spava u svojem kreveticu i da bracni krevet ostane bracni. no onda se ispostavilo da to nece ici ako mislim barem nesto spavati i da ona ima sasvim drugacije ideje. a sve gore navedene stvari smo radili i radimo i dalje (rutina, krevetic kao ugodan prostor, promptno reagiranje,...). ali ako ne zelim da ona pola sata vristi ko sumanuta onda cu je uspavati nosanjem, a kad se probudi usred spavanja, podici iz krevetica na ruke i ponosati. dok ce po noci spavati sa mnom tako dugo dok cica (da, pokusali smo i dizanje na svako njeno budenje te je vratiti nazad u krevetic, ali nakon dva tjedna mi smo bili zombiji, a ona se i dalje budila svakih sat vremena - moguce da smo to prerano pokusali, imala je 6 mjeseci). i to je jedino sto pali. od prvog dana, bez obzira na sve moje planove i procitanu teoriju. to da ja nju budnu spustim u krevetic i smirim je bez podizanja kad zaplace, samom svojom prisutnoscu je SF. trenutno je veca vjerojatnost da ce mi Marsovac pokucati na vrata. a nije da nisam pokusala. pa nismo sve mi mame nespavajuce djece totalne nesposobnjakovicke ili mazohistkinje koje uzivaju u godinama nespavanja! i nije da ne znamo citati i da ne citamo kojekakve teorije i da ih ne pokusavamo primjeniti. samo kaj one s nekom djecom ne pale. ili bar ne pale dok su ovak mali. ili bar ne pale, a da se iskljuci bilo kakvo vriskanje i plakanje.
puno sam citala ovaj forum dok sam bila trudna i cesto sam mislila da ljudi pretjeruju i da ne moze malo dijete biti tak svojeglavo. a onda sam dobila bubamaru....tak da ja kuzim sunsheene da se tebi iz perspektive TVOG djeteta cini da postoji rijesenje, pa ti probaj shvatiti da postoje djeca s kojom to jednostavno ne sljaka. ili bar ne sljaka jednostavno.
koliko uspjevas tijekom dana fizicki potrositi tvojeg ne-spavaca?
da li je moguce da fizicki nije dovoljno aktivan i da u njemu cuci hrpa nepotrosene energije?
u nl klinci do 2 godine nemaju popodnevno spavanje jer tempo zivota izgleda tako. ideja je kao klince vec oko 7 imati u krevetu na cijelu noc
koliko ja znam (nama su tako objasnjavali za mojeg malog) da sjeca sa visokim iq vrlo cesto imaju manju potrebu za spavanjem
meni je u najkriticnijim fazama pomagalo da mu pustim laganu muziku pa smo kao plesali. frendica je morala bas svako uspavljivanje pjevati i nunati ga i hodati oklo i po sat vremena jer nije htio zaspati dok cica nego bi se otkopcao kad se nahrai i onda je kretalo pjevanjee i nunanje
mozda moze tata preuzeti uspalvljivanje?
cry out ce te jedino odvesti do otudjivanja djeteta i dajes mu poruku da nikog nije briga kako se on osjeca u tom trenu. kasnije isto ponasanje mozes ocekivati od njega, da bude neosjetljiv na tudje probleme
jos mi je palo na pamet da je mama od sebastianovog najboljeg frenda to radila tako da su se recimo u 7 povukli u njegovu sobu i onda bi se igrali sa njegovim lutkicama u krevetu. ona veli da je supavljivanje kad je bio tako mali trajalo satima. sad ima skoro 7 godina i zaspi u roku sat vremena kroz taj ritual igranja sa zivotinjicama i to skoro pa sam
kod nas raspored nikad nije prolazio nego smo isli u krevet kad bi vidili da je on napokon pospan. ako bi slucajno preskocili taj prvi znak i ako bi presao u fazu premorenosti onda je uspavljivanje prelazilo u mucenje i za njega i za nas
aktivnosti kojima se bavi prije spavanja moraju biti umirujuce. to znaci da se tv, kompjuter i slicno gasi bar sat vremena prije spavanja. mala djeca su jako vizualno orjentirana i takav podrazaj na njih moze biti uzrok dugom uspavljivanju jer im treba vremena da se prekopcaju. ista je stvar sa nekim super divljanjem po vani
p.s. prehrana saa puno secera moze uzrokovati problema sa uspavljivanjem. mojeg malog konzervans u hrani puca na hiperaktivnost.
vodi racuna da secera imas u svemu. oces vocni jogurt, cokolino, keksolino i sve to skupa. secera imas u kravljem mlijeku, ima ga u ugljikohidratima (kruh, tjestenina, riza)
secer ti je takodjer najveca ovisnost od svih, gori je od cigareta. znaci da ti je moguce ako klinac recimo jede dosta secera da mu pred uspavljivanje tijelo trazi jos i da je i zbog toga uznemiren
Slazem se s ovim sto je stray_cat napisala. To je sve tocno.
Dodatak (iz mog iskustva): Previse vremena provedenog pred televizorom (i racunalom, ali tv je 100x gori) isto uzrokuje takvo ponasanje.