Naša nama o svojoj zaljubljenosti govori i previše. Nadam se da se neće zatvoriti u sebe kad bude starija pa da nemamo pojma što joj se događa.
Printable View
Naša nama o svojoj zaljubljenosti govori i previše. Nadam se da se neće zatvoriti u sebe kad bude starija pa da nemamo pojma što joj se događa.
mi smo još, barem, 4 godine od ove faze, ali rado vas čitam. postoji li mogućnost da ova tema živi i za par godina?
jer neki savjeti i komentari ovdje su zlata vrijedni. možda da vas "iskopiram". :-)
Onda sam ja sretna mama - moji uredno idu pod tuš (cijeli, s kosom) svaku večer bez posebne prisile. Valjda i ne znaju da može drugačije.Citiraj:
laumi prvotno napisa
Zapravo, prijavio je moj stariji da je na terenskoj nastavi svaki drugi dan prao samo noge, jer nije "imao vremena" tuširati se. Pa dobro.... neki se cijeli tjedan nisu oprali.
Ali zato nema teorije da moji derani spreme svoje cipele ili torbe bez mog upiranja prstom (pa i podizanja glasa). Prestala sam im tražiti stvari, pa mi se čini da će ih to trgnuti... Evo kako to kod nas izgleda:
Sin: Mamaaaaa, gdje mi je vremenska lenta koja ide uz knjigu iz prirodeee?!
Ja: Nemam pojma.
Sin: Nema veze, koštala je samo 10 kn!
Ja: E, fino, budi onda bez nje, a budući da je tata dao tih 10 kn, izvoli mu vratiti novce.
Sin (Kir Janja): Ufff, idem tražiti...
(Nakon 10 minuta kopanja po ormariću u kojem stoje SAMO njegove knjige slavodobitno nalazi lentu i maše...)
Evo, sad ne moram tati vratiti 10 kn!
Moja princeza je postala samostalna (sama je otišla na svoje 2 obveze i došla doma)i jako je ponosna zbog toga (apropo koliko im pridajemo pažnju kao "velikima"). I ja sam ponosna na nju. Vidljivo da malim koracima ovaj predpubertet moze ići nekim pametnim smjerom. Mislim za nas je veliki korak što konačno na neke obveze može sama otići a da ju mi ne moramo voditi. Ovaj vikend trazila je da joj kosu malo nakovrčam pa smo eto to napravili..bila je sretna s loknama. :-)
Moj sin 5,5 godina se sam tušira. I prije neki dan je probao manipulirati time - dobro, ako je tako, onda se ja neću otuširati - koja ideja!!! I hvala Bogu, snašla sam se, pa sam mu rekla - dobro, ljubavi, ne tuširaš ti mene, nego sebe, tebe pika ak si prljav, i ti se usmrdiš, pa se druga djeca neće igrati s tobom ak smrdiš. Pa ti vidi.Citiraj:
stellita prvotno napisa
Uz prigovaranje, i brundanje u glavu se pokupio gore i otuširao :klap:
Ja se nadala da je to to oko pranja, a sad vidim da me to čeka na refule... ah... odgoj... nikad kraja...
ajme, mogu vas sve potpisati !
i ja sam tu zapela, posebice zato sto moj spada u tip ovih "lako ce mo", ama bas za sve pa tako i za skolu. A tu naprosto ne mogu prepustiti sve njegovom "kliku", skola ne ceka - tu se najvise lomimo.Citiraj:
ne mogu se oteti dojmu da smo opet došli do takve neke faze kad se on bori sa sebe.. jedino što ja sad ne kužim što mu to trebam(o) točno prepustiti, što je to njegovo a mi smo preuzeli (tj. ne prepuštamo njemu a trebali bismo sad pustiti).
ne mislim da je sve samo pitanje koliko smo mi klincima spremni dozvoliti odrastanje, mislim da su i oni u konfliktu toga koliko zele biti odrasli. Moj zeli biti i mali i veliki, kako mu kada odgovara, problem nastaje jer mi je mozemo uvijek znati kada zeli biti bas mali a kada veliki. Ili znamo, ali dijametralno suprotno doživljavamo te situacije.
Glede zaljubljenosti, veli jucer B:
-mama, dobio sam jucer iz engleskog 5 i 4.
-Super!
- Da, moj jin je dobio 5 a jang 4.
-Kako to mislis?
- Pa, Leona je dobila 5 a ja 4 :kez:
Uz sve ove probleme ja imam i dvogodišnjakinju koja je u turbo prkosnoj fazi, pa ti sada vidi!!!
A kad prođu trinaestu ne izlaze iz kupatila, tuširanje nakon škole, nakon treninga, prije spavanja, pa se počnu brijati, pa gelirati kosu. Dobro ako imaš centralno, ali s jednim bojlerom, a dva takva, moraš dobro organizirati da ne ispireš svoju kosu loncem vode ugrijane na štednjaku:-)Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ah, svako doba s djecom nosi svoja "veselja"! A kako je pusto ako ih nema!
Ovo je odlično, Peterlin!Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Pratim vas. I kod nas je krenulo, za mjesec dana 9 punih, ali s obzirom da N nikad nije bio lako dijete, za sad mi se ta faza ne čini staršnom. Hajde me sad utješite da je to tek početak:mrgreen:
Točno to! Ubola si ga u sridu! :yes: U tom smjeru su išla moja razmišljanja al nisam mogla ubosti u dio koji me mučio, ti si ga točno opisala.Citiraj:
Bubica prvotno napisa
I šta sad.. mi i dalje nabadamo, a oni i dalje ne znaju kad hoće biti veliki a kad mali i čekamo da odrastu pa da konačno znamo da su veliki? :mrgreen: :lol:
aaaa. đe me nađoste...
moj pametnjaković je oduvijek svojeglav, teškog karaktera, s čvrstim stavovoima. a unazad recimo godinu dana ringišpil očima mu je najmilija zanimacija. i pametovanje. on na sve ima nešto za reć. i nitko drugi na ovom svijetu nije i ne može biti u pravu.
i onda ja objašnjavam, pričam, raspravljam s njim, na kraju dreknem i grizem se u sebi, ali tad smo već došli do točke s koje ne ide drugačije nego kakao ja kažem.
mm svemu tome pristupa drugačije, njihov o0dnos se oduvijek temeljio više na nekim pravilima u kojima se točno zna što se smoije, što mora, a što ne, a opet su obe strane zadovoljne. ja sam davala više slobode, imala više postavljenu prag tolerancije, njegovala osobne slobode.... a sve u strahu da ga ne sputavam, da ne zadirem u njegov intgritet... eto mi ga sad na.
nikad mu nismo tepali, oduvijek se s njim razgovaramo kao s ravnopravnom osobom i njegovo mišljenje se uvažava, tako da se nismo sad ništa posebno prilagođavali - možda bi trebali.
a inače je baš ko peterlinin mlađi. njemu je ravno odavde do marsa, nosi glavu u torbi kad su obaveze u pitanju.
primjer:ja:kad imaš trening sutra?
on: šta ga ima sutra?
i to je 15 minuta nakon kraja treninga i nakon što je trener tri puta ponovio kada i gdje su sutra.
pranje nam je isto živa muka, on čak svako veče zaključi da se prao jučer, neće valjda opet.
počele su mu rast dlake po nogama, ali to nitko živ ne smije spomenuti ako on ne počne.
zaljubljen nije, cure ga ne zanimaju i totalno se uvrijedi kad se spomene nešto u tom smislu, toliko da čak i suza bude.
s druge strane, znam pouzdano da je nekoliko djevojčica bacilo oko na njega, ali ni to ne spominjemo.
tek je počelo, meni je već dosta.
ja ću podivljat! predobro!!:klap:Citiraj:
Bubica prvotno napisa
I još nešto - počela sam se prisjećati SEBE, koliko sam ključeva od stana izgubila, koliko sam puta išla iz škole doma oko 3 kvarta, koliko puta me tata tražio po gradu... Koliko puta sam izludila mamu jer sam ostavila kramu od šivanja, štrikanja ili kolaža po cijeloj dnevnoj sobi. Kazna za ovakve divote u moje vrijeme je bila zabrana gledanja ljubljenih Zvjezdanih staza (ili kako se već to zvalo u ono vrijeme).
Nisu moja djeca nikakva iznimka. Sve u rok službe. S tim da netko prvo nauči biti uredan, a netko drugi prvo nauči biti odgovoran.... kak kome paše.
:)Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Svašta me čeka, već vidim :lol:
A istina je - to su veselja, i pusto je kad ih nema...
točno tako, iz jedne krajnosti u drugu!Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
prvo ih tjeraš motkom u kupaonicu, a onda iz nje..
zadnjih 5 godina kosa se pere ponekad i 2x dnevno, a tušira se i tri puta dnevno ako treba
ovo, jedanput dnevno tuširanje i pranje kose je - pljuga :mrgreen:
Meni je drago vidjeti da su se raspisale mame s iskustvom djece koja su već dobrano u pubertetu. Drago mi je da se vidi svjetlo na kraju ovog turbulentnog tunela. :-)
Ono što sam primjetila jest da je mojoj klinki taj period otežan samom činjenicom da ima još 3 djece u obitelji i da nije sama pa ljubomora čini svoje. Otkako se mlađa seka uselila u sobu bilo je protesta no sada je već sretna što je s njom. Navečer i pričaju, starijoj je sada fora s njom se dovikivati s kreveta na kat. Uh nekako mi se čini kao da bi bilo lakše to prebroditi da je samo o 1 djetetu riječ. Ovako moram biti pripravna na 4 sasvim različita predpuberteta. Jedan koji ide i 3 koja me još čekaju..uh uh :-)
I ja sam primijetila da on želi biti i veliki i mali, točnije, on puno više želi biti mali, ali realnost mu to minira. Raste dečko i to osjeća i pokazuje.
meni je ovo pomoglo u cijeloj pubertetskoj fazi i za sada dobro plivamo, rekla bih da smo debelo iznad površine.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
nadam se da će tako i ostati, jer tek nas čekaju srednjoškolske fore i izlasci.
Evo i mene u vašem društvu... moj 10-godišnjak ima upravo gore navedene faze: ringišpil očima, komentiranje svake moje riječi, odgovor na sve ( npr. JA: daj kreni čitati tu lektiru... ON: pa baš sam sad namjeravao... ), a o volji i želji za igranjem bi mogla knjigu napisati...
Jedino je u tuširanju redovit, mislim naravno, moram mu reći da se ode istuširati, nebude se sam sjetio, i uglavnom svaki dan pere zube 2x dnevno.
Vezano za ovo veliki i mali... pitam ja njega jučer: jesi ti veliki ili mali? Kaže on: pa malo veliki :mrgreen: :lol:
MM je to sažeo po kratkom postupku - kad se radi o pravima i o nečem što mu je ugodno onda je veliki, kad se radi o obavezama (i nečemu što mu stvara neugodu) onda je načešće mali. Iako ja ne bih to tako baš rekla, ali ipak ima dosta istine u tome - barem kod nas. Što vi mislite?
L. ima 15-još malo pa ga ženim :lol:. Za sad smo dobro. Nisam zaboravila kako su meni starci išli na živce u tim godinama.
Naš (nadam se ) dobar odnos proizlazi iz toga da ja ograničim svoje kvocanje na minimum.
Često pregrizem jezik i pustim ga da pogriješi. Ovo mi je najteže od svega, ali i najučinkovitije.
Jučer mi je rekao "oprosti, neće se više ponoviti" :-o. Štipnula sam se da se uvjerim da ne sanjam.
Anchie, ima nešto i u tome što kaže TM, ali mislim da stvar ne može svesti na to. Oni stvarno jesu negdje između svijeta velikih i malih. Gledam ovo svoje stvorenjce, slatka dječja faca, spava s plišancima, samo bi se mazio, a s druge strane ima svoja razmišljanja i stavove i stalno je "na stražnjim nogama" u vezi toga, jezičav, katkada naporan do boli... Tako to mora biti. Meni isto jako pomaže kad se sjetim sebe, a nekad mi i odmaže.
Gušt mi vas je čitat, uključit ću se kad stignem.
Je, baš korisna i pametna tema.
i moram reći da unatoč svemu pogutanom o pubertetu, knjigama i slično..ovaj topic mi je gušt isčitavat jer na ponekim primjerima puno se da naučiti.
Evo jos jedne mame koluticave djevojcice koja bi zeljela biti mala i velika istovremeno i cesto je u konfliktu sama sa sobom zbog toga.
Ovako je nekako i kod nas:
+ Ova moja se uzasno trudi izgledati starija nego sto je... stalno raspravljamo o mojim razlozima protiv sminke i razne kozmetike za uljepsavanje. :roll:Citiraj:
samo bi se mazio, a s druge strane ima svoja razmišljanja i stavove i stalno je "na stražnjim nogama" u vezi toga, jezičav, katkada naporan do boli...
hmm..da šminka je posebna priča.Citiraj:
stalno raspravljamo o mojim razlozima protiv sminke i razne kozmetike za uljepsavanje. :roll:
"Mama jel mogu u 5. razredu imat šminku?"
"Ne."
"A kad mogu jel?"
" Kad odrasteš."
:-)
Nisam napomenula da mi je drugo dijete u pubertetu od rođenja.
O, kako poznato i blisko mi je ovo.Citiraj:
gita75 prvotno napisa
da nadopunimo znanje (kome treba):
strašim se samo činjenice kada više neće htjeti sa mnom u kino već samo s "frendicama" :-)Citiraj:
Stručnjaci, danas označavaju pubertet i adolescenciju kao prelazno razdoblje iz djetinjstva u odraslo doba. Pri tome se pod pubertetom misli, prije svega, na tjelesno sazrijevanje, a adolescenciju karakterizira psihičko sustizanje tjelesnog. Tek kada se tjelesni, psihički i društveni zahtjevi, unutar ličnosti, međusobno usklade, govori se o zrelost, odraslosti.
Roditelji, pored fizičkih promjena, ovu fazu prepoznaju, često i po teškoćma u komunikaciji sa, do tada "neproblematičnim", djetetom. Mišljenje vršnjaka (raje) naglo dobija na važnosti.
Četiri su osnovne karakteristike puberteta: intenzivan fizički rast i razvoj, seksualna identifikacija, traganje za vlastitim identitetom, "pobuna" i oslobađanje od autoriteta roditelja.
Izvrsna tema. :-)
I makar nismo još u predpubertetu, marljivo se spremamo. :-) Mrzi pranje (makar se voli kupati, ali ne onda kad mora), kosa se ne pere (aaaaaaaaaaaa), umivanje lica = prestrašna bol koja izaziva urlanje, zubi se peru u vremenskom niz od 3 (sekunde).
Noge se peru čeprkanjem muceka između prstića.
Jedini užas koji se mora redovito održavati čistim je guza. Pranje, po mogućnosti, bez močenja ostalih ekstremiteta.
Netko je upitao kad počnu smrduckati. Iz odrastanja svojeg nećaka (trenutno 15,5 g.) to se zbiva upravo u ovoj predpubertetskoj fazi. Promjene dolaze između 8 i 10 god i obično se osjete upravo smrduckavim znojem.
Moj je malac danas otišao u školu u prirodi. Prvi put bez mame i tate. Uopče mu se nije išlo. I sam je bio uplašen kako će to biti, tko će ga ujutro dočekati sa kakaom i ušuškati u krevet. Jedva sam dočekala 20 h da ga mogu nazvati (učiteljičin naputak). Javio mi se paničnim glasom da se sprema za disko i kako mu nisam spakirala gel i kako će sada složiti frizuru. Za daljnji razgovor nije imao vremena, jer mu se, eto, žuri u disko. Kakao ga više ne muči.
Moj mali - veliki dečko.
Tako je i moja cura. Sve dok nedavno nije dozivjela da joj trajni zub ima toliki karijes (izvana se vidjela samo mala tockica kao pocetak karijesa) da smo tjedan dana zajedno s pedijatricom sumnjali u mononukleozu ili zausnjake, kakva je reakcija bila. Sad ima mali pjescani sat i riba zube vrlo revno. :)Citiraj:
zubi se peru u vremenskom niz od 3 (sekunde).
Uh, napisala sam cijeli referat, pa sam ga ipak izbrisala. Ne bih ni ja da o meni pišu referate :mrgreen: .
Ukratko, nemamo toliko ringišpila, dapače, zadnjih mjeseci se jako dobro razumijemo i u priličnom smo skladu. Primjetila sam zadnje dvije godine da je bezobrazluk najžešći krajem školske godine - valjda nam svima bude svega dosta. A i MM i ja smo malo poradili na sebi samima, i na djeci se to jako vidi.
Ono što jest prisutno je velika osjetljivost - suze su u očima svaki put kad se naljuti, uvrijedi, rastuži...Počelo je u četvrtom razredu, i evo, traje.
Haha, ovo mi je vrlo poznato, tak i naš nije našao cijelih 5 minuta da nam se javi, a glasio je za najdjetinjastijeg dečka u razredu. Oni cool frajeri su plakali i pričali s mamom najmanje 10x dnevno..:roll:Citiraj:
Eci prvotno napisa
Sada ima 11, juriša prema 12-oj u takvoj zbrci da mi ga je neki put preteško gledati kako se lomi nad tako jednostavnim stvarima.. Primjer od jučer: tata mu veli neka malo posauga,ja mu velim neka se ide igrati van, a on - u plač! Jer ne zna kaj bi napravio kad mu velimo da napravi dvije različite stvari. Zatvorio se u sobu, zagrlio jastuk i tiho plače..onda je uslijedio blagi razgovor, pa grljenje (lupila ga faza grljenjaaa) i zaključak da će ovakvih situacija biti sve više, ali da nek ne gleda na nas kao na neprijatelje i nek mi otvoreno veli kaj mu smeta da to znam ispraviti (jer sam na jedvite jade izvukla zašto plače!).
Ja se sebe baš nemrem sjetiti u relaciji s roditeljima, jer oni nisu imali sluha ni volje sudjelovati u tom razdoblju, tak da se osjećam prilično hendikepiranom i nedovoljno upućenom kako rješavati ove probleme. Help wanted and openly welcomed!! :-*
:mrgreen:Citiraj:
vertex prvotno napisa
kad čitam ovaj topik, mi se i svađamo i natežemo i bezobrazan je i divan i sve tako, u paketu, al malo sam promislila - sve u svemu, još je uvijek dijete. baš dijete. nema mi kod njega još ništa od puberteta. e da, nema ni vrćenja očiju. ako mu nešto ne paše, onda klasika - pokušaji pregovora, ljutnja itd. dječji bezobrazluk.
ne vidim neku razliku u ponašanju od kad je imao 7 godina, npr. ne u smislu da je isti, normalno da se mijenja, al u smislu nekakvog kako ono kažu - pubertetskog ponašanja.
čak još ni ne smrducka. :mrgreen:
Zgodno je procitati sve vase komentare, varijante i meni poznatih situacija. Kako prezivjeti predpubertet? Shvatiti ga kao fazu ucenja, vrstu vojne skole, da prezivimo pubertet!
Salim se. Zapravo je interesantno zamijetiti da iako vecina djece predpubertetlija ima oko 10/11 godina ima i mladih. Nije taj prkos, taj sukob bas tako tocno vremenski predodrediv. Imaju pravo cure kad kazu da se javlja obicno tada kad mi zaboravimo "rasti" s djecom, kad im hocemo dalje prati zube, nadgledati ih, citati im pred spavanje i tako to....
Ovo sa citanjem to sam ja, ima toliko knjiga koje bi htjela da procita, o kojima bih da popricamo...pa dok on vrijedno cita stripove i mange, ja navecer upotpunjujem s knjigama. No MM ima bolji pristup - procitao je citavu seriju omiljenih manga (52 toma!) i stalno se sad o tome razgovaraju. Kako sam ja tek na tomu 24, kad spomenu meni nepoznatu radnju ili lik samo me sazalno pogledaju stila "ne znas ti to jos, ne mozes razumijeti o cemu mi, pametni muskarci, ovdje razgovaramo". U svakom slucaju, zakljucujem da mu nas interes za njegove stvari (stripove, crtice, serije ili muziku) jako godi. Prvenstveno jer su to podrucja gdje on nas moze nesto nauciti.
Iako samostalan (pranje zubi, oblacenje ruk-cuk...) moj sin misli da je svaki suncani dan ljeto. Vec sam sama sebi dosadna, pa vjezbam ono "reducirano kvocanje" - svako jutro si kazem pusti ga nek ode u skolu u majci, pusti ga da uci iz iskustva, a onda cujem svoj glas kako se ne moze savladati i recitira "odi na balkon i vidi kako je hladno, uzmi barem jaknu preko ruke, ili jaknu bez rukava" (i mrzim se u tom trenutku i obecavam da sutra necu reci ni rijeci).
Najgori je s jelom, sto i nije neki predpubertet, novo je samo da me odmah nakon skole pita sto ima za veceru, da bi pricipjelno zafrknuo nosom i rekao da to mrzi (bez obzira sto ima osim hot-doga i sendvica), te se prvo sa mnom posvadio. Mislim da to cini namjerno i mislim da mu je mozda cak i zabavno da me sistematski izbaci iz ravnoteze.
Uglavnom, taman kad mislim da smo izgladili probleme i dosegli nakakvu obiteljsku harmoniju, on opet naraste, pa sve ispocetka.
hmm...ili mi to tako shvaćamo a oni uoće ni trunke ne daju o tome razmišljati?Citiraj:
Mislim da to cini namjerno i mislim da mu je mozda cak i zabavno da me sistematski izbaci iz ravnoteze.
PS. Na pitanje sto ima za veceru, odgovorila sam da se ne sjecam. Funkcionira. Diskusija je izostala (barem do vecere:mrgreen:).
šutnja je zlato :-D
no ponekada zaista ne mogu šutjeti...