Uf, kad čitam neke od vas...stvarn, nije vam lako.
A ja se ne žalim, moji su samostalni jako, Iva pogotovo, ali me to njeno ponašanje..čak niti ne ljuti nego rastužuje. I zna se ona, da tako kažem, zaboraviti pa opet bude ona stara, mudrica i pametnica, a onda se sjeti da bi mogla malo glumiti, pa se krevelji i glumata. Nekad i povisim glas na nju jer me zna izluditi tim kreveljenjem, ali mi poslije bude žao.
Nova fora joj je da kad mi nekaj, njoj važno, hoće reći, onda to onako jako tiho kaže, tak da ja milijun puta moram pitati kaj je rekla, točno se vidi kako privlači pažnju.
Ovaj tjedna je doma, imala je neku temperaturicu, pa je cijeli tjedan doma, od danas joj se pridružio i brat. Baš je veselo...
Svakako bih im se htjela posvetiti više nego što mogu i zbog toga me nekad peče savjest, do te mjere da se zapitam da li će se oni zbog toga na loše promjeniti ili me čak manje voljeti...
