inače umjesto jadan trebalo je bit jedan. rečenica dobiva sasvim drugi značaj
Printable View
inače umjesto jadan trebalo je bit jedan. rečenica dobiva sasvim drugi značaj
Obično za drugo, treće dijete ne pilaju toliko kao za prvo, ali kad čovjek ima gorko iskustvo, reži na sve unaprijed, tako da te ana.m ja razumijem.
Pomoć ljudi koje volim ograničava njihov posao i zdravlje. Pomoć ljudi koji pilaju mogu imati, ali otvoreno odbijam jer mi moji živci znače previše.
Tako kad se sve zbroji i oduzme, i nemam baš neku pretjeranu pomoć, ali mm sudjeluje u svemu, a Konzum vrši dostavu :)
Ja sam nakon prvog poroda bila polomljena, ali su mi prijatelji bili kao melem na ranu pa sam ih pozivala da mi dođu praviti društvo. Nisu ništa očekivali i stvarno su mi psihički pomogli jer sam cijelu trudnoću provela sama ležeći.
A gosti gnjavatori će valjda sad s trećim prihvatiti činjenicu da kod mene nema svatovskog menija nakon poroda, da je pauk u kutu također gost i da ne peglam ni da mi život ovisi o tome :)
Što se tiče gostiju, meni ne smetaju...tko god od "mojih" dode, može sam skuhat kavu :mrgreen: ili sjedit kraj mene dok ja u krevetu dojim... koliko god da mi posjete smetaju, toliko je i ružno cijeli dan biti sam s bebom...
A meni je sad žao što sam ovaj put kuhala treći dan od poroda i općenito se junačila- sve mogu sama. Ma ne mogu, ali ne volim tražit pomoć :roll:
Imala sam muža za pomoć, što će mi više od toga?Citiraj:
noisita prvotno napisa
Meni je od pomoći u kući za vrijeme babinja više vrijedila pomoć u kući za vrijeme čuvanja trudnoće. Ja sam ležala u bolnici drugu polovicu druge trudnoće, a mm i svekrva su doma zajedničkim snagama brinuli oko starijeg sina (u to vrijeme jednogodišnjak). To mi je teško padalo, odvojenost od djeteta, a ništa drugo nije me brinulo. Dobro su odradili.
Babinje - ništ bozgnakaj... neposredno prije prvog poroda opskrbila sam se namirnicama (imala raskomadanog piceka, teletinu i drugo pripremljeno za juhu, grincajg u paketićima, već skuhan gulaš i paprikaš i slično, da mi ne uzme puno vremena), u kuću je došla mašina za suđe, tako da bude što manje posla. I kolače sam imala u ledu za nenajavljene goste - makovnjača i slično, s kremastima se nisam opterećivala. Gostima bih rekla "kava vam je tamo, skuhajte" i nikad nitko nije odbio... Nisam se uzrujavala i sve je bilo ok. Još bih goste znala poslati po sok ili štogod, ako bi falilo... (domaće goste, naravno, drugi i nisu dolazili).
Da sam bila pametnija (i iskusnija) kupila bih vešmašinu+sušilicu odmah, a ne kad su mi djeca već prerasla pelene. Hrana - nikakav problem (ja sam spretna i brza kuharica i kuham jednostavna jela), veš - mm je uredno savladao vješanje i skidanje, ostalo je bilo moje. Naime, sušilica efikasno zamjenjuje peglu, a to u babinjama zlata vrijedi. Kao i dobra organizacija.
Nakon poroda htjela sam da nas 3 budemo solo. Da se na miru upoznamo, da mi nitko ne skače po glavi sa savjetima koje ne trpim itd (što bi se dešavalo da mi je došao netko pomoći). Muž inače radi sve što treba napraviti po kući tako da tu nije bilo ništa drugačije.
I strašno mi je bilo bitno da ja poslije poroda nisam invalid, da se ja mogu skrbiti za dijete i da ja budem zdrava i fit. To je isto jedan od razloga zašto sam inzistirala na što prirodnijem porodu. Moram reći da je predobar osjećaj kad si rodila a niti ne znaš da jesi :)
Mislim da je on bio 2 ili 3 tjedna s nama, i taj period pamtim kao najljepši u životu :heart:
Zaboravih mikrovalnu pećnicu - i to je došlo u kuću nekako u isto vrijeme i zlata je vrijedilo. I štapni mikser, također. Multipraktik sam imala od ranije, tako da sam imala svu građevinsku mehanizaciju koja treba da se kuhinjski poslovi maksimalno ubrzaju.
Ja sam prihvatila svu mogucu pomoc po kuci (i dobila sam, sve sto je trebalo i jos vise od toga). A oko bebe sam brinula samo ja i MM, on je morao odmah na posao, posle 3 dana, ali imali smo dovoljno vremena popodne i nocu (mala nespavalica) da se druzimo u troje.
Ne znam, mozda bih pomoc odbila da su mi je nudili neki "zabadaci noseva", ali ovako, ma niko nije cak ni pitao da uzme bebu dok ja nisam ponudila. Stvarno su se svi trudili da budu ok i diskretni sto mi je odgovaralo. Imala sam uzasan rez, nisam mogla da sednem mesec dana, mleko mi je curilo u potocima i isla sam stalno polugola luftajuci cice. U takvoj situaciji bilo ko ko nije dobronameran i "moj" i sam bi pobegao odmah :)
Dalja rodbina i prijatelji su se najavljivali telefonom, nudili pomoc, a ja sam svima fino rekla da kad se upristojim zvacemo ih. I sve je bilo super, niko se nije uvredio...
Ja sam treći dan nakon carskog išla doma...mama mi je došla nakon tjedan dana jer nismo u istoj državi i pomagala s kuhanjem nekih tjedan dana, iako mi nije ni trebala pomoć, došla je vidjet unuka jer ga tako malog nisam imala namjeru vodit igdje. Muž je išao u dućan kupovat namirnice, sve drugo sam sama...
I da, meni je normalno da ti barem 3 tjedna ne dolazi nitko osim najuže rodbine (muževih i mojih roditelja) vidjet dijete. Isto tako ne bi prijateljici došla drugi dan u posjetu, dam ljudima minimalno mjesec dana vremena da se prilagode na situaciju i onda pitam jel ok da navratim vidjet njih i dijete.
Čestitke, naravno, preko sms-a/telefona/brzojava...ali očekivati da ti netko u roku od 2 dana dođe vidjet dijete i DONESE poklon, grozno mi je to...pa nisam rodila dijete da ga pokazujem, rodila sam dijete jer smo ga MM i ja željeli. A ne da mi ljude dolaze gledat dijete, diviti se i ti pokloni...naravno da je neki običaj donijeti nešto, ali mrzim kad ljudi misle da se to očekuje i mora bit. Ne mora.
i ja sam mislila da ću bit malo sama s dragim ali ne,imala sam doček doma nakon izlaska iz bolnice!!! priejteljica,kuma,roditelji s obje strane... a ja nisam znala kud ću sa sobom...u jednu ruku mi je bilo drago,ali ipak je malo too much!!!
Meni su prve posjete stigle doma prvi dan nakon povratka iz rodilišta, ušli su dok sam sjela na stolac da bih skinula cipele :-P i ostali cijeli dan :lol:
Što da velim, izgleda da sam vrlo tolerantna osoba :mrgreen:
sorry na OT
I meni, ali ja sam trebala izać dan kasnije iz bolnice pa su došli doma, nisu imali izbora (s obzirom da su prešli 180 km da vide unuka).Citiraj:
n.grace prvotno napisa
mojoj šogorici su došli svekiji 1. dan nakon bolnice i bili 10sati. mislim do negdje 23h. bez da su išta konkretno radili ili pomagali. došli ljudi fino u goste.
Ma to je još sjajno... Nama su došli i moji, i muževi, i šogorica, a ta osoba koja je prva ušla nije bila nitko od nabrojanih - i ostala cijeli dan do večeri. Inače živi u blizini našeg stana, nije slučaj kao kod annie. Veselo je to bilo... 8-)Citiraj:
lukava puščica prvotno napisa
meni je dobro došla pomoć oko kuhanja i recimo šetnje sa starijim djetetom. tako da se mogu posvetiti bebi. i to samo najuži krug, a i to me često opterećivalo-filozofiranje, hrpa savjeta, daj da ti ga ja vidiš da plače, šta ga držiš vidiš da spava, stavi ga "lijepo" u krevetić, sigurno je gladan....ma mrak mi je kad se sjetim. naše mame i svekrve misle najbolje, ali...
no, ako se ikako može, treba si organizirati pomoć, podijeliti konkretne zadatke prijateljima i rodbini, napuniti frizer..nova mama mora se oporaviti, paziti da se čim bolje hrani, da se odmara kad beba spava..uvijek je u svim kulturama bila organizirana pomoć, ali konkretna. a savjeti da ako su pravi. zato što većini mama zaista treba pomoć, da se oporave, užive u novu ulogu, prožive nove emocije, da se nauče brinuti o bebi i čitati njene potrebe, da se cijela nova obitelj zbliži.
Zakaj vam treba pomoć u šetnji?? To stvarno ne kužim. Mislim, ne znam, možda je s mojima ekstra lako (odnosno možda to misli netko sa strane), ali svejendo ne kužim. Ja sam neki dan još dok je ono bilo lijepo, bila jedan dan s njima (svih troje) vani od 11-14:30. Baš nam je bilo super.
I dok čitam neke od vas zvuči mi kao da nemate muževe doma.
ana mislim da je pomoc u smislu da neko izvede starije dete u setnju. ja sam prvih 15 dana bila bukvalno nepokretna, tesko sam hodala, nisam mogla da sedim. ne znam kako bih u parku trcala za trogodisnjakom. a uz to je N bila na sisi bukvalno 23h dnevno, a nikad nisam uspela da dojim u hodu ili u marami, a prvih mesec dana nije bilo sanse da sednem npr. na klupu u parku ili bilo sta tvrdo. ma uzas, nadam se da me drugi put nece tako iskasapiti, ono je stvarno bilo ponizavajuce, taj osecaj da ne mozes nista.
Možda je stvar u tome da ja za svojima u parku ne moram trčati..
pa zavisi koliko je dete (i koliko spretno) i kakav je park :mrgreen:
Jedno je 6 godina jedno je 3 godine, a park je veeeeeeeeeelik!Citiraj:
vissnja prvotno napisa
MM je bio na praznicima (prosvjetar) oko mjesec dana nakon poroda. Dakle, 24 sata kod kuće (naravno, bilo je dana da je izašao s ekipom, kada smo se malo uhodale...) i to mi je strašno, strašno puno značilo. Bio mi je i ljevica i desnica!
Svekiji su 500 m od nas i bili su nam u kući svaki dan. To je tada pomalo živciralo jer su stalno visili nada mnom i djetetom, no sada ih razumijem. Ipak je M. jedina unuka jedinog sina :-).
Oni su nam kuhali oko 3 mjeseca, i to barem 5 dana u tjednu. Nije da ja ne bih mogla, mogla bih da sam morala, ali ovo mi je dobro došlo jer je M. bila stalno na siki i nekako mi je bilo draže da sam mirna s klopom (strašno mi je važno jesti redovito kuhanu hranu, ono, žlicom).
Sveki mi je dosta dugo i peglala (MM i moje stvari) i to mi je super dobro došlo. No, mi imamo jako dobar odnos pa mi je to bilo nekako normalno. Općenito se nudila pospremati, usisati, oprati prozore (što mi je u cijeloj priči bilo totalno nevažno, još na 3. katu), no nisam dopustila. Iz ove kože možda bi.
A gosti. Ja sam svima (osim svekija, sestre, šogorice i tete - tri posljednje su se same nametnule, ali dobro, moje su pa nije bed) zabranila dolaske mjesec dana nakon dolaska kući. Mnogi su mi zamjerili, odnsono smatrali me čudakinjom, ali baš me briga. I svekiji su mi išli na živce kada bi pozvonili na vratima, a ja samo u gaćama i onda nabrzinu navučem majicu totalno uflekanu od mlijeka.
A možda su u šumi. :lol:Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Pišem iz "svojih cipela". Nakon prvog poroda bila sam "nepokretna" 3 mjeseca.
Ne zbog reza, nego zbog problema sa žlijezdama lojnicama na istom području. Upaljivale su se jedna po jedna 3 mjeseca. Što je značilo užasne bolove, nisam mogla sjediti, a nakon 5 minuta lagane šetnje uz kolica, bolovi su bili nesnosni.
Da se tako nešto (nedaj Bože) ponovi, nisam u stanju sa svojim trogodišnjakom uopće doči do parka, a kamoli hodati.
Druga stvar, imali smo ogromne probleme s hranjenjem i dojenjem i dijete je bilo doslovno na sisi ili u "procesu hranjenja" cijeli dan.
Naravno, jednog dana si želim drugi porod bez komplikacija i ikakvih problema i onda će sve biti lakše.
Prvi puta je MM bio doma 4 tjedna i to je bilo super i sasvim dovoljno, ali budući da je mama u istoj kući, lijepo nam je svaki dan skuhala ručak. Nenametljivo.
Tako da kad bih drugi put imala priliku za skuhani ručak svaki dan, odmah bih prihvatila, bez obzira što smo si MM i ja itekakao sposobni i sami skuhati. (MM isto sasvim dobro kuha).
Mislim da ovdje ipka ne govorimo o ovako ekstremnim slučajevima. Govorimo o relativno normalnom porodu i oporavku, a n o ovako velikim problemima...Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Mi doma isto jedemo kuhano i zdravo...svaki dan. Nikada niej niti bilo durgačije. Da ne bi mislili da naručujemo pizze, dostave i slično.
Ne vidim nikakvog razloga za odbijanje pomoći tijekom "babinja", naravno ako je ta pomoć nenametljiva i ako ne znači više štete od koristi.
Ja sam imala jako težak i kompliciran porod, nisam imala baš puno pomoći u kući, osim od MM-a, tako da sam definitivno radila stvari koje nisam trebala raditi, i sad osjećam posljedice. Prema tome - već svakoj ženi koja je imala CR je itekako bolje da se čuva što više može.
Nama je dijete bilo 5 tjedana u bolnici i kad smo je donijeli doma pozvali smo moju i MM-ovu mamu da nam kao pomognu.
One su se tako bezglavo omuhavale i išle su nam na živce i bile beskorisne da smo ih brzo potjerali.
S druge strane, moja mama nam je dugo vremena kuhala i slala ručak i to nam je bilo super.
Ova i ja cijelo vrijeme govorim, naravno naglasak je na nenametljiva i korist, a ne šteta.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Uvijek kad se potegne tema o pomaganju nakon poroda (a tema se otvara svaki čas) imam dojam da dosta žena ima potrebu "dokazivati" sebi, okolini, kome več, da su sposobni i da nikoga ne trebaju.
Ponavljam: ovo je samo moj dojam, ne tvrdim da je stvarno tako, ali meni nakon svake takve teme uporno ostaje isti dojam.
Vjerujem da smo svi mi sposobni preživjeti sami i veče "krize" od oporavka od poroda i prilagodbe na bebu, da nismo, več bi izumrli, ali uvijek tvrdim da je lijepo imati i znati prihvatiti kvalitetnu pomoć.
I ovo što ti ana.m kažeš:
Nitko ni ne tvrdi drugačije, ali evo baš takve rečenice u meni bude taj osjećaj da postoji neka potreba za dokazivanjem. Ne kod tebe, nego općenito.Citiraj:
Mi doma isto jedemo kuhano i zdravo...svaki dan. Nikada niej niti bilo durgačije. Da ne bi mislili da naručujemo pizze, dostave i slično.
Baš pitanje za tebe:
Da imaš mogućnost kakvu sam ja imala, znači da ti je mama na drugoj etaži kuće, da je razumna, nenametljiva i voljna ti skuhati ručak, a to joj ne predstavlja nikakav problem ili teret, da li bi takav vid pomoči prihvatila npr. prvih mjesec dana nakon poroda? (Bez obzira da li za time ima stvarne potrebe ili ne, nego čisto zato da nemate "obvezu" kuhanja ručka, nego da to vrijeme možete ti ili TM posvetiti nečem drugom).
Anemona x veliki kao kuća.
Ljudi previše kompliciraju.A stvari mogu biti tako jednostavne.
MM i ja živimo s njegovim roditeljima u stanu od 65 kvadrata.
Sveki je pomagala najviše što je mogla.I zahvalana sam joj do neba.A ja sam uživala u svome djetetu, šetala se s njime i upoznavala se s njime.
I moja mama je isto tako uskakala.
Ponekad je naravno bilo teško ali eto preživjeli smo.
Nismo bili sami ali nismo imali pomoć.
Sada smo sami.I ako nam treba pričuvati dijete uskoče nam.
kada dođe drugo dijete objeručke ću prihvatiti pomoć oko kuhanja/spremanja/peglanja/čuvanja starijeg djeteta.
Jer ja nisam superžena i nemam šta kome dokazivati da ja to sve mogu.Mogu.Ali zašto ne prihvatiti pomoć ako ti se nudi.
Imam dva uha pa kroz jedno uđe kroz drugo izađe.
Isto tako kada sam rodila, gosti su dolazili kada je nama pasalo, kada smo im rekli da je slobodno onda su došli.Uopće se nisam živcirala oko toga.
Život je jednostavan.
Sve i da su mi mama ili sveki nepodnošljive, pretrpila bi misec dana.. to je jedno veliko ništa u odnosu na zdravstvene posljedice koje bi mogla osjećati cili život!
Anemona moja mama još nije ni došla vidjeti moje dijete od 2 mjeseca. I ona i sveki kad dođu tu su kao gosti. Tako da ja ne mogu razmišljati drugačije...I sad nakon svog iskustva, ne ja ne želim nikoga u te prve dane (niti inače) osim sebe i muža i naše djece. Ne pravim se niti pametna niti superwoman, a osim toga imam muža koji će radije sve sam napraviti nego da mu netko dođe i hopše po stanu. Lakše mi je kad nikoga ništa ne moram moliti i osjećati se dužna poslije zbog toga. Eto!
cocolina a ja baš mislim da svi ti koji traže pomoć svih mogućih oko sebe kompliciraju. Zašto ti misliš da mi kompliciramo? Hoćeš mi to objasniti? Nama su stvari savršeno jednostavne i nekomplicirane kad si sami organiziramo život...Pa nije da mi pomoć treba godinu dana pa moram angažirati sve oko sebe...
I hoćete mi molim vas objasniti zašto svi uporno pišete tu o nekim superženama, dokazivanju i slično. Ja se niti kome dokazujem niti sam superžena. Moj život je moj život.
Dobro a kaj ti misliš da ja radim da bih trebala osjećati posljedice cijeli život? Koliko još puta moram napisati da imam pomoć! Pomoć muža!Citiraj:
noisita prvotno napisa
Razlika je jedino u ovoj rečenici, jer je meni nespojiva riječ pomoć i moliti za pomoć i osjećati se nekome dužna.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Govorimo o sasvim različitoj vrsti pomoći.
Meni kad pomaže mama to mi je kao da mi pomaže MM. U smislu iste razine prirodnosti te pomoći.
Citiraj:
ana.m prvotno napisa
xxx
Kad se spominje pomoć nakon poroda, uglavnom se spominju mama, sestra, sveki... Muževi rijetko. Pa taman da i nemaju godišnjeg nakon poroda, na poslu su cca 8, max 9 ssati. A ostatak dana? Ja ne vidim kućanskog posla ili posla oko starije djece koje muž ne može obaviti. A da mora biti savršeno obavljeno (tj. onako kako bih ja to napravila :mrgreen:), ne mora.
Mom mužu bi, na kraju krajeva, bila sramota da pored njega živoga i zdravoga netko treći (pa taman moja ili njegova mama), moraju nešto kod nas raditi.
Ja uopste ne razumem o kakvoj sramoti pricate i koga molite za pomoc? Pa kad je moja mama bolesna, kad ih smlati grip ili nesto, naravno da joj skuvam/opeglam/pomognem sta treba. Svekijima smo MM i ja letos krecili kucu. Moju baku redovno obilazim, nosim joj skuvano, izvedem je u setnju, idem u dom zdravlja po upute, vozimo je kod doktora. I kad god meni treba (bilo da sam se porodila, bilo da mi je dete bolesno i sama sam sa njom kod kuce, bilo da sam ja bolesna, bilo da je MM na putu pa sam bez auta...) neko od njih ce mi uleteti za sve sto treba. Pa cak iako je sve OK, mama mi ponekad pomogne, zasto da ne?
To ne znaci da MM i ja ne radimo po kuci, da on ne zna/nece.... I on vozi moju bolesnu baku kod lekara, pomaze mom teci da unese drva, svekijima isto pomazemo (iako su u drugom gradu) i oni nama pomazu....
Naravno, da nemamo tu pomoc, da nasi najblizi zive daleko, snasli bismo se bez njih. I oni bez nas. Ali ja ih volim, i volim da su mi uvek tu negde, pa oni su moji.
ja sam totalno bila bez ikakve pomoći s 2. djetetom
samo muž prva dva tjedna i normalno kasnije, kada bi došao s posla
i ne govorim to da naglasim svoje herojstvo niti potičem ovdje da se "herojski" gine
različitim ljudima smetaju različite stvari
evo ja znam da summer nikada ne bi zamolila niti prihvatila ičiju pomoć kod pospremanja stana
ja se njoj živo čudila :mrgreen:
šta ima boljeg od toga da ti dođe sveki i opere frižider?
kao da ona ne bi imala što pametnije raditi nego trošiti vrijeme na čišćenje frižidera? a ne voli žena da joj se vrnda po stvarima
ok
evo, dok povlačim paralelu s babinjama, pao mi je ovaj primjer na pamet
bila bih presretna da je sveki došla i samo donijela stvari iz trgovine i posložila u frižider
da je skuhala ručak kod sebe i ostavila na našem stolu
da je popeglala veš.....
međutim, ne ide to baš tako
ako od nekoga primaš pomoć, onda ne možeš zanemariti njegovu prirodu i uzeti samo što ti treba
koliko nas ima u blizini jednu takvu osobu? osim tebe, anemona?
kada bi summer imala klona, a ja osobu po svojim potrebama to bi bila druga priča.
moja je svekrva vrijedna žena, nema što neće napraviti za nas.
ali meni, recimo, smeta kad mi uđe u spavaću sobu u 22 sata i raznježeno komentira kako mala lijepo cica
ili kad bi ju potiče kojekakvim zvukovima coktanja na istu radnju
mene živci potrgaše! skoro izgubih mlijeko :mrgreen:
a vidi, 10 dana prije toga, dok još nisam rodila nije mi smetalo satima s njom pričati uz kavu - žena je skroz ok, dakle nije problem u njoj
ako je u meni - neka je
ne pada mi na pamet ispričavati se zašto mi u prvim danima poslije poroda smeta ičije prisustvo osim nas najužih
dakle, dapače, ja bih pomoć vrlo rado - pod nekim svojim uvjetima
a koliko je fer prema drugome postavljati svoje uvjete?
za prati i peglati si mi dobra, za nosati bebu da podrigne nisi
e pa ja radije skupim snagu na kup i ništa mi nije teško
ali to sam mogla i zato jer sam imala odrasloga sina i prilično lagan porod nakon kojeg sam se odmah osjećala dobro
nisam trebala pomoć, a tko treba i još mu se nudi - zašto ne prihvatiti?
Upravo kao sto Anemona kaze, kad mama, sestra, otac, brat, sveki, sestra od mm nesto ucine za nas ili mi za njih, to niko ne mjeri, ne vaga, ne biljezi u neke dugove koji se moraju namirit, niti prisustvo ikog od njih ide nama na zivce... Meni sestra opere sudje kad dodje, onako iz dosade veli, a nisam se jos ni porodila :)
Sta hocu da kazem... Mislila sam da je ta porodicna bliskost nesto normalno, a losi odnosi sa nekim od clanova porodice rijetkost, nazalost brojna svjedocanstva i na ovom forumu a i u zivotu govore u prilog tome da je obrnuto. Ono, ja i MM smo sami sebi dovoljni, niko nam ne treba, ok... ne treba vam pomoc ni oko cega, ali zar vam ne trebaju ljubav, toplina, bliskost, druzenje? Uhh... Ne bih voljela da se neko uvrijedi
Meni se osobno neda govoriti nekome što i kako treba napraviti, gdje što staviti, nezamislivo mi je da bilo tko " kopa" po mojim i MM-ovim gaćama, što čistim, a da ne govorim o prljavim.
I ovo što kaže AdioMare. Spremaj, kuhaj i peglaj, ali ne diraj mene i bebu..A osim toga, NITKO ne zna frižider posložiti bolje od MM-a. On ga sprema uvijek, neovisno o babinju, hehe.
Muka mi je od pomisli da se moram onakva nikakva s bolnim cicama, krvava sva i nikakva sprešetavati pored sveki. Moja mama (nikad nije rodila, nije mi biološka mama) nema pojma o svemu tome nakon poroda pa postavlja raznorazna pitanja i ni to mi se ne sluša, osim toga, ima raznorazne promjene razpoloženja i puši.
Pokušavam dočarati zašto ne želim nikoga ustanu. Želim mir! Mir uz muža i djecu! Muž obavlja šoping, osim toga, pa ne ide svaki dan u dućan. Skuha, usisa, izvede djecu! Što treba više od toga?
ja sam u dobrim odnosima sa svojim roditeljima, blizu živimo, često se družimo.
ali kod nas se ne podrazumijeva da jedni drugima pomažemo po kući. to nije nešto što radimo automatski i bez pitanja. ako mi zatreba pomoć, nazvat ću mamu i prvo je pitati da li ima vremena i može li mi pomoći. ako može, doći će, ako ne može neće. ista stvar vrijedi i obrnuto.
od nikog se ne očekuje da bez pogovora doleti i pomogne samo zato što smo obitelj.
Pa imamo i ljubav i toplinu i bliskost...Mislim! Osim toga, nisu si svi tak jako prisni s roditeljima. Ne znam kaj se tome tak čudiš?Citiraj:
alef prvotno napisa
Gle, ja sam samostalan odavno. Još sam živjela s njima kad sam praktički sebi sve sama radila. Imam jako čudnog tatu koji sve nekako mjeri, ne objašnjava mi se. Ja sam jedva čekala da odem od njih i živim solo tj. s mužem.