E, ni ovo mi nije jasno. Moja se isto fino igra, štoviše, cvrkuće i guguće, dođem ja i samo mene gleda, cendra, hoće do šlape, hoće se nosati i cicati.Citiraj:
Christine prvotno napisa
Printable View
E, ni ovo mi nije jasno. Moja se isto fino igra, štoviše, cvrkuće i guguće, dođem ja i samo mene gleda, cendra, hoće do šlape, hoće se nosati i cicati.Citiraj:
Christine prvotno napisa
Ovo je super za dvojezičnu djecu i za djecu s normalnim govorno jezičnim razvojem. ALIII budite oprezni, ako dijete ima bilo kakvih smetnji s razumijevanjem, ne forsirajte druge jezike dok ne savlada prvi kako treba.Citiraj:
suma prvotno napisa
Nisam ja to izmislila. Moje starije dijete nije dobilo zeleno svjetlo za jezičnu grupu u vrtiću zbog zastoja u govornom razvoju. Prvo je išao logopedu, pa tek onda na strani jezik, koji je pričekao do prvog osnovne. Ali stigne se - eno ga u srednjoj školi, engleski i njemački ok.
Peterlin, je l se moze nekako ranije uociti problem s razumijevanjem, prije govora?
Meni je naravno lakse hrvatski govoriti pa nekako vjerujem da cu zbog vlastite komocije odustati.
I mene zanima ako se moze kako to primjetiti prije, jer se uskoro selimo pa ucim jezik na glas (danski) s bebom u narucju. A kako nema hrvatsko - danskih tecajeva ucim englesko-danski, a njoj ponovim i treci put na hr...samo sto ima tek 6mj.
Meni bi bilo neprirodno pricati s djecom jezikom koji mi nije materinji jezik (iako vec preko 6 godina zivim u Austriji).
MM je austrijanac i djecu od prvog dana odgajamo dvojezicno. Na primjeru starijeg se vidi da smo donijeli dobru odluku i ja uvijek i bez iznimke pricam s njim na hrvatskom. Ovo uvijek je jako bitno.
A ja sam isla u Lucijanku pa mi je strasno cut njemacki pomijesan s bosanskim / manje hrvatskim ili srpskim - i to u kombinaciji dvije rijeci na njem, tri na bosanskom...jooooj, kako to ruzno zvuci, to mi je grozno. Povisi mi se tlak i tesko se kontroliram da nesto ne kazem - u obrani jezika.
A sad on topic - uz dvoje (predskolarac i beba od 9 mjeseci) - nekad stignem sve i svasta - ducan, kuhanje, kucanske poslove, knjiznicu... nekad samo ono osnovno (rucak). Ono sto mi je ali jako bitno je da smo svaki dan dugo u setnji, da su djeca (a i ja/mi) na zraku.
Uguram trcanje minimalno 2x, max 3x tjedno kad je sve ok. I druzenja, to mora biti.
Jako volim peci kolace i peciva pa je to vise gust nego muka, to me opusta, evo ovaj tjedan pecem danas treci kolac, ali dva su bila za poklon :)
Sve je super kad smo svi zdravi, sada su klinci bili tri tjedna bolesni, 3x u bolnici -i to oboje - tek tada vidim da sve mogu kad su zdravi (i mi naravno). I zdravlje je zaista najbitnije.
Lavko - super post, slazem se. Jos da mi se naspavat... ;)
Problem razumijevanja je ako dijete nema nikakav odziv. Ti ga pitaš štajaznam "gdje ti je oko" - to su igre za djecu do godine dana. Ili ono prebacivanje marame preko glave - "Gdje je Ivan? Nema Ivana..." a kad dijete skine maramu govoriš mu "Evo ga - tu je..."Citiraj:
Christine prvotno napisa
Ako ne kuži takve stvari ili ako te ne vuče za ruku kad nešto želi, ima ozbiljan problem s razumijevanjem govora. Važna stavka je i nedostatak kontakta očima. AKo to dijete ne uspostavi kontakt očima do šestog mjeseca života, ODMAH na dijagnostiku bez odgađanja.
Moji nisu imali problema s tim, ali stariji je bio jaaako nagluh. Nisam to ja sama skužila nego je teta u jaslicama rekla da joj se čini da slabo čuje. On je imao kontakt očima, sve je razumio, ali nije govorio, odnosno govorio je jaaako iskrivljeno i samo nekoliko riječi u dobi od dvije godine. Pedijatrica = nula bodova, ona nije vidjela ni njegov problem sluha ni vida (strabizam - bježalo mu je oko prema van). Kasnije je ipak dala uputnice za sve, tako da nije više bilo problema.
Aliiii draga i iskusna teta S. je u jaslicama odmah prepoznala problem, a kad je mlađi brat prestigao mog starijeg sina u govoru, odjurili smo najprije na Merkur otorincu (suženi zvukovodi i totalno začepljene uši) i u Suvag. Imao je moj sin i drugih smetnji, neuroloških, zbog kojih je govor kasnio i kad su se uši sredile, ali i danas se pitam jesmo li mogli i ranije krenuti. Išao je logopedu od 2,5 godine, na redovite terapije od četvrte godine pa negdje do sredine drugog razreda.
Hvala Peterlin! Bas informativan post.
Nas je jos mali da bi nesto razumio. Nema jos 5 mjeseci. Nemamo problem s pogledom, niti sa sluhom. Mislim da cuje jer razlikuje en ten tini od eci peci pec. Na en ten tini se smije, eci peci je ok, al ne veseli ga nesto, manje je pjevan.
Danas sam zapjevala a cappella jednog Sinatru na kojeg inace plesemo i pjevamo uz CD i vidjela sam razliku u pogledu kad me iznenadjeno pogledao. Cini mi se da je prepoznao. Nisam njemu ni pjevala. Nesto me ponijelo :)
U sukobu sam interesa. Zanima me, pratim, al istovremeno pomalo panicarim. Ne znam dobar omjer, a isto se bojim da ce pedici promaknuti nesto.
Meni se čini da je s tvojim bebačem sve baš kako treba. Ali ne boj se sukoba interesa - panika ti baš ne treba, ali svakako je dobro to što obraćaš pažnju na detalje. S vremenom ćeš naći pravu mjeru. Ja sam to naučila na teži način, na vlastitoj koži. Ali sve je dobro završilo, eno mog klipana u miocu, a njegove rane smetnje su davna prošlost.Citiraj:
Christine prvotno napisa
:heart:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Evo probala sam jutros "gdje je gica, janje, maca..." sa slikovnicom bas za tu igru. Gleda on mene, zabavlja ga al nista ne kuzi. Nije motoricki problem, jer zna u krpenoj trazit crva u jabuci (bez komunikacije) i prebacivat pjesmice na mobilu iznad kreveta. Ne bira, lupa nasumicno po gumbima, al to jako predano radi :)
Jos je mali. I jako slatki za ljubakat i gnjaviti :) Jos se ni ne buni kad ga gnjavim.
Danas sam mu prviput svirala gitaru. Ovo dijete stvarno sve zanima. Ja sam mislila da ce se bojati. On mi je malo "nastimavao" zice, odslusao 3 pjesmice i onda mi se cinilo da bi to trebalo biti dosta. Nisam svirala mjesecima. Sad valjda mogu i ja pomalo vjezbati s njim. Izasla sam iz stosa, al jos znam pjevat :lool:
Obozavam svoju srecicu!
I ja se često tako osjećam. Jedna sam od onih s jednim djetetom koji dramatiziraju i stvarno mi se nekad čini da me mala paralizira. Ima dana kad ništa ne stignem s njom osim da ju hranim, presvlačim i pravim glupe grimase (sretna jer ne urliče u tom trenutku). I onda mislim kako će mi dijete biti propalitet jer se ja ne trudim da nešto nauči, bla, bla... Onda se sjetim rođaka koji su najranije djetinjstvo proveli uz pozamašne kolekcije zaglupljujućih DVD-a i televizore, i shvatim da ipak neće biti najgora.:mrgreen:Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Mi smi smanjili plesacke trenutke. Tezak mi je postao.
Sad ionako imamo puno vise za razgovarati :) Od novih aktivnosti, slazem mu case jednu na drugu i jednu u drugu, on uglavnom dokazuje da je porast entropije puno vjerojatniji i strastveno razbacuje casice (i sve ostalo) po sobi. S tim se casama i sam zabavlja po petnaestak minuta. A i poceli smo s dohranom pa taj obrok traje pola sata.
I dalje secemo svakodnevno. Najcesce po dva sata. Nekako slutim da ta blagodat ne moze dugo potrajati.
Ulozila sam nekoliko nocnih sati u optimiranje rasporeda. Mijenjala sam jer sad sjedi u kolicima i treba budan setati, jako je sunce i jede dva cvrsta obroka. Cini se uredu pa mozda pomogne nekome tko je sklon rasporedu kao nas dvoje :) Naravno sva vremena su otprilike, pol sata manje vise, svejedno...
6.30 budjenje, MM ustaje i presvlaci ga
7 mlijeko
9 spavanje 30 min (ja skuham)
presvlacenje
10 setnja
11.30 cvrsti obrok
Presvlacenje
12.30 spavanje cca 90 min
(ja peglam i cistim)
14.30 mlijeko
16.00 spavanje 30 min
17.00 cvrsti obrok
(Presvlacenje)
17.30 setnja, pridruzi nam se tata
19.00 mlijeko
Presvlacenje
Ako se kupa, kupanje (ja kupam, tata briše i oblaci dok se ja otusiram) i oko 20.00 tata uspava. Kupa se svaki drugi dan.
Nema vise kasnog obroka.
Presvlacenje naravno po potrebi i izmedju i kupanje se malo pretumba pa bude i dva dana za redom i da se preskoce dva dana. Al vecinom svaki drugi dan.
Jos se navikavamo oboje. Cini se OK, al mozda cu morati nesto mijenjati.
Prerastao je baby gym, poceo se nogama vjesati za sipke. Sad se rotira po pazlama. Jos ne puže. Niti zna sam sjesti, ali moze sjediti bez da je naslonjen ili da ga se podupire (to sam samo testirala, izbjegavamo sjedenje, samo u setnji i pri hranjenju je u polusjedecem). Super jede. Jos uvijek je najljepsi u svemiru. :heart:
Entropija i bebe kažeš. :mrgreen:
Taj polusjedeci polozaj za hranjenje mi ne ide u glavu. Zapravo, ne znam odakle ta preporuka. Ucimo djecu da se jede sjedeci, trudimo se da se ne zadave, a onda ih se hrani na taj nacin? Totalni zbunj.
Zbog toga svoju nisam stavljala u hranilicu, iako se hoće zavalit i dok mi je u krilu.
Pa imas pravo! Kad je bio mali ( :) ) onda ga se nisam usudila uspravnije stavljati. Al se on sam dizao trbusnjacima koliko je mogao. Sad on sjedi nenaslonjen. Iz polusjedeceg se lako digne u sjedeci i tako jede.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
U kolicima je naslonjen.
Prvo nam je pedica rekla nikako ga savljat da sjedi, ni podupirat jastucima, nikako. Pa smo mi rekli da je sad u kolicima i dok jede u nekom polisjedecem polozaju. A ona veli - pa dobro nije 5 sati u kolicima. A zapravo je bar sat vremena u toj stolici, a u kolicima 2-3 sata (2x po 1-1,5 sat). Nije to malo.
Ja to sve kao neke smjernice sad gledam, jer sam inace doslovna i to sto dobijemo kao uputu je tehnicki nemoguce ostvariti.
Isto uputa pedice da kad jede moramo se gledati, mora uciti kulturu jedenja. Ma da, ja si ga isto uzmem nekad u krilo, pogotovo kad je vec na kraju obroka i kad vjezbamo pit iz case (ionako se uvijek mora cijeli presvuci poslije cvrstog obroka, i carapice zaprlja)Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Naglasila sam komentar u zagradi u prvom postu vezan uz sjedenje jer sam ocekivala da ce sad krenuti komentari da ne smije sjediti pa da skratim, a vidi me sad s tri posta. :lool:
Bitnija mi je sigurnost nego kultura. Lako ona nauči kako se jede za stolom, ako hoće i svu filozofiju oko 101 vilice. Sada kada može normalno sjediti u hranilici nekad je stavim, nekad ne, jer mi je lakše posjest je u krilo i nahranit nego petljat oko hranilice. Da, napisala sam. Meni je lakše tako. Dijete sigurno neće u bespovrat izgubiti kulturu. Kakve su to sad šeme uopće?
Cekaj, nije valjda da ne razlikuje pribor za jedenje ribe od klasicnog i koja casa ide za koje crno vino :lool:Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Pa koliko ljudi nema tu stolicu (kao da sam ju ja imala kao beba). Moraju se ljudi necim baviti.
Mm je slozio hranilicu. Ja sam ju dezinficirala i sad cekamo da bude zreo za nju. Pretpostavljam tjedan-dva.
Naš stvarno nema problema s apetitom i ne moram se posebno truditi oko aranziranja stola (ok, nece bas sve jesti, prvenstveno zitarice nece bas). To se i vidi na njemu. Ima 8,5kg nema jos 7 mjeseci. Dr veli nek mu razdvajam boje na tanjuru da mu bude veselije. Razdvojim kad je meni veselije, a on je jucer pojeo s odusevljenjem ribanu krusku sa 7 hipovih zitarica i maslinovim, usprkos ruznoj boji. Sigurno zbog lijepe zdjelice :)
Razmisljam sad, kako bi tek jeo da nisam uzela plavu zlicicu i zelenu zdjelicu. Trebala sam uzeti narancastu ili zutu zlicicu.
Obrisi ime proizvodjaca tih zitarica, Christine. Plus, kakvo razdvajanje boja? Poslije ces lupati glavom u zid kad ce dijete traziti da se hrana u tanjuru ne dodiruje i da mu serviras svaku namirnicu u posebnoj zdjeli.
Prošla baba, ne mogu više editirati.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Ma to za boje ne vjerujem da može utjecati na to što pišeš. Nama je inače estetika bitna pri jelu, al nije nikakav "must have". Pretpostavljam da će prihvatiti naš stil - veselimo se kad imamo vremena, a kad nemamo nema veze, ne plačemo. Isto kao što ga lijepo obučem kad mi je sve oprano i mogu birati, a kad ne mogu, obučem suho i dobru veličinu. Nema tu drame. Dok nije njega bilo, moji su svi kolači bili jednako izrezani, a nož sam oštrila prije rezanja da bude što urednije. Sad je dobro ako ispečem jednom tjedno kolače. I opet smo sretni.
Ja mislim da je OK da povremeno vidi veseli tanjur. Odemo zajedno i na izložbe pa ne moram doma zato mijenjati postav skulptura i slika svaki mjesec.
A koja je politika vezana uz marke - je l ne smijem napisati ni da sam mu kupila levisice? Jer vidim na drugim topicima se normalno navode proizvođači. Analogno ne bih smjela reći u kojem sam dućanu kupila nešto jer i time reklamiram npr. nedajbože todorića. Mislim, shvaćam da se ne smije spominjati AD formula, al za žitarice i traperice ne shvaćam. Od najnepoćudnijeg proizvođača s "N" ni ne kupujem ništa, bilo za velike ili za male :)
Komplicirana komunikacija na forumu.
Pa kaj nisu i Rode negdje pisale da se može hranu osmisliti da bude zabavna na tanjuru?
Nego, mi smo danas za doručak njupali vrtićke knedle. Ručak avokado s bananom.
Večerica će biti možda avokado s naribanom mrkvom. To mi palo na pamet još neki dan.
Edit: jer proizvođači hrane za bebe forsiraju često da se daje prerano, već od četvrtog mjeseca.
Taj proizvodjac zitarica proizvodi i nadomjestke za majcino mlijeko.
A za vesele tanjure ne znam. Nije Roda jednoglasni zbor, a niti ja pricam u ime udruge. :)
Moj osobni stav je da se hrana moze zabavno prezentirati za, stajaznam, rodjendansku proslavu. Za redovne obroke, hrana je hrana. Sto nikako ne znaci da je prezentirana na tanjuru kao da ju je vec netko probavio.
LOL, moja je prezentirana kao da ju je netko probavio. Trebate vidjeti kašu od heljde. :mrgreen:
Edit: sad vidim da sam ovo zamijenila s temom Dnevni menu :roll:
:) moja ribana kruška je baš tako nekako izgledala.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Ne znam. Bez obzira na to što sam apsolutni bezrezervni podupiratelj dojenja, ne mislim da su proizvođači nužno loši momci (možda ovaj je, nisam upoznata detljano sa scenom) da se ni u kom kontekstu ne bi smjeli spominjati. Na temi poZeleni ima puno gorih stvari proizašlih iz propagande, ali nije u domeni rodinih aktivnosti. Ne zalazim tamo, jer se samo iznerviram, al kad se zabunim i škicnem bude mi teško :). Odoh ja opet u chat.
Da ne ode sve kvragu s temom - kad mogu očekivati da će moj bebek složiti neku podnu pazlu, a ne samo rastavljati i žvakati slova? Mislim, nije ni ovo nezanimljivo :-P
Ne, nisu. Daju alternativu kada majka stvarno ne može dojiti. Ali njihov jak marketing utječe i na one žene koje mogu dojiti, ali se pokolebaju zbog štetnih savjeta iz okoline. Njihovi momci iz marketinških odjela ustvari jesu loši momci jer se guraju svuda. Prema adaptiranom mlijeku bi trebalo imati ozbiljan odnos, a oni ga promoviraju kao da je kikiriki. To im je posao, pa neka ga rade sami, u okviru dopuštenih granica. Ne znam koje su to jer koliko znam AD mlijeko se uopće ne smije promovirati.