-
KeDobro, potpuno se slažem sa tvojim razmišljanjem. I sama sam se puno informirala o dojenje i imam veliku podršku MM, kao i moje mame (koja nas je troje "oddojila"),tako da sam baš bila od početka čvrsta u odluci o isključivom dojenju,( unatoč mnogima iz okoline kojima je dojenje, kao neka onako zanimljiva ideja, ali eto nijedna od njih nije imala mlijeka (no comment :-)), pa i moje sveki koja je imala puno mlijeka, ali nije bilo hranjivo, pa su joj djeca plakala ( ma sve u svemu, da nije tragično, bilo bi komično)), ali sam isto ostala zatećena pitanjem pedijatrice nakon vaganja imam li mlijeka. Pa ne živi mi dijete od zraka, imam valjda, gospođo draga. Također nikakvo drugo pitanje, niti o ponašanju djeteta, o mokrim pelenama, kakici, kolliko podoja, dojimo li noću.... a da ne pričam da je nije htjela niti cijepiti, nije niti pregledala, nego nas odmah poslala mene da se izdojim doma, a malena ujutro na vađenje krvi i urina. Niti u jednom trenu nije spomenila da bi trebalo poraditi na samom dojenju, nego sve onako kao konačno, premalo ste izdojili, trebat čemo uvesti bocu!! Ma daj...
Drage moje Rode, čini mi se da bi trebalo organizirati savjetovanje medicinskog osoblja, pa bi nas se puno manje javljalo sa problemima ovakvog tipa...
-
Da Lotta, nekad nikako uhvatiti vremena za napisat post :)
U potpunosti kužim to sa zanimanjem za svijet oko sebe, i skraćivanjem sisanja. To se i nama događalo (uz ostalo - duda, šeširići...) ... A u vezi gladi, ja sam se tako bedirala što je on "bio gladan" u to vrijeme kad je dobio malo na težini i nikako mi nije bilo jasno da ne bi plakao ili tražio češće... Ali sam se nekako "utješila" da se valjda navikao na manje i da mu je valjda bilo (bar donekle) dosta :( Uh, dobro da je sve to iza nas. Želim i vama da se što prije "vratite u tračnice".
A u vezi doktorice, razumijem i tvoju ljutnju. Malo sam bila "ne-fer" ranije, pišem ti da se ne živciraš što će ti pedijatrica reći, a ja sam prije prvog vaganja nakon tjedan dana bila tako ljuta i nabrijana. Isprintala sam si tablicu s novim standardima svjetske zdravstvene org. o prirastu dojene djece i papir s natuknicama o dojenju, "sve ću joj to sasuti u facu!!!", mislila sam.
I još sam joj htjela reći, ako mi "ne da još jedan tjedan" - "Pa bio je gladan 2 mjeseca, što će mu biti još malo!?". Užas!!!
... Ali je ona na kraju smireno reagirala na moje da neću AD pa nisam ni pokušala s "educiranjem". I da, bila sam ljuta, da kaj se ne educiraju, da Rode moraju nešto napraviti... ali nekako mislim da je problem s medicinskim osobljem malo dublji i da treba malo više vremena, energije, nekakve usmjerene politike i svega da se to promijeni...
Ja sam svoju cijelo to vrijeme htjela pitati zašto mi nije rekla "Idite doma i dojite što više i što češće", nego mi je rekla "Ne dajte mu sisu duže od 20 minuta i onda dajte bočicu AD". ... Ni sada mi to nije jasno. Imam teorije, ali sad... :)
Eh...
KeDobro, ova ti je odlična: Sljedeći put kad me neko pita rekla bum da u lijevoj imam jedan deci, a u desnoj dva i pol!
p.s. Lotta, mi sad imamo 9 mjeseci i 4 zuba. Vjeruj mi, nisi apsolvirala dojenje :) ... šalim se, bez obzira na zubiće, svaki mjesec je nova priča za sebe. Kad se npr. mogao okrenuti na trbuh i vući se malo na rukama u jednu ili drugu stranu, to je radio uvijek u sred dojenja. Odmakne se, okrene na trbuh i vrati natrag i hoće sisati sad tako :) Ludnica! Sad je aktualno "sisanje stojećki" ... I tako to ide...
