ne mozemo se sloziti oko postupanja s djetetom

Kod nas je slična situacija kao kod Pepite.
Ja sam malom apsolutno sve, i ona koja tješi i ona koja ljuti. MM je izjavio da on još uvijek ne zna što bi i kako bi s njim tako malim, da će on njega "preuzeti" kad još poraste. Kakav će odnos tada imam iskreno ne znam, jer mislim da ga mali neće uopće doživljavati kao neki autoritet jer je MM na njega užasno osjetljiv i nesiguran kad mu treba reći NE. Imam osjećaj da se boji da ga dijete više neće voljeti. A ionako je mali u ljubomornoj fazi na mamu pa se tata ne smije približiti.
Ponekad ulete bake s čuvanjem, ali uglavnom rade kako im ja kažem. Inače sam jako fina, ali kad se radi o malom nemam tolerancije za ponašanja prema njemu i s njim koja ja ne odobravam. Bile su scene sa svekrvom kad smo uvodili dohranu a ja htjela postupno, pa sam rekla da ću mu ja kuhati ako me ona neće poslušati. Pa me je poslušala jer bi ipak sve napravila za njega.

Meni će biti samo žao mm, jer on misli da se neke stvari mogu naknadno dobiti.
Što se tiče Lale, uopće ne brigam, sama će s vremenom sve shvatiti.

Citiraj:

---

eliot prvotno napisa

MM je izjavio da on još uvijek ne zna što bi i kako bi s njim tako malim, da će on njega "preuzeti" kad još poraste.

---

MM je imao slicno vidjenje stvari, kao bebi je majka najvaznija, niko nju ne moze da zameni i sl. Ovakvi njegovi stavovi plus cinjenica da je on radio, a ja bila na porodiljskom dovela je do toga da sam prvih godinu dana 99% svih stvari vezanih za malu macku obavljala ja. Presvlacenje, hranjenje, setanje igranje, sve je bila moja duznost. E, onda sam sa njenih 16 meseci ja pocela da radim i par meseci potom izborila sam se za to da dvaput nedeljno uvece odem na trening jer sam htela da puknem. On je onda bio prinudjen da se stara o maloj macki. Licno mislim da mu je stoput teze bilo kad je u tu pricu morao tako odjedamput da upadne nego da je od pocetka sudelovao u njenom odrastanju. Sto su stariji stvari samo postaju komplikovanije i kod dece se javljaju nove i slozenije potrebe. Bilo je tu svega i svacega, od preskocenih obroka do suza. Ja po nekad opomenem za po nesto, ali u principu gledam da se sto manje mesam, neka se snalazi kako zna i ume i neka trazi svoj nacin. To je jedina stvar koju bih sa sledecim detetom promenila, u smislu njegovog angazovanja od pocetka. Na zalost nisam sigurna da cu uspeti u tome.
Izvinite sto nema nasih slova, pisem sa tudjeg racunara, a na njemu nisu instalirani ti fontovi.

Ma ne znam kako uopće mogu odoljeti da se ne bave svojim djetetom, ja pucam od nestrpljenja da ga preuzmem kad se vratim s posla, kad mi spava po 3 sata (rijeeetko) odmah bih ga budila i gnjavila da se družimo. Kad se sam nečim zaigra, ja gledam u njega umjesto da radim milijun poslova koji me čekaju...
A s druge strane ima i tih muževa koji se "petljaju" u sve oko djeteta, što mislim da je u redu, ako pritom nitko nikoga osobno ne kritizira i sve se rješava dogovorom.
Netko je govorio o tome na početku teme - to je ipak i njegovo dijete i ima puno pravo sudjelovati u odlukama (on, ne njegovi ni moji roditelji), samo ako hoće.

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

Leptirko, oprosti što ću se nadovezat na tvoju temu, jer nemam rješenje, ali imam sličan problem. Naime, ja se "borim" sa svekrom i svekrvom koji se oglušuju na moje uporno ponavljanje da mi bebu (3mj) ne nosaju, a mm se u teoriji slaže sa mnom, ali ispred njih ništa ne kaže! Naš sinčić im je drugo unuče, inače su mladi ljudi (osim mm-a, imaju još 3 djece) i nije mi teško od njih zatražit savjet...ALI...
Prvi savjet moje sveki bio je da "ga ne naučim na ruke", jer "puno ga nosim" i sl. Nosila sam ga i sad to radim samo kad on to želi. Inače nije neka maza i samo se uznervozi kad ga se pretura iz ruke u ruku..Međutim, kako je malo porastao, oni su se "namečili" stalno dolazit i uporno ga ljubakaju, nose, rastežu, a meni dobacuju tipa: Ne budi sebična, rodi sebi drugo i sl :evil: Moji žive 100-njak km od nas, ali iako im je 1 unuče, veoma su razumni i rade u dobrobit djeteta. Uglavnom, nakon pola sata takve "razmjene" mali se rasplače i uznervozi da ga po tri ure ne mogu smirit! Šta da radim??? Ljuta sam ko pas!!! :-x

---

Ti znaš što je najbolje za tvoje dijete. Ti si njegova mama i trebaš ga zaštititi od onih koji ga unervoze. A i sebe jer on osjeti i tvoju nervozu.
Svaka čast bakama i dedama, istina, nezamjenjivi su, ali trebaju postojati granice.
Zauzmi stav. Ne moraš biti ni bezobrazna ni nepristojna ni glasna ni prosta... Jednostavno zauzmi stav. Ti odluči kada je dosta, što će tko kada raditi jer ti znaš najbolje što je za tvoje dijete dobro, a što ne.
MM je poput tvog. Starci su mu sjajni ljudi, ali su se isto znali previše petljati. No, nisam popuštala oko nekih stvari. I dalje se jako volimo i mislim da je i njima lakše jer vrlo dobro znaju na čemu su sa mnom. Uvijek iskrena, nema mrdanja :mrgreen:
Kao što je netko rekao, baš me briga tko će me, pred kim, kako i koliko tračati. Ja znam što mom djetetu i meni treba, a što ne. I svi sretni.
Drži se!

Citiraj:

---

IvanaR prvotno napisa

Ja po nekad opomenem za po nesto, ali u principu gledam da se sto manje mesam, neka se snalazi kako zna i ume i neka trazi svoj nacin.

---

Meni je dosta dugo trebalo da dodjem do ovog. Ja imam pravo na svoje vidjenje odgoja, ali i MM ima pravo na svoje. I nitko tu ne moze znati da je bas njegov nacin onaj najbolji, iako mi zabrijemo da bas mi znamo sta je najbolje za svoje dijete i koji je odgoj najbolji.
I svatko snosi odgovornost za svoj dio i posljedice svog postupanja. Moja kci se drugacije ponasa prema meni (ja uzasno poticem samostalnost), sama se oblaci, pere zube, jede, a MM ima drugaciji pristup pa njega navlaci, on je nosi (4 su joj godine), pere joj zube, ne moze minutu imat mira od nje. Ali kad oboje dodjemo u vrtic po nju njemu trci prvom. Jer joj on fakat puno vise udovoljava.

MM i ja se načelno ne razlikujemo u odgoju. U najvažnijim stavkama se poklapamo i mislim da je to sasvim dovoljno. Npr. odgoj bez batina - ne znam kako bismo se složili da je on protiv.
Isto tako ne smatram da je mama uvijek u pravu, zašto bi bila?
Gledam sebe i svoje dijete, mi smo karakterno vrlo slični, ali u "težim" dijelovima mojeg karaktera, i mislim da je to djelomično loša kombinacija, zato što puno puta ispada da ga previše štitim od nečeg, jer sam i sama bila takva - znam kako mu je.
To ne mora nužno biti dobro, ali ja ne znam odvagnuti kako drugačije, jer sam previše "emocionalno" ili iskustveno upletena.

Mislim da u takvim situacijama tata "zna bolje" jer je ipak nepristran.
Na žalost MM ima komplicirano radnu vrijeme i puno je manje doma od mene, a to je prava šteta, jer mislim da je njegov utjecaj na dijete jako koristan i potreban. (Bez obzira što se meni puno puta kosa diže na glavi od metoda, ali ne zato jer su loše, nego je jednostavno ponekad teško pregrmiti da nije samo moje ispravno.)

Sad smo bili zajedno doma tjedan dana i baš sam si dala oduška. Lijepo sam čitala knjigu, a vi dečki - snađite se. :mrgreen:

Evo odmah i za onu temu "kad ti život da limun".
Dobili smo na Badnjak limun u vidu prometne nesreće, ali gledam da je iz toga ipak proizašlo dobro što će sad MM jedno vrijeme biti doma s malim i imati priliku odgajati u punom smislu riječi i eto ti limunade. :mrgreen:

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

(Bez obzira što se meni puno puta kosa diže na glavi od metoda, ali ne zato jer su loše, nego je jednostavno ponekad teško pregrmiti da nije samo moje ispravno.)

---

X