Loša reakcija naših bližih na naše posvajanje!

Amondi, jucer ili prekjucer sam naisla na tvoje postove. Drzim fige da je to to! Kod nas je bas obrnuta situacija, od njegovih imamo potpunu podrsku, kaze mm za sveki ''sto se nje tice, to dijete je vec tu'', a svekar je nekidan gledao nesto pa komentirao mm-u kako je netko posvojio dijete iz Afrike. To mi je bas drago bilo. I mi smo odlucili cvrsto, zapravo posvojiti smo htjeli umjesto bioloske djece jos prije par godina, eto, kao da smo znali... Tako da, kad su se slegle traume od dijagnoze, svu energiju smo fokusirali na ovaj nacin dobivanja djeteta. Nasa procjena je za 2tj. i nadam se da ce biti pozitivna iako je moja cijela strana malkoc komplicirana

Mozda da sa psihologom ( ne iz centra) popricas o svom odnosu sa obitelji.
Bilo bi dobro da prije nego dijete stigne otpustis tu gorcinu i majcinu manipulativnu zelju za kontrolom.

Slažem se sa Sirius, zbog same sebe bi bilo dobro riješiti terete na duši i zaklopiti tu stranicu.
Što se tiče razgovora i testiranja u CZSS, ne bi bilo dobro ostaviti dojam "pobjegla od majke, nabrzaka se udala pa bi sad hitno dijete majci u inat". Ovo, jasno ti je, karikiram, ali kako god okreneš trebate ostaviti dojam stabilnih osoba koje nikakve nezgodne okolnosti ne mogu pokolebati.
Svakako ce vas pitati sto vasi roditelji misle o posvajanju, a tu se onda ne zaplići u široka objašnjenja i obiteljske odnose. Ne znam jeste li iz malog mjesta gdje se sve zna pa ne mozes izbjeci istinu o neslaganju, u tom slucaju kratko reci da si s mamom u miru raskrstila i oprostila.

Ako ste u vecoj sredini, onda ne talasaj.

Imaj na umu da CZSS želi najbolje za dijete - ono već iz nelijepe male prošlosti vuče nekakvu emocionalnu prtljagu i sigurno mu treba totalno stabilna mirna obitelj. Nije cak problem ni eventualni razgovor centra s tvojom majkom, koliko ce biti problem ako uvide tvoju nestabilnost i neriješene repove prošlosti, tj.tvoj problem s njom.
U tom bih se slučaju ja postavila u smislu "nismo birali svoje roditelje, ja s mojima bas nisam imala srece, takvi su kakvi jesu, bolje nisu znali, nista im ne zamjeram , imam svoj život, moja su vrata uvijek otvorena, itd.

Da, to sam isto htjela pitati, jel da kazem da su svi super sto se tice posvajanja, ili bi bilo mudrije reci istinu i reci da, eto, mama nije bas odusevljena. U malom smo mjestu ali ne vjerujem da ce netko bas znati za nase medjuobiteljske odnose.
Sto se tice psihologa, obisla sam ih masu kao dijete pa znam kako se s njima razgovara i sto se govori a sto ne. Divni smo muz i ja kad nas vidite i popricate s nama, ma na cijelom forumu nema stabilnijih ljudi :) (salim se malo, ali stvarno znamo biti divni kad treba)
A sto se tice mog i maminog natezanja, naucila sam ignorirati to. Dok ona ne shvati i ne prihvati da sam se ostamostalila i da nisam vise tako mala, nece tome pomoci razgovor s nekim drugim, a mene to ne pogadja kolicinski kao nekada, ipak vise nisam ovisna o njoj i njezinom prihvacanju. Ali eto, povrijedi me kad dira ono sto mi je najvaznije, odnosno njega.

Lili2 prošla sam jako sličnu situaciju sa svojom mamom, ako želiš javi se u Inbox.
Mi smo inače socijalnoj radnici rekli kako naši roditelji u načelu ne znaju da smo krenuli u postupak posvajanja, no u našem slučaju razlog je bio što su nam šanse bile iznimno male i nismo htjeli da se brinu/raduju a na kraju sve se pretvori u dugotrajno čekanje i evenutualni neuspjeh. Srećom naše čekanje je bilo kratko.

Znam da te cijela situacija muči i teško je kad ti netko tako blizak ne pruža potporu, prošla sam to, ali u konačnici bitni ste MM i ti, vi ste sada obitelj, a ako ona ne želi biti dio vašeg "svemira" , ona je ta koja je na gubitku, a ne ti. I kad postane teško sjeti se da je to isključivo njena sebična odluka i da s tom svojom odlukom ona misli samo na sebe, a na tebe ne. No da ne budem tako "crna" u mom sučaju baka se da tako kažem "opametila" i ponosna je baka tri unuke. Još ima mjesta za poboljšanje, ali srećom sada ima i priliku da se popravi

Citiraj:

---

Lili2 prvotno napisa

Da, to sam isto htjela pitati, jel da kazem da su svi super sto se tice posvajanja, ili bi bilo mudrije reci istinu i reci da, eto, mama nije bas odusevljena.

---

Žao mi je zbog vaše situacije i nadam se da će se popraviti...Kod naših roditelja je bilo reakcija sa zadrškom, onako, ne baš pozitivno kako smo se nadali...ali naravno da je to u konačnici samo naša odluka, iskreno smo rekli na razgovoru da roditelji nisu pokazali neki entuzijazam, ali da vjerujemo da im treba vremena i da smo sigurni da bi s konkretnom djecom reagirali potpuno drugačije jer ih poznajemo... Jer jedno je razmišljati o nečem u teoriji, a sasvim nešto drugo doći u kontakt sa stvarnim djetetom, mislim (nadam se) da tu sve predrasude i barijere padaju...

Uglavnom naša politika je bila - idemo iskreno odgovarati na sve pa šta bude...

Citiraj:

---

Mrcinica prvotno napisa

Žao mi je zbog vaše situacije i nadam se da će se popraviti...Kod naših roditelja je bilo reakcija sa zadrškom, onako, ne baš pozitivno kako smo se nadali...ali naravno da je to u konačnici samo naša odluka, iskreno smo rekli na razgovoru da roditelji nisu pokazali neki entuzijazam, ali da vjerujemo da im treba vremena i da smo sigurni da bi s konkretnom djecom reagirali potpuno drugačije jer ih poznajemo... Jer jedno je razmišljati o nečem u teoriji, a sasvim nešto drugo doći u kontakt sa stvarnim djetetom, mislim (nadam se) da tu sve predrasude i barijere padaju...

Uglavnom naša politika je bila - idemo iskreno odgovarati na sve pa šta bude...

---

Potpisujem sve gore napisano!

Lili, donekle razumijem tvoju situaciju, imam mamu sličnog karaktera. Nije bilo direktnog odbijanja naše odluke, ali gore sam već pisala da su moji brutalno iskreni i to zna jako zapeći, nisam osjećala podršku. Dapače jedan (nebitan) član si je dao za pravo da bude vrlo neugodan. Ali kad je došao malac, za jedne konzervativce odlično su se snašli. Došli su vidjeti SVOG unuka/nećaka, pomoći oko svega što nam treba (za to moram reći da su uvijek bili tu). Suprugove roditelje nemam potrebu spominjati, bilo je veselja, suza, sve kako se nadaš. Malo su svi brinuli jer su znali da je malac tamnoput, tu je bilo dosta predrasuda i suvišnih komentara, savjeta da pazimo da ne bude pretaman. Bili smo uvrijeđeni, općenito smo alergični na genske teorije. Ali sve se to zaboravi, danas imamo sasvim drugi problem u smislu da ga moji previše maze i štite. I misle da mi to ne radimo dovoljno dobro :-P

Vidjet ćeš da će biti suvišnih komentara sa svih strana. Čak i od frendica koje smatraš "progresivnim". Dijete treba roditi, posvojenje je manje vrijedno i kraj priče. Na žene koje su rodile carskim se gleda kao da su "prevarile" prirodu, mi smo još gore.

Ja sam na razgovoru rekla da su moji komentirali da oni na našem mjestu ne bi posvajali. Ali da svejedno imamo podršku i znamo da će sve biti ok kad dijete dođe. Nismo išli u širinu.

Moja obitelj jedva ceka , svaki dan me pitaju ima li sto novo.
I od muzeve obitelji imamo podrsku .
Prijatelji i susjedi su jednostavno divni, vec su nam rekli ako bude beba da ne kupujemo nista imaju sve sto treba od njihovih klinaca.
Neznamo jos nista hoce li biti decko ili curica .
Mozda tamnoputo , bjelo ili zuto , to nam nije bitno .
Idemo punim srcem naprijed.

Spremni smo na svakakve komentare.
Zavisi kako cemo biti raspolozeni u trenutku kad neko izbaci neku glupost, mozda se samo nasmjesimo a mozda im odmjerimo od sake do lakta!

Nama su psihologinja i socjalna radnica rekle da roditelji koji posvoje moraju imati jednu brzinu vise od prirodnih roditelja.
I mi smo uvjereni da to posjedujemo kao i svi roditelji koji su usvojili djecu.
Jer ta djeca imaju rane iz proslosti i na nama je da ih zacjeljujemo s puno ljubavi i strpljenja.