Printable View
u osnovnoj skoli su popodne bili puno u skolskom vrt, koji je velik, prostran i ima skrivenijih kutaka.
ljetni mjeseci u rovinju su nesto slicno onom iz nasih djetinstava.
ali moram dodati da sam vec ove godine vidjela da su bili manje vani, a vise kod nekoga na terasi/vrtu/sobi.
cini mi se, da im to zaista postaje manje interesantno.
U ovoj dobi društvo je zakon. Moj mlađi ima u susjedstvu više "jarana" iz razreda, a i nekako više voli biti vani.
Za starijega nema šanse da izađe sam, OSIM ako ga nazove netko od njegovih pajdaša i pajdašica... S bratom izađe "silom prilika" ako ga baš potjeram, ali onda se zaigraju i ne znaju naći puta doma....
S druge strane, dok su klinci u boravku (do 16.00 ili dulje) onda se to vrijeme igranja i zabave uredno kompenzira igrom u školi i oko nje. Barem je kod mojih bilo tako nekako. Nije da im fali, jednostavno je drugačije.
S druge strane, ovisi i o kvartu - mi imamo sreće da u kvartu ima dovoljno zelenih površina, igrališta i sadržaja, ali nije svuda tako.
ni ja ne mislim da je samo stvar vremena, nego nacina zivota pa onda kad i ima vremena nema se s kim ili gdje i naravno, onda nije ni zanimljivo i ne voli se, zacarani krug. pogotovo kad postoji turbo zabava doma uvijek dostupna u neogranicenim kolicinama. i mi smo odrastali vani, u kvartu cijele dane, i nastala bi pustos kad bi bila neka zanimljiva stvar na tv-u, ali to je bilo u prosjeku tri puta tjedno.
Doma uz PC :mrgreen:Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
tako je u našem kvartu, kako ste vidjele. iako, npr. mi smo bili jedini roditelji koji smo puštali dijete samo u park, sa npr 7 godina. i ranije, u stvari. zato što park vidimo s balkona. još uvijek jako puno djece iz razreda od J ne smije samo izlaziti vani. :-/Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
tako da djece ima, al ih roditelji ne puštaju van :mrgreen:
ja sam odrasla u centru i nikad nisam imala to kvartovsko društvo, i zavidjela strašno na tome. onda su poslije zavidjeli meni jer nisam morala na zadnji bus :mrgreen:
:mrgreen:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Slažem se.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ja se ne sjećam niti jednog trenutka u svojem odrastanju (a i kasnije) kad mi je bilo dosadno. Ili kad nisam imala društva ili provodila vrijeme vani (zabrana izlaska bila mi je noćna mora u bilo kojoj dobi). Crtiće i druge filmove sam gledala kojih 15 min - 30 min dnevno.... (osnovna škola). U srednjoj se niti ne sjećam da sam ušla u dnevnu sobu...Faks. Skoro pa se niti ne sjećam da sam bila doma (:green:)
Gledam svoje nećake (15,5 i 12,5). Cijele praznike su progljivarili u kući (s tim da žive među obiteljskim kućama - dubrava) ne družeći se s nikim (ili s rijetko kim) igrajući PS, PC, gledajući TV..... i što je najbolje bilo im je grooooznoooo dosadno! ("čuli" su me nakon toga)
Za ekranima svih vrsta. :o(Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Bed je što je sada općenito previše "kultiviranih" pejzaža (ukoliko ih ima uopće, tu su najgori podsljemenski kvartovi koji su preizgrađeni i nemaju čak ni igrališta),a malo prave divljine koja čeka da ju se istražuje, oblikuje ... na igralištu nema ni elementa istraživanja niti oblikovanja (pogotovo otkako su izbacili pješčanike), kakva je to onda zabava???
Ja najviše volim voditi klince na "divlja" mjesta: šume, potoci i slično ... te nepoznata mjesta unutar grada. Vidim da ih to zanima.
Imaju 6 godina i kompjuter koriste samo vikendom i to 2x30 min svaki. TV gledaju cca 1h dnevno, nekad ga ni ne uključimo.