Printable View
Umiljata :lol:
Mene je moja 7.5 godina starija sestra obožavala i uvijek je bila zaštitnički nastrojena prema meni, iako su naše igre uključivale šaketanje i čiketanje :mrgreen: Danas je other way around, ja sam kao starija sestra - šaljem joj pakete s hranom, pazim, savjetujem itd. Iako su njoj skoro 40 nekad se stvarno zna ponašat ko da joj je 25, to me izludi!
Super mi je tema, baš me raznježila :)
sestra i danas vjeruje da sam ja dobila više ljubavi, pažnje, progledavanja kroz prste itd.
ja pak vjerujem da bih imala moderniju obleku, novi radni stol, đeparac od baka i djedova ( koji je ona kao prva dobivala ) itd.
tak da kad se sve zbroji ni jedni ni drugi nisu zadovoljni redom kojim su došli na svijet.
To su bile i prve riječi mojeg brata kad mu se rodio sin (drugo dijete).Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Mi nestrpljivo doma čekamo da brat dođe iz rodilišta. Napadnemo ga pitanjima: kakav je, kakav je?
A on kaže: imam slike s poroda, ali upozoravam vas da nije lijep kao xy (prvo dijete), smežuran je, plav, dlakav,...
cvijeto :lol:, mama od umiljate je tvoja preteča!
i nemoj se vaditi na dlakava leđa
a ja bih dala sve na svijetu samo da imam brata ili sestru
i ja. Ali to ćemo na drugu temu.Citiraj:
laumi prvotno napisa
A sad zamislite boginju pravde.
Zamislile ste je.
To je moja baka.
Moja mama je mladja 17 meseci od svog brata. Delilo se sve na pola, dotle da ako ima 11 oraha, po 5 dobije svako, a 11.pojede baka.
Uprkos tome, moja mama misli kako je brat uvek bio u prednosti, da je on uvek bio pametniji, više mu se dozvoljavalo, i sad tako razmišlja, tipa zove baku, a ona joj kaže "niko me nije zvao"
tako da su tripovi neminovni. Trudim se da budem pravedna, ali sam sigurna da one tako neće misliti.
I kod nas se tako dijelilo, ali nije stvar u toj pravednosti. S prvim djetetom se sve njime otkriva, valjda je stvar u tome.Citiraj:
Hajdi prvotno napisa
ivarice, identicna situacija...ha,ha,...seka stalno slika svoju malu i izradjuje svoje slikea ja kad se sjetim svake prijestupne ha,ha,..Citiraj:
ivarica prvotno napisa
ja isto imala brdo slika, seka bas i ne ..ja prva ona druga..
Juhuuuu, blago meni!!! Koja je nagrada? :-D:-D:-DCitiraj:
Balarosa prvotno napisa
Pa znas kako se kaze: Prvom djetetu smo slikali prvi smjesak, prvi zubic, prvi korak...Trecem smo slikali samo kukove.
nisam ni drugo, nego treće dijete. i to ono koje se zalomilo nakon puno godina. (bit će sistemom vadi ga van)
i ne, nemam trauma. uopće :mrgreen:
sestrine dječje mazarije vise uramljene. bratov drveni brodić visi na zidu. a mojih slika (čak niti jedna nagrađena) nema nigdje.
sestrini kovrčavi uvojci su brižno spremljeni, kao i bratov čuperak, prve naočale i prva kravata. moje slamnate dlake ćame ćekajući u nekoj kutiji
i iako sam najmlađa, i razmažena, uvijek se znalo da je sestra tatina mezimica, brat mamin sin, a ja ono valjda svačija ili ničija
e zato imam jedno dijete
prva pomisao kad sam pročitala naslov je rečenica koju moja mama i danas počesto ponovi - vi ste mi jednaki ko dva oka u glavi i tako vas jednako i volim :)
i tako i jeste
ja bas nemam nekih trauma, razlika je 6 godina. meni je uvijek bilo zao sto sam rodena u ljeto, pa onda nije bio nikad rodendan neko veliko slavlje kao kod sestre koja je rodena u 11.mjesecu. al to nema veze s redoslijedom rodenja.
meni je u svari uvijek bilo drago sto sam mlada, sestra mi je do nekog doba bila vazna, negdje u pubertetu sam odlucila da vise nije, jer me znala malo previse iskoristavat.
cinjenica je da su njoj i mama i tata puno vise omogucili i pomagali s djecom recimo, ali samo zato sto ona voli iskoristavat ljude, kao sto sam vec spomenula, meni neke stvari ne dolaze u obzir.
istina je ovo za izlaske, ona je dugo imala izlaz do pola 11, a ja odmah valjda krenula do ponoci. ali to je tako. mislim da je i moja mama imala vise povjerenja u mene. mene je cak u jednom razdoblju tjerala van :lol:
ma, sve ima svoje mane i prednosti, treba se naucit nosit s tim, to i je bit odrastanja. imam osjecaj da moja sestra nije jos nadrasla svoje prvenstvo i moj dolazak na svijet pa se to svakako manifestira. kako moji roditelji bas i nisu bili neki diplomati, nisu joj bas pomogli u tome da se ne osjeti zakinuta mojim rodenjem. eto, moze se to i tako gledati, da su stariji uvijek zakinuti, jer su izgubili onu paznju prvog i jedinog djeteta, a neki se zbog nekih okolnosti nikad s time ne pomire.
Ja sam najstarija, pa samim time i najpametnija i najbolja i naj... deblja. :lol: Sestra je dobro, samo ponekad jauce da njezinih slika nema ni upola koliko mojih. Ali to nije samo zbog (prava) prvenstva, podosta toga je utjecalo na taj dio price. Bratovih slika vjerojatno ima najvise. On je najmladji, rodjen kad smo nas dvije vec dobro (po)odrasle pa je iznova bio 'zanimljiv', a i tehnologija je bila dostupnija.
Mislim da nijedno nema traume iz djetinjstva i moram priznati da nikad nisam primijetila da netko nekog voli vise ili manje.
Druga sam po redu. Sestra je starija 8 godina. Slika imamo podjednako, samo što su moje pretežno u boji.
Sve drugo je prilično različito. Prema meni su se previše zaštitnički odnosili (pogotovo tata), i tako mi napravili medvjeđu uslugu:roll:.
Sestra mi je godinama bila kao druga mama, a i danas kad imamo djecu istih godina mi je neka vrsta autoriteta. U pozitivnom smislu.
Kao tinejđerici mi je bilo neusporedivo lakše. Dok je ona u doba faxa morala doma biti do 11, ja sam sa 16 dovodila doma dečka i sa 19 se udala i rodila prvo dijete.:-) Naravno da sam prvo nju obavijestila da sam u drugom stanju i da je ona bila zadužena prenjeti roditeljima sretne vijesti. Srećom, za dva mjeseca mi se je pridružila pa su nam sinovi vršnjaci.
Što se tiče moje djece, tu sam poput većine. Sin ima dva ogromna albuma samo do druge godine, a kćer ima također puno slika, ali nisu tako revnosno složene. Još jedan kamen spoticanja je i ta famozna radosnica koju smo kupili za prvo dijete, a za drugo se nismo ni sjetili.
Doduše, ni tu prvu nismo baš do kraja popunili, ali mi se svejedno svaki put nabije na nos kad mlađoj dami nije nešto po volji.
Još moram dodati da sam ja za svog tatu još i dan danas sa punih 39godina mala i neozbiljna, a sestra je valjda odrasla sa svojih 8...onog dana kad sam se ja rodila. E, tu se trudim da ne ponovim istu grešku sa vlastitom djecom, iako nije uvijek lako.:yes:
ne znam ni otkud da započnem...
ja sam srednje dijete, imam stariju sestru i mlađeg brata
beat that :mrgreen:
svatko to gleda iz svog ugla...ja sam srednje dijete pa imam frustracije i od starije i od mlađeg :lol:.
Slika također nemam, sestru su slikavali jer je prva, a brata jer je muško nakon 9 godina.
Svom drugom djetetu slikam i zube i kukove, ali gdje je to od ona 4 albuma starije...
Ova rečenica me baš pogodila. Te razlike između mene i brata koje realno jesu, a i nisu postojale, je nešto što mene podsvjesno muči i puno puta isto tako pomislim da je najbolje da imam samo jedno.:roll:Citiraj:
magriz prvotno napisa
Vidim da brat nema tih problema, on ih ima troje.:mrgreen:
Apropo slika, nemam ih nego možda 10-ak svojih, sestra ih ima valjda 5-6 puta više. Ali nemam neku potrebnu slikavat Š, zapravo mi je to često tlaka, ali zato je moja sestra napravila već 20 albuma njegovih fotki, svaki put kad je s njim imamo photosession. Doduše ona nema djece. Bojim se pomisliti koliko bi bilo albuma da ima!!!
Ja sam mlađa, imam brata starijeg tri godine. I ja sam ona pametnija, samostalnija, emotivno stabilnija i bolja:mrgreen:
On je materina maza, kako joj se sa tri godine drža za veštu, tako je i sad.
Slika iz djetinjstva nemam previše, imam onih iz škole što smo morali imati, brat ima. Jedino se na di kojoj vidim i ja, ono kad su slikali da se vidi kako je on postao stariji brat:lol: Uglavnom, djetinjstvo pamtim po tome što je on uvijek bio naj, naj u svemu i tlačili su ga, pokušavali neki savršen odgoj ostvariti na njemu na skroz kriv način, a u to vrijeme ja sam se izmigoljila iz svega i radila po svom.
Za slike iz djetinjstva ne znam što bih rekla jer moji nikad nisu bili sigurni dal je ta beba na slici sestra ili ja :roll:
Angie sad si ipak ispred umiljate :lol:
Citiraj:
spajalica prvotno napisa
definitivno :lol: :lol:
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
:nope: Ništa nisi naučila na onom topicu o tome kako sve zauvijek ostaje na netu... i kad mala M. jednog dana naleti na ovo, tko će plaćat psihijatra?
Inače, i T. i J. su bili ovako dlakavi, MM i ja smo neko brijanje spominjali :mrgreen:
Edit: T. i J., ako ovo čitate, mama se samo šali, bili ste najljepše dlakave bebe na svijetu.
Meni je prijateljica prije par mjeseci dala jednu fotografiju s dvije bebe... i ja joj to vraćam, što će mi... nakon pola sta ubjeđivanja da je jedna beba Tin kao jednogodišnjak sam ju ipak uzela, iako još skroz ne vjerujem :roll:Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
:lol: kod nas na pozadini svake slike piše koja je jer je često čak ista robica na slikama.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
ja sam mlađa, mislim da sam bolje prošla jer je ona probijala led, a i rat je bio kad je bila u pubertetu pa je silom prilika morala i brinuti o meni (6,5 godina razlike). možda me zapravo mrzi :unsure:
danas nam je odnos ok, ali nikad bajan jer smo jako različite naravi. ona pak meni puno toga predbacuje. a što ću kad sam se ja uvijek znala izboriti za sebe više nego ona.
MM je iz velike obitelji, drugi po redu. ne bih rekla da ima ikakve traume od toga, ali zanimljivo je to da često poludi kad ja hoću M obući u nešto malo manje sačuvano, onako za po doma. on je uvijek sve naslijeđivao i patio za tim da se nešto baš njemu kupi.
primjetila sam to i kod mog nećaka, tipa zašto seka dobiva novi bicikl a ja opet njezin stari :-(
zato ćemo mi drugom djetetu kupiti polovno na burzi a ovo od M prodati i sve 5 :idea:
ja sam mlada, znam da sestrinih slika ima milion dok je bila beba, moja prva slika je kad sam imala oko godinu dana, u nekoj pozadini pokusavam hodati :lol:
nema sanse da fulam svoju djecu, f ima specificne boje a k specifican nos, znala bi ih i zatvorenih ociju prepoznat.
a sestra.. ja mislim da je ona imala (ima) neke privilegije jer je karakterno slicna starom, a ona vjerojatno misli da sam ja bolje prosla jer su se za mene uvijek svi brinuli :roll: nikad na zelenu granu
Meni se čini da je ovo više iznimka nego pravilo. Odnosno, ja mogu povjerovati da roditelj voli jednako oba djeteta, ali logično je da mu se jedno više sviđa, da ti jedna osobnost više paše. Ja sam uvijek bila tatina, mi smo bili nekako par, završavali rečenice, razumjeli smo se... odnos s mamom nikad nije bio tako lagan. I jednostavno znam da je njoj brat draži, ugodniji, no nije mi to neka strašno velika stvar. Bila mi je povremeno, u "nježnim" godinama, no sve skupa mislim da njoj ta spoznaja, ako si ju priznaje, pada teže nego meni. Ipak, valjda i to nosi svoje posljedice jer ja sam oduvijek željela imati samo mušku djecu, baš zato da izbjegnem taj komplicirani majka-kći odnos koji se u mojoj obitelji prenosi s koljena na koljeno.Citiraj:
vještičica prvotno napisa
I još sam htjela dodati jednu stvar. Većina nas ovdje još uvijek ima relativno malu djecu. Lako ih je voljeti sad, s tim ručicama i obrazima, dok te gledaju ogromnim očima, dok ste jedno drugom svemir i najgora stvar je što je udario L. u vrtiću ili kaže bljak na ručak. No koliko će tko biti simpatičan kad, ne znam, spava s prijateljevom ženom ili se ulizuje šefu ili skrivi prometnu. A griješit će sigurno. I vjerojatno neće griješiti na iste načine i vjerojatno nam je nešto prihvatljivije pa nam je time i ta osoba bliža.
Balarosa, i ja o tome često razmišljam.
Mene je to mučilo svjesno. Ja dugo nisam htjela drugo dijete jer mi izgleda nemoguće voljeti ih jednako. Onda sam, malo zbog pritiska muža, a malo gledajući svog tatu koji je jedinac, odlučila, onako racionalno:"Dobro, imat ćemo dvoje, zdravije je, samo da se psihički pripremi." Pazi, zdravije je za Tina, kao da je to drugo dijete neki dodatak njemu, nešto za ispomoć. A onda me nakon nekog vremena baš lupila čežnja za drugim djetetom, baš sam to željela, onako, iznutra, neopisivo. I evo ga, tu je, skroz drugačiji od Tina, sve od poroda do načina na koji se budi. I ljubav drugačija, nemjerljiva, ne mogu ih usporediti. I hrpu puta sam čitala teme slične ovoj, o tome kako voljeti drugo dijete i hrpe mama kako pišu kako ima mjesta i ljubavi. I nikad nisam stvarno povjerovala i mislim da isto tako nitko neće meni stvarno povjerovati.Citiraj:
Anemona prvotno napisaOva rečenica me baš pogodila. Te razlike između mene i brata koje realno jesu, a i nisu postojale, je nešto što mene podsvjesno muči i puno puta isto tako pomislim da je najbolje da imam samo jedno.Citiraj:
magriz prvotno napisa
No da mislim da će biti razlika i da će oni ponekad osjećati da sam više na jednoj ili drugoj strani, sigurna sam da hoće. Voljela bih da mogu spasiti što se spasiti da :) Koliko god mi apsurdno zvučalo ono s početka o bacanju čestitki, mislim da ćemo baš to napraviti. Osim ako nema ovdje netko tko radi u pošti i može mi falsificirati par komada :mrgreen: Nije da vjerujem da će nas to spasiti i da će mi od djece napraviti psihički stabilne osobe, ali ako može mrvicu pomoći, zašto ne. Rado ću i od magriz crtež na frižider staviti, ako joj mrvicu pomogne :-*
¸
Imala sam još svašta nešto za napisati, ali sam pozaboravljala, a ionako sam lagano odlutala...
uf, i ja :-/ a nemam tih osjećaja iz djetinjstva jer smo sestra i ja nevjerojatno slične
naročito jer mi se već sad čini da smo M (žensko) i ja totalno dva suprotna karaktera. a s J se lako dogovorim. i koliko god me znaju oboje iživcirat, M me zna stvarno iz cipela izbacit. i paše mi njegov "lagan" karakter. ja vaga, on blizanac :mrgreen: a ona bik :lol:
ali, ako stvari i ostanu ovakve kakve jesu, ne bih rekla da će mi on biti bliži, bez obzira na različitost. jer s druge strane mogu reć da se već sad divim nekim njenim karakternim osobinama koje ni ja ni on nemamo. a uostalom, ako mogu biti bliska s mm-om, a nemamo veze s vezom, onda ću valjda biti bliska i s mojom M :mrgreen:
ubola si me s ovom bliskošću jer mi je to užasno važno, najvažnije, da budemo bliski, svi zajedno, i on i ona, i mi s njima i njihovim familijama. mislim da bi mi najveća kazna bila da nemamo bliski odnos.
Ajde Balarosa daj nam adresu da mu nešto pošaljemo, jadničku :)
Ja bih na tvom mjestu teška srca bacala čestitke, sačuvala bih bar one od najdražih ljudi. A za mlađeg sigurno imaš što čuvati, poneku čestitku za rođendan, crteže, čarapice, razvij koju fotografiju i napravi svakom njegovu kutiju.
Vjerojatno će oba dva na kraju misliti da su lošije prošli, kako to već biva, to ionako ne možeš spriječiti. ALi ti pripremi dokazni materijal :)
A ništa Balarosa, budemo su složile nas par, pa pošaljemo nekoliko čestitki. Koliko cca trebaš, da opet ne pretjeramo? :mrgreen:
Jeste izuzetak/iznimka. Zato sam i napisala. Mi smo valjda AP odgojeni kad AP nije imao ni ime :nemam pojma:Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
Sjećam se da sam kao curetak šizila na mamino "pusti ga on je mali", kad on uzme nešto moje, ali mi je ubrzo postalo svejedno. Drugačiji smo i karakterom i navikama (a i pol je drugi :mrgreen: ) Vjerovatno kod svakog roditelja postoji to "X mi se malo više sviđa od Y" Ako ima kod moje mame, ona to nije pokazivala.
Imam ja recept - selidba! Mi nismo selili, ali smo samo razmještali dječju sobu (selili ormare i krevete), pa su čestitke i druga krama tom prigodom otišle u podrum (uglavnom od vjenčanja, ali bilo je i od rođenja djece), a prva slijedeća štacija je kontejner. Sad si mislim da sam ih mogla i odmah baciti. Nije da mi je baš stalo.... Isto tak eliminiram i njihove umjetnosti (imam jedan registrator s najnaj radovima, ali to je stvarno odabrano, od svakog par crteža i prva školska bilježnica i to je to). Ne treba sve čuvati... Kapa dolje mojoj svekrvi koja uredno baca i stare fotografije (ostavlja samo probrano) jer se od količine često ne vidi kvaliteta.
Mislim da ćeš najbolje napraviti ako ne napraviš ništa.Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
Jednostavno voli svoju djecu jednako. Priznaj i sebi i njima da ti je u jednom trenutku jedan lakši/draži/bliži. Pa onda pošteno, kad ti je drugi takav, opet reci naglas.
Ili nemoj ništa reći i ne opterećuj se.
Ne ispravljaj ono što se ne može ispraviti, ne može se mlađi roditi prije starijeg i ne može dobiti sve ono što je dobio stariji kad/jer je bio jedinac. I gotovo. Tvoje samo-opterećivanje i samo-opravdavanje neće ima pomoći, samo će im ukazati da je to problem s kojim se teško nosiš. Počet će gledati, brojati, pratiti i patiti skupa s tobom a niš se neće popraviti. Gubljenje vremena... Prebaci fokus na pozitivu.
nemoj baciti cestitke. :mrgreen:
nije fer prema strijem djetetu. a ako ce vas odnos biti kako treba, mislim da te cestitke mladi nikad nece predbacivati.
btw. ja sama drugo dijete. privilegirano. mojoj seki je iz puno razloga bilo teze.
mm je prvo dijete. neprivilegirano. cijeli su mu zivot "kratili" glavu, da se mlade dijete ne bi osjecalo manje vrijednim. mislim da im to nije nikad oprostio.
inace se slazem sa lutonjicom da nema pravila i sa zdenkom da nad tim ne treba previse lamentirati. svaka pozicija u familiji nosi i prednosti i mane.
Ja sam mladje dete, sestra mi je uvek bila zastitnica, roditelji me nisu ni osetili- samo me njoj predali.
Ona me naucila slovima , brojevima, kuvanju , zivotu.
Uvek tolerantna, nikad svadje , nikad ljutnje, jos sam ja znala biti ljubomorna -stidim se.
Mislim da sam bolje prosla nego ona u zivotu- i krivo mi je zbog toga, stvarno nije pravedno.
Inace, svekiji su izjavili da su za prvo unuce hteli da umru od srece, za drugo su osetili 10 % od srece a trece - pa dan ko i svaki drugi . Bzv ali istinito
:lol:teško!Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
odvalila sam i na ostatak postova, a umiljata :naklon:.
To je stvarno realnost glede praktične strane s drugom djecom (neizrađivanje slika, ljudi zaborave da si rodila pa ne čestitaju, ne kupuju ništa), samo što to dijete ne može racionalizirati pa mu ostanu traume.
Ja sam izradila fotke, ispunila spomenare ispunila i s prvim i drugim djetetom , a kad je neki dan crknuo hard disk na compu, preplavio me užas - jer nemam nijednu izrađenu fotku s trećim djetetom.
Imamo nešto printano na papiru na poslu, ali iz foto radnje ništa- ko da se nije ni rodilo, užas!
Naravno da to nema veze s osjećajima roditelja,
za trećim sam djetetom tek potpuno starački poludila, samo se radi o nedostatku vremena, premalo usredotočenosti na te stvari.
Al' evo moram i to obaviti, kad vidim šta to prouzrokuje.
A što se mene tiče, najstarija sam,
imala sam osjećaj da se sestru uvijek hvali kako je zgodnija,
mislila sam da ju svakako više vole, to obavezno,
ona je pak mislila da mene više hvale jer sam pametnija i sl. ,
ali također me više vole itd.
Kasnije se izrodilo još nešto djece :mrgreen:, tako da se popis besmislenih trauma mogao samo proširiti,
a mogli smo jednostavno i prerasti te gluposti
i shvatiti da roditelji, postupili ovako ili onako, uvijek u očima djece nešto pogriješe.