Super si!:lol:
A tvoji frendovi nisu muškarci?
Printable View
Ja nikad nikog nisam odbila kao frenda, jednostavno mi je glupo kad mi dođe "stari prijatelj" dok mm ne gleda i kaže: pogriješio sam što sam te pustio tako lako! Mislim hello! A frendovi godinama, best buddies, a eto ćim je uletio neko s kim sam ozbiljna u vezi odma se preobrate. Ma mrš to od mene. Bila sam užasno razočarana. Za ovog drugog sam znala da gaji simpatije pa sam mu skratila muke i prekinula svaki kontak, al ovaj koji mi je to rekao je baš bio frend - od srednje škole.
Ja inaće kidam lance veza bez povratka kad stvarno osjetim da je kraj. Nastavit ću bit pristojna, javit ću se na telefonski poziv, kad se sretnemo na ulici javit ću se i popričat. Ali što je gotovo gotovo je, a u ovim slučajevima to je bilo lažno prijateljstvo.
Meni to nema veze sa zaostalim ni primitivnim, nego s ponižavanjem muškaraca i žena-žena može bit samo seksualni objekt napaljenom seksualnom subjektu.
ok, apsolutno je normalno razmišljati da je druženje među suprotnim spolovima opasno ("nebi voljela da muž ima prijateljicu") -jer jedino što muškarac želi kad ima bilo kakav odnos sa ženom koja mu nije majka, sestra ni kćer je-odvuć ju u krevet.
razumljivo mi je da kod nekih m-ž prijateljstva jednostavno ne prolaze, no to je više stvar pojedinca tako da mi generaliziranja idu na jetru.
nikad ne bih mogla biti u vezi s osobom koju to smeta. probala i ispalila na živce. ljubomora mi jednostavno nije jasna i samo mi ukazuje na nedostatak povjerenja, a bez povjerenja - šipak. inače sam užasno izbirljiva osoba koja se jako teško zaljubi u nekoga i sasvim jasno vidim granicu između onoga što osjećam prema prijateljima (intenzivna je to ljubav, ali prijateljska) i onoga što bih osjećala prema partneru. eto, tako da u biti stalno soliram, a stalno sam okružena mužjacima :-P
spol mi nije kriterij pri odabiru društva, ali u 99% slučajeva kliknem upravo s dečkima, sa ženama jednostavno teško pronalazim zajednički jezik. nađe se tu i pokoja iznimka, dakako, ali većina stvaaaaaarno voli komplicirati i paničariti oko gluposti (moguće je i da sam ja previše flegma, naravno), a kad krenu spike o wellnessima, umjetnim noktima, kućanskim poslovima, romantičnim večerama, mužićima, savršenoj dječici i sl, dođe mi da si zabijem sir u uši. kažem, upoznala sam nekoliko iznimki, ali te doslovno mogu nabrojati na prste jedne ruke. (naravno, ne pljujem po ženama, ali jednostavno se ne pronalazim među njima baš :-P)
kad smo već kod m-ž prijateljstava, ovdje se priča uglavnom o heteroseksualnim osobama te se radi samo o mogućim nepoželjnim tenzijama između suprotnih spolova, pa im preostaje barem onaj isti spol za druženje bez takvih tenzija. a što je sa biseksualnim osobama? to mi još nitko od zagovornika teorije da su m-ž prijateljstva nemoguća nije uspio pojasniti, s kim bi se bipsići onda uopće mogli družiti :-P
plashljivo_pile, ti i ja bi trebale sjest na kavu :)
Moja iskustva su ovakva: seliš se u drugi stan, frend te nazove bez da mu išta kažeš, nacrta se kod tebe, slaže stolice iz Ikee, ide po veš mašinu, ide po kauč, sve super. Prijateljice su s dečkima, joj, znaš, ne mogu, baš sam se dogovorila s mužem/dečkom itd.
Kreneš joggirat, frend te pita hoćete skupa i vuče te svaki dan iako ti se ne da, cure odustanu nakon trećeg puta jer eto ili idu do dečka ili su dobile mengu ili im se ne da ili im se slomio nokat.
I drame ga ono za poludit u nekim situacijama.
Zato ja, kad s curama krenu takvi razgovori koji i mene nerviraju ako im se ne nazire kraj, pocnem pricat o play stationu i oruzju kojeg koristim u igrici :mrgreen::lol:
imam 2-3 prijatelja, znamo se nekih 20tak godina. i mm ima prijateljicu, znaju se nešto manje - 15tak godina. ovi moji priajtelji - ne moramo se čuti svaki dan, ali kada se nađemo, ne stajemo sa spikom kojih sat-dva (ja bih rado da je i dan-dva ali ne može).
problem je što smo dislocirani, pa se rijetko vidimo. ali održavamo kontakte - i to na stihijskoj, ne na prigodnoj bazi.
annie, definitivno. mislim da zaslužuješ počasno mjesto na prstima one moje jedne ruke :-P
dramljenja su u biti korisna za vježbu "slušam te" face, a u glavi livada i leptirići uz zvuke neke mantre da zvuk ne dopre do mozga. korisna disciplina i u drugim aspektima života.
E, sad ne mogu vjerovati kakvo vas dvije imate mišljenje o ženama. Nakon svih ovih zanimljivih-opet meni nevjerojatnih-mišljenja o muškarcima.
nemam ja takvo mišljenje o ženama generalno, pa i sama sam žena bokte :-P
i to što sam napisala ne smatram generalno negativnim, već jednostavno MENI ne odgovara. pa idem tamo gdje mi odgovara.
uvijek sam se nekak bolje slagala s deckima nego s curama :mrgreen:...imam super frenda s fax-a koji me nikada nije razocarao i nikada se nismo posvađali za razliku od "best frendica" :roll:...taj frend mi je na kraju bio i kum u svatovima...osoba od velikog povejernja i za koju znam da ce mi uvijek pomoci...imam super muza koji to shvaca i tako i ona ima frendice i svi se skupa druzimo i lijepo slazemo...nema nikakve ljubomore niti icega...:-)
Pa znam ali ko što sam već rekla, ja znam da mi nije problem kad me netko gleda na taj način (mi ženske smo naviknute na to) i znam da se sigurno neće dogoditi da dođem u nekakvo iskušenje a za muža ne mogu garantirati. A inače stvarno nisam ljubomorna niti malo. Ali pomisao da on ima najbolju prijateljicu kojoj on priča sve tajne i ispovijeda joj se, ne paše mi. Zanimljivo je da je on ljubomoran ko pas ali moji prijatelji mu ne smetaju, valjda zato što su svi stari pa zna da ako dosad nisam bila s nikim od njih, ni neću. Ne znam kako bi se provela da dovedem nekog novog tipa kući na kavu i kažem mužu-upoznajte se, ovo je moj novi najbolji prijatelj:lol:
Pa ne generaliziram i ne kažem da su sve žene takve, ali žene koje ja znam su većinom takve, dok muškarci koje znam nisu takvi. I svi si biramo ono što nam paše. Imam ja naravno i frendice, možda i brojčano više nego frendova, ali s frendovima mi je jednostavno lakše, jednostavnije i zabavnije.
Meni su žene neusporedivno bolje prijateljice od muškaraca. OK ima kokoši, ali kad imaš pravu prijateljicu, to razumjevanje koje dobiješ nema šanse da dobiješ od muškarca.
Sve što trebam od muškog roda dobijam od mm-a i sina, za sve ostalo imam frendice.
Kad je netko dobra osoba i super se slažete, onda je potpuno nebitno jel žena ili muškarac.
annie, pa to nisu prijateljice. (edit: referiram se na onaj post sa slomljenim noktom)
i to nema veze sa spolom, nego sa privrženošću.
kako netko reče, ne biram prijatelje prema spolu, već prema osjećaju, zajedničkim interesima, zajedničkoj prošlosti...
imam i muških i ženskih, udatih, neudati, razvedenih, u istospolnoj zajednici, oženjenih, neoženjenih, razvedenih, s djecom, bez djece...
svima im je zajedničko da su moji, da ih osjećam svojima, da sam im lojalna, da se mogu na mene osloniti i da se ja na njih mogu osloniti.
ali, nikako ne očekujem da će mi uvijek moći "uletjeti"; to bi bilo uskraćivanje njihove slobode i iskorištavanje prijateljstva.
bas tako, apri!
i da, posto su se neki uvrijedili na zaostalost, da pojasnim - meni je zaostao i primitivan stav da zena bez muza nema sta raditi na kavi sa muskarcem, na to sam se referirala
i bas mi je cudno da te neke super cool zene ne mogu naci prijateljice sposobne za pricu o drugom nego o noktima, kuci i djeci, ali eto bas su ubole prijatelje s kojima mogu o mozartu, krizi u libiji i najnovijim istrazivanjima genoma
i, da...
kod svoga prijatelja ne odem na kavu, odem na vino... cijelu butelju nas dvoje iskapimo.
napričamo se, pojadamo jedno drugome, slušamo glazbu koja nam je nekada nešto značila, prepričavamo zajedničke događaje, "ogovaramo" zajedničke prijatelje... ma i razglabamo o trenutnoj situaciji o svijetu, ali i o mojoj djeci, kuhanju, selebritijima...
nema teme; tema je sve i tema nije ništa.
Osobno nemam jako bliskih muških prijatelja, tako je nekako ispalo iako se pridružujem klubu žena kojima super paše muški mozak za druženje i razgovor, i vjerujem u M-Ž prijateljstva. Imam dvojicu kolega s bivšeg posla koji mi super odgovaraju kao ljudi, kužimo se pogledima, prošli smo kao poslovni kolege puno previše da bi bili samo kolege, apsolutno je u pitanju prijateljstvo, iako sumnjam da ćemo se ikad intenzivno nalaziti na samo jer smo svi željni svaki slobodni tren podijeliti s mužem/ženom/djecom.
Što se muža tiče, on nema bliske prijateljice, ali isto upoznaje ljude oba spola preko posla pa kad mu netko odgovara onako ljudski, pozovemo tu osobu i njenu obitelj da se družimo. Nisam zaostala i imam povjerenja u svog muža, ali ne bi mi bilo simpatično da sutra nađe frendicu s kojom se nalazi na samo umjesto da provodi vrijeme sa svojom obitelji. I da s njom priča o nečemu što meni ne može reći. To mi je nezamislivo, a znam da je i njemu. Pogotovo da se tako ponaša s nekim frendom/frendicom koju je nedavno upoznao.
Mi smo zaista jedno drugome najbolji prijatelji, i svi moji i njegovi prijatelji su odavno postali naši prijatelji. Povremeno odem sama s curama, MM ode s frendom na pivu i sl. ali zapravo već godinama nemamo veliku potrebu za odvojenim druženjima, naši prijatelji su isto u parovima i nekako mi je normalno ako pozivaš negdje osobu koja je u braku ili dugoj vezi, pozvati i njenog muža/ženu.
Ma nije to, Summer, nije da nešto nego sa ženama, barem ja, uvijek moram nekako uvijeno i u celofanu, u rukavicama, jer bi se uvijek neka mogla nać' uvrijeđenom, shvatit stvari predoslovno, pa se zbog toga ne mogu niti opustiti kako treba (OK, osim s nekim prijateljicama na prst jedne ruke).
A kod muških, nekako štagod da bubnem, oni to tako ne uzmu za zlo i kuže da je zezancija: ako mi se priča - pričam, ako ne - ne i sve 5.
Bar je u mom slučaju tako.
I, da, šta niste imale prijatelje i prije braka, kaj sad odjednom kad ste se poudale, više nitko za vas ne postoji osim muža? Ma dajte.
Mislim, pa imala sam život i prije muža i čujem se (rijetko, doduše) i odem na kavu s onih par frendova šta sam ih imala i prije muža i ne vidim nikakav problem u tome, a niti MM.
Potpisujem Zubić vilu, ne stignem sad duže elaborirati.
Imam prijatelje (muške) i ponekada se čujem sa njima i sa njihovim ženama :). Družimo se sada međusobno zajedno sa partnerima.
Razlika je jedino u tome što će (moj) frend nazvati prije mene nego MM da organiziramo neko druženje (zajedničko).
Ne dijelim prijatelje po spolu. Ne dobivam od njih nikada dvosmislene izjave niti meni tako što pada na pamet.
Imam muskog prijatelja i uvjek sam ih imala nekoliko. Cak i kad sam bila slobodna nije mi bilo ni na kraj pameti biti s nekim od njih pogotovo kaj znam kakvi su prema svojim zenskama. Super su mi ko prijatelji, ali ko decki su katastrofa ;) (bar po mom misljenju)
ja nemam toliko dobrog da se sami nalazimo na kavama i sl., a baš bi htjela jednoga. žene me zamaraju i mislim da bi s dečkima puno bolje našla zajednički jezik...
zapravo, ne želim ispasti tobože neka mrak ženska koja sama sebe promovira al moji su se stvarno svi na kraju il zaljubili ili htjeli nešto više :roll:. a u djetinjstvu sam se jako često selila pa nemam korijenja u tom smislu. u mladosti sam imala dosta muških prijatelja i sjajno sam se s njima zabavljala samo nas je život porazbacao na sve strane svijeta :-(.
još jedna bitna stavka - živim u prilično konzervativnoj sredini u kojoj to nikako nije uobičajeno pa sad kad dublje o tome razmišljam, hm, možda sam i ja podsvjesno prihvatila te neke norme koje ne potiču muško- ženska prijateljstva... ma moguće
imam muške prijetelje. i ženske. i MM isto.imam stare prijatelje, potvrđene, ali imam i poznanike koje rado viđam i ti odnosi imaju potencijal prerasti u prijateljstvo. i MM isto. to mi je jako važno za kvalitetu i dinamiku života, da mi novi ljudi nekih drugih širina ulaze u život. MMu možda još i više. Izlazimo zajedno, izlazimo i zasebno. Jako sam zaljubljena u svog muža i ne mogu zamisliti da ga prevarim, koliko god me netko intelektualno intrigirao. Ne doživljavam da mi se poznanici ili prijatelji ubacuju. Ne mislim da bi muškožensko prijateljstvo moglo ugroziti naš brak- ugroziti ga može gubitak interesa, neulaganje truda, razvijanje u razlićitim smjerovima, dosada itd. a onda nova osoba može biti eventualni triger. ponekad sam nesigurna ako MM upozna nekog tko mi se čini iznimno zanimljiv,ali ne zato što mislim da bi me prevario nego zato što mi ego ne podnosi da MM netko drugi impresionira. to doživljavam kao svoj problem, kojeg podijelim s njim ako me opterećuje, ali ne pada mi na pamet braniti mu druženja zbog toga. niti bi on ikada na tako nešto pristao.
pusti priče, razgibani su to dečki i to prilično, a još kad obuku one svoje tajice sve im se prozire kroz njih, to je točno smišljena urota za privlačenje žena.:mrgreen:a znam ja neke baletane i da sam muško ne bih svoju ženu pustila s njima tako lako:mrgreen:
šalim se ofkorz....volim biti u društvu s muškima i ženskima, ustvari nije mi uopće bitan spol, bitno mi je da se mogu zezati i opustiti. ne osjećam se napeto u muškom društvu niti imam nekakvih seksualnih aluzija niti mog muža smeta ako sam u muškom društvu. ne smeta ni mene kad muž komunicira sa ženskim prijateljicama. eto....sve može, samo daj:mrgreen:
X
Evo, upravo ovako nekako ja mislim. Sa ženama moram više u rukavicama, muškarcima mogu reći sve direktno. OK, nekim frendicama isto mogu reći izravno, ali većini ne. Naravno, ono s noktom je bilo sarkastično, cijenim svoje prijateljice isto kao i prijatelje, i imam ih čak brojčano više nego frendova.
Ali mi je s muškarcima jednostavnije i zabavnije.
I nikad ne bi ograničavala prijateljstvo na samo muško ili samo žensko.
ovo mogu samo debelo potpisati. mm i ja imamo iste muške prijatelje. moji su postali njegovi i obratno (i ženske, naravno). i sasvim mi je normalno sjesti sa njih npr. dva na kavu bez muža. isto ko sa njih dvije. ako mi netko paše, paše mi, nema veze kojeg je spola. muža sam našla, ljubavnika ne tražim. i ne smatram se vamp ženom koja će svojim atraktivnim izgledom vaditi sline muškarcima pa nećemo moći pričati o drugim temama. bogu hvala, prosječna sam žena pa nemam tih problema.
I baš kako RozaGroza reče, svakom kako paše tako nek si uredi odnose (prijateljske, bračne itd...).