Cure, nije vam to tako samo u varaždinskom rodilištu, nego, uz male nijanse, po cijeloj Hrvatskoj...
Printable View
Cure, nije vam to tako samo u varaždinskom rodilištu, nego, uz male nijanse, po cijeloj Hrvatskoj...
Ma nažalost je tako, ali treba se boriti da se naprave bar nekakve promjene na bolje, jer šutnjom i pokorom ništa drugo ne postigneš osim ogorčenja poslije kad se sjetiš " e da sam barem.." Sjetim se Bosmansove poslovice:"Pustinju ne mogu preobraziti u jednom danu, ali mogu započeti s jednom oazom.", pa tako je i Varaždin naša mala oaza oko koje se trebamo potruditi i stesati ono kaj ne valja, bar malčice, a nekad je i to dosta..Strašno sam osjetljiva na nepravdu,i ne prešutim to, makar se radilo o bezobrazluku nekog činovnika ili djeteta koje šutira psa, svejedno, najmanje što može svatko učiniti je ukoriti ga zbog takvog ponašanja..Ma, jednostavno mislim da se svi trebamo truditi da nam bude ljepše pod ovim sunašcem..
Slažem se, Tamchi 8) .
Ovih dana sam sva u citatima :P , pa cu stzavit par meni predivnih i ovdje:
You must be the change you wish to see in the world.
Mahatma Gandhi
---
We can do no great things; only small things with great love.
Mother Teresa
---
Hope has two beautiful daughters. Their names are anger and courage; anger at the way things are, and courage to see that they do not remain the way they are.
Augustine
---
Well behaved women rarely make history.
In every country where I have seen real progress in maternity care, it was women's groups working together with midwives that made the difference.
Marsden Wagner, MD
---
Never doubt that a small group of thoughtful committed people can change the
world: indeed it's the only thing that ever has!
Margaret Meade
---
...i još puno predivnih misli koje sam našla na http://mother-care.ca/birth_quotes.htm
PREKRAASNO!!! :heart:
Ma superishka, velika sam obožavateljica mudrih misli!! cmolj..
prekrasna prica - hvala sto si ju podijelila sa nama! divno je sto ti je TM davao konstantnu i bezrezervnu podrsku. :heart:
Treća doktorica se ne zove Cvijović, jer je dr. Dombaj-Cvijović jedna osoba, nego nekako drugačije.Citiraj:
TinnaZ prvotno napisa
Uglavnom ta treća osoba je bila ok, kako god se zvala, ako netko sazna neka napiše.
Da, i onda lijepo imaš lijepi kratki porod od 6h uz neljudske muke i patnje, umjesto laganog ženskog poroda od 23h kada se tijelo tako samo pripremi da je u stanju roditi bebu od 4,5kg. A doktorica je zaboravila napomenuti "onda vam lijepo nalegnemo na trbuh", vjerojatno zato što i sama zna koliko je to kontroverzan zahvat.Citiraj:
Tamchi prvotno napisa
U članku iz Varaždinca je pisalo i da se otvor zdjelice poveća do 30%, u okomitom/sjedećem položaju. Ali ne, mi rađamo ležeći jer je tako osoblju lakše, ja ih razumijem. Ali ne razumijem nas majke, kao ovce smo ponekad. I ja sam kao prvorotka bila potpuno neinformairana i naivna, vjerovala sam da će osoblje učiniti najbolje za mene i bebu. I na poslu nisam mogla do Interneta, pa am čitala knjige iz knjižnice stare valjda stoljeće. Ovo je ružno što ću sada reći: ali koja je to psihologija u ljudima da slijede u nekim siutacijama kao ovce, niste li se nikada zapitali kako je Hitler natjerao tako široke mase da ga bezpogovorno slijede u nečem tako abnormalnom?
Daleko od toga da opstetričari nisu u velikom broju slučajeva neophodni da interveniraju, kako bi porod završio sa pozitivnim ishodom. Ali rutinska primjena dripa i prokidanja vodenjaka, kao i epiziotomija samo zato što je žena prvorotka, pa onda žena od 80kg rodi bebu od 2,5kg a oni njoj priuštili epizotomiju...?! Naravno da i žena treba reći da je spremna preuzeti rizik da popuca u granicama normale radije nego da rade epi, i da neće kriviti doktore, a osoblje je tu da uvaži ženino stajalište.
A kako znati do kuda ići, pitala si ti Tamchi? Kada pročitaš baš sve sa portala i foruma, jednostavno ćeš osjećati.
Tinna, svaka cast na snazi, hrabrosti i na tome sto si sve to podijelila s nama. Zapravo mislim da je ovakvo drzanje na porodu sigurno jedan od najboljih nacina da se promijeni svijest medicinskog osoblja a time i poboljsa njihov odnos prema buducim rodiljama.
ali imam i jednu primjedbu... mene zbunjuje naslov ovog topica, '...krv mi se ledi...' - isprva sam pomislila da se to odnosi na tvoju pricu i da ce biti strasna, ali nakon citanja sam shvatila da nije. mislim da bi naslov kao onaj 'izborili smo se...' bio puno prikladniji ;)
TinnaZ, od ženskih dr u Vž rodilištu još mi pada na pamet samo dr. Jerbić-Cecelja, mlađa žena, nekih 35, ona mi se čini dosta ljubazna, par puta je mijenjala moju gin za vrijeme godišnjeg. Možda je ona bila ta?
Da, imaš pravo. Naslov je takav, jer je puni naslov koji je prvi izletio iz mene bio "krv mi se ledi dok čitam neke vaše priče, evo vam moja da si to nitko više ne dozvoli". I iako moja priča nije još bila gotova, požurila sam ju staviti da možda jednoj mami više dam malo hrabrosti prije, da se izbori za sebe.
Zamoliti ću aministratoricu da promijeni naslov.
Znaš kaj Tinna, dosta ljudi je povodljivo i olako daju povjerenje drugima, naravno, misleći sve najbolje, žalosno je da to onda ovi iskoriste u nimalo fer smislu..Eto, koliko citam sve ove price, pogotovo ona zastrasujuca iskustva iz Petrove, pa eto sad nedavno i za onu sirotu gospodju iz Vinkovaca ( beba preko 6 kg, kriva procjena doktora, mučili je i jedva nekako porodili vaginalno, dijete s teškim oštećenjima umrlo za 2 dana, strašna tragedija, roditelji u šoku, u bolnici se ograđuju i vele, kao i uvijek, da su sve poduzeli ).. Znam da je svakom njegova prica strasna, i sama sam kad sam izgubila dijete osjecala NAJVECU tugu kao nikad do tada, taj subjektivan osjećaj je tu i nemreš si pomoći, iako objektivno ima daleko gorih iskustava..Eto, vidjela sam i par priča gdje žene vele da su jedva čekale otići doma iz bolnice da cim prije zaborave taj grozni tretman, vjerojatno se nisu željele upuštati u bilo kakve diskusije jer su već unaprijed bile uvjerene da se tu ništa nemre postići, ili da se, nedajBože, zamjere nekom tamo pa im se sljedeći put idu osvećivati..Nisam osvetoljubiva osoba, ali tražim PRAVDU, a užasno sam uporna, pa ću se sigurno boriti, koliko god budem u stanju, za svoja prava..Isprintala sam si Zakon o z.p.p., biti će sastavni dio moje torbe za bolnicu, naštrebat ću ga napamet, ako zatreba, prijetit ću im onim ciframa predviđenim za kaznu ako postupe suprotno mojim htijenjima, i možda mi porod prođe željenim tokom..Jedino me mogu poslije zeznuti pa mi niti najmanje ne pomoći oko dojenja, znaš kako su neki ljudi, čim mu sugeriraš rješenje drukčije od njegovog uvriježenog, teško se uvrijedi, i onda ti namjerno "spusti kajlu"..Umjesto da budu otvoreni za sve nove ideje, da pomognu boljem ishodu..A ne kužim kako im nije zadovoljstvo pomoći da taj toliko emocionalan trenutak poroda bude čim ljepši?!? Pa da sam sama primalja ili doktorica, sve bi učinila da budućim mamama olakšam dolazak njihovog anđeleka.. Eh, nekad si mislim kako sam profulala profesiju..
Ne želim to niti čitati, jer ću se rasplakati.
Koliko je ta priroda komplicirana, pa zar nije čudno da niti sa svom današnjom tehnikom ne možemo utvrditi koliko je beba velika. I onda, usprkos ultrazvucima koji su kod mene rađeni svaka 3 tjedna, nitko nije znao kako je moja beba velika. A nekada su ocjenjivali prema veličini trbuha, veličinu bebe. Ja nisam imala niti gram sala, znači sva moja veličina trbuha bila je od bebe. Ili možda netko nije želio znati kako je velika.
Zamislite koje bi bile moje patnje, da je rađena indukcija ne znajući kako je beba velika a ja sitna (konf. br. 34-36). I da je potpuno nepripremeljena zdjelica, i nepripremljen cerviks, i nepripremljena maternica trebala poroditi bebu od 4,5kg. Na kraju poroda svi su bili iznenađeni veličinom bebe, a kasnije u sobi niti sestra niti čistačica nije prošla pored krevetića da ne prokomentira "koja velika beba, pa izgleda kao da ima 2 mjeseca".
Dakako da se je porod mogao zakomplicirati, a upitno je što bi tada bilo poduzeto kada nitko nije znao ono što se moralo znati: veličinu bebe i veličinu moje zdjelice. Ja sam laik, i ne znam kako se mjeri zdjelica, ali znam svoj konfekcijski broj.
I na kraju Tamchi, u sobi su sasvim druge sestre koje nemaju veze sa rađaonom, i u mom slučaju su bile divne i ljubazne. Da li zbog mog neobičnog poroda, da li zbog tako velike bebe, ali bile su jako drage. No, za pomoć u dojenju se mora tražiti i inzistirati i zvoniti, jer mislim da je samo jedna sestra u smjeni, pa nema baš vremena provjeravati kako ti ide. Nakon mog prvog poroda ja sam zvonila 2 dana, skoro kod svakog podoja. Beba je bila nemirna, nije htjela od prve primiti bradavicu, a onda se tako razljutila da više nije htjela niti pokušati nego je samo vrištala. Od frustracije koja ti u tom trenutku dođe, samo se počneš znojiti i očajavati što ne uspijevaš. Ja sam onda skupila hrabrosti i tražila pomoć, ponovo i ponovo i ponovo ... i dojili smo na kraju 9 mjeseci. I opet trebaš imati hrabrosti da ne zatražiš ili pristaneš na mlijeko u flašici.
Da, moram malo pretražiti stranice jer sam u par navrata vidjela da piše da mjere zdjelice i veličina bebe određuju smjernice za porod..Isto me zanima KAKO procijene veličinu zdjelice ( ja sam na konfekcijskom 40-42, al se baš nemrem pohvaliti zamamnim kukovima, hehehe.. ) ili kako znaju veličinu bebe..A htjedoh te pitati, uvijek su dežurna 2 porodničara, pa možemo birati 1 od njih ( zamisli beda da budu u istoj smjeni 2 goropadne doktorice! )? A za epiduralnu je anesteziolog u našoj bolnici samo prek dana, nema dežurnog? E a svaka tebi čast, tak si sitnečka, a vidi je na porodu!! Pa ja toliko kila nisam imala od srednje,prije pol svog životnog vijeka!! Nego, nisam vidjela tvoju priču s prvog poroda, samo dijelove, još je nisi napisala u Pričama? Pa zar ti je ista doktorica bila u smjeni na oba poroda?!
Ne znaju točno ni jedno ni drugo (veličinu zdjelice i veličinu bebe). U trudnoći se ligameni opuste pod utjecajem hormona pa se kosti mogu više razmicati tako da je vrlo upitno koliko bilo kakva procjena (osim ako se ne radi o nekakvim deformacijama) može biti točna. Veličinu bebe mogu procijeniti opipavanjem trbuha i uzv-om. UZV procjena može biti prilično netočna u zadnjim tjednima, kad beba počinje nakupljati masnoću. Ne sjećam se više kako mi je to točno gin. objasnila, mogu potražiti ako nekog zanima.
Da, Vedrana sreća je što se poklopilo sve idealno, moji ligamenti su se rastegnuli kako treba, moje tkivo je bilo nevjerojatno elastično kako su rekle primalje, hodala sam valjda do zadnjeg trena, trudovi su bili lagani i polako su me pripremali, nije puknuo vodenjak. Ali što bi bilo da nije tako bilo, a činjenica ostaje da nitko nije znao ili nije mogao znati veličinu ona dva bitna faktora. Ali usprkos tome što je očito da se još uvijek ne mogu predvidjeti sve stvari na porodu, ne samo da se olako, nego čak rutinski ubrzava porod dripom. A što se događa kada ti prokinu vodenjak na početku poroda, a zdjelica ne samo da se nije proširila, nego još niti trudovi nisu počeli kako treba, pa ti onda daju drip da pojačaju trudove, pa onda dehidriraš od iscrpljenosti i zato što ti ne daju vode ....ne želim sada raspravljati.
Prebacujem se dalje na ovaj topić:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=10525
Tinna,
dok sam se oporavljala od kiretaže, negdje sam pročitala dio tvog iskustva s poroda, dok još nisi napisala čitavu priču s poroda i željno sam ju očekivala. Svaka čast na pristupu koji nije nažalost uobičajen u većine žena.
Nekoliko puta sam se sama našla u nekoj drugoj situaciji, ali s istim problemom nepoštivanja nas pacijenata i reagirala na sličan način, jednom mi neki specijalist nije želio protumačiti nalaz koji nije on napisao (valjda je smatrao da nema veze što sam isti dan u istoj bolnici napravila sve testove i što je on bio taj dežurni liječnik specijalist koji ih je trebao pregledati i uputiti me dalje...), kad sam pitala što to piše, rekao je da ne zna, pa sam mu na kraju odgovorila da ne znam ni ja, jer sam diplomirala ekonomiju, a ne medicinu i da zato pitam njega, onda se malo posramio i sve mi rastumačio jer je bio zatečen mojim stavom. I kad sam to spomenula nekim znancima, svi su se čudili kako sam se ja usudila tako inzistirati da mi protumači nalaz. Sasvim drugačija situacija, ali isti pristup, isti problem našeg zdravstva.
U varaždinskom rodilištu sam se zatekla na hitnom prijemu zbog kiretaže jednog jutra nakon što mi je liječnik večer prije dijagnosticirao odumrlu trudnoću nakon pregleda UZV-om. Nalaz UZV-a mi nije dao, ja nisam znala da bi mi to možda moglo trebati ujutro (a bila sam u prevelikom šoku od saznanja da mi padne uopće to na pamet).
Prvo sam morala čekati dok nisu bili sigurni da se oslobodio krevet. Onda nas je sestra s prijema odvela na odjel (druga trudnica je trebala odležati zadnje tjedne trudnoće), dok smo čekale da sestra na prijemu objasni dežurnoj doktorici Š. zašto smo došle (ne znam ime, ali pretpostavljam da se radi o istoj s kojom si ti imala iskustvo s poroda), unatoč tome što je znala da ju moramo čuti par metara dalje, izjavila je nekoliko neprikladnih rečenica na račun mene i druge trudnice. Kod mene je bio problem to što nemam UZV nalaz i "kako da ona zna sad da je to ta dijagnoza" i nešto u stilu "da, on (moj doktor) se riješio i poslao ju tu k nama bez papira, a tko će riješiti njegov problem nego ona, pa sad oni moraju raditi njegov posao i raditi mi ponovo UZV2)". Možda nisam citirala doslovno svaku riječ, ali nisam izmjenila smisao. Zamisli, ona mora riješiti njegov problem, a on me se riješio kad me poslao njima u bolnicu! Ne mogu opisati što sam osjećala i kako sam se najezila od toga.
Da ne pričam da sam prije samog zahvata skoro skočila sa stola jer me ona odlučila tada pregledati, i iako sam večer prije imala pregled kod svog liječnika, koji nije bio bolan, kad je ona to radila, sve zvijezde sam vidjela od boli, sestra me smirila.
I da ne govorim o prvoj stvari koja se desila - na hitnom prijemu mi je sestra dala izjavu na potpis uz riječi "tu potpišite", a kad je primjetila da čitam što potpisujem, rekla mi je "ma to vam je samo da pristajete da vas nakon zahvata zadržimo u bolnici ako se kaj iskomplicira". Kao da sam nepismena i ne znam čitati!
I ono što moram na kraju reći, potpisala sam tu izjavu bez texta, nisam se željela svađati s doktoricom koja se tako ponijela prema meni samo iz razloga što sam znala da mene čeka neizbježno, da nemam puno što za odlučivati kod kiretaže, bila sam psihički totalno dotučena taj dan i mislila sam, ovaj put ću pregristi jezik, zašutjeti, samo da završi sve čim prije i da odem doma. A čitavo vrijeme sve do kraja sam razmišljala da li da se požalim na postupak doktorice.
No, bitno je što moram reći, čitavo to vrijeme, sve odjelne sestre koje su me provodile po bolnici od prizemlja na 4. kat, s 4. kata na prizemlje i tako nekoliko puta su se ponašale prema meni kao da sam njihovo vlastito dijete, čak me tijekom zahvata odjelna sestra držala za ruku i pomilovala po kosi kad sam u jednom trenu napravila bolnu grimasu i rekla neke ohrabrujuće riječi kojih se zbog one ošamućenosti lijekom ne mogu sjetiti, odvezla me u sobu i smjestila u krevet u koji sama nisam mogla i neka druga sestra me poslije došla pogledati, potpuno brižno i suosjećajno, kao i sestra s prijema na hitnoj koja je i navečer kad sam odlazila, još uvijek dežurala. I moram reći, ostala sam toliko iznenađena pažnjom tih sestara i njihovom brigom i ljudskošću da sam na kraju odlučila zaboraviti epizodu s doktoricom, samo sam si obećala, onog dana kad se tamo pojavim zbog poroda, ponijet ću se sasvim drugačije i neću šutjeti.
Možda ova priča baš i ne ide s tvojom, ali što sam željela reći, isto kao i ti, nije varaždinsko rodilište loše, samo neki ljudi u njemu, a divim se svim tim sestrama koje tamo svakodnevno rade zajedno s tim kolegama drugačijih stavova i unatoč tomu zadržavaju puni profesionalizam i nadasve neophodnu ljudskost i pažnju prema pacijenticama.
Žalosno je što ipak one nemaju sigurno toliko prava glasa, jer, kao što je to uvijek kod nas bilo, liječnici su ti koji su "najpametniji", a očito svi nisu. Zato se moramo boriti i mi mali ljudi da se stanje popravi, na kraju krajeva, oni su tu zbog nas, ne mi zbog njih. Mi bi bile sretnije kad ih uopće ne bi trebale, no to u životu nije tako.
Drago mi je da je s tobom sve prošlo ok, u svakom slučaju, svima si nama svijetli primjer. :heart:
Natašice, ovo tu sam odgovorila, nekao mislim da ljudi možda više čitaju ovaj topić:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=329112#329112
oduševila si me. svaka čast fajterice. :)
hej, pa vidi ovo je moja priča :mrgreen: kak je to bilo daavnoo
Treći puta nema ni prokidanja vodenjaka, niti Dolantina, idem u bolnicu dok već kosica počne viriti :lol:
kad već dođe dotle, ne trebaš ni onda :mrgreen:
lijepa prica!
jesi li citala Spiritual midwifery od Ina May Gaskin?
nisam, o čemu je
price sa porodjaja sa jedne americke (kršitelj koda)ie farme tokom 70tih godina, stanovnice farme nisu zeljele radjati kod u bolnici nego su to radile na farmi. jako interesantno citanje za one kojima je to interesantno sto se tice liberalizacije porodjaja, prepustanja kontrole zenama i manje farmakologije.Citiraj:
TinnaZ prvotno napisa
moze se naruciti sa interneta.
Ina May Gaskin je prilicno poznata babica za ljude koji su u tim krugovima.
toplo preporucujem!
ja mislim da bi to mene skomiralo do kraja, zbog mojih poroda koji su bili kakvi jesu.
žao mi je što nisam pročitala tvoju priču prije poroda. moglo je drugačije. ali ja sam trtaroš i hrabra sam do neke granice. i uvijek me strah da se dr ne zainati-a vidiš da ih ima svakakvih.
bravo za tebe!!
Uvijek mi je teško shvatiti i pojmiti nehumanost u rodilištima, a još teže kada žena to radi ženi. Trebalo bi ih javno pribiti na stup srama, i maknuti iz rađaone; ima toliko drugih zanimanja gdje humanost nije prva na popisu poželjnih osobina.
Od kada sam član foruma, a to je tek nekih dva mjeseca, iz glave mi ne izlazi slijedeća misao: Kako educirati SVAKU, ali baš SVAKU ženu u Hrvatskoj o njihovim pravima i načinima na koje se mogu za njih izboriti? Žena koje nemaju pristup internetu je daleko više od nas sretnica, žena koje žive u ruralnim ili manje fleksibilnim sredinama, žena koje nemaju podršku muževa...
Jer ni jedna žena ne zaslužuje postati poligonom za rutinsko vježbanje interventnih metoda!
Zašto ja kao trudnica nemam sa kime u svojoj okolini razgovarati o porodu? Jer je većina bebica donesena na svijet u horor scenariju koji je prestrašan za uši jedne trudnice!
TinnaZ, tvoja priča nadahnjuje i budi nadu! Hvala ti što si je podijelila sa nama (mislim da bi je trebalo štampati na papiriće u 2 milijuna primjeraka i avionom razasuti po cijeloj državi)! :)
Hvala ti od srca! :heart: :saint: :*
I ja sam ponovno pročitala priču i prisjetila se kako je divno utjecala na mene još u trudnoći!
:heart:
joj drage moje, natjerale ste mi suze na oči, bilo je to prije više od 1,5 godinu, čudno je vidjeti da moj porod i priča (koju nisam nimalo lako napisala, da nije bilo foruma, Roda, drugih tužnih priča - sigurno nikada niti ne bih), utječe još uvijek na neke buduće i sadašnje mame
i kad se sada prisjećam - zašto nisam od početka ulaznih vrata govorila da sam razgovarala o mogućnostima, pravima sa Ministarstvom, da sam pročitala sve zakone koji nam daju podlogu za tražiti odgovore i suradnju, zašto sam Eriku spomenula samo jednom ... točno znam zašto. Znala sam da ja, kao i svaka druga žena ima pravo na pristojan tretman, i suradnju oko potreba i želja, bez obzira da li je ili nije razgovarala sa Ministarstvom, da li pozna ili ne pozna nekoga od osoblja ... razmišljala sam tada, što da sam ja sada rodilja koja nije prije niti s kim kontaktirala, i tražim nešto (posebno, npr. što prirodniji porod), većina takvih žena bi se na prvi zid povukla; ali ovo sam ja, ja to mogu riješiti bez zaštitnika, veza i sl., želim da se osjeti da nije svaka žena koja nema veze i preporuke jadnica, i da se može kod neprimjerenog tretmana i od rodilje očekivati (malo čudne kao ja doduše) i drugačija reakcija od pognute glave i šutnje.
Bila sam informirana, znala sam što želim, imala sam zaštitu muža - ali htjela sam ostvariti svoje pravo na pristojan porod i suradnju kao da to sve nisam imala.
Nisam nikada pisala o tome zašto nisam dala svoj plan poroda, zašto sam oklijevala pozivati se na izvore od kojih sam znala što sve mogu ostvariti i što sve imam pravo tražiti (odnosno koristila sam to "dozirano"), eto ovo su neke crtice; ako itko kuži što sam sad napisala.
Plan poroda nisam dala i iz razloga jer nisam htjela stvoriti si sliku poroda kakvog želim, i ako to ne bude moguće oduzeti si mogućnost "manevra". Htjela sam ostvatiti svoje pravo da me se pita, i da odlućim u odnosu na trenutne okolnosti i situaciju.
ja tek sad nekako pronasla ovu pricu, i moram reci
TinnaZ od danas si moja heroina :*
sretna sam sto sam ovu pricu pronasla tek sada
jer sad je pravo vrijeme
:love:
Hvala Ti na ovoj priči i čestitam na velikoj hrabrosti. Itekako će mi dobro doći sve ovo što sam pročitala za moj treći porod :)
Tina Z,
Ociju punih suza zelim ti reci da sam zadivljena kako si mogla uopce GOVORITI a kamoli voditi suvisle rasprave usred trudova!!!
Ja znam da kad mene boli zub ili kad imam menstruacijske bolove da rijeci tesko izlaze iz mene i fascinirana sam kako si ti to uspjesno obavljala!
I svaka cas tvom muzu. Iako sve zavrijedjujemo da imamo muzeve koji nas podupiru na zalost nisu svi takvi. I zato se moramo znati boriti same.
Hvala ti na poticajnoj i prekrasnoj prici s poroda!!!!! :love:
predivna priča i svaka čast na hrabrosti što ste se uspjeli izboriti za svoje!
iz vaše priče prema inicijalima sam prepoznala o koje se dvije dotične dr radi! rodila sam prije 7mj u VŽ rodilištu i zbog dotične A.Š sam skoro izgubila bebu sa 38 tjedana trudnoće!
kako sam morala strogo mirovati u cijeloj trudnoći, imala sam nisko sijelo posteljice, počela sam pojavom prvih trudova krvariti jer je beba gurala posteljicu prema van! čim sam primjetila da krvarim odmah sam otišla u rodilište i rekla da imam trudove i krvarim! dežurna dr, neka mlađahna specijalizantica me pregledala, rekla da sam tek prst otvorena i uputila me na odjel, o krvarenju ko da ga nema! cijelu noć sam imala trudove, ali izrazito nepravilne i u jutro počela sve jače krvariti i rekla dr A.Š.! dotična dr me pregledala i rekla ovim riječima " Pa kaj bi vi hteli, sve je u redu!" dežurna sestra me samo pogledala i nikom ništa! Te riječi nikad neću zaboraviti jer su me duboko povrijedile i ispalo je da sam nekakva živčana trudnica a ne žena koja se bori za svojeg anđela!
tako je prošao cijeli dan, bio je i moj muž koji mi nije vjerovao da se ne osječam OK, da krvarim ( bezobraznik je uskoro vidio svopg vraga!)! pred večer me sestra stavila na CTG i imalo se što vidjeti! bebini otkucaji su masovno opadali sa 170 na samo 70/min! i onda panika, dotrčao dr Kirchbaum i digo paniku: brzo odite na amnioskopiju! i onda kod postavljanja sonde iz mene se izlilo oko pola litre krvi i pošpricalo ga!i onda dreknuo na mene: Pa od kad vi krvarite, zašto niste rekli?!" A ja se počela tresti jer sam mislila da je beba mrtva! al osječam ja nju, mislim si i tresem se! I tada me sestra primila za ruku i rekla mu: Pa gospođaveč od jutra govori da krvari! i onda brzo na ultrazvuk gdje je bilo što za vidjeti! al dr vidjevši da se tresem okrenuo je ekran prema meni i rekao: beba je živa, vidite! al vidlo se po njihovim licima da neto ne štima, ja sam se osječala sve lošije! sestra je kod brijanja i klistira pokušala biti što nježnija i kad je stigao trud ostavila me da prođe! U rađaoni nisam bila ni dvadesetak min kad su mi rekli da situacija nije dobra, da je beba u opasnosti i da sam več davno trebala na carski jer ako sad ne pristanem mogu i ja iskrvariti! onda sam zanijemila i iduča tri sata nisam mogla uopče govoriti!mislila sam u sebi ako ostanem sad bez bebe vikat ću iz sveg glasa i pozvati istog časa policiju!tada su mi dali papire da pročitam u vezi carskog a ja sam ih samo potpisala! i onda su me pitali: Pa nećete ih pročitati? a ja sam samo odgovorila: svaka minuta za moje dijete je dragocjena, vadite ga van! Ja sam zdravstveni djelatnik i dobro znam što u tim papirima piše, mislila sam u sebi i vi to ne trebate znati! tada mi je moj dobri poznati anesteziolog dao spinalnu anesteziju i samo su me brzo počeli pokrivati zelenim plahtama! nisam mogla opče govoriti više, ko da su mi glasnice mrtve i samo sam čekala glasić svoje bebe! i onda sam osjetila kako me režu i pritisak na trbu i onda je dr Kirchbaum rekao: Isuse otkinula mi se pupčana! Pa to nisam još vidio! i onda olakšanje, beba je vikala, a pedijatrica je rekla da je sve u savršenom redu!moj anđeo je bio samnom! iduče jutro je dr A Š bila dežurna i došla je vizitu! meni je nadolazilo mlijeko pa su mi prsa bila žarko crvena kao i njezini obrazi i vidjelo se da joj je neugodno! onda je digla paniku da ju obavezno zovu ako crvenilo nebude prolazilo! ja sam si mislila u sebi: Ti me više nikad nečeš pipnuti i ako još jednom budem rađala dati ću pismeni zahtjev da mi se više ne približavaš!
mkrota1, ajme kroz sta si ti prosla.
Nadam se da je tvoj mali andjeo dobro i da dobro napreduje.
I da se ti polako oporavljas od groznog poroda i C/R-a.
Zelim ti sve najbolje. :*
ma mi smo super! Hvala Dragom Bogu, jer koliko sam se ja borila za svog sina, ležala cijelu trudnoću na L boku stvarno nije dopustio da zbog šlampavosti jedne bahate doktorice ostanem bez njega!
i vječno ću biti zahvalna dr.Kirchbaumu što mi je pomogao i spasio mog anđela! Ipak je on stari iskusni lisac
Svaka ti čast na hrabrosti...
Ja sam rodila u Dubrovniku i bila sam prezadovoljna boravkom u rodilištu (osim posljednjih sat i pol poroda kada je došla dotična babica) ipak danas razmišljam posve drugačije o svemu. Iako sam puno čitala o porodu u knjigama, časopisima, na internetu kao da sam čitala krive stvari. Svatko je pričao o boli nitko o konkretnim informacijama koje bi mi bile od koristi. Puno bih stvari danas promijenila. Ali kao imam tek jednog dječaka nadam se da još ima vremena. Npr. cijeli sam dan ležala u predrađaoni. Došla sam u 11 u rodilište (pukao mi je vodenjak a do rodilišta ima 1,5h vožnje), pregledali su me, smjestili u predrađaonu, popodne u rađaonu. Cijeli sam dan bila priključena na ctg. Nisam se mogla mrdnit, čak mi nisu dali ni da se okrenem na bok (tek nakon mog inzistiranja su rekli-može malo), cijeli se dan nisam okusila vode,a kamoli hrane.Dobila sam drip.
U početku nisam razmišljala o svemu ovom, bila sam sretna na mom dječaku, ali drugi ću put sigurno razmišljat i o ovim stvarima.
tinna svaka čast...