Printable View
Igraju se i moji sa svime i svačime igračkama/i "ne igračkama"...
Isto se tako cura lijepo zaigra s autićima, kako i dečkić s recimo ponyima...
Al ponekad se baš zažele svojih igračaka, pa je onda dobro da ih imam u autu spremne....
Zabava iz priloženog, meni samoj s njih troje u tuđoj kući, hm, malo teže......
Kad je mm s nama (češće nije nego je..) onda ih on animira s nečime već....
Nosim samo kad idemo kod ljudi koji nemaju djece pa samim tim ni nekih igračaka.Teta se je prilagodila pa im je našla neke igračke od svoje djece pa je njima to super zanimljivo stare igračke .Ali i inače nosim ogromne torbe u kojem uvjek ima svega.Pa tako dok čekamo red u banci ili negdje izvadim iz torbe hrpu sitnih igračaka.
Mi uvijek nosimo igračke i uvijek nas svi "pljuju" da zašto to sve nosamo sa sobom, a nekako baš uvijek dogodi da su djeca roditelja koji nas "pljuju" najzaigranija s našim igračkama jer - svojih nemaju.
Moji dečki su od te vrste koja se igra samo s autićima. Dok sam bila bez djece sam mislila da je to stvar roditelja i odgoja, sad mislim da je to osobna stvar svakog djeteta :) Moj stariji je prvo rekao "ato" a onda par mjeseci kasnije "mama" i "tata". To su njegovi prioriteti. I mislim da se u cijelom svom životu nije poigrao s lutkom dulje od ja uvalim lutku u ruke, a on je s gnušanjem odbaci. I uzme autić.
Također, standardni sastav moje ženske torbice sadrži i par igračaka. Za onda kad se nađemo u nepredviđenoj situaciji...
manje više nosimo uvijek i svugjde, ali ja imam pravilo kojeg se držim.........Nika je dovoljno velika da shvati, ali već jaaaaaaaaaako dugo to prakticiramo - dakle ona zna da su njene igračke njena odgovornost, što znači da ih ona mora nositi i paziti na njih - ako ih izgubi ili joj netko potrga - kažem joj da drugi put ne mora ništa nositi. Dok je bila manja ja sam nosila jer bi uvijek dobro došle.......i nikada mi nitko nije rekao da nisam normalna, prije bih dobila komentar ukoliko ne bih ponjela ništa.........