Teško podnošenje frustracije...

Ajme gita oprosti, nisam vidjela tvoje pitanje! Žao mi je. Što se tiča savjeta konkretnih za moju curku možemo na pp, ako ti nije nezgodno čisto da tu ne gnjavim druge sa mojom pričom. Uglavnom radilo se o tome da s jedne strane curka ima neke specifične talente koji meni nisu bili ni u peti da su ikome bitni :sramota: i tu smo bili preoštri u odbijanju , a s druge strane smo bili prepopustljivi u nekim redovnim pitanjima reda i pravila, jer smo mislili da ona to ne kuži, a psihologica nam je stručno potvrdila da itekako kuži i da nas dapače fino voza već neko vrijeme. Pa smo malo obrnuli i odmah je bilo puuno bolje. Ma znaju ti ljudi ipak nešto :)

Evo sad ja već dva dana nisam skužila odgovor.... hvala u svakom slučaju. Mislim da na pp ne mogu (premalo postova valjda, ne vidim da mi se nudi i ta opcija), inače rado bih saznala više. Ovo što kažeš o vozanju kad se radi o svakodnevnim pravilima potpuno liči na nju! Borimo se i dan danas s održavanjem elementarnog reda u dnevnim pravilima, njezinim obavezama i sl. Ono što mene zbilja daleko najviše smeta je ponašanje u neskladu s njezinom dobi, mislim na ubibože beskrajno cendranje i nervozu za svaku sitnicu kad se radi o pravilima i obavezama, o onome što se može a što ne i tome slično. Znam da me voza, znam da joj je jasno kako stvari stoje, ali otpor koji pruža je strašan. Tako da sam sigurna da mora postojati pravi način i da ga ja ustvari još nisam pronašla. To s posebnim talentima je isto vrijedno razmotriti, možda je to početak rješenja...

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

misliš njoj nije teško? il meni :mrgreen:
nju smiruje, a mene uznemiruje :mrgreen:
jer se ne volim grlit dok sam ljuta, a glupo mi je tjerat inat. pa ju zagrlim jer se odmah smiri.

---

Baš se sjetim ove teme zadnje vrijeme

otkad sam tu pametovala, moja je počela raditi isto - kad napravi frku ni iz čega, npr. nešto banalno hoće a ja kao ne dam, prvo se naljuti, nešto baci ili me kao hoće udariti, u svakom slučaju prvo da me izbaci iz takta
i onda počne plakati i tuliti, pa kaže da se neće smiriti dok je ja ne utješim

Nisu to nešto prečesti ispadi, i inače je relativno pristojna, ali se i ja nađem u trenutku kad sam kao ljuta i provodim disciplinu a ona hoće da je tješim nakon što je izvodila frku
i što sad?
ako je mazim kad radi frku upast ću u kategoriju "permisivni roditelj"
a s druge strane to bude rješenje, obe se smirimo, samo ne znam više kako da je tako fino smirena oribam za kaos koji je prije toga počinila
Lastane pomozi :cekam:

Koliko ima godina? Mislim da Lastan bez toga ne može :)

pomikaki, sori, al umrla sam od smijeha :lol:

ja sam se zadovoljila tvojim odgovorom da je tako u redu :mrgreen:

4 godine
ne znam ni sama - možda je i u redu
dijete je kompetentno :mrgreen: i zna što će nas skulirati
ali ja bih je u top strpala kad čujem taj ako - doslovce tako kaže: neću prestati plakati ako me ti ne utješiš

Moje skromno laičko mišljenje iz prakse (metodom pokušaj pogreška) je da do cca treće godine tješim kad tantrum prestane jer mislim da dvogodišnjaci baš i ne kuže kaj je zapravo bilo, a od treće do pete postepno sve više prepuštam da se micekica skulira i dođe da se dogovorimo (zvuči jednostavno, ali nije :) treba živaca i živaca u toj fazi), nakon pete tješim nakon tantruma samo iznimno (a i tantrumi su već rijetki jer već duže vrijeme ne daju rezultata i nije zabavno vriskat sam po svojoj sobi dok sam ne odustaneš i onda se doći ispričati svim ukućanima ), ako sam krivo procjenila i ljutnja i suze su zapravo bili opravdani, a ne sredstvo pritiska da se dođe do cilja, onda se ispričam što je nisam saslušala na vrijeme, porazgovaramo o primjerenije načinu izražavanja ljutnje pa se grlimo i ljubimo i radimo nešto zajedno što bi ona htjela, tipa gledamo crtić, crtamo ili tako nešto. Sad kad je već školarka dogovorile smo da kad je stvarno jako ljuta ili tužna, a ja je ne mogu niako saslušati, da mi to napiše ili nacrta i ako ne stignemo prije spavanja ćemo to obavezno riješiti. Ok ona sad već piše nek svoje pjesmice i super crta pa joj to nije teško, a dani su nam ponekad takvi da je jurnjava od jutra do mraka, zato smo uveli tu metodu.

O, da! 8 i pol godina, i srećom, ne urla više svaki dan. Ali kad ga uhvti žuta minuta (npr, ljetos, kad mu se razbila netom pronađena ljuska morskog ježa) urlao je, tulio, naricao i zavijao sigurno cijeli sat. Kao da su mu roditelje ubili pred očima. Ništa ne pomže; ni glas razuma, ni tješenje, ni vikanje. Ja se pokušam maknuti i distancirati dok se ne počne smirivati (potroši energiju) i tad ga utješim, razumno popričam i i onda ima nekog efekta. A neću spominjati da se poslije osjećam kao da sam se penjala na Velebit pješice. Kad je gladan ili umoran, šanse za urlanje su veće. Zona funkcioniranja i suradnje se kreće */- 2% oko idealnih uvjeta. Frustrira se oko sitnica. Radije će urlati pola sata jer ne može pronaći neku igrčku nego da je potraži.....
O kukanju, lelekanju, psovanju, vrijeđanju zbog svega što nije po njegovom (ustajanje, spavanje, tuširanje, prestanak tuširanje, odlazak u školu/park, odlazak iz škole/parka, pisanje zadaća...) mi se više ne da ni pisati.
Jedino što sam primjetila je da je stanje lošije otkad je zahladilo pa nismo više toliko često ni dugo u parku.
Ima cijela jedna tema o njemu: http://forum.roda.hr/threads/57194-G...ga+%C4%8Dvarak možda pomogne.

Citiraj:

---

zumbulmama prvotno napisa

Ima cijela jedna tema o njemu: http://forum.roda.hr/threads/57194-G...t=grga+čvarak možda pomogne.

---

super ti je tema :lol:
odvalila sam na ovo

Citiraj:

---

Danas sam mu nakon x-te epizode s malim objsnila a nije lijepo što je malome preko crteža velikim slovima napisao SVINJA , on me naivno pogledao i mrtav-hladan najozbiljnije uptao: Mama, kako ću ja zapamtiti da se to ne smije?

---

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

i onda počne plakati i tuliti, pa kaže da se neće smiriti dok je ja ne utješim

---

tvoja neće, a moja urla da se ne može smiriti, bez zagrljaja :roll:
a može jer da me nema bi se odmah smirila.
dakle, da smirim svoju savjest, prvo je zagrlim, jako kratko, ona se smiri, više ne urla, onda sjednemo na kauč i pričamo o tome što se desilo.
pa mi kaže da ne zna što joj je došlo u mozak LOL
pa joj ja kažem da slijedeći put, kad joj dođe u mozak da tako vrišti, baca stvari (ovo me još više izludi od vrištanja), da brzo kaže mozgu da prestane jer na kraju smo svi ljuti, ona u suzama, izderanog grla, umjesto da se zezamo i smijemo.
pa kaže da dobro. al slijedeći put opet mozak ne sluša :mrgreen:

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Ajme gita oprosti, nisam vidjela tvoje pitanje! Žao mi je. Što se tiča savjeta konkretnih za moju curku možemo na pp, ako ti nije nezgodno čisto da tu ne gnjavim druge sa mojom pričom.

---

Ja vjerujem da bi detaljniji opis vaše priče, tj.konkretni savjeti i primjeri itekako nekome mogli pomoći , tako da nemoj da ti bude nezgodno i sigurno nećeš nikoga daviti.:-)

kod nas su ispadi frustracije zbog sitnica prestali kad je glavni uzrok uklonjen. sva privremena rjesenja su samo pogorsavala situaciju.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

tvoja neće, a moja urla da se ne može smiriti, bez zagrljaja :roll:
a može jer da me nema bi se odmah smirila.
dakle, da smirim svoju savjest, prvo je zagrlim, jako kratko, ona se smiri, više ne urla, onda sjednemo na kauč i pričamo o tome što se desilo.
pa mi kaže da ne zna što joj je došlo u mozak LOL
pa joj ja kažem da slijedeći put, kad joj dođe u mozak da tako vrišti, baca stvari (ovo me još više izludi od vrištanja), da brzo kaže mozgu da prestane jer na kraju smo svi ljuti, ona u suzama, izderanog grla, umjesto da se zezamo i smijemo.
pa kaže da dobro. al slijedeći put opet mozak ne sluša :mrgreen:

---

pa ja je isto zagrlim, pa pričekam malo, i onda počnem objašnjavati što mi se sve nije svidjelo i što neću da radi
onda ponekad još malo plače a nekad se ponešto i dogovorimo
ali to je isto kratkog vijeka
valjda idemo u nekom pravcu, ali očito ne baš ekspresno :roll:

Moje srednje dijete sada 2g i 9 mjeseci je u toj fazi urlanja. Do orije tri mjeseca to veselo tvrdoglavo stvorenje s kojim si se ipak uspjevalo dogovoriti postaje malo čudovište koje urla iz petnih žila kad mu nije po volji. Čudno mi j to da dijete kako je starije postaje nerazumnije a ne obratno.
I ne znam često kako se postaviti, maknem ga u drugu prostoriju jer jednostavno poludim ako te vriskove slušam neko vrijeme. Okidač može biti bilo što, ako ne dobije nešto što želi ili npr. ne može naći neku igračku, pomognem mu u traženju, objasnim da smo probali al nismo uspjeli a on krene urlati.
Kod nas se ta faza poklopila sa dolaskom brata(donekle je možda i uzrokovana time) a s druge strane s brojem djece su se stanjili živci i čovjek je umorniji i eto ti ga.

Meni na kraju nisu problem ispadi niti djeca nego ja sama sebi, kako sebe trenirati da ostaneš skuliran i reagiraš kako treba(moja interna statistika je da 4 od 5 puta uspijem biti cool, a 5 put i ja povisim glas, nekad i dreknem, što nije nimalo poželjno rješenje. Počela sam s brojanjem u usebi, ne pomaže, jedino probam udahnuti duboko par puta pa nekad uspijem smiriti svoje živce.
Djeca izvlače ono najbolje iz nas, a bome i najgore. Imala sam skroz drugo mišljenje o sebi prije nego sam postala mama, nisam mislila da će me itko uspjeti ovako lako izbacivati iz cipela.