kada vaši šestogodišnjaci idu spavat?

Mi smo inače poznati da idemo ranije spavati, zimi recimo 8 pola devet..

A sad, išli smo oko devet, pa sad je više nemoguće, sad su tek otišli van, a osam je sati.
Nije da mi je drago, ali svi su vani,
tu je veliko igralište puno dijece koja su preko mraka vani.
Kako da im objasnim da sad ne mogu van kad sve vrvi od ljudi i dijece.
Jest da bi meni i njihovom tempu pasalo recimo do pola deset. Ali nekako nam ne ide prije deset po ovim vrućinama.

Ponekad kad idemo oko devet dok je još dan po sto puta viču da neee žele, još je dan, svi su vani.... ne mogu ići protiv toga,
osjećam se kao diktator....ako ispada forsiranje nekako mi se čini da vidim posljedice, da manje slušaju i pružaju otpor, a ovako
kad se dogovorimo za neki kompromis, sretni su ko mali ptičeki, a i cijeli drugi dan prepričavaju lijepe događaje...
I da, imaju pet i skoro tri godine.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Kao prvo ja sam doma trenutno i ne budim dijete u pol 7. Kada sam ih zbog posla budila u pol 7, spavali su i u vrtiću i doma su išli također u krevet do pol 9.
Mislim, u ovo ljetno vrijeme, pogotovo kada su ovako velike vručine, izađemo navečer van tek u 19h, dođemo doma već je skoro 21h. Tako da mi je to spavanje tako rano čudno. Pa i dok smo na moru bili još smo u 19h bili na plaži. Zašto je neprihvatljivo da dijete ide na spavanje iza 21h u ovo ljetno doba?
Uostalom, u školu kreće tek na jesen a tada ćemo drugačije, a sada neka uživa....

---

treba čitati cijeli post a onda komentirati!
sad ide spavat do 9 a dok krene škola u 19:15
dok izračunate spavanje svog djeteta kojeg ste budili dok ste išli na posao u pol 7, išao spavat u pol 9 i spavao u vrtiču sat vremena isto je i vremenu mog djeteta i čemu onda toliko čuđenje?:love2:

Ja bih rado da Lea ide kasnije spavati po ljetu, posebno kad smo na moru, jer bi tako i mi mogli duže navečer biti vani, šetati, ili nekuda otići; ali ona to baš i ne može izdržati jer tvrdoglavo ne želi spavati po danu pa je navečer preumorna. Tako ide spavati u deset, nekad u pol 11 i onda obično imamo scene radi umora.

ja bih moje stavljala po ovim vrućinama kasnije spavati (ovako idu između 21 i 22) da se ne dižu prije 6 ujutro. ja odlazim oko 6:30 od doma i velika je nesreća ako se ne vidimo ujutro.
ela je beba pa odspava 2,3 sata oko podneva, ali mislim da je filip slomljen od nespavanja (kad zaspe u autu od vrtića do doma znam da ga trebam probati naveče poslati spavati)što prije bar par dana.

Netko je dobro napisao da to ovisi i okolini u kojoj zivimo.Moji idu kad je škola do 9 najkasnije a dizu se u pol 8 jer nam je do skole 10 min pješice.Znači u tih 15 min moraju se umiti oprati zube i obući i izlaze iz kuće.5 min. prije 8 su ispred škole i čekaju zvono.Baka najmladjeg vodi u vrtić ako sam ja prva smjena.Ljeti ostaju duze budni ali se svejedno bude kako im paše nekad u 6 nekad u 8.recimo jutros su svi na nogama bili već u 7 a ja bih još spavala.Natjerati ih da odspavaju po danu je nemoguća misija.Najmanjeg kojem je skoro 6 još i nekako ako legnem pokraj njega ali ne uspijeva mi ni to uvjek.Mozda jednom u 2 tjedna

moj 6-godišnjak nikad nije imao pretjeranu potrebu za spavanjem, a sad je pogotovo nema i složila bih se s tim da ako se vidi potreba može se reagirati, ako je nema - može satima ležati u krevetu i ne spavati
popodne ne spava već godinama, a primjećujem da i mlađi već lagano ide tim stopama
meni je nepojmljivo da se djeci može reći - spavaj i ono spava isto ko ni meni npr.
ne zato jer ne mislim da treba biti reda, nego zato što mi je to podjednako ko i jelo - jedeš kad si gladan, spavaš kad si pospan
drugo je ako vidim da već u polusnu baulja po kući i sam sa sobom se bori da ne zaspi, onda ga nije ni tako teško smiriti i strpati u krevet

Slažem se, samo djeca često nisu svjesna da zapravo jesu pospana. Jedno je želja, drugo potreba. Žele da se dan produži, žele raditi još nešto, poigrati se, pomaziti i to je sve OK, ali vrijeme prolazi. Oni postaju sve umorniji, što se često manifestira kao euforija, a zapravo im se spava.

Taj red ne znači prisiljavanje djeteta da leži budno u mraku kako bi roditelj imao mir, nego osiguravanje potrebnih sati sna, barem 9-10 sati za dijete te dobi. Osim toga, nije svejedno spavati nekoliko sati prije ponoći ili to nadoknađivati ujutro. Moj sin (11) je baš neki dan izjavio da se bolje osjeća za vrijeme školske godine kad ide spavati ranije i budi se ranije - broj sati spavanja je isti, ali on se sada osjeća pospanije.

Ne volim djecu stavljati u krevet onda kad su već u polusnu i bore se da ne zaspu. Onda se nisu u stanju lijepo pripremiti i presvući, oprati zube, nema priče, molitve ni maženje. Može i tako, ali iznimno, ako smo negdje dugo bili i sutradan nema nastave. Važan mi je taj obiteljski večernji ritual, a ne da se samo obeznane u krevetu.

Kao i u svemu drugome i u ovome je važna umjerenost i osluškivanje potreba djeteta.