Postoji razlika između djetetove nezainteresiranosti za igračke (dakle tu mislim na gotove proizvode koje kupujemo u trgovini, ne na žlice, čaše, čekiće, tijesto i druge predmete koje dijete može upotrijebiti i u svrhu igranja) i djetetovog neznanja kako se služiti igračkama primjerenim njegovoj dobi. Npr. ako dijete od 2-3 godine ne zanima lopta (iako je zna bacati, hvatati, šutati), više voli ići u šetnje i čitati slikovnice, to je ok. Ako dijete iste dobi vidi loptu i nema pojma što da radi s njom, to je već problem. Pokušaj razlučiti to dvoje i vidjeti gdje je tvoj Špiro, mada bih ga ja, sudeći po onome što si napisala, povezala s prvim primjerom.

